Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice. Trebali biste nadograditi ili koristiti alternativni pregledač.
O mostovima već ima toliko napisano da mislimo da više nema šta da se napiše, a da se ne ponavljaju stare priče: "te da su poveznica dvije obale rijeke, povezuju narode i države, spajaju kulture i civilizacije, omogućuju brz i siguran prelazak sa jedne na drugu stranu rijeke..."
I o ljubavi i zaljubljenosti ispjevaše se pjesme, ispričaše priče, napisaše se romani i knjige, brdo materijala iz ove oblasti ekranizovalo se na filmovima, TV serijama... Neiscrpna tema o kojoj se svakodnevno nešta novo napiše.
Svojim obilaskom grada Kelna u Njemačkoj, nekako spojih mostove i zaljubljenost. Pa krenimo nekakvim redom koji smo svi na ovaj ili onaj način proživjeli, proživljavamo ga ili ćemo proživljavati.
Pjesnici kažu da je vrijeme zaljubljenosti najljepše vrijeme u ljudskom životu. Sve nekako lebdimo u oblacima snova proživljavajući životne trenutke sa izrazitim ispoljavanjem emocija. Želimo da nam to stanje potraje jako, jako dugo, beskonačno.
U zaljubljenosti skloni smo raznim "obredima" za koje smo mišljenja da će nam vezu sa najdražom osobom učiniti besmrtnom i vječnom. Jedan takav obred (odnosno posljedice njega) vidio sam na željezničkom mostu preko rijeke Rajne.
Most započinje odmah iza poznate Kelnske katedrale.
Preko njega prelazi nekoliko kolosjeka željezničkih tračnica, a s jedne i druge strane mosta postoje pješačke staze sa kojih puca prekrasan pogled na rijeku i grad. Da ne bi pješaci prelazili preko željeznickih tračnica podignuta je žičana ograda koja sprečava prelaske preko tračnica.
A na toj ogradi mladi i zaljubljeni stavljaju lokot sa natpisom svojih imena i datuma koji zaključavaju za žicu ograde u nekakvom svom "obredu" koji simbolizira zauvijek zaključanu vjernost i ljubav jednoga prema drugome.
Hodajući polako i gledajući lokote, na njima se može vidjeti da ih ima vrlo starih, da osobe čija se imena na njima nalaze nisu sve iz Kelna, a niti da su iz Njemačke. Ima ih odsvakale i svima je ista želja ispoljena prilikom postavljanja lokota na ogradu - vječna zaljubljenost jednoga u drugo, vječna vjernost i odanost jedno drugome...
Oduševilo me je sa koliko mašte, nade i truda ima postavljenih simbola zaljubljenosti do u vječnost. Koliko je samo ideja realizirano u tu jednostavnost zaključavanja lokota...
... koliko je samo nade ugradeno u ovaj "obred", koliko uzdanja u moć tako jednostavnog čina - zaključavanje...
... desetine hiljada lokota raznih oblika, boja, sistema zaključavanja, desetine hiljada nada, zavjeta, obećanja, za desetke hiljada mladih srca koje kucaju jedno za drugo ...
... gdje svaki lokot bi mogao ispričati barem dvije priče, životne priče, pune emocija, sretnih trenutaka, veselja i mladosti, nadanja ...
Razgledajući te lokote imao sam osjećaj da se vraćam u svoje dane mladosti, zaljubljenosti, nadanja i pravljenja ružičastih snova za budućnost...
... i nekako mi došlo milo oko srca od spoznaje da pojava takvih emocija kod mene dokazuje samo meni da me godine nisu pregazile, da još uvijek u meni kuca dio mladoga srca, da sam još uvijek mlad u srcu unatoč godinama ...
... ali makar moje godine prođoše, a sa njima i mladost i zaljubljenost, ipak preživješe i mladost i zaljubljenost kod nekih drugih, obnoviše se i prenašaše sa jednog mladog naraštaja na drugi ne poznajući granice država niti boju kože, narodnost, vjeroispovjest. Pravi dokaz da ljubav nema granica...
