"Sigurne kuće" za savezničke pilote u Pranjanima

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
"Sigurne kuće" za savezničke pilote u Pranjanima

Novosti


"Novosti" otkrivaju detalje najveće akcije spasavanja savezničkih pilota tokom Drugog svetskog rata


Pripadnici Prvog ravnogorskog korpusa sa prvim izbavljenim avijatičarima

ČAČAK - "Formacije savezničkih aviona, dejstvujući na objekte neprijateljske teritorije, preleću našu zemlju. Iz oštećenih aviona posada se skakanjem spasava. Preduzmite potrebne mere da ih od neprijatelja sačuvate. Spaseni avijatičari iz svih krajeva biće vama upućeni. Pripremite njihovu zaštitu, snadbevanje i evakuaciju" - glasila je naredba generala Dragoljuba Draže Mihailovića, koja je u januaru 1944. stigla u štab Prvog ravnogorskog korpusa, pod komandom poručnika Zvonka Vučkovića.

Samo nekoliko dana kasnije spasena je grupa od 20 avijatičara koji su iz zapaljenog aviona iskočili na Zlatiboru, pa su odmah evakuisani na prostor Takovskog sreza. Tada još niko nije slutio da će ova akcija Ravnogoraca i žitelja sela pod Suvoborom postati najveća saveznička akcija spasavanja u Drugom svetskom ratu. Jer, zahvaljujući velikodušnoj pomoći lokalnog stanovništva - koje je rizikovalo sopstvene živote, da bi sakrilo savezničke avijatičare - spaseno je 520 pilota i članova posade.

- Svi su smešteni kod seljaka u Pranjanima, u neposrednoj blizini Ravne gore. Na severoistočnoj strani sela nalazila se zaravan Galovića brdo, oko 800 metara dugačka i 300 široka, pa je odlučeno da se tu podigne aerodrom. Više stotina ljudi, sa oko 200 volovskih kola, čitavog tog marta radilo je na pripremanju terena, na samo tridesetak kilometara od nemačke vojne posade. Ipak, radovi na aerodromu završeni su krajem aprila - kaže istoričar Međuopštinskog istorijskog arhiva u Čačku Goran Davidović, ukazujući da su u Pranjane, bežeći od Nemaca, stizali saveznički avijatičari iz gotovo svih krajeva nekadašnje Jugoslavije, ali i iz Rumunije, Bugarske, Mađarske...

U svojim ratnim memoarima, poručnik Vučković zapisao je kako je početkom marta 1944. bilo svega dvadesetak avijatičara, koji su uglavnom pokupljeni na Zlatiboru. Da bi ih sakrili, vojnici Jugoslovenske vojske u otadžbini snabdevali su ih seljačkim gunjevima, a dobijali su i srpske nadimke izvedene od engleskih imena. Smeštani su u imućnije kuće oko Pranjana, hranjeni najbolje što je tada bilo moguće, a posebno im se dopadao "šumadijski čaj". Dok je broj avijatičara bio mali, njihovo sakrivanje nije bilo problematično, ali su i, po znatnom uvećanju broja spasenih, neki u ovom delu Srbije ostajali i po pola godine...

- Bukvalno su se srodili sa nama i, kada je aerodrom bio završen, te sleteli prvi avioni za evakuaciju, pamtim da su na rastanku svi plakali - ističe Velisav Janković, svedok dešavanja iz 1944. godine u Pranjanima.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Zbog ameriičkih pilota borbe s Nemcima

Zbog američkih pilota borbe s Nemcima

Novosti


„Novosti“ otkrivaju detalje najveće akcije spasavanja savezničkih pilota tokom Drugog svetskog rata (2): Najveća akcija 10. i 11. avgusta, kada je na Galovića brdo sleteleo čak 16 transportnih aviona i odvezlo 252 američka avijatičara


Piloti iz SAD, sa Ravnogorcima

ČAČAK - Gradnja aerodroma na Galovića brdu bila je završena do kraja aprila, a prva grupa savezničkih avijatičara, od oko 40 Amerikanaca i Britanaca, evakuisana je 29. maja. U naredna dva dana, iz Srbije je transportovana celokupna britanska vojna misija, koja je bila kod Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini.

- Isprva je komisija sastavljena od savezničkih oficira zaključila da aerodrom ne ispunjava uslove, jer je pista bila duga svega oko 640 metara, a po propisima je trebalo hiljadu - navodi istoričar Goran Davidović. - Međutim, engleska misija je morala veoma brzo da se evakuiše, budući da su se okrenuli komunističkom pokretu. Tada je formalno i prekinuta veza JVuO sa saveznicima i komandom u Kazerti. Ali 15. vazduhoplovni korpus, sa bazom u Fođi, i dalje je nadletao našu zemlju: bombardujući nemačke snage i naftna postrojenja u Rumuniji.

Tako je, 14. juna 1944, spasena još jedna grupa avijatičara, pa je saveznicima radio-vezom poslata informacija da su na sigurnom poručnici Džozef Bačler (Njujork), Robert Kol (Njujork), Džordž Salopa (Klivlend) i Čarls Dejvis (Vašington), te narednici Frederik (Milvoki), Džo Ogrejdi (Klifton), Džordž Koh (Savana), Džordž Hard (Teksas), Dejvid Labisonijer (Milvoki) i Bernard Larvin (Ostin, Teksas). Poput ostalih američkih avijatičara, koji su „padali“ širom Srbije, i njih su ravnogorci dovodili u Pranjane, gde je bila neka vrsta sabirnog centra za sve saveznike...

- Prilikom spasavanja avijatičara, neretko je dolazilo i do borbe sa Nemcima, što je za ovaj narod bilo veoma rizično, jer je na snazi još bila surova fašistička naredba da će se za jednog ubijenog nemačkog vojnika streljati 100 Srba. Ipak, ravnogorcima su saveznici tada bili prioritet, čak i posle događaja s kraja maja 1944, kada su krenuli da izbave posadu aviona oborenog u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, sukobili se sa Nemcima i izgubili desetoricu boraca iz Dragačeva - ukazuje Davidović.

Nekoliko dana pre najveće akcije evakuacije - 10. i 11. avgusta, kada je na Galovića brdo sleteleo čak 16 transportnih aviona i odvezlo 252 američka avijatičara - general Mihailović obratio se savezničkim pilotima.

- Veza s vašom komandom u Fođi urodila je plodom i vi ćete, za koji dan, biti daleko od nas. Daljina, ipak, neće oslabiti naše simpatije, jer nas za večita vremena vežu teški dani i zajednička stradanja, isti ideali i ista vera u pobedu dobra nad zlom.... Od svih savezničkih vojski u svetu, mi smo jedina koja se bori ne samo na jednom, čak ni na dva, već, nažalost, na tri fronta. Prvi je protiv silnog, svirepog i do zuba naoružanog okupatora, drugi je protiv ustaša, a treći, najžalosniji i sada već najteži, onaj koji su sluge Crvene internacionale otvorile protiv nacionalne Jugoslavije... Dok mi podnosimo trostruke udarce, saveznici nas napuštaju, a poslednjima još i pomažu... - zaključio je Dragoljub Mihailović.



 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Komunisti streljali američke spasioce

Komunisti streljali američke spasioce

Novosti


"Novosti" otkrivaju detalje najveće akcije spasavanja savezničkih pilota tokom Drugog svetskog rata (3): U akcijama spasavanja savezničkih pilota mnogi četnici iz ovog kraja poginuli su od okupatorskih metaka
Grob u kom je navodno sahranjen pilot SAD

FELJTON-natali.jpg


ČAČAK - Usled učestalih preleta savezničkih aviona preko Srbije tokom 1944, povećavao se broj onih koje su Nemci obarali, a - iako su najveći broj avijatičara dočekivali i spasavali ravnogorci - bilo je, nažalost, i situacija kada su ginuli pri obrušavanju ili padali u ruke okupatora.

Tačan broj nastradalih američkih pilota, koji su sahranjeni u čačanskom, dragačevskom i takovskom srezu, nije poznat, ali postoje dokumenti koji potvrđuju da je ovakvih slučajeva bilo.

U svojim sećanjima iz rata, već pominjani poručnik Zvonko Vučković, komandant Prvog ravnogorskog korpusa, zapisao je kako se u leto 1944. jedan avion srušio nedaleko od Čačka.

- Iz letelice je, pre pada, iskočilo deset avijatičara: jedan u Vraniće, dva u Milićevce, dva u Gornju Trepču, dva u Ostru, jedan u Vujetince i dva u srez Gružanski. Svi su bili spaseni i stavljeni pod zaštitu ravnogoraca. Jedini poginuli, koji je bio ostao u avionu, sahranjen je kasnije, u Rakovi - posvedočio je Vučković.

Da li se radi o pilotu Tomasu R. Lovetu Stafu, koji je sahranjen negde u blizini Čačka - o čemu svedoči fotografija sa njegove sahrane koju "Novosti" ekskluzivno objavljuju - još nije utvrđeno. Pretpostavka je i da se na fotografiji, pored sveštenika koji su čitali opelo, nalaze ravnogorci iz Dragačeva, pa je moguće da je ovaj pilot sahranjen u nekom od dragačevskih sela.

Jer u evakuaciji avijatičara, značajnu ulogu imali su upravo Dragačevci, koji su, čak - zbog opasnosti da Nemci zauzmu aerodrom u Pranjanima - u leto 1944. pravili rezervnu poletno-sletnu stazu, ispod samog Čemerna. Na kraju, u akcijama spasavanja savezničkih pilota mnogi četnici iz ovog kraja poginuli su od okupatorskih metaka, a veliki broj ljudi sa ove terirotije, koji su učestvovali u ovoj misiji, stradao je po dolasku komunista. Listom su streljani, na najsuroviji način.

Inače, Međunarodni istorijski arhiv u Čačku čuva i dokument iz novembra 1945, koji takođe svedoči o tome da su na ovoj teritoriji sahranjivani američki piloti. Naime, na sednici gradskog Narodnog odbora za Čačak rešeno je da se podigne spomenik američkom avijatičaru, poručniku Morisu Blaku, koji je bio sahranjen u gradskom parku. Obeležje je, navodno, trebalo da bude otkriveno 15. novembra iste godine, te da se o tome obavesti Ambasada SAD u Beogradu, ali od ovog događaja, ipak, nije bilo ništa. Jednostavno, kao da je zavladala nekakva zavera ćutanja, pa ni danas nije poznato da li posmrtni ostaci ovog pilota još počivaju u gradskom parku grada na Moravi ili su negde preseljeni.

rep-saveynicki-piloti-MALA.jpg



ZAHVALNOST I DONACIJA

PROSTOR na Galovića brdu, koje je poslužio avijatičarima kao pista, kasnije je nazvan "Aerodrom slobode i ratnog savezništva SAD i trupa generala Draže Mihailovića". Danas je to obična poljana, koja se od drugih jedino razlikuje po tabli koju su ovde - pre nekoliko godina, u znak zahvalnosti - postavili preživeli američki avijatičari. Ipak, da Amerikanci nisu zaboravili velikodušnost Pranjanaca, svedoči i činjenica da je Ambasada SAD u Beogradu nedavno donirala 700.000 dolara za rekonstrukciju ovdašnje seoske škole.

ODLIKOVANjE OD TRUMANA
GENERAL Dragoljub Mihailović, 29. marta 1948, posmrtno je odlikovan Legijom za zasluge, a tadašnji američki predsednik Hari Truman u obrazloženju je istakao: "Kroz neustrašive napore njegovih trupa, mnogo američkih vazduhoplovaca bilo je spaseno i vraćeno pod savezničku kontrolu. General Mihailović, sa svojim snagama, iako nije imao potrebno snabdevanje, vodio je borbu pod ekstremnim teškoćama i materijalno doprineo savezničkoj stvari i konačnoj savezničkoj pobedi."
 
Natrag
Top