Sedam čaša gnjeva Božjeg, 16.poglavlje Otkrivenja

Član
Učlanjen(a)
25.12.2012
Poruka
1.901
pozdrav i poštovanje svima na forumu
u knjizi Otkrivenje, 16.poglavlju opisane su kazne koje če pohoditi cijeli nepokajani svijet
ovih sedam čaša Božjeg gnjeva nisu bukvalna nego duhovna
prije izljevanja gnjeva Božjeg završiće vrijeme milosti za cijeli grešni ljudski rod
pročitajte, proučite ovaj dragocjeni tekst koji sam pripremio
proučavajte Sveto Pismo svakodnevno, ustrajno, sa žarkim molitvama
molite se Bogu po Kristu Isusu našem Spasitelju da primite Duha Svetoga u punini koji če vas voditi kroz svaku istinu


16. POGLAVLJE OTKRIVENJA
"I čuh glas veliki iz Hrama gdje govori sedmorici anđela: idite, i izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju.
I ode prvi anđeo, i izli čašu svoju na zemlju; i postadose rane zle i ljute na Ijudima koji imaju žig zvijerin i koji se klanjaju slici njezinoj.
I drugi anđeo izli čašu svoju u more; i postade krv kao od mrtvaca, i svako živo bice umrije u mora.
I treći anđeo izli čašu svoju na rijeke i na izvore voda; i postadoše krv. I čuh anđela nadglednika voda gdje govori: pravedan si Gospodine, koji jesi, i koji bješe, i svet, što si ovo sudio; Jer proliše krv Svetih i proroka, i krv si im dao da piju, jer su zasluzili.
I čuh drugoga od oltara gdje govori: da, Gospodine Bože Svemogući, istiniti su i pravedni sudovi tvoji.
I četvrti anđeo izli čašu svoju na sunce, i dano mu bi da pali ljude ognjem. I opališe se ljudi od velike vručine, i huliše na ime Boga, koji ima vlast nad zlima ovima, i ne pokajaše se da mu dadnu slavu.
I peti andeo izli čašu svoju na prijesto Zvijerin; i kraljevstvo njezino prekri tama, i grizli su jezike svoje od bola. I hulise na ime Boga nebeskoga od bola i od rana svojih, i ne pokajaše se od djela svojih.
I šesti andeo izli čašu svoju na veliku rijeku Eufrat; i presuši voda njezina, da se pripravi put kraljevima od istoka suncanoga. I vidjeh iz usta Aždajinih, i iz usta Zvijeri, iz usta Lažnoga proroka, gdje iziđoše tri nečista duha, kao žabe. Jer su ovo duhovi đavolski, koji čine čudesa, i izlaze ka kraljevima cijeloga svijeta da ih skupe na boj za onaj veliki Dan Boga Svemogučega.
Evo dolazim kao tat; blažen onaj koji je budan i koji čuva haljine svoje, da gol ne hodi i da se ne vidi sramota njegova. I sabra ih na mjesto, koje se Židovski zove Armagedon.
I sedmi andeo izli čašu svoju po nebu, i dođe glas veliki iz Hrama nebeskog od prijestolja govoreći: 'svršeno je!' I bijaše sijevanja munja i gromovi, i glasovi, i bijaše veliko tresenje zemlje, kakvo nikad nije bilo od kako su ljudi na zemlji, toliko tresenje, tako veliko.
I grad veliki razdijeli se na tri dijela, i gradovi poganski padoše; i Babilon veliki spomenu se pred Bogom da mu dadne čašu vina, ljutoga gnjeva svojega. I svi otoci pobjegoše, i gore se ne nađoše. I led (grad) veliki kao glava pade s neba na ljude; i ljudi huliše na Boga od zla gradnoga, jer je velika muka nje*gova veoma." (Otkrivenje 16:1-21)
Ovih sedam opisanih zala padat će na adventističku crkvu. Zla nisu doslovna, (bukvalna), nego, duhovna. Svako zlo će razarati po jedan segment oholosti, laži i zločinstva adventističke crkvene organizacije. Vode pale adventističke crkve tumačenje sedam zala iz 16. poglavlja Otkrivenja objašnjavaju kao bukvalna, doslovna zla na zemlji. To je prava ludost! U Knjizi otkrivenje sve je u savršenim simbolima i simetriji. Sedam je truba, sedam anđela, sedam pečata, sedam zala, dvanaest duhovnih plemena duhovnog Izraela, dvanaest vrata na Novom Jeruzalemu, dvanaest temelja Novoga Jeruzalema, dvadeset i četiri starca (starješine) što se klanjaju pred Bogom. (A dvadeset i četiri je duplo dvanaest) itd.
Sedam zala, kao i sedam truba i sedam pečata su duhovni simboli velikih zbivanja na zemlji. I to među narodom koji zna istinu, i koji je u borbi kroz koju se kuša njegova vjernost, kao što se zlato kuša u vatri (nevolje). Zlato je u Bibliji simbol vjere. Sedam anđela koji izlijevaju sedam zala su također simboli i predstavljaju, u stvari, Božje sluge na zemlji. Jer Biblija naziva u starozavjetnom periodu svečenike u Izraelu da "su anđeo Jehove nad vojskama..." Jer anđeo je simbol glasnika, onog koji služi Bogu za učenje, opominjanje i čuvanje naroda u vjeri. Anđeo donosi poruke od Boga. I ovih sedam anđela koji izlijevaju sedam zala, su u stvari ljudi, Božje sluge na zemlji koji će izlijevati duhovna zla na duhovni Babilon Veliki adventističku crkvenu organizaciju (na sve tri crkve).
Prvo zlo se izljeva na one koji se klanjaju Zvijeri, odnosno slici njezinoj i imaju žig njezin. Ovo predstavlja cijelu organiziranu adventističku crkvu na zemlji. Jer oni imaju žig zvijeri u svojim umovima
(čega je simbol čelo. Otkrivenje 13:16) i u svojim srcima.
Potom drugo zlo: na more. A znamo što predstavlja "more" u biblijskoj simbolici i terminologiji -"narod". "Jao mnoštvu velikih naroda, što huče kao mora... Buka je naroda kao velikih voda..." (Izaija 17:12-13) "A bezbožnici su kao more pobjesnjelo, koje se ne može umiriti i voda njegova izbacuje nečistoću i blato..." (Izaija 57:20) "I reće mi (anđeo): vode koje si vidio, na kojima sjedi Bludnica, ono jesu ljudi, narodi, plemena i jezici." (Otkrivenje 17:15)
Taj narod biva kažnjen oduzimanjem duhovnog života i vjere i pretvara se u strašno umrlo more "i svako živo biće umrije u mora..."
(Otkrivenje 16:3) Bog će adventističkoj organizaciji oduzeti svaku duhovnost i vjeru. Oni tada ostaju uzasno bezživotno "more", (narod bez duha, mrtav u grijhu i prijestupu). Prije početka sedam zala, završit će se vrijeme milosti za cijeli rod ljudski, a posebno za Babilon Veliki.
Treća čaša izlijeva se na rijeke i izvore voda. To su razne grupacije koje su se odvojile od adventis*tičke crkvene organizacije, ali su također bili nevjemi ili u fanatizmu i progonili su braču svoju. Pili su od čiste vode, a ostatak nogama zamutili.
Četvrto zlo udara u Sunce. Sunce predstavlja duhovne vođe Adventističke crkve. Oni, koji su nekoć bili simboličko sunce, osvjetljavajući put svome stadu, zastranili su, grozno se izopačili i krv pravednika proljevali. "I u njemu se pronade krv proroka i Svetih i svih koji su poubijani na zemlji." (Otkrivenje 18:24). Četvrtim zlom će vođe crkve mučiti, (paliti, peči) svoj narod, stado. Jer neće moći dokazati svoja drska tvrđenja pred cijelim svijetom, i gnjevno će tražiti u sotonskom bijesu od svoga stada, da poubijaju Božji narod na zemlji. Taj bijes, siloviti pritisak na članove adventističke crkvene organizacije jest ono "paljenje ljudi ognjem..."
Nakon toga peto zlo, na prijesto Zvijeri, dakle, na vođe ASD crkve, na Generalnu konferenciju. Oduzet če im se svaka duhovna svjetlost pred njihovim vjerništvom i pred cijelim svijetom. Tama na kuću bezbožnikovu, tama sa sva četiri kraja svijeta, tama strašna, egipatska.
Šesto zlo pogada simboličku rijeku Eufrat. Ona predstavlja Sjedinjene Američke Države, koje će "presahnuti..." Odnosno, presušit ce vjerska sloboda u ovoj velikoj zemlji. (Jer Sjedinjene Države su bile stup vjerske slobode i vjerske tolerancije za cijeli svijet.) I na pritisak adventista, da poubijaju Božji vjeran narod, Amerika će samo slegnuti ramenima kazavši da ona se moze ništa protiv volje ekumene, većine (crkava) i gnjevnog smrtonosnog zahtjeva adventističke crkve (vođe ekumene). Ali to presušivanje vjerske slobode (simbolične rijeke Eufrata, koja je tekla iz Božjeg Raja. Postanak 2:14) Otvorit će put "kraljevima od « istoka sunčanoga, ili originalno "da se otvori put kraljevima od izlaska sunčeva..." (Otkrivenje 16:12) A od Istoka, s nebesa će Isus doći, od sazvježđa Orion, na spasenje svojoj ljubljenoj djeci koja Ga vjerno ćekaju.
I sedmo zlo se izlijeva "po nebu..." Po kojem nebu? naravno, ne po stvarnom, fizičkom nebu, nego, po adventističkom nebu. U sedmom zlu, Bog svojim glasom oslobađa svoj narod smrtne prijetnje i gnjeva ljudi pretvorenih u demone. Taj strašni Božji glas probudit će propale adventiste iz njihove lažne sigurnosti i uvjerenja da su oni narod Božji pravednici. (To je drugo probuđenje, probuđenje izgubljenih, koji spoznaju svoju propast. Prvo probuđenje je sada za sve one koji se hoće obratiti i vjerno hoditi s Bogom svojim.) I tada adventisti spoznaju, užasnu činjenicu da su zauvijek izgubljeni, prokleti i odbačeni. Tada će se ispuniti u jauku i muci duše, u strahu vječitog očajanja, one strašne rijeći: "Žetva je prošla, Ijeto minulo, a mi se ne spasismo..." (Jeremija 8:20)
Jao, jao, jao kući adventističkoj i svim mutnim, (pokvarenim) vodama njenim! Sad pada adventističko nebo. To jest njihove nade na nebo! Spoznaju da su zauvijek izgubili mogučnost dobiti blaženstvo neba. Ta gorka, jeziva spoznaja, jest sedmo zlo, koje se izlijeva u strahom i užasom obuzetim dušama i umovima svih adventista otpalih na cijeloj kugli zemaljskoj. To zlo, za adventiste Je ustvari Božji glas koji oslobađa pravednike, i adventisti spoznaju da oni nisu među tim pravednicima. Zlo, strašno zlo (spoznaja da su izgubili, i to zauvijek izgubili nebo) izljeva se po njihovom nebu, uništavajući i njihove zvijezde kojima su se divili i koje su obožavali (to su propovjednici) i njihovo sunce (crkvene vođe, Generalna konferencija).
Tada u očaju i strahu, adventisti i cijela adventistička crkvena organizacija dolaze pred noge Božjeg poniznog naroda, i klanjaju im se, priznajući s rijećima velikog očaja i bola: "Vi ste uistinu narod Božji, vas ljubi Bog, a mi smo prokleti i izgubljeni!" "Evo činim da oni iz zbornice sotonine koji govore da su Židovi, a nisu, nego lažu; evo učinit ću da dođu i poklone se pred nogama tvojim, i spoznaju da te ja Ijubim." (Otkrivenje 3:9.) Dogodit će se isto ono što se dogodilo u vrijeme Mojsijevo, kad je u velikoj muci duše, i pod žestokim gnjevom Jehovinim oholi faraon priznao svoj grijeh: "A tada posla faraon, te pozva Mojsija i Arona, i reče im sada zaista zgriješih; Jehova jest pravedan, a ja i narod moj jesmo bezbožnici..." (Izlazak 9:27)
Ali prije svoje potpune propasti, adventistička crkva i njeno oholo vodstvo učinit će strašna, đavolska djela na zemlji. I zemlju krvlju nevinom oskvrnuti. Pred sami kraj, upravo ASD crkva će biti kolovođa u onome što je zlo. I vidjeh iz usta Aždajinih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnog proroka, iziđoše tri nečista duha kao žabe. Jer ovo su duhovi đavolski..." (Otkrivenje 16:13.14) U egipatskoj mitologiji, božanstvo sa glavom žabe bilo je božanstvo noći, tame i zla. Kroz ovaj simbol, Bog pokazuje kakvo je djelo ovih pokvarenih duhova sve tri adventističke crkve. One rade lukavo, u tami, skrivajući prave ciljeve i namjere od očiju javnosti, a svoj ubojički duh prikrivaju plaštem noći ovog svijeta. Ova tri nečista duha jesu tri crkvene adventističke organizacije na zemlji. Oni idu svim drugim vođama ujedninjujući ih za rat pro*tiv Boga. Jer, ovdje spomenuti "kraljevi", nisu samo ovozemaljski vladari. Nego predstavljaju, vjerske lidere, vođe sekti, grupa, filozofe i sve one koji "kraljuju" nad nekim drugim čovjekom, ili ljudima. Kraljevi su i znanstvenici, glasoviti pjevači, glumci itd.
Ali Isus opominje: "Evo dolazim kao tat, blažen onaj tko je budan..." (Otkrivenje 16:15-16) Isus dolazi u čas u koji se nitko i ne nada. Kad Bog oslobodi svoj narod, raspada se savez zla tri adventističke crkvene organizacije na zemlji. "I grad veliki raspade se na tri dijela, i gradovi poganski (ostalih religija, moja primjedba) padoše..."
(Otkrivenje 16:18-19)
izvor teksta ivan lukić
 
Natrag
Top