Sabac

Član
Učlanjen(a)
04.02.2009
Poruka
22
Ovo je moj grad u kojem ?ivim.

Istorija ?apca

U drugoj polovini XV veka, posle pada tada?nje Srbije pod tursku vlast, Turci ovladavaju i ovim krajevima. 1470. godine na pogodnom mestu, gde se obala Save blago uzdi?e, a nedaleko od u??a re?ice Kami?ak u Savu, Turci podi?u tvr?avu Bigir Delen, ne mnogo veliku po dimenzijama, ali sna?nih i visokih bedema. Sa kulama isturenim prema Savi ona je, kroz vekove, predstavljala sna?no upori?te prema turskom suparniku u borbi za prevlast na Balkanu-Ugarskoj, i kasnije Austro-ugarskoj. Turci novo-sagradenoj tvr?avi i gradu koji je oko njenih nastajao, daju ime Bejerdelen, ?to u prevodu sa turskog znaci "onaj koji udara sa boka". Tako lociran i utvr?en grad bio je zna?ajna turska ispostava iz koje se moglo lako upadati u ugarsku teritoriju, kontrolisati saobra?aj Savom i vr?iti uspe?no niz drugih vojnih funkcija.

Tokom nekoliko narednih vekova ?abac je vi?e puta prelazio iz turske pod austrijsku vlast i obratno. Tokom perioda vladavine jednog ili drugog carstva, jedne ili druge kulture, grad je menjao svoj izgled. Za turske vladavine, a ona je zapravo prekidana samo na relativno kratke vremenske periode, bio je to tipi?ni orijentalni grad, sa uskim prljavim uli?icama, malim zanatskim radnjama sa ?epencima i sa vi?e d?amija sa vitkim minaretima.

Za ceo period pod turskom vladavinom ne mo?e se u stvari ni govoriti o pravom gradu, jer se ?ivot odvijao uglavnom u tvr?avi i neposredno oko nje. Jedan od razloga za slabiji razvoj gradskog naselja je i konfiguracija terena. Sava i re?ica Kami?ak ?inili su prirodnu prepreku razvoju naselja, kao i mo?varno tlo koje se prostiralo ju?no od Save i fizi?ki odvajalo pojas oko tvr?ave od blago uzdignutih terasa na prostoru gde se danas uzdi?e grad ?abac. Bair (breg, uzvi?enje) jedna je od najstarijih gradskih naseljenih zona, bio je ranije povezan sa tvr?avom dugim drvenim mostom koji je premo??avao vodoplavni teren. Na Bairu su, jedni nasuprot drugih, ?iveli Turci i Srbi.

Tokom dugotrajne turske vladavine na ovim prostorima, ?abac je postao veoma zna?ajno mesto na kome se odvijala trgovina, i kroz koje su se kretali karavani prevozeci iz Turske i sa Bliskog istoka egzoti?nu robu u Ugarsku i Austriju, a u drugom smeru industrijsku robu. ?abac je bio veoma zna?ajan pograni?ni grad za tursku imperiju. Kroz ?abac se, tako?e, odvijala veoma ?iva unutra?nja trgovina izme?u krajnjih zapadnih krajeva turskog carstva i njegovih centralnih i isto?nih delova. Iz tog perioda zasigurno poti?u koreni trgova?kog duha koji ?e ?abac proslaviti u kasnijim vremenima.

Ve?i istorijski zna?aj za Srbe ?abac dobija sa izbijanjem Prvog srpskog ustanka 1804. godine. U njegovoj okolini odigralo se nekoliko zna?ajnih bitaka izme?u Turaka i srpskih ustanika. Najzna?ajnija je svakako bila bitka na Mi?aru, 1. avgusta (13. po novom kalendaru) 1806. godine. Mi?ar, selo udaljeno 6 km od ?apca idu?i ka Beogradu, bilo je popri?te slavnog boja u kome su Srbi predvo?eni Kara?or?em Petrovi?em do nogu potukli silnu i obesnu tursku vojsku Kulin Kapetana. Tu su se hrabro??u istakli mnogi srpski junaci, a naro?ito Milo? Stoji?evi? - Pocerac, Jakov Nenadovi?, Stojan ?upi? - Zmaj od No?aja, pop Luka Lazarevi?, prota Smiljani? i Cincar Janko. Slepi pesnik i guslar Filip Vi?nji? je povodom ove slavne bitke spevao jednu od najpoznatijih srpskih epskih pesama - Boj na Mi?aru. Jedan od najsna?nijih momenata ove pesme je onaj kad, saznav?i za ishod bitke i pogibiju Kulin Kapetana, Kulinova kada ogor?eno jeca:

"Bjeo ?apcu ne bijelio se ve? u ?ivoj vatri izgorjeo! Jer kod tebe Turci izgibo?e Crni ?or?e da te Bog ubije!"

Porobljena srpska raja, bar za kratko, oslobo?enje od turskog jarma do?ekala je 27. januara (8. februara po novom kalendaru) 1807. godine, kada su Turci predali ?abac ustanicima pod Kara?or?em. Tako je posle 300 godina ropstva kona?no do?ekana sloboda. Ona se na ?alost, gubi propa??u Prvog srpskog ustanka, ali je njen zna?aj za razvoj grada i polet koji je on dobio bio neverovatno veliki. Razvoj i narastanje ?apca od tog vremena nezaustavljivo napreduje.

Prvi zamah u razvoju grad ?abac dobija po zavr?etku ratnih dejstava u Drugom srpskom ustanku. Ovaj period se poklapa sa vremenom uprave prosve?enog Jevrema Obrenovi?a, brata kneza Milo?a, koji je bio jedini pismen od bra?e i ?ovek ?irokih i naprednih nazora. On je ?apcem upravljao 15 godina, i za to vreme je mnogo toga iz korena promenio i unapredio ukupan ?ivot dotada?nje turske kasabe. Samo pola godine po Jevremovom dolasku u ?abac, Stevan ?ivanovi?-Telemak pi?e Vuku Karad?i?u u Be?: "?abac se na Bairu na?inio da ti ima ?ta oko gledati..." Veliku borbu je ovaj znameniti ?ovek vodio sa dotada?njim nazadnim i prevazi?enim, gotovo orijentalnim shvatanjima ?ivota kod Srba. On unosi duh evropske civilizacije i grad po?inje da poprima izgled "pre?anskih" varo?i. Anga?uje in?enjere koji postavljaju osnove za pravilnu, urbanizovanu izgradnju ?apca, gradi puteve, donosi uredbe o komunalnoj delatnosti... Primerima iz ?ivota svojih ?lanova porodice u?i ?ap?ane novitetima i time podsti?e na po?etku bogatije gra?ane, a kasnije i ostale da slede njihov primer u oblasti odevanja, stanovanja, ophodenja, kulturnih navika... Osim toga, on u ?abac donosi mnogo toga ?to se u Srbiji prvo moglo sresti i videti u ?apcu. Prvi put se u Srbiji umesto tradicionalnih gusala ili frule mogao zvuk klavira ?uti ba? ovde, a umesto pend?erli hartije ugledati prozorsko staklo, ili provozati fijakerom koji je mamio uzdahe ?aba?ke gospode. I jo? mnogo koje ?ega dobio je ?abac u to vreme prvi ili me?u prvima.

Izgradnji Jevremovog konaka, jedne od najlep?ih zgrada tada?nje Srbije, prethodila je izgradnji konaka kneginje Ljubice u Beogradu, a i u arhitektonskom smislu mu je bio uzor. Ba? tu, u tom zdanju, Jevrem je okupljao intelektualni krem onda?nje Srbije, podsti?u?i i hrabre?i njihovo stvarala?tvo koje je nailazilo na nerazumevanje i otpor neprosve?ene i veoma zaostale sredine, u ?emu mu je pomagala i njegova obrazovana k?erka Anka.


Ono ?to je najvrednije, a ?to je nastalo u ?apcu za vreme Jevremove vladavine, svakako su, na ponos ?ap?ana:

Okru?na i varo?ka bolnica i apoteka, 1826. godine, prve u Srbiji; Osnovna ?kola 1826. godine, prva u Srbiji posle turske vlasti; "Glavna ?kola", odnosno gimnazija koja nastaje 1837. godine; Prve pozori?ne predstave daju se 1840. godine; Osniva se muzi?ko dru?tvo kao prete?a razvijenog muzi?kog ?ivota u Srbiji - kasarna, kafana itd. I po zavr?etku ere Jevrema Obrenovi?a razvoj ?apca se dinami?no nastavlja. Sada on ima veliki zna?aj kao granicni grad kne?evine Srbije prema Austrougarskoj. Ogroman deo trgovine sa ovim mo?nim susedom Srbija obavlja preko ?apca. Izvoz svinja, konja, goveda, ?ljiva i drugih tradicionalnih srpskih proizvoda, pa ?ak i ?ira, ide preko ?aba?ke carinarnice i luke, i ostavlja ovom gradu izvrsne prihode. ?abac se u to vreme mnogo br?e razvija i napreduje u odnosu na mnoge druge gradove u Srbiji. Kona?no i potpuno oslobodenje od turske vlasti ?abac, kao i Srbija, do?ekuje 1867. godine, kada i poslednji turski vojnik napu?ta tvr?avu na Savi.

Ovaj doga?aj sa odu?evljenjem je do?ekalo stanovni?tvo ?apca, sada ve? u velikoj ve?ini srpsko, i uskoro se gube i poslednji tragovi vekovnog turskog prisustva na ovim prostorima.

Drugu polovinu XIX veka u razvoju ?apca obele?io je njegov veoma ubrzani razvoj. Naro?ito je razvijena trgovina, javljaju se po?etni oblici industrijske proizvodnje, kao i tradicionalna poljoprivreda. ?abac se, uz Beograd i Kragujevac, definitivno utvr?uje kao jedan od najzna?ajnijih srpskih gradova. U urbanisti?kom smislu on tako?e napreduje. Na prostorima nekada?njih mo?vara koje se isu?uju, ni?u nove stambene i poslovne zgrade. Sve vi?e je ?ap?ana koji prihvataju modele ?ivota evropske civilizacije. Zbog svog tako ubrzanog razvoja i poleta kojim je odisao, kao i razvijenog kafanskog ?ivota, zaslu?io je naziv "Mali Pariz". ?ap?ani su u to vreme mogli da ?itaju svoje novine, i to od 1883. godine, a od 1909. jo? 11 listova.

Na razmedi vekova ?abac dosti?e svoj puni prosperitet. Grade se velelepne porodi?ne ku?e u centru grada, letnjikovci u okolini, a sve to sa primerenim stilom i ukusom koji je diktirala tada?nja Evropa. ?abac je jedan od prvih gradova u Srbiji gde su u kafanu, uglavnom nedeljom pre podne, sa svojim kavaljerima i?le i dame, ?to je do tada bila samo mu?ka privilegija a za ?enu gotovo nezamisliva sramota. Nacin odevanja i ophodenja kod gradske gospode ve? je uveliko kao u velikim pre?anskim varo?ima koje su jo? uvek uzor. Po?etkom veka na ulicama se mogu videti ve? i po neki automobil i "velosiped". Gradski ?ivot postaje prijatna kombinacija rada, odmora i zabave, a isti se udisao punim plu?ima. Dobru ilustraciju ovakvog ?aba?kog meraklijskog i boemskog na?ina ?ivota imamo u stihovima pesnika Dragi?e Penjina:

"Kad je deda lumpovao, na tri ?ora i dva skvera, vozili su ?tap i ?e?ir dva posebna fijakera"

Ovakvu, gotovo idili?nu sliku prekida strahovita katastrofa oli?ena u Prvom svetskom ratu. Velike vojne operacije koje su se tokom ?etiri ratne godine doga?ale na ovim prostorima, kao i krvo?edna osveta austrougarske soldateske zbog izgubljenih bitaka na bojnom polju, kulminirale su strahovitim stradanjem ?apca i njegove okoline. Grad poru?en, popaljen i oplja?kan, sela u okolini takode. Narod ?to pobijen, ?to raseljen, izmrcvaren i oboleo, u velikoj materijalnoj bedi, sa bolnom rado??u do?ekuje slobodu 1918. godine. Od predratnih 14.000 stanovnika, jedva da je u ?ivotu ostalo 7.000, a i broj postoje?ih ku?a je bio vi?e nego prepolovljen. Neprijatelj nije po?tedeo ?ak ni ?aba?ku crkvu. Kolika je uteha ?to se ovaj grad opet izdvojio u Srbiji, ali sada po stradala?tvu, i po svoja tri jedinstvena or?ena dobijena za ratne zasluge: francuski Ratni krst sa palmom (1920.), ?ehoslova?ki Ratni krst (1925.) i Kara?or?eva zvezda.

Posle svog velikog postradanja ?abac je nazvan, kao pandan slavnom francuskom gradu, "Srpski Verden".

U neposrednoj blizini grada, na obroncima planine Cer, dogodila se ?uvena Cerska bitka, avgusta 1914. godine. Veli?anstvena pobeda srpske vojske pod komandom denerala Stepe Stepanovi?a, koji tada biva unapre?en u zvanje vojvode, prva je savezni?ka pobeda u Prvom svetskom ratu. Koliko se ova vojna pobeda urezala u bi?e Srbinovo, neka ilustruje ?injenica da se danas, 85 godina kasnije, ni jedna svadba niti drugo veselje ne mogu zamisliti u Srbiji bez zvuka "Mar? na Drinu" i njegovih re?i:

"U boj krenite junaci svi, kren'te i ne ?al'te ?ivot svoj Cer nek vidi boj, Cer nek vidi boj a neka Drina, snagu hrabrosti juna?ku ruku oca, sina..."

U periodu izme?u Prvog i Drugog svetskog rata on je ipak uspevao da se razvija i raste, i to pre svega, zahvaljuju?i veoma razvijenom zanatstvu, trgovini, poljoprivredi... Pred sam kraj tog perioda, 1938. godine, u ?abac je preme?tena Hemijska industrija "Zorka" koja je dotle radila u Subotici. Ona ce obele?iti kasniji vi?edecenijski period razvoja grada i postati gotovo sinonim za ?abac.

Kako se posle najve?ih katastrofa ?ivot ipak nastavlja dalje, tako je i ?abac nastavio svoj posleratni ?ivot u novoj dr?avi i u ne?to izmenjenim okolnostima. Ta promena ogleda se najvi?e u ?injenici da se dr?avna granica sada pomerila znatno na sever, a ?abac je ostao u unutra?njosti. Neke privilegije, koje je do tada imao, nepovratno su nestale i kapital se vi?e nije u onoj meri slivao u ovaj grad.


Posle tek ne?to vi?e od dve decenije mira i spokoja, ratni u?as ponovo zahvata Evropu, pa samim tim i ?abac. Drugi svetski rat svom svojom ?estinom sru?io se i na ove prostore, i ve? u prvoj ratnoj godini ?abac ?estoko strada. Septembra 1941. godine Nemci brutalno proteruju oko 5.000 ?ap?ana u srema?ko selo Jarak, gde su bili sme?teni u improvizovanom logoru. Sa tog mar?a, "Krvavog mar?a", kako je kasnije nazvan, mnogi se nikad nisu vratili ku?i. Tokom rata u ?apcu je postojao koncentracioni logor kroz koji je za ?etiri ratne godine pro?lo oko 25.000 gra?ana. Ukupne ?rtve koje je ovaj grad dao tokom Drugog svetskog rata iznose oko 7.000 ljudi. Sloboda je kona?no stigla 23. oktobra 1944. godine.

Prve posleratne godine, kao i u celoj Jugoslaviji, obele?ene su velikim poletom i entuzijazmom u izgradnji i obnovi ratom uni?tenih dobara. Nosilac razvoja modernog ?apca je sve razvijenija i sna?nija hemijska industrija, tj. fabrika "Zorka". Ubrzano se grade nova privredna postrojenja, ure?uje putna mre?a, sprovodi elektrifikacija... Umesto mnogih dotrajalih ud?erica grade se nove moderne zgrade. Na ?alost, po ne?to ?to je davalo duh starom ?apcu se i gubi, ali to je danak novom vremenu koje kao da nije uvek imalo strpljenja da se bavi emotivnom stranom ?ivota. Sedamdesetih godina ?abac do?ivljava do tada nevideni procvat. Za nekoliko godina u tom periodu preduzima se nekoliko kapitalnih poduhvata koji sasvim menjaju izgled ovog grada. Na nekada?njoj Benskoj bari, mo?varnom tlu, na kom su se vekovima gnezdile ptice, a zapravo samo nekoliko stotina metara od centra grada, ni?e novo stambeno naselje. Novi betonski most preko Save, Sportska hala "Zorka" sa zatvorenim bazenom i fudbalskim igrali?tem, Hotel "Sloboda" "B" kategorije, Gradski stadion, nove ?kole, obdani?ta, domovi kulture, autobuska stanica... Ogroman broj komfornih porodi?nih ku?a gradi se kako u samom gradu, tako i na dotada?njoj periferiji Trijangli, Kasarskim i ?ipurskim livadama, Letnjikovcu... Naselja koja su do tada fizi?ki bila odvojena od ?apca po nekoliko kilometara sada po?inju da se spajaju sa gradom kao ?to je slu?aj sa Duma?om, Pocerskim Pri?inovi?em, Jevremovcem, Bogosavcem, Majurom itd. U poslednjih pet godina ?abac se infrastrukturno veoma razvio. Savremeni izgled, koji ga vra?a nekada?njem nadimku ?Mali Pariz?, upotpunjen lepim ure?enjem same gradske ?etvrti, odaje sliku modernog srednjeevropskog grada.

Prema poslednjem popisu iz 2002. godine, ?abac sa svojim gradskim, prigradskim i seoskim naseljima, koje pripadaju ?aba?koj op?tini, dosti?e cifru od oko 130 000 stanovnika, ?to ga u doma?im uslovima ?ini veoma zna?ajnim gradom.
 
Član
Učlanjen(a)
03.02.2010
Poruka
98
Živeo Šabac, živela Mačva, živela Srbija, Živela piraterija!

Zar je moguće da smo samo nas trojica iz Šapca?
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Uhapšen komandant kasarne u Šapcu?

Beogradski dnevnik "Pravda" tvrdi da je iz kasarne u Šapcu nestalo 200 tona goriva, više kamiona i trofejnih helikoptera.

2dt7us4.jpg


Zbog ovoga je Više javno tužilaštvo u Šapcu pokrenulo istragu protiv devet lica iz Vojne pošte 4219.

Oni su osumnjičeni za više krivičnih dela, od zloupotrebe službenog položaja i pronevere do podrivanja vojne i odbrambene moći.

Kako "Pravda" nezvanično saznaje, prijavu je tužilaštvu 15. novembra prošle godine podnela vojna policija, posle čega je uhapšeno devet lica.

Izvor beogradskog dnevnika ne precizira da li su hapšeni i saslušavani samo oficiri ili i druga lica zaposlena u kasarni "Cerski junaci", a u interesu istrage Više javno tužilaštvo nije saopštilo njihova imena.

Navodno, u pritvoru se nalazi dvoje od devet osumnjičenih, a među njima je i potpukovnik Zoran Stanić, komandant šabačkog garnizona i 1. pontonirskog bataljona Rečne flotile Vojske Srbije.

"Pravda" nezvanično saznaje da je nestalo 200 tona goriva, nekoliko kamiona, druge opreme i trofejnih helikoptera.

Potpukovnik Zoran Stanić je rođen 1964. godine, a komandant šabačkog garnizona je bio poslednjih deset godina.

U Šabac je došao iz Obrenovca, gde je bio predavač u Inžinjerijskom nastavnom centru.

Stanićevi poznanici su ostali u šoku posle njegovog hapšenja.

"Živeo je skromnim, porodičnim životom. I na letovanje je odlazio da kampuje pod šatorom", kaže za "Pravdu" jedan Stanićev prijatelj.

Ukoliko se sumnje u Stanića pokažu istinitim preti mu 15 godina zatvora.

(MONDO)

 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Vojska poslala u Loznicu dve cisterne za vodu
BlicOnline
U Loznicu su rano jutros stigle dve cisterne od Vojske Srbije, tako da će snabdevanje vodom u jadarskim selima biti poboljšano.

644871_loznica01-vojska-poslala-u-loznicu-dve-cisterne-stigla-pomoc-foto-s.pajic_f.jpg




Sa ukupno četiri cisterne, dve iz Ministarstva odbrane i dve kojima raspolaže lozničko komunalno preduzeće “Naš dom“, poboljšaće se vodosnabdevanje ne samo mesnih zajednica koje su pokrivene vodovodnom mrežom (Draginac, Jarebice, Korenita, Filipovići, Simino brdo, Šurice, Stupnica, Cikote, Veliko Selo), nego i mesnih zajednica koje nemaju gradsku vodu (Ribarice, Gornja i Donja Badanja, Tekeriš, Gornja Sipulja i Krivajica).


- Preduzete mere stabilizovaće situaciju, a u narednim danima očekuju se još dve cisterne nabavljene preko KFW programa, pa će problemi vodosnabdevanja biti rešeni u potpunosti - potvrđeno je iz Gradske uprave.

Aktivno se radi i na održavanju prilaza rekama (Rakovici, Milakovici, Cernici i Grabari), kako bi se uz pomoć traktorskih cisterni obezbedila voda za stoku i zalivanje bašta.

Na racionalnu potrošnju i solidarnost sugrađana i dalje pozivaju iz lozničkog ”Vodovoda, ali i najavljaju da će kontrola potrošnje vode postati stalna mera.
 
Natrag
Top