- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.982
Rod Stewart
Pjevač i glazbenik Rod Stewart rođen je 10. siječnja 1945. godine u Londonu u Velikoj Britaniji. Pravim imenom Roderick David Stewart, ovaj rock glazbenik već 50 godina uspjeva održati zavidno uspješnu glazbenu pop rock karijeru u čitavome svijetu. U tih 50 godina ostvario je nebrojene chart hitove, od čega čak 62 hit singla u Velikoj Britaniji, od kojih je čak 24 ušlo u službeni Top 10, a njih šest je završilo i na broju jedan. Procjenjuje se da je Rod Stewart u čitavome svijetu prodao preko 250 milijuna albuma i singlica, zbog čega ga se smatra jednim od najprodavanijih glazbenika svih vremena. Najprepoznatljiviji je pak po svojem hrapavom nježnom glasu.
Rod Stewart najmlađi je od petero djece u obitelji Stewart u kojoj se rodio 10. siječnja 1945. godine u Londonu. Njegovi roditelji bili su vlasnici kioska s novinama, a njegov otac Robert Joseph Stewart i njegovo dvoje braće i sestara rođeni su u Škotskoj, dok su Rod i njegova majka Elsie jedini su u obitelji rođeni u Engleskoj. Rođen na samome kraju II. Svjetskog rada, samo nekoliko minuta prije njegovog rođenja njemačka je avijacija bacila granatu na policijsku stanicu u neposrednoj blizini bolnice.
U ranom djetinjstvu Rod Stewart je trenirao nogomet u klubovima Celtic i Brentford, a kasnije je novac zarađivao kao kopač grobova. No ranih '60tih već se okrenuo glazbi, pridruživši se folk pjevaču Wizzu Jonesu, s kojim je kao ulični pjevač putovao Europom. Iz tog vremena datira i njegova deportacija iz Španjolske, zbog skitnje.
U proljeće 1962. godine Rod Stewart osniva The Ray Davies Quartet, iz kojeg kasnije izrasta poznati britanski bend The Kinks. No Rod Stewart je s ovom grupom nastupio samo jedan jedini puta, a iz grupe su ga izbacili zbog pritužbi na njegov vokal, na koji se žalila mama od tadašnjeg bubnjar Johna Starta.
Nakon povratka u London, Rod Stewart se 1964. godine pridružuje grupi Jimmy Powell & the Five Dimensions, s kojom snima singl za izdavačku kuću Pye Records. Menađer Long John Baldry nakon toga ga poziva da se prodruži grupi The Hoochie Coochie Men, s kojom snima singl 'Good Morning Little Schoolgirl', no i taj singl nije ostvario nikakav uspjeh. The Hoochie Coochie Men promijenili su tada ime u Steampacket, a u ljeto 1965. godine im se pruža prilika da odrade zajedničku turneju s grupama Rolling Stones i the Walker Brothers. Tijekom te turneje snimili su nekoliko novih pjesama koje će se naći na albumu tek 1970. godine, kada je Rod Stewart već postao poznati glazbenik.
Grupa Steampacket raspala se početkom 1966. godine, a Rod Stewart pridružuje se grupi Shotgun Express kao glavni vokal. U toj grupi našli su se i Mick Fleetwood i Peter Green koji će kasnije osnovati grupu Fleetwood Mac. No, ni sudbina grupe Shotgun Express nije bila dugovječna, a raspali su se nakon samo jednog singla. Sljedeća Stewartova grupa bila je Jeff Beck Group, u kojoj također nastupa kao vokal. Grupa 1968. godine objavljuje prvi album pod nazivom 'Truth', koji ostvaruje značajan uspjeh, zahvaljujući kojem je grupa dugo bila na turneji. Njihov drugi album 'Beck-Ola' izašao je sredinom 1969. godine i također je ostvario dobar uspjeh, no grupa se do kraja iste godine već raspala.
1969. godine Rod Stewart potpisuje samostalni izdavački ugovor s kućom Mercury Records, za koju iste godine objavljuje svoj prvi samostalni album 'An Old Raincoat Won't Ever Let You Down'. S ovim albumom Rod Stewart je uspio samome sebi izgraditi autorsko ime i vlasiti glazbeni stil koji je podrazumijevao ljubavni miks folk, rock i country blues glazbe, a na albumu su zapamćene ostale pjesme 'Cindy's Lament', prepjev 'Dirty Old Town', 'Handbags and Gladrags' kao i naslovna pjesma.
Već u jesen 1970. godine Rod Stewart objavljuje svoj drugi samostalni album nazvan 'Gasoline Alley'. Glazbeno sličan njegovom prvom albumu, ovaj album je sadržavao dinamičnu i zaraznu naslovnu pjesmu, a među novim instrumentima u njegovoj glazbi po prvi se puta pojavila i mandolina. Nakon dobrog prolaska ovog albuma, Rod Stewart odlazi na prvu samostalnu turneju.
Do pravog uspjeha Rod Stewart je ipak trebao čekati 1971. godinu, kada izlazi njegov album 'Every Picture Tells a Story'. Uspjeh dolazi nakon što pjesma 'Maggie May', iako je bila B strana singlice 'Reason to Believe', počinje dobivati sve veću pažnju radio stanica. Album i singl u rujnu te godine nenadano dolaze na prvo mjesto top liste i u Americi i u Britaniji. Ovaj veliki neočekivani hit 'Maggie May' ući će kasnije u instistuciju Rock and Roll Hall of Fame na listu 500 pjesama koje su oblikovale Rock & Roll, uz još dvije pjesme Rod Stewarta koje će se naći na istoj listi.
Nije samo pjesma 'Maggie May' postala zapažena na albumu 'Every Picture Tells a Story'. Rod Stewart predstavio se sa još nekoliko zanimljivih pjesama kao što su 'Mandolin Wind', '(I Know) I'm Losing You' i 'Tomorrow is a Long Time', koja se smatra jednom od najboljih britanskih prepjeva Boba Dylana. No jedna od najupečatljivijih pjesama iz tog vremena Stewartove solo karijere ipak je naslovna pjesma 'Every Picture Tells a Story', pojačana s bubnjevima Micka Wallera i s gotovo akustičnim aranžmanima, ova je brza rock pjesma pokazala zavidnu avanturističku karakteristiku Stewartove glazbe.
1972. godine Rod Stewart objavljuje novi album koji nosi naziv 'Never a Dull Moment'. Na ovom materijalu on ponavlja fromulu s predhodnika 'Every Picture Tells a Story', a album završava na drugom mjestu američke top liste, dok u Britaniji dolazi do samog vrha. Isti uspjeh u Britaniji je imala i pjesma 'You Wear It Well', no u Americi ona dospjeva samo do 13. mjesta top liste. Za svoj samostalni rad Rod Stewart u to vrijeme počine dobivati sve više pohvala i pozitivnih kritika. Postaje jasno da je Stewart jedan od rijetkih autora s velikim i jedinstvenim talentom, njegovi su tekstovi bili intrigantni, ali ipak puni humora, a pričali su svakodnevne priče pune ljubavi i iskrene tuge i sjete, u kojima je Stewart pokazivao izniman talent za zapažanje i najsitnijih detalja iz svijeta oko sebe. Tu je bio naravno još i taj glas, topal i hrapavi glas, skroman, ali opet i snažan.
Rod Stewart krajem 1974. godine objavljuje album 'Smiler', koji se pokazao kao promašaj. U Velikoj Britaniji album je došao na broj jedan, ali uglavnom zahvaljujući staroj slavi, a singlovi 'Farewell' i 'Mine For Me' nisu ostvarili značajnije chart uspjehe. 'Smiler' se smatra najslabijim Stewartovim albumom '70tih godina, a bio je to i njegov posljednji album za izdavačku kuću Mercury Records. Nakon objavljivanja dvostruke kolekcije 'The Best Of Rod Stewart', prelazi u Warner Bros., s kojima ostaje najveći dio svoje karijere.
1975. godine Rod Stewart se seli u Ameriku od koje je zatražio državljanstvo, što zbog ljubavi s Amerikankom Britt Ekland, što zbog svađe s britanskim vlastima oko poreza. Uskoro mu izlazi i novi album 'Atlantic Crossing', s kojim se Stewart ponovno vratio na top liste. Prvi singl, pjesma 'Sailing', bio je veliki hit u Britaniji gdje je osvojio i prvo mjesto top liste. Ova ista pjesma na top listu se vratila i godinu dana kasnije, nakon što je korištena kao glazbena tema u BBC-evom dokumentarcu, a zahvaljujući njezinom dvostrukom pojavljivanju na UK chart, pjesma 'Sailing' postaje i ostaje Stewartov najprodavaniji singl u Britaniji u čitavoj karijeri. Glazbeno, album 'Atlantic Crossing' postavio je temelje za sav budući Stewartov prepoznatljivi lagani materijal, a takvom se pokazala i pjesma 'I Don't Want To Talk About It'. Osim laganica, tu je i budući prepoznatljivi Stewartov rock stil, kao što su pjesme 'Three Time Loser' ili 'This Old Heart Of Mine'.
1976. godine Rod Stewart objavljuje album 'A Night on the Town', koji postaje novi hit i ulazi na drugo mjesto američke top liste te postaje Stewartov prvi album s platinastom tiražom. Dvije strane ovog albuma bile su označene kao 'brza strana' i 'lagana strana', čime Stewart nastavlja priču započetu na albumu 'Atlantic Crossing'. Pjesma 'The First Cut is the Deepest', prepjev Cat Stevens, ušao je u Top 30 u Americi, no u Britaniji je osvojio prvo mjesto top liste, iako se vjerovalo da je pjesma 'God Save the Queen' grupe Sex Pistols u tom tjednu prodala u više kopija. Još jedna pjesma Rod Stewarta s tog albuma bila je na broju jedan u Britaniji, a riječ je o pjesmi 'Tonight's the Night', koja se na broju jedan zadržala čak osam sljedećih tjedana.
'Foot Loose & Fancy Free' ime je albuma kojeg Rod Stewart objavljuje 1978. godine, i ovaj album također nastavlja chart uspjeh kao i njegov predhodnik 'A Night on the Town', osvojivši drugo mjesto američke top liste. Pjesma 'You're In My Heart' bila je prvi hit singl s tog albuma, dospjevši do četvrtog mjesta američke top liste. Rockerska 'Hot Legs' ostvarila je veliki broj radijskog emitiranja, jednako kao i pjesma 'I Was Only Joking'. No promjena je ovoga puta došla u image-u. Rod Stewart prihvatio je glamurozne modne elemente tog vremena, uključujući šminku, sintetičku odjeću, frizure i ostalo.
Rod Stewart unosi u svoju glazbu disko elemente na svom albumu iz 1978. godine, 'Blondes Have More Fun'. Na albumu se našao hit broj jedan 'Da Ya Think I'm Sexy?,' a album se u konačnici prodao u četiri milijuna kopija. Stewarta u to vrijeme počinje pratiti i glas velikog jet-set zavodnika, zbog njegovog glamuroznog imagea i načina života, te posebice zbog njegovih brojnih ljubavnih veza s glumicama i modelima.
1980. Rod Stewart se okreće new wave glazbenom zvuku na svom sljedećem albumu 'Foolish Behaviour'. No album nije dobro prihvaćen i sadržavao je samo jedan relativno uspješan singl 'Passion'. 1981. godine Stewart dodaje još više New Wave i synth-pop elemenata svojemu zvuku za sljedeći album 'Tonight I'm Yours' album. Naslovna pjesma, kao i sljedeći singl 'Young Turks' dogurale su do Topa 5 u Americi, a album je ostvario platinastu nakladu. 18. prosinca 1981. godine Rod Stewart je održao koncert u Los Angeles Forumu zajedno s Kim Carnes i Tinom Turner. Koncert se prenosio u čitavom svijetu i pratilo ga je preko 35 milijuna gledatelja. S Tinom Turner Stewart je kasnije snimio i duet 'It Takes Two'.
Nakon 1982. godine karijera Roda Stewarta doživljava lagano hlađenje. Do 1988. godine ostvario je samo tri Top 10 singla, iako je 1983. godine 'Baby Jane' postala njegov šesti i posljednji britanski broj jedan. Album 'Camouflage' objavljen 1984. godine ostvario je u Britaniji tek zlatnu nakladu. 1986. godine još ostvaruje i drugo mjesto britanske top liste sa singlom 'Every Beat Of My Heart', pjesmom koja je trebala postići isti efekt kod publike kao i stari klasik 'Sailing'.
1988. godine Rod Stewart objavljuje album 'Out Of Order' kojeg za njega producira Andy Taylor iz grupe Duran Duran. Album sadrži i dva hita 'Forever Young' i 'Lost in You'. Dvije godine kasnije, Stewartova verzija pjesme Toma Waitsa 'Downtown Train' dospjeva 1990. godine do drugog mjesta američke top liste. Pjesma je bila uključena na četverostruku CD kompilaciju nazvanu 'Storyteller'. Sa sljedećim albumom 'The Vagabond Heart' Rod Stewart ponovno se vraća na top liste, i to s pjesmama 'Rhythm of My Heart' i 'Motown Song' koje obje ulaze u Top 10. No pravi hit tek slijedi. 1993. godine zajedno sa Stingom i Bryanom Adamsom Rod Stewart snima pjesmu 'All For Love' za soundtrack filma 'The Three Musketeers'. Singl ulazi na brojeve jedan svih ljestvica.
1993. godine Rod Stewart snima MTV Unplugged special. U potpuno akustičnom izdanju i s drugačijim pristupom sa snimanja se izdvajaju 'Handbags and Gladrags', 'Reason to Believe' i 'Cut Across Shorty', a tu se našla i akustična verzija pjesme Van Morrisona 'Have I Told You Lately' koja je ubrzo po svom izlasku osvojila vrhove top lista. 'Unplugged' album je u Americi završio na drugom mjestu.
1994. godine Rod Stewart dobiva veliko priznanje upisom u Rock and Roll Hall of Fame. Godinu dana kasnije objavljuje novi album 'A Spanner in the Works', koji je sadržavao singl 'Leave Virginia Alone' kojeg je napisao Tom Petty. Singl je došao do američkog Topa 10. Kraj '90tih ipak nije bio tako komercijalno uspješan za Roda Stewarta. Album 'When we Were the New Boys', objavljen 1998. godine, bio je njegov posljednji album za Warner Bros. izdavačku kuću i dogurao je do drugog mjesta britanske top liste. Album je zanimljivo sadržavao prepjeve nekih od predvodnika tadašnjeg Britpopa, kao što su 'Cigaretts & Alcohol' od grupe Oasis ili 'Rocks' od grupe Primal Scream.
2000. godine Rod Stewart odlučuje napustiti Warner Bros. te prelazi u Atlantic Records, za koje 2001. godine objavljuje album 'Human', prvi i jedini za Atlantic Records. Album je ostvario slabu prodaju, ušavši jedva u Top 50 u Americi, a singl 'I Can't Deny It' je u Britaniji jedva dogurao do Topa 40. Zbog slabe prodaje, Atlantic Records su raskinuli ugovor s Rod Stewartom, nakon čega on prelazi kod Clivea Davisa u njegov 'J Records'. Iste godine, 2001. njegova bivša kuća Warner Bros. objavljuje 'greatest hits' album 'The Story So Far: the Very Best Of', koji u Britaniji ulazi u Top 10. Prelaskom u J Records Rod Stewart počinje snimati pjesme iz '30tih i '40tih godina koje objavljuje na albumu 'Great American Songbook'. Na tom albumu našli su se klasični autori kao što su Irving Berlin, Cole Porter ili George i Ira Gershwin, ovog puta u izvedbi Rod Stewata. Prvi takav album objavljen je 2002. godine i nosio je naziv 'It Had to Be You ... The Great American Songbook'. Album je u Americi dogurao do četvrtog, a u Britaniji do osmog mjesta top liste, a na njemu su se našle obrade standarda poput 'These Foolish Things' ili 'They Can't Take That Away From Me', koji su dobro prošli na svjetskim top listama. S ovim albumom Rod Stewart je ponovno ostvarivao chart uspjeh kakav je imao tijekom '70tih.
Drugi album u seriji zvao se 'As Time Goes By: the Great American Songbook 2' i u Americi je ostvario poziciju broj dva, a u Britaniji broj četiri na službenim ljestvicama. Singl 'Bewitched, Bothered and Bewildered', duet s Cher ušao je u Top 20 u Americi, a slijedio ga je Top 30 singl 'Time After Time'. Krajem 2004. godine izlazi nova kolekcija standarda pod nazivom 'Stardust ... The Great American Songbook 3', koja ulazi na broj jedan američke top liste. Bilo je to za Rod Stewarta prvi puta nakon punih 25 godina da se nalazi na broju jedan američke liste albuma. Njegova verzija pjesme Louis Armstronga 'What a Wonderful World', na kojoj gostuje Stevie Wonder, ostvarila je Top 20 uspjeh. Ovaj album donio je Stewartu i njegov prvi Grammy.
18. listopada 2005. godine izlazi i četvrta u nizu kolekcija prepjeva koja nosi naziv 'Thanks for the Memory: The Great American Songbook 4', a na njoj se nalaze dueti s Dianom Ross i Eltonom Johnom. Krajem 2006. godine Rod Stewart se pak vraća rock korjenima te objavljuje album 'Still the Same... Great Rock Classics of Our Time'. Razlika u ovoj kolekciji od onih dosadašnjih bila je samo u tome što su ovoga puta to bili prepjevi rock standarda iz posljednja četiri desetljeća, kao što je prepjev Creedence Clearwater Revivala 'Have You Ever Seen The Rain', koja je i objavljena kao singl. Album je debitirao na prvom mjestu američke top liste.
1999. godine Rod Stewartu je dijagnosticiran rak štitnjače, kojeg je operirao u srpnju 2000. godine. Osim velike opasnosti za zdravlje, tumor je predstavljao veliki prijetnju za njegov slavni glas, a kao rezultat operacije, Rod Stewart je morao ponovno naučiti pjevati. Od tada on je uključen u brojne humanitarne akcije za fond The City of Hope Foundation, koja financira istraživanje svih oblika tumora, posebice onih kod djece.
Rod Stewart ostao je fizični aktivan i u dan danas, te redovito igra nogomet u seniorskoj nogometnoj ligi u Kaliforniji. Također i dan danas na koncertima zna ispucati loptu u publiku. Kao navijač, strastveni je obožavatelj škotskog kluba Celtics, kao i škotske nogometne reprezentacije.
11. listopada 2005. godine Rod Stewart je dobio svoju zvijezdu na Hollywood Walk of Fame. Njegova zvijezda nosi adresu 2093 Hollywood Blvd.
Tijekom svoje karijere, Rod Stewart je bio povezan s mnogim slavnim i lijepim ženama, posebice glumicama i modelima, a otac je sedmero djece s pet različitih žena. Najstarije dijete rodilo mu se 1964. godine, a najmlađe u studenom 2005. Trenutno je u vezi s modelom Penny Lancaster, koja mu je i rodila posljednjeg sina.
Izvor: Gitare.info
Pjevač i glazbenik Rod Stewart rođen je 10. siječnja 1945. godine u Londonu u Velikoj Britaniji. Pravim imenom Roderick David Stewart, ovaj rock glazbenik već 50 godina uspjeva održati zavidno uspješnu glazbenu pop rock karijeru u čitavome svijetu. U tih 50 godina ostvario je nebrojene chart hitove, od čega čak 62 hit singla u Velikoj Britaniji, od kojih je čak 24 ušlo u službeni Top 10, a njih šest je završilo i na broju jedan. Procjenjuje se da je Rod Stewart u čitavome svijetu prodao preko 250 milijuna albuma i singlica, zbog čega ga se smatra jednim od najprodavanijih glazbenika svih vremena. Najprepoznatljiviji je pak po svojem hrapavom nježnom glasu.
Rod Stewart najmlađi je od petero djece u obitelji Stewart u kojoj se rodio 10. siječnja 1945. godine u Londonu. Njegovi roditelji bili su vlasnici kioska s novinama, a njegov otac Robert Joseph Stewart i njegovo dvoje braće i sestara rođeni su u Škotskoj, dok su Rod i njegova majka Elsie jedini su u obitelji rođeni u Engleskoj. Rođen na samome kraju II. Svjetskog rada, samo nekoliko minuta prije njegovog rođenja njemačka je avijacija bacila granatu na policijsku stanicu u neposrednoj blizini bolnice.
U ranom djetinjstvu Rod Stewart je trenirao nogomet u klubovima Celtic i Brentford, a kasnije je novac zarađivao kao kopač grobova. No ranih '60tih već se okrenuo glazbi, pridruživši se folk pjevaču Wizzu Jonesu, s kojim je kao ulični pjevač putovao Europom. Iz tog vremena datira i njegova deportacija iz Španjolske, zbog skitnje.
U proljeće 1962. godine Rod Stewart osniva The Ray Davies Quartet, iz kojeg kasnije izrasta poznati britanski bend The Kinks. No Rod Stewart je s ovom grupom nastupio samo jedan jedini puta, a iz grupe su ga izbacili zbog pritužbi na njegov vokal, na koji se žalila mama od tadašnjeg bubnjar Johna Starta.
Nakon povratka u London, Rod Stewart se 1964. godine pridružuje grupi Jimmy Powell & the Five Dimensions, s kojom snima singl za izdavačku kuću Pye Records. Menađer Long John Baldry nakon toga ga poziva da se prodruži grupi The Hoochie Coochie Men, s kojom snima singl 'Good Morning Little Schoolgirl', no i taj singl nije ostvario nikakav uspjeh. The Hoochie Coochie Men promijenili su tada ime u Steampacket, a u ljeto 1965. godine im se pruža prilika da odrade zajedničku turneju s grupama Rolling Stones i the Walker Brothers. Tijekom te turneje snimili su nekoliko novih pjesama koje će se naći na albumu tek 1970. godine, kada je Rod Stewart već postao poznati glazbenik.
Grupa Steampacket raspala se početkom 1966. godine, a Rod Stewart pridružuje se grupi Shotgun Express kao glavni vokal. U toj grupi našli su se i Mick Fleetwood i Peter Green koji će kasnije osnovati grupu Fleetwood Mac. No, ni sudbina grupe Shotgun Express nije bila dugovječna, a raspali su se nakon samo jednog singla. Sljedeća Stewartova grupa bila je Jeff Beck Group, u kojoj također nastupa kao vokal. Grupa 1968. godine objavljuje prvi album pod nazivom 'Truth', koji ostvaruje značajan uspjeh, zahvaljujući kojem je grupa dugo bila na turneji. Njihov drugi album 'Beck-Ola' izašao je sredinom 1969. godine i također je ostvario dobar uspjeh, no grupa se do kraja iste godine već raspala.
1969. godine Rod Stewart potpisuje samostalni izdavački ugovor s kućom Mercury Records, za koju iste godine objavljuje svoj prvi samostalni album 'An Old Raincoat Won't Ever Let You Down'. S ovim albumom Rod Stewart je uspio samome sebi izgraditi autorsko ime i vlasiti glazbeni stil koji je podrazumijevao ljubavni miks folk, rock i country blues glazbe, a na albumu su zapamćene ostale pjesme 'Cindy's Lament', prepjev 'Dirty Old Town', 'Handbags and Gladrags' kao i naslovna pjesma.
Već u jesen 1970. godine Rod Stewart objavljuje svoj drugi samostalni album nazvan 'Gasoline Alley'. Glazbeno sličan njegovom prvom albumu, ovaj album je sadržavao dinamičnu i zaraznu naslovnu pjesmu, a među novim instrumentima u njegovoj glazbi po prvi se puta pojavila i mandolina. Nakon dobrog prolaska ovog albuma, Rod Stewart odlazi na prvu samostalnu turneju.
Do pravog uspjeha Rod Stewart je ipak trebao čekati 1971. godinu, kada izlazi njegov album 'Every Picture Tells a Story'. Uspjeh dolazi nakon što pjesma 'Maggie May', iako je bila B strana singlice 'Reason to Believe', počinje dobivati sve veću pažnju radio stanica. Album i singl u rujnu te godine nenadano dolaze na prvo mjesto top liste i u Americi i u Britaniji. Ovaj veliki neočekivani hit 'Maggie May' ući će kasnije u instistuciju Rock and Roll Hall of Fame na listu 500 pjesama koje su oblikovale Rock & Roll, uz još dvije pjesme Rod Stewarta koje će se naći na istoj listi.
Nije samo pjesma 'Maggie May' postala zapažena na albumu 'Every Picture Tells a Story'. Rod Stewart predstavio se sa još nekoliko zanimljivih pjesama kao što su 'Mandolin Wind', '(I Know) I'm Losing You' i 'Tomorrow is a Long Time', koja se smatra jednom od najboljih britanskih prepjeva Boba Dylana. No jedna od najupečatljivijih pjesama iz tog vremena Stewartove solo karijere ipak je naslovna pjesma 'Every Picture Tells a Story', pojačana s bubnjevima Micka Wallera i s gotovo akustičnim aranžmanima, ova je brza rock pjesma pokazala zavidnu avanturističku karakteristiku Stewartove glazbe.
1972. godine Rod Stewart objavljuje novi album koji nosi naziv 'Never a Dull Moment'. Na ovom materijalu on ponavlja fromulu s predhodnika 'Every Picture Tells a Story', a album završava na drugom mjestu američke top liste, dok u Britaniji dolazi do samog vrha. Isti uspjeh u Britaniji je imala i pjesma 'You Wear It Well', no u Americi ona dospjeva samo do 13. mjesta top liste. Za svoj samostalni rad Rod Stewart u to vrijeme počine dobivati sve više pohvala i pozitivnih kritika. Postaje jasno da je Stewart jedan od rijetkih autora s velikim i jedinstvenim talentom, njegovi su tekstovi bili intrigantni, ali ipak puni humora, a pričali su svakodnevne priče pune ljubavi i iskrene tuge i sjete, u kojima je Stewart pokazivao izniman talent za zapažanje i najsitnijih detalja iz svijeta oko sebe. Tu je bio naravno još i taj glas, topal i hrapavi glas, skroman, ali opet i snažan.
Rod Stewart krajem 1974. godine objavljuje album 'Smiler', koji se pokazao kao promašaj. U Velikoj Britaniji album je došao na broj jedan, ali uglavnom zahvaljujući staroj slavi, a singlovi 'Farewell' i 'Mine For Me' nisu ostvarili značajnije chart uspjehe. 'Smiler' se smatra najslabijim Stewartovim albumom '70tih godina, a bio je to i njegov posljednji album za izdavačku kuću Mercury Records. Nakon objavljivanja dvostruke kolekcije 'The Best Of Rod Stewart', prelazi u Warner Bros., s kojima ostaje najveći dio svoje karijere.
1975. godine Rod Stewart se seli u Ameriku od koje je zatražio državljanstvo, što zbog ljubavi s Amerikankom Britt Ekland, što zbog svađe s britanskim vlastima oko poreza. Uskoro mu izlazi i novi album 'Atlantic Crossing', s kojim se Stewart ponovno vratio na top liste. Prvi singl, pjesma 'Sailing', bio je veliki hit u Britaniji gdje je osvojio i prvo mjesto top liste. Ova ista pjesma na top listu se vratila i godinu dana kasnije, nakon što je korištena kao glazbena tema u BBC-evom dokumentarcu, a zahvaljujući njezinom dvostrukom pojavljivanju na UK chart, pjesma 'Sailing' postaje i ostaje Stewartov najprodavaniji singl u Britaniji u čitavoj karijeri. Glazbeno, album 'Atlantic Crossing' postavio je temelje za sav budući Stewartov prepoznatljivi lagani materijal, a takvom se pokazala i pjesma 'I Don't Want To Talk About It'. Osim laganica, tu je i budući prepoznatljivi Stewartov rock stil, kao što su pjesme 'Three Time Loser' ili 'This Old Heart Of Mine'.
1976. godine Rod Stewart objavljuje album 'A Night on the Town', koji postaje novi hit i ulazi na drugo mjesto američke top liste te postaje Stewartov prvi album s platinastom tiražom. Dvije strane ovog albuma bile su označene kao 'brza strana' i 'lagana strana', čime Stewart nastavlja priču započetu na albumu 'Atlantic Crossing'. Pjesma 'The First Cut is the Deepest', prepjev Cat Stevens, ušao je u Top 30 u Americi, no u Britaniji je osvojio prvo mjesto top liste, iako se vjerovalo da je pjesma 'God Save the Queen' grupe Sex Pistols u tom tjednu prodala u više kopija. Još jedna pjesma Rod Stewarta s tog albuma bila je na broju jedan u Britaniji, a riječ je o pjesmi 'Tonight's the Night', koja se na broju jedan zadržala čak osam sljedećih tjedana.
'Foot Loose & Fancy Free' ime je albuma kojeg Rod Stewart objavljuje 1978. godine, i ovaj album također nastavlja chart uspjeh kao i njegov predhodnik 'A Night on the Town', osvojivši drugo mjesto američke top liste. Pjesma 'You're In My Heart' bila je prvi hit singl s tog albuma, dospjevši do četvrtog mjesta američke top liste. Rockerska 'Hot Legs' ostvarila je veliki broj radijskog emitiranja, jednako kao i pjesma 'I Was Only Joking'. No promjena je ovoga puta došla u image-u. Rod Stewart prihvatio je glamurozne modne elemente tog vremena, uključujući šminku, sintetičku odjeću, frizure i ostalo.
Rod Stewart unosi u svoju glazbu disko elemente na svom albumu iz 1978. godine, 'Blondes Have More Fun'. Na albumu se našao hit broj jedan 'Da Ya Think I'm Sexy?,' a album se u konačnici prodao u četiri milijuna kopija. Stewarta u to vrijeme počinje pratiti i glas velikog jet-set zavodnika, zbog njegovog glamuroznog imagea i načina života, te posebice zbog njegovih brojnih ljubavnih veza s glumicama i modelima.
1980. Rod Stewart se okreće new wave glazbenom zvuku na svom sljedećem albumu 'Foolish Behaviour'. No album nije dobro prihvaćen i sadržavao je samo jedan relativno uspješan singl 'Passion'. 1981. godine Stewart dodaje još više New Wave i synth-pop elemenata svojemu zvuku za sljedeći album 'Tonight I'm Yours' album. Naslovna pjesma, kao i sljedeći singl 'Young Turks' dogurale su do Topa 5 u Americi, a album je ostvario platinastu nakladu. 18. prosinca 1981. godine Rod Stewart je održao koncert u Los Angeles Forumu zajedno s Kim Carnes i Tinom Turner. Koncert se prenosio u čitavom svijetu i pratilo ga je preko 35 milijuna gledatelja. S Tinom Turner Stewart je kasnije snimio i duet 'It Takes Two'.
Nakon 1982. godine karijera Roda Stewarta doživljava lagano hlađenje. Do 1988. godine ostvario je samo tri Top 10 singla, iako je 1983. godine 'Baby Jane' postala njegov šesti i posljednji britanski broj jedan. Album 'Camouflage' objavljen 1984. godine ostvario je u Britaniji tek zlatnu nakladu. 1986. godine još ostvaruje i drugo mjesto britanske top liste sa singlom 'Every Beat Of My Heart', pjesmom koja je trebala postići isti efekt kod publike kao i stari klasik 'Sailing'.
1988. godine Rod Stewart objavljuje album 'Out Of Order' kojeg za njega producira Andy Taylor iz grupe Duran Duran. Album sadrži i dva hita 'Forever Young' i 'Lost in You'. Dvije godine kasnije, Stewartova verzija pjesme Toma Waitsa 'Downtown Train' dospjeva 1990. godine do drugog mjesta američke top liste. Pjesma je bila uključena na četverostruku CD kompilaciju nazvanu 'Storyteller'. Sa sljedećim albumom 'The Vagabond Heart' Rod Stewart ponovno se vraća na top liste, i to s pjesmama 'Rhythm of My Heart' i 'Motown Song' koje obje ulaze u Top 10. No pravi hit tek slijedi. 1993. godine zajedno sa Stingom i Bryanom Adamsom Rod Stewart snima pjesmu 'All For Love' za soundtrack filma 'The Three Musketeers'. Singl ulazi na brojeve jedan svih ljestvica.
1993. godine Rod Stewart snima MTV Unplugged special. U potpuno akustičnom izdanju i s drugačijim pristupom sa snimanja se izdvajaju 'Handbags and Gladrags', 'Reason to Believe' i 'Cut Across Shorty', a tu se našla i akustična verzija pjesme Van Morrisona 'Have I Told You Lately' koja je ubrzo po svom izlasku osvojila vrhove top lista. 'Unplugged' album je u Americi završio na drugom mjestu.
1994. godine Rod Stewart dobiva veliko priznanje upisom u Rock and Roll Hall of Fame. Godinu dana kasnije objavljuje novi album 'A Spanner in the Works', koji je sadržavao singl 'Leave Virginia Alone' kojeg je napisao Tom Petty. Singl je došao do američkog Topa 10. Kraj '90tih ipak nije bio tako komercijalno uspješan za Roda Stewarta. Album 'When we Were the New Boys', objavljen 1998. godine, bio je njegov posljednji album za Warner Bros. izdavačku kuću i dogurao je do drugog mjesta britanske top liste. Album je zanimljivo sadržavao prepjeve nekih od predvodnika tadašnjeg Britpopa, kao što su 'Cigaretts & Alcohol' od grupe Oasis ili 'Rocks' od grupe Primal Scream.
2000. godine Rod Stewart odlučuje napustiti Warner Bros. te prelazi u Atlantic Records, za koje 2001. godine objavljuje album 'Human', prvi i jedini za Atlantic Records. Album je ostvario slabu prodaju, ušavši jedva u Top 50 u Americi, a singl 'I Can't Deny It' je u Britaniji jedva dogurao do Topa 40. Zbog slabe prodaje, Atlantic Records su raskinuli ugovor s Rod Stewartom, nakon čega on prelazi kod Clivea Davisa u njegov 'J Records'. Iste godine, 2001. njegova bivša kuća Warner Bros. objavljuje 'greatest hits' album 'The Story So Far: the Very Best Of', koji u Britaniji ulazi u Top 10. Prelaskom u J Records Rod Stewart počinje snimati pjesme iz '30tih i '40tih godina koje objavljuje na albumu 'Great American Songbook'. Na tom albumu našli su se klasični autori kao što su Irving Berlin, Cole Porter ili George i Ira Gershwin, ovog puta u izvedbi Rod Stewata. Prvi takav album objavljen je 2002. godine i nosio je naziv 'It Had to Be You ... The Great American Songbook'. Album je u Americi dogurao do četvrtog, a u Britaniji do osmog mjesta top liste, a na njemu su se našle obrade standarda poput 'These Foolish Things' ili 'They Can't Take That Away From Me', koji su dobro prošli na svjetskim top listama. S ovim albumom Rod Stewart je ponovno ostvarivao chart uspjeh kakav je imao tijekom '70tih.
Drugi album u seriji zvao se 'As Time Goes By: the Great American Songbook 2' i u Americi je ostvario poziciju broj dva, a u Britaniji broj četiri na službenim ljestvicama. Singl 'Bewitched, Bothered and Bewildered', duet s Cher ušao je u Top 20 u Americi, a slijedio ga je Top 30 singl 'Time After Time'. Krajem 2004. godine izlazi nova kolekcija standarda pod nazivom 'Stardust ... The Great American Songbook 3', koja ulazi na broj jedan američke top liste. Bilo je to za Rod Stewarta prvi puta nakon punih 25 godina da se nalazi na broju jedan američke liste albuma. Njegova verzija pjesme Louis Armstronga 'What a Wonderful World', na kojoj gostuje Stevie Wonder, ostvarila je Top 20 uspjeh. Ovaj album donio je Stewartu i njegov prvi Grammy.
18. listopada 2005. godine izlazi i četvrta u nizu kolekcija prepjeva koja nosi naziv 'Thanks for the Memory: The Great American Songbook 4', a na njoj se nalaze dueti s Dianom Ross i Eltonom Johnom. Krajem 2006. godine Rod Stewart se pak vraća rock korjenima te objavljuje album 'Still the Same... Great Rock Classics of Our Time'. Razlika u ovoj kolekciji od onih dosadašnjih bila je samo u tome što su ovoga puta to bili prepjevi rock standarda iz posljednja četiri desetljeća, kao što je prepjev Creedence Clearwater Revivala 'Have You Ever Seen The Rain', koja je i objavljena kao singl. Album je debitirao na prvom mjestu američke top liste.
1999. godine Rod Stewartu je dijagnosticiran rak štitnjače, kojeg je operirao u srpnju 2000. godine. Osim velike opasnosti za zdravlje, tumor je predstavljao veliki prijetnju za njegov slavni glas, a kao rezultat operacije, Rod Stewart je morao ponovno naučiti pjevati. Od tada on je uključen u brojne humanitarne akcije za fond The City of Hope Foundation, koja financira istraživanje svih oblika tumora, posebice onih kod djece.
Rod Stewart ostao je fizični aktivan i u dan danas, te redovito igra nogomet u seniorskoj nogometnoj ligi u Kaliforniji. Također i dan danas na koncertima zna ispucati loptu u publiku. Kao navijač, strastveni je obožavatelj škotskog kluba Celtics, kao i škotske nogometne reprezentacije.
11. listopada 2005. godine Rod Stewart je dobio svoju zvijezdu na Hollywood Walk of Fame. Njegova zvijezda nosi adresu 2093 Hollywood Blvd.
Tijekom svoje karijere, Rod Stewart je bio povezan s mnogim slavnim i lijepim ženama, posebice glumicama i modelima, a otac je sedmero djece s pet različitih žena. Najstarije dijete rodilo mu se 1964. godine, a najmlađe u studenom 2005. Trenutno je u vezi s modelom Penny Lancaster, koja mu je i rodila posljednjeg sina.
Izvor: Gitare.info
Poslednja izmena od urednika:
