LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
Rialiti bruka u Srbiji: Kako su nam primitivci okupirali živote
Velika većina čitalaca „Blica”, više od 70 odsto, zabranilo bi rialiti emisije na srpskim televizijama. Paradoksalno, rialiti programi su već godinama najgledanije emisije u Srbiji. Ako se ne računaju serije na RTS-u („Selo gori, a baba se češlja”, „Moj rođak sa sela” i „Bela lađa”), kao i „Dnevnik 2” državne televizije, nijedna druga forma koju proizvode domaće televizije ne beleži takvu gledanost. To i ne bi bio nikakav problem kada sadržaj ovih emisija ne bi bio ovako primitivan i uvredljiv i za učesnike i za gledaoce, o čemu svedoči i anketa na našem sajtu, u kojoj je učestvovalo više od 4.000 ljudi.
Evo samo naslova iz novina: “Dvor: Miloš i Maja vređali Jevreje”, “Dvor: Firči udario Bojanića flašom u glavu“, “Parovi: Potukli se Đani Ćurčić i Gru“... Sličnih slučajeva bilo je i u ranijim rialiti programima, poput „Farme” i „Velikog brata”, a zbog svega je u nekoliko navrata, svi se slažu – preblago i previše retko, reagovala i Republička radiodifuzna agencija.
Međutim, glavno pitanje je – zbog čega to toliko gledamo? Aleksandar Tijanić, direktor Radio-televizije Srbije, kaže da postoje dva razloga:
– Srbi nemaju para za izlazak, nemaju snage za rekreaciju i šetnje, nemaju čime da plate putovanja i odmore. Sede u kući, gledaju u televizor po deset sati dnevno i žive tuđ život. Drugi razlog je još jasniji. Rialiti programa ima u većini zemalja razvijenog sveta, ali ni u jednoj zemlji ne možete da vidite takvu menažeriju pažljivo selekcioniranu po spremnosti da svoju bolest donese u svačiju kuću. Nisu krivi bolesnici, odgovoran je medij koji ih bira, stimuliše, dodaje alkohol, zadaje tajne, prljave zadatke, posebno plaća svaku tuču ili seks, premira svaku svinjariju od rane zore do sledećeg jutra. Sve to na nacionalnoj frekvenciji koja predstavlja nacionalno dobro i ustupa se pod strogim uslovima korišćenja. Očigledno, medijski tajkun je jači od Srbije ako se usuđuje da u vreme kad je čitava porodica na okupu emituje pitanje nesrećnoj ženi, žrtvi porodičnog nasilja, „da li ima orgazam tokom seksa sa ocem”. Nađite mi drugu zemlju u kojoj se na nacionalnoj televiziji emituje takvo pitanje u osam uveče a da licenca za emitovanje ne bude ukinuta – kaže Tijanić.
Pink: Rialiti su svetski trend
Medijski tajkun o kojem Tijanić govori očigledno je Željko Mitrović, a novinarka je Tatjana Vojtehovski, danas PR menadžer TV Pinka. Ona za „Blic” kaže da rialitiji nisu srpski specijalitet, već svetski trend. Ipak, ne može se reći da su gađanje flašama i antisemitizam takođe svetski trend, pa smo je pitali da li je Pink nekada osetio potrebu da takve slučajeve izbaci iz emisija.
– Konflikti između učesnika u rialiti programima su neminovni, kao što se dešavaju konflikti između ljudi u svakodnevnom životu ili u tok-šou programima, političkim debatama, skupštini, parlamentu... Pitanje je samo kako koji pojedinac reaguje na konflikt i na koji način ga rešava. Takmičari u rialiti programima su osetljiviji, što je posledica izolacije a i različitih su karaktera. Zbog svega toga konflikt ponekad preraste u incident – kaže Vojtehovska.
Ona spominje svoje omiljene emisije iz detinjstva „Nedeljni zabavnik”, „Poletarac”, „Opstanak”, „Metla bez drške”, „Muzički tobogan”, ali današnji klinci u tim terminima gledaju krvoliptanje i najgori prostakluk na „Dvoru”.
Ugrožavaju mentalno zdravlje dece
Psihijatar i psihoterapeut Anđelka Kolarević kaže da su ovakve emisije izuzetno opasne za mentalno zdravlje dece.
– Nedavno sam čula kako neko kaže da svako ima pravo da okrene kanal, međutim, deca su podložna i možda neće promeniti kanal, jer vide da se nešto dešava. Tu je previše adrenalina i akcije, a oni onda počnu da se pretvaraju, kao u nekoj video-igrici, u neku vrstu pasivnih aktera tog istog dešavanja. To veoma negativno utiče na dečju psihologiju i opredeljivanje sopstvene agresije. Umesto da se pretvori u neku konstruktivnu i benignu agresiju, ovakve emisije podstiču malignu agresiju usmerenu na druge ljude, koja ruši integritet i biće drugog čoveka s puno prezira i mržnje. Rialitiji podstiču one emocije koje svi mi imamo, ali bi trebalo da ih držimo pod kontrolom kroz socijalizaciju, a ne ovako. To je i poziv da se odbaci svaka privatnost u nama i naš lični stav. To ne počiva na poštovanju različitosti i integriteta, a najgore je što ne poštuje intimu svakog čoveka. Umesto toga, podstiču se destruktivne, ksenofobične, agresivne, egzibicionističke, voajerske ideje... – kaže doktorka Kolarević.
Zabava za gladne i siromašne
I filmski reditelj Mladen Đorđević kaže da u ovakvim emisijama nema govora ni o kakvoj katarzi.
– Očito je reč o zabavi za gladne i siromašne. Cilj je da se oni sklone s ulica i da im se ponudi nešto zbog čega će zaboraviti na mogućnost pobune. Ti rialiti programi tipa „Farma“ i „Veliki brat“ im omogućavaju da se poistovete sa likovima, da ih osuđuju, iskale bes na njima (kada glasaju za izbacivanje ukućana)... Tako dolazi samo do prividne katarze i gledaoci se zapravo uvlače u simulaciju života, te prestaju da dublje proživljavaju sam život. Tako postaju zapravo bezopasni, tj. pod kontrolom su – kaže Đorđević.
Zanimljivo je da je Đorđević postao poznat zahvaljujući izvrsnim filmovima „Made in Serbia” i „Život i smrt porno bande”, koji se veoma direktno bave surovom stvarnošću Srbije, a da se upravo autori rialitija pozivaju na stvarnost u svojim emisijama. Ipak, trejleri za Đorđevićeve filmove, koji su dobili mnoge nagrade širom sveta, zbog straha od reakcije RRA emitovani su tek posle ponoći, dok rialitiji bez problema emituju svojevrsnu pornografiju u po bela dana.
– Pravo licemerje, zar ne? Tu se postavlja pitanje šta je zapravo pornografija. Elementi pornografije i eksplicitnog nasilja u mojim filmovima su bezazleni u odnosu na pornografiju sadržaja na domaćim televizijama. Na neki način se te emisije zaista bave stvarnošću u Srbiji, jer taj rialiti program postaje srpska stvarnost. Zapravo, radi se o tome da simulacija života postaje stvarnija od života. Ljudi svoje živote premeštaju u prostor ispred TV ekrana i napokon u same TV ekrane. Ljudi beže u svet imaginacije i simulacije sukoba i njihovih razrešenja – kaže Đorđević.
Šta je alternativa
Postavlja se pitanje šta naše televizije mogu da ponude kao konkurenciju prostaštvu „Dvora” i sličnih emisija. Prva adresa od koje se očekuje odgovor na ovo pitanje svakako je RTS, jer državna televizija je ta koja ne brine samo o gledanosti, nego i o zadržavanju kakvih-takvih profesionalnih standarda. I na državnoj televiziji su emitovani rialiti programi koji su kritikovani zbog promovisanja nasilja.
Takav je bio slučaj učesnice emisije „48 sati svadba”, koja je priznala da je budući muž povremeno šamara. Na pitanje „Blica” zar ne bi bilo bolje da se takvi slučajevi uopšte ne emituju na nacionalnoj televiziji jer privatnici onda sebi daju još veću slobodu kao što vidimo ovih dana u „Dvoru”, Tijanić odgovara da je „48 sati kulturno-obrazovno-dokumentarni program u odnosu na veliku braću, farme, dvorove i parove”. „Da ne govorim o našem drugom programu Vreme je za bebe”, kaže Tijanić.
Blic
Velika većina čitalaca „Blica”, više od 70 odsto, zabranilo bi rialiti emisije na srpskim televizijama. Paradoksalno, rialiti programi su već godinama najgledanije emisije u Srbiji. Ako se ne računaju serije na RTS-u („Selo gori, a baba se češlja”, „Moj rođak sa sela” i „Bela lađa”), kao i „Dnevnik 2” državne televizije, nijedna druga forma koju proizvode domaće televizije ne beleži takvu gledanost. To i ne bi bio nikakav problem kada sadržaj ovih emisija ne bi bio ovako primitivan i uvredljiv i za učesnike i za gledaoce, o čemu svedoči i anketa na našem sajtu, u kojoj je učestvovalo više od 4.000 ljudi.
Evo samo naslova iz novina: “Dvor: Miloš i Maja vređali Jevreje”, “Dvor: Firči udario Bojanića flašom u glavu“, “Parovi: Potukli se Đani Ćurčić i Gru“... Sličnih slučajeva bilo je i u ranijim rialiti programima, poput „Farme” i „Velikog brata”, a zbog svega je u nekoliko navrata, svi se slažu – preblago i previše retko, reagovala i Republička radiodifuzna agencija.
Međutim, glavno pitanje je – zbog čega to toliko gledamo? Aleksandar Tijanić, direktor Radio-televizije Srbije, kaže da postoje dva razloga:
– Srbi nemaju para za izlazak, nemaju snage za rekreaciju i šetnje, nemaju čime da plate putovanja i odmore. Sede u kući, gledaju u televizor po deset sati dnevno i žive tuđ život. Drugi razlog je još jasniji. Rialiti programa ima u većini zemalja razvijenog sveta, ali ni u jednoj zemlji ne možete da vidite takvu menažeriju pažljivo selekcioniranu po spremnosti da svoju bolest donese u svačiju kuću. Nisu krivi bolesnici, odgovoran je medij koji ih bira, stimuliše, dodaje alkohol, zadaje tajne, prljave zadatke, posebno plaća svaku tuču ili seks, premira svaku svinjariju od rane zore do sledećeg jutra. Sve to na nacionalnoj frekvenciji koja predstavlja nacionalno dobro i ustupa se pod strogim uslovima korišćenja. Očigledno, medijski tajkun je jači od Srbije ako se usuđuje da u vreme kad je čitava porodica na okupu emituje pitanje nesrećnoj ženi, žrtvi porodičnog nasilja, „da li ima orgazam tokom seksa sa ocem”. Nađite mi drugu zemlju u kojoj se na nacionalnoj televiziji emituje takvo pitanje u osam uveče a da licenca za emitovanje ne bude ukinuta – kaže Tijanić.
Pink: Rialiti su svetski trend
Medijski tajkun o kojem Tijanić govori očigledno je Željko Mitrović, a novinarka je Tatjana Vojtehovski, danas PR menadžer TV Pinka. Ona za „Blic” kaže da rialitiji nisu srpski specijalitet, već svetski trend. Ipak, ne može se reći da su gađanje flašama i antisemitizam takođe svetski trend, pa smo je pitali da li je Pink nekada osetio potrebu da takve slučajeve izbaci iz emisija.
– Konflikti između učesnika u rialiti programima su neminovni, kao što se dešavaju konflikti između ljudi u svakodnevnom životu ili u tok-šou programima, političkim debatama, skupštini, parlamentu... Pitanje je samo kako koji pojedinac reaguje na konflikt i na koji način ga rešava. Takmičari u rialiti programima su osetljiviji, što je posledica izolacije a i različitih su karaktera. Zbog svega toga konflikt ponekad preraste u incident – kaže Vojtehovska.
Ona spominje svoje omiljene emisije iz detinjstva „Nedeljni zabavnik”, „Poletarac”, „Opstanak”, „Metla bez drške”, „Muzički tobogan”, ali današnji klinci u tim terminima gledaju krvoliptanje i najgori prostakluk na „Dvoru”.
Ugrožavaju mentalno zdravlje dece
Psihijatar i psihoterapeut Anđelka Kolarević kaže da su ovakve emisije izuzetno opasne za mentalno zdravlje dece.
– Nedavno sam čula kako neko kaže da svako ima pravo da okrene kanal, međutim, deca su podložna i možda neće promeniti kanal, jer vide da se nešto dešava. Tu je previše adrenalina i akcije, a oni onda počnu da se pretvaraju, kao u nekoj video-igrici, u neku vrstu pasivnih aktera tog istog dešavanja. To veoma negativno utiče na dečju psihologiju i opredeljivanje sopstvene agresije. Umesto da se pretvori u neku konstruktivnu i benignu agresiju, ovakve emisije podstiču malignu agresiju usmerenu na druge ljude, koja ruši integritet i biće drugog čoveka s puno prezira i mržnje. Rialitiji podstiču one emocije koje svi mi imamo, ali bi trebalo da ih držimo pod kontrolom kroz socijalizaciju, a ne ovako. To je i poziv da se odbaci svaka privatnost u nama i naš lični stav. To ne počiva na poštovanju različitosti i integriteta, a najgore je što ne poštuje intimu svakog čoveka. Umesto toga, podstiču se destruktivne, ksenofobične, agresivne, egzibicionističke, voajerske ideje... – kaže doktorka Kolarević.
Zabava za gladne i siromašne
I filmski reditelj Mladen Đorđević kaže da u ovakvim emisijama nema govora ni o kakvoj katarzi.
– Očito je reč o zabavi za gladne i siromašne. Cilj je da se oni sklone s ulica i da im se ponudi nešto zbog čega će zaboraviti na mogućnost pobune. Ti rialiti programi tipa „Farma“ i „Veliki brat“ im omogućavaju da se poistovete sa likovima, da ih osuđuju, iskale bes na njima (kada glasaju za izbacivanje ukućana)... Tako dolazi samo do prividne katarze i gledaoci se zapravo uvlače u simulaciju života, te prestaju da dublje proživljavaju sam život. Tako postaju zapravo bezopasni, tj. pod kontrolom su – kaže Đorđević.
Zanimljivo je da je Đorđević postao poznat zahvaljujući izvrsnim filmovima „Made in Serbia” i „Život i smrt porno bande”, koji se veoma direktno bave surovom stvarnošću Srbije, a da se upravo autori rialitija pozivaju na stvarnost u svojim emisijama. Ipak, trejleri za Đorđevićeve filmove, koji su dobili mnoge nagrade širom sveta, zbog straha od reakcije RRA emitovani su tek posle ponoći, dok rialitiji bez problema emituju svojevrsnu pornografiju u po bela dana.
– Pravo licemerje, zar ne? Tu se postavlja pitanje šta je zapravo pornografija. Elementi pornografije i eksplicitnog nasilja u mojim filmovima su bezazleni u odnosu na pornografiju sadržaja na domaćim televizijama. Na neki način se te emisije zaista bave stvarnošću u Srbiji, jer taj rialiti program postaje srpska stvarnost. Zapravo, radi se o tome da simulacija života postaje stvarnija od života. Ljudi svoje živote premeštaju u prostor ispred TV ekrana i napokon u same TV ekrane. Ljudi beže u svet imaginacije i simulacije sukoba i njihovih razrešenja – kaže Đorđević.
Šta je alternativa
Postavlja se pitanje šta naše televizije mogu da ponude kao konkurenciju prostaštvu „Dvora” i sličnih emisija. Prva adresa od koje se očekuje odgovor na ovo pitanje svakako je RTS, jer državna televizija je ta koja ne brine samo o gledanosti, nego i o zadržavanju kakvih-takvih profesionalnih standarda. I na državnoj televiziji su emitovani rialiti programi koji su kritikovani zbog promovisanja nasilja.
Takav je bio slučaj učesnice emisije „48 sati svadba”, koja je priznala da je budući muž povremeno šamara. Na pitanje „Blica” zar ne bi bilo bolje da se takvi slučajevi uopšte ne emituju na nacionalnoj televiziji jer privatnici onda sebi daju još veću slobodu kao što vidimo ovih dana u „Dvoru”, Tijanić odgovara da je „48 sati kulturno-obrazovno-dokumentarni program u odnosu na veliku braću, farme, dvorove i parove”. „Da ne govorim o našem drugom programu Vreme je za bebe”, kaže Tijanić.
Blic