Rembrant Harmenson van Rijn

Član
Učlanjen(a)
09.07.2009
Poruka
2.898
Rembrant Harmenson van Rijn
(1606. - 1669.)
Rembrant%20(14).jpg


Rembrant Harmenson van Rijn (hol. Rembrandt Harmenszoon van Rijn - Rembrant Harmenson fan Rejn, 15. juli 1606. Lajden - 4. oktobar 1669. Amsterdam) bio je najveći i najpoznatiji holandski slikar i jedan od najuticajnijih umetnika u tradiciji umetnosti zapadne Evrope 17. veka. Psihološka dubina njegovih portreta i produbljena interpretacija biblijskih događaja koje je rado slikao ostale su do danas jedinstvene i neponovljive.

Njegovo slikarstvo pripada stilskoj epohi baroka. Ovo doba je poznato kao Zlatno doba Holandije, kada je ona doživela politički, ekonomski i umetnički procvat.

Već za života Rembrantova dela su kopirana i imitirana. Posle njegove smrti kritičari pristalice klasicizma nisu imali visoko mišljenje o njegovom kolorističkom slikarstvu, dok su njegove slike ostale ominjene i na ceni kod kolekcionara. U 18. veku pojavili su se slikari u Nemačkoj i Engleskoj koji su bili inspirisani njegovim delom. Rembrantov život postao je predmet mistifikacija i legendi. Tek su se sredinom 19. veka pojavili ozbiljni istraživači njegovog života i rada. Od 1970. „Istraživački projekat Rembrant“ se bavi istraživanjem i atribucijom njegovih dela. Danas se smatra da je Rembrant sam naslikao oko 350 dela.
Biografija

Rembrant je rođen u Lajdenu 1606. godine i slikarstvo je učio od Pitera Lastmana i Jakoba van Svanenburga. Sa 17 godina odlazi u Amsterdam gde slika zajedno sa prijateljem i tada poznatim slikarom Lastmanom, a zatim se vraća u rodni Lajden i otvara atelje gde je slikao i podučavao svog učenika Gerita Doua. Godine 1631. ponovo se vratio u Amsterdam gde se 1634. oženio Saskijom van Ujlenburg. Nakon njene smrti, Hendrijke Štofels je 1649. preuzela njegovo domaćinstvo i rodila mu sina Titusa 1654. godine. I pored slikarskog uspeha, povremeno je dolazio u teške finansijske situacije, pa je 1656. bankrotirao. U doba vrhunca svoje umetničke zrelosti živeo je u siromaštvu.
Dela

Rembrant je radio kao slikar i grafičar, vodio je slikarsku radionicu i podučavao učenike. Njegovo delo se sastoji iz portreta i autoportreta, pejzaža i obrada biblijskih i mitoloških tema. U istorijskim kompozicijama slikao je motive koje pre njega niko nije koristio, ili je stare motive predstavljao na nov način. U mnogim Rembrantovim delima majstorski je korišćen kontrast svetlog i tamnog (kjaroskuro).

Rembrant je bio pre svega uspešan portreista, ali se pretpostavlja se da je on sebe pre svega smatrao istorijskim slikarom
.
715px-Rembrandt_Harmensz._van_Rijn_044.jpg

Poznata dela

Noćna straža
Čas anatomije doktora Nikolasa Tulpa
Jevrejska nevesta
Ana i Tobija
Žena uhvaćena u preljubi
Belsazarova gozba
Bludni sin u krčmi
Povratak bludnog sina
Zavera Klaudija Civilisa
Avram i Isak
Skidanje sa krsta
Artemizija



images


rembrant-prodigal-son-detail.jpg



PhilosopherRembrant.jpg
 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Saul and David, 1655-60

471f439127.jpg



Evangelist Matthew and the Angel
1661

fbadba8439.jpg



 
Član
Učlanjen(a)
27.01.2011
Poruka
447
Saskia.jpg

Portrait of Saskia van Uylenburg, ca. 1635

507px-Rembrandt_Harmensz._van_Rijn_103.jpg

Rembrandt's son Titus, as a monk, 1660

Rembrandt_Abduction_of_Europa.jpg

The Abduction of Europa, 1632

448px-Rembrandt%2C_Portret_van_Haesje_v.Cleyburg_1634.jpg

A typical portrait from 1634,

463px-Rembrandt_Harmensz._van_Rijn_130.jpg

Self Portrait, 1658,
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Pronađena Rembrantova "Presuda"

Pronađena Rembrantova "Presuda"



Američka policija je uspela da otkrije počinioce i vrati delo slavnog umetnika ukradeno prošlog vikenda.


v214822p0.jpg



Policija je saopštila da Rembrantova litografija "Presuda" iz 17. veka, koja je ukradena tokom vikenda na privatnoj izložbu u hotelu "Ric-Karlston" pronađena i vraćena, a portparol olicije u Los Anđelesu, Stiv Vajtmor, je otkrio samo da su bar dve osobe bile uključene u krađu.

Litografija vrednosti 250.000 dolara i dimenzija 28 sa 15 centimetara, bila je izložena u okviru privatne izložbe.


Vajtmor je rekao da je litografiju bilo lako ukrasti, jer je stajala na drvenom postolju, za koji nije bila pričvršćena.


Rembrantova litografija je bila deo izložbe, koja je bila pod pokroviteljstvom instituta Linearis u San Francisku.


(MONDO/Tanjug)
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Rendgenska analiza "Starca s bradom" otkrila Rembrantov autoportret

Rendgenska analiza "Starca s bradom" otkrila Rembrantov autoportret iz mladosti


Beta |


Slika "Starac s bradom" za koju se smatralo da potiče od jednog Rembrantovog učenika, zapravo je delo slavnog holandskog umetnika.

195738_rembrant-starac-sa-bradom-ap_ff.jpg


Ernst van de Vetering iz Rembrant istraživačkog projekta (Rembrandt Researsh Project) rekao je danas da je analiza rendgenskim zracima slike "Starac s bradom" otkrila konture autoportreta Rembranta kao mladog čoveka.


On je rekao i da analiza stila i posredni dokazi podržavaju zaključak da slika zamišljenog i setnog čoveka s neočešljanom sedom kosom jeste delo majstora iz 17. veka.


Taj stručnjak navodi da je slika dimenzija 15 s 20 centimetara urađena 1630. kada je Rembrant van Rejn imao 24 godine. Tada je njegova reputacija kao portretiste bila u usponu i spremao se da se preseli iz Lajdena u Amsterdam koji je bio u zlatnom dobu kao pomorska sila.


Van de Vetering je rekao da stil i kvalitet slike daju snažan argument za njenu autentičnost, ali da je i postojanje portreta ispod slike takođe značajno.


"Svetlo je tipično Rembrantovo po tome što je potpuno ubeđujuće: opažate ga kao da gledate stvarnost, a ne sliku", objasnio je on.


Slika "Starac s bradom" pripada neidentifikovanom privatnom kolekcionaru a biće prikazana od maja do jula sledeće godine u Rembrantovom muzeju u Amsterdamu.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
"Portret Rembrantovog oca" od danas pred publikom u Novom Sadu

"Portret Rembrantovog oca" od danas pred publikom u Novom Sadu

Muzej grada Novog Sada će danas predstaviti publici sliku „Starac s krznenom kapom“, ukradenu 2006. godine a vraćenu ovoj ustanovi pre nekog vremena. Slika se pripisivala Rembrantu ali autorstvo nikad nije potvrđeno. Po mišljenju mnogih stručnjaka reč je o kopiji nevelike vrednosti.

1.jpg
Rembrantov "Starac s krznenom kapom"

Slika „Starac s krznenom kapom“ poznata je i pod naslovom „Portret Rembrantovog oca“, biće izložena u Muzeju grada Novog Sada do 23. marta.

Prema navodima Muzeja grada Novog Sada, slika se prvi put spominje u popisu posle Drugog svetskog rata, kada se navodi kao vlasništvo dr Branka Ilića, novosadskog lekara i kolekcionara.

Uveren da poseduje originalno Rembrantovo delo, kolekcionar ga je držao daleko od očiju javnosti da bi ga 1966. darovnim ugovorom poklonio Novom Sadu i AP Vojvodini.

Tako je slika 1968. postala deo fundusa Muzeja grada Novog sada, odnosno Zbirke strane umetnosti.

Izvor: Blic Online
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Rembrant: Poslednje godine
Izvor: Tanjug
Malo je umetnika čiji je lik tako prepoznatljiv kao što je Rembrantov. Holandski majstor je redovno, tokom cele svoje karijere, slikao svoj odraz.

1405233330543d57620bd59479782598_orig.jpg

Zavera Klaudija Civilisa (Foto: Beta / AP Photo/Kirsty Wigglesworth)
Slavni slikar će sa četiri velika autoportreta od sutra dočekivati posetioce nove, opsežne izložbe - "Rembrant: poslednje godine" koja je mu je posvećena u Nacionalnoj galeriji u Londonu.

Na njima najistaknutiji predstavnik Zlatnog doba holandskog slikarstva upućuje čas upitni, podrugljivi, čas izazovni pogled. Sama izložba teži da pokaže da je Rembrant bio čovek mnogih, neočekivanih lica. Izložba pokriva poslednjih 20 godina života Rembanta (1606-1669), period u kojem se umetnik suočavao sa teškim finansijskim problemima kao i sa gubitkom supruge i sina, ali i vreme intenzivne kreativnosti.

2063386328543d5763cec12005510537_orig.jpg

Jevrejska nevesta (Foto: Beta / AP Photo/Kirsty Wigglesworth)
"Njegova umetnost je svakako bila pod uticajem dramatičnih događaja iz njegovog života, ali i svojevrsna terapija", izjavila je za Rojters kustos muzeja Betsi Vajsman.

Organizovana u saradnji sa Nacionalnim muzejem iz Amsterdama, izložba sadrži 40 slika, 20 crteža i 30 printova koji potiču iz kolekcija širom sveta. Malo je falilo da izložba ostane bez jednog od glavnih eksponata: "Zavere Klaudija Civilisa", slike u vlasništvu švedske Kraljevske akademije umetnosti, koja nije napuštala Švedsku poslednjih 45 godina.

1448059368543d576453f0a743419205_orig.jpg

Simeon sa detetom Hristom u hramu (Foto: Beta / AP Photo/Kirsty Wigglesworth)
"Pozajmica slike dogovorena je pre samo dve nedelje", navela je Vajsman, dodavši da je to delo, koje simbolizuje oslobađanje Holandije od španske vlasti, "apsolutno ključno za izložbu".

Kao što to postavka ilustruje, Rembrant je umeo da bude brutalan, kao u krvavom prizoru otvorenog mozga na slici "Čas anatomije doktora Joana Dejmana", ali i nežan o čemu svedoče delikantni aktovi i itimni portreti umetnikovog sina.

Izloženi radovi obuhvataju širok dijapazon tehnika, raspoloženja i tema, poput igre svetlosti i senke, šumskih i seoskih pejzaža, portreta istaknutih ličnosti Rembrantovog doba, kao i biblijskih i mitoloških scena. Izložba će trajati do 18. januara 2015, kada se seli u Amsterdam gde će biti otvorena od 12. februara do 17. maja 2015.

1177204827543d576606863202203023_orig.jpg
 
Član
Učlanjen(a)
27.01.2011
Poruka
306
Rembrandt


Christ in the Storm on the Sea of Galilee, 1633


Christ-in-the-Storm-on-the-Sea-of-Galilee.jpg


source -design-haven.com/art/masters-of-art-rembrandt-1606-1669/




Head of Christ, c 1648-1656


Head_of_Christ_by_Rembrandt_%28Philadelphia_panel%29.jpg


source - commons.wikimedia.org/


Susanna and the Elders, 1647

1239px-Rembrandt_-_Susanna_and_the_Elders.jpg


source - commons.wikimedia.org/



Two Scholars Disputing, 1628


images7.jpg


source - sottoosservazione.wordpress.com/category/inquadrature/

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Na današnji dan preminuo Rembrant GENIJE SAHRANJEN U IZNAJMLJENOJ GROBNICI

Četvrtog oktobra 1669. umro je Rembrant Harmens van Rajn najblistavije ime u istoriji slikarstva. Rođen je 15. jula 1606. u Lajdenu. U tom gradu je učio slikarstvo i živeo sve do 1630. kada nakon očeve smrti prelazi u Amsterdam. Rembrantov život već po svojoj dramatičnosti, po nedaćama koje je pretrpeo, morao bi biti inspirativan za nekog velikog romanopisca.

312utee.jpg

Rembrant

„Najraskošniji cvet Amsterdama“, kako ga je nazivao Baruh Spinoza, imao je malo srećnih dana, a otrpeo je niz udaraca koji su ga gotovo odveli u bedu i smrt, i koji bi moralno skrhali svakog prosečnog čoveka. Rembrantov unutrašnji život, međutim, sav apsorbovan stvaranjem jednog umetničkog sna, ostao je kraj svih gubitaka i nedaća netaknut. Taj san postajao je iz godine u godinu sve intenzivniji, sve opipljiviji, sve ostvarljiviji, nepomućen spoljašnjom dramom događaja. Kako je vreme promicalo, kako su ga nesreće pritiskale, a ljudi sve manje razumevali, njegova je snaga dostigla svoj vrhunac. Kao Ticijan u starosti, i on je slikao sa onim suverenim poznavanjem svih slikarskih tajni, koje mu je dozvoljavalo da po skraćenom postupku ide direktno ka rezultatu, bez studijske pripreme, bez rešavanja problema, s fugom i smelostima koje su samo nekoliko slikara smeli sebi da dopuste.

U svojim delima on obrađuje sve rodove kojim se slikarstvo inače zanimalo: pejzaž, mitološke, alegorijske i religiozne teme. On je jedini slikar svoje zemlje koji je shvatio estetski značaj akta.

2945cms.jpg

"Danaja", 1636-47.

Ovaj majstor sa kojim holandska umetnost dostiže vrhnunac i koji spada u onu najužu grupu genija koje je čovečanstvo dalo u umetnosti uopšte, jedan je od najvećih slikara portreta, autoportreta i grupnih portreta.

Portreti čine otprilike tri četvrtine celog Rembrantovog dela. Rembrantovi portreti većinom nisu strogo portretski shvaćeni. U većini slučajeva Rembrantov portret je kompozicija koja se sastoji bar iz podjednakog udela stvarnih elemenata i jedne ideje. Dakle, onoga što model pruža i onoga što slikar nezavisno od modela nosi u sebi kao apriornu ideju za koju mu je potreban odgovarajući model. Po sebi se razume da sličnost u takvim slučajevima prestaje da bude ono najvažnije i da se često od nje ponešto žrtvuje „ideji“.

Rembrant je od 1632. do 1669. naslikao najblistaviju galeriju portreta koju istorija umetnosti poznaje. Da pomenemo neki od tih portreta: Portret Nikolaesa Rutsa (Njujork, kolekcija Frick), Portret Martena Lotena (Los Anđeles, Umetnički muzej), Portret Marije Trip (Amsterdam, Rijksmuseum), Rembrantova majka (Beč, Muzej istorije umetnosti), Čovek sa zlatnim šlemom (Berlin, Državni muzej), Titus za pisaćim stolom ( Roterdam, Bojmansov muzej), Portret Titusa kako čita ( Beč, Muzej istorije umetnosti), Portret žene sa lepezom od nojevog perja (Vašington, Nacionalna umetnička galerija) Portret plavokosog čoveka (Melburn, Nacionalna galerija), Portret gradonačelnika Jana Siksa (privatna kolekcija Siks, Amsterdam).

1r1ysx.jpg

"Čovek sa zlatnim šlemom"

Rembrant nije odoleo iskušenju da bude istovremeno i slikar i model. Više od sto puta on nam je u razdoblju između 1629. i 1669. predstavio svoje lice, crtežom, gravirom i slikom. Svaki od tih autoportreta je priča za sebe, inspirisana životom.

Nezaboravni su: Rembrant u 52. godini (Njujork, Kolekcija Frick), Umetnikov portret (Vašington, Kolekcija Melon), Slikar za paletom (London, Kenvud kuća), Slikar pred štafelajem (Pariz, Luvr), Umetnikov portret (Eks-an-Provans, Muzej Grane), Umetnik se smeje (Keln, Valraf Rihard muzej), Umetnikov portret (Beč, Muzej istorije umetnosti), Autoportret (Firenca, Ufici), Autoportet (London, Nacionalna galerija), Autoportret kao apostol Pavle ( Amsterdam, Rijksmuseum).

25apu9k.jpg

Autoportret sa 34 godine

Što se grupnih portreta tiče, njih je manje ali su svi ovenčani slavom. Da pomenemo neke od njih: Čas anatomije dr Nikolaesa Tulpa ( Hag, Maurchojs muzej). Deset godina nakon ove kompozicije Rembrant će naslikati „Noćnu stražu“(Amsterdam, Rijksmuseum), najraskošniju tvorevinu barokne umetnosti. Dvadeset godina nakom „Noćne straže“, Rembrant je naslikao veličanstveno platno „Suknari“ (Amsterdam, Rijksmuseum). Čas anatomije dr Joana Dejmana (Amsterdam, Rijksmuseum) potiče iz 1666. a, Porodični portrtet (Brunsvik, Muzej Antona Ulriha) iz 1668/9. godine.

2nredr6.jpg

"Čas anatomije dr. Nikolaesa Tulpa"

Kada je Rembrant slikao "Portret gradonačelnika Jana Siksa", imao je oko četrdeset i osam godina. Modelu je tada bilo trideset i šest. Iako je ova slika jedno od najčuvenijih Rembrantovih dela, on je, suprotno svom običaju, nije ni potpisao, niti je na nju stavio datum.

Rembrant nam nije ostavio bolji primer svoje umetničke intuicije i slikarske snage. Po kompoziciji, po crtežu, boji, modelaciji i majstorskoj tehnici izrade, ova slika je nenadmašna.

Siks je u crnom šeširu, u cimetastocrvenom ogrtaču sa zlatnim širitima i dugmetima, i tamnom, golubastom grudnjaku. Okovratnik i manžetne su mu od belog lanenog platna. Njegova talasasta kosa je bakarno smeđa. Pozadina je preplavljena dubokom, tamnosivom senkom. On navlači rukavice sa resama, spremajući se da iziđe na ulicu, i zastaje na časak da sa ozbiljnom rasejanošću pogleda posmatrača.

izq7q1.jpg

"Portret gradonačelnika Jana Siksa"

Kad gledamo tu sliku čini nam se da saznajemo o Siksu sve što bi moglo biti značajno – da je bio retka ličnost, pretstavnik svega najlepšeg u Holandiji njegovog vremena. Isto tako, ne možemo da ne osetimo da nas za njega vezuje čovečansko saosećanje. Stvaranje takvog utiska je najviši domet koji može da postigne jedan portretista. Portret gradonačelnika Jana Siksa je remek-delo kome nema ravna u istoriji slikarstva.

Jedan od poslednjih Rembrantovih autoportreta potiče iz 1668. Delo je na granici smelosti, ili je pastuozno ili je glatko kao vosak, ili je zrnasto, ili sastrugano, krajnje škrto u sredstvima: sa žutom bojom koja izbija iz čađi i iz karmina. Sve to neodoljivo podseća na masku jednog halucinanta koji fiksira posmatrača uz čudnu grimasu. Nije to slika jednog starog ludaka, izmišljena iz kaprica. Taj čovek koji drži svoj slikarski štapić - to je Rembrant. On začikava svet zato što je iznad njega, a ogledalo mu je pružilo, istovremeno i intenzivnu i vazdušastu sliku vizionara, koja je u stvari slika njegovog genija.

Godine 1653. slavni holandski pesnik Jeremija Deker naziva Rembraanta „Apelesom našeg vremena čija slava dopire dokle god plove brodovi slobodne Holandije i šireći se preko Alpa zadivljuje i samu Italiju“.

Međutim, klijentela koja se nekada tiskala o njegove radove, napustila ga je, jer nije bila u stanju da shvati genija. Bilo zbog kolekcionarskih izdataka, bilo zbog kupovine raskošne kuće, Rembrantove materijalne prilike postale su očajne. Godine 1656. pao je pod stečaj, i proglašen „propalicom.“ Imovina mu je rasprodata na doboš. Njegova velelepna kolekcija slika i drugih umetničkih predmeta procenjena je na 18.000 forinti prodata je „za lulu duvana“. Ta kolekcija je za Rembranta imala neocenjivu vrednost po onome što mu je pružila kao umetniku i ljubitelju umetnosti.

Rembrant Harmens van Rajn najraskošnije ime u istoriji slikarstva umro je u Amsterdamu 4. oktobra 1669. u šesdeset i trećoj godini života. Slikar koji je iza sebe ostavio oko 600 slika, od kojih neke vrede čitava kraljevstva, sahranjen je u iznajmljenoj grobnici, a sahrana je koštala 15 guldena.

Vreme je, međutim, poravnalo sve. Danas je ime ovog slikarskog genija najlepša holandska reč. Rembrant je prva reč na usnama svakog iskrenog ljubitelja umetnosti.

Primer koji navodimo ide u tom smeru.

Ove jeseni Holandija – umetnička velesila u sedamnaestom veku i Francuska - zemlja umetnosti udružile su se i zajedničkim sredstvima kupile od francuske porodice Rotšild dva Rembrantova portreta, koji će naizmenično biti izlagani u Rajksmuseumu (Amsterdam) i Luvru (Pariz). Reč je o Portretu Martena Solmansa (209,8 x 134,8 cm.) i Portretu Opjen Kopit (209,4 x 134,3 cm.) supruge Martena Solmansa. Svaki od tih portreta plaćen je po 80 milona evra.

mlm3k4.jpg

"Noćna straža"

Posmatrani sa umetničke tačke gledišta ti portreti jedva da zaostaju za Portretom gradonačelnika Jana Siksa. Oni su manje poznati jer su imena ličnosti koje predstavljaju prvobitno bila manje čuvena.

Marten Solmans je naslikan u stojećem stavu, s lica, u crnom grudnjaku, crnim čakširama do kolena, sa šeširom od crne klobučine, velikim okovratnikom od gipir- čipke, narukvicama od gipir-čipke, sa šeputima od iste čipke na podvezicama i velikim kokardama od iste čipke na crnim cipelama. Leva ruka mu je savijena, a šaka skrivena pod crni ogrtač pošiven širitima od crnog satena; u desnoj ruci, odmaknutoj od tela i napred isturenoj, drži rukavicu od jelenske kože. Pozadina je crnkasta, pod siv. Lepo naslikana glava, blaga i ozbiljna, obla lica; okrugle oči koje gledaju pravo; crtež pun lakoće i neizveštačenosti, draži i širine, savršeno prirodan. Faktura je ujednačena, čvrsta na ivicama, takve jedrine i širine da se nebi zahtevalo ni manje ni više, bez obzira da li bi boja bila nanesena u plitkim ili dubokim slojevima; zamislite holandskog Velaskeza, pa ćete imati opštu pretstavu o izradi ovog veličanstvenog portreta. Što se tiče položaja portretisane ličnosti, on je obeležen na najdelikatniji način koji se može zamisliti. Marten Solmans bio je unuk bogatog proizvođača šećera Jana Solmansa, koji je krajem šesnaestog veka došao u Amsterdam iz Antverpena. Dakle, Marten Solmans bio je ugledan građanin bez ijedne kapi plave krvi. On zaista izgleda smelo u svom vrlo pomodnom odelu.

Koji bi slikar bio sposoban da načini portret kao što je ovaj? Možete ga uporediti sa srodnim delima najvećih Rembrantovih takmaca, on će položiti svaki ispit.

Žena je isto tako slikana kao cela figura, na crnoj pozadini i na sivom patosu, i obučena je isto tako u crno sa ogrlicom od bisera, grivnom od srebra, srebrnom kokardom od čipkanih traka za pasom, kokardama od srebrne čipke pričvrščenim na papučice od bela satena. Mršava je, bela i visoka. Njena lepa glava, malo pognuta, gleda vas mirnim očima, a žarka boja kose, koja se graniči sa riđom, obasjava odbleskom neodređenu boju kože. Stas, na kome se zapažaju prvi znaci docnije punoće, što je izraženo veoma pristojno blagoradeći širini haljine, daje joj izgled mlade plemićke gospe, dostojne najvećeg poštovanja. U desnoj ruci ona drži lepezu od crnog perja sa zlatnim lančićima; druga je otpuštena niz telo, bleda, tanka, duguljasta, sva ozarena čarobnom gospodstvenošću.

Portreti su nastali 1634. godine, i šira javnost nije bila u prilici da ih vidi još od 1877. kada ih je porodica Rotšild kupila. Oni koji su imali sreću da ih vide, znaju da su to dva remek-deka dostojna divljenja. Jednom reči oni su dovoljni za slavu jednog majstora.

(Blic Online)
 
Natrag
Top