Da, ali nece staviti svoju porno glumicu, nego stavlja katolicku! To pokazuje o kakvoj osobi je rec!
Ako je tema "religiozne vesti", zasto ne postavi kompromitujuce vesti i iz njegove crkve?
Nego je cilj, da se jedna strana ocrni a druga predstavi "bezgresnom"!
Vec smo pokazali da toga ima i kod njih, u manjoj meri jer njihova zajednica broji manje vernika, kod nas je to u vecoj meri, jer se radi o milionskom broju vernika!
Dakle, ove gadosti ne dokazuju nista, osim o kakvim coveku je rec, koji ih postavlja!
I te kako prikazuje. No ni to me ne iznenađuje. Jer ovaj o kome je ovaj članak, poticao je iz iste "crkve" iz koje je proizašla (izbačena) i "nepogrešiva" Ellen Gould Harmon White.
EMELJI RODNE IDEOLOGIJE
‘Kinsey je bio manijak i guru homoseksualne kulture’
U temelju rodne ideologije, a koji se često koriste kao znanstvena podloga, su Kinseyevi Izvještaji, nazvani po imenu američkog znanstvenika Alfreda Charlesa Kinseya, koji je provodio eksperimente o seksualnom ponašanju ljudi. U ovom ćete članku doznati tko je uistinu bio Alfred Kinsey i koji je njegov projekt.
Dana 12. svibnja 2007. bio sam u Rimu na proslavi Obiteljskog dana. Listajući jedan dnevni list – ne sjećam se koji – pronašao sam čitavu jednu stranicu koju je „zakupila“ udruga “Industriali gay e lesbiche” (Industrijski gayevi i lezbijke). Na toj stranici se tvrdilo da pet milijuna Talijana ima homoseksualne sklonosti. Lijepa brojka! Uz zvjezdicu na dnu stranice stajala je bilješka koja je upućivala na Izvještaj Italia 2003 Eurispesa. Znatiželjan, pribavio sam Izvještaj i na 1091 stranici pročitao ove riječi: “Procjenjuje se da u Italiji ima oko pet milijuna homoseksualaca; prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji iznosilo bi to između 5% i 10% talijanskog pučanstva.” Budući da sam uvijek volio potrage za blagom, bacio sam se na traganje za dokumentom SZO-a koji je utvrdio koliko Talijana ima homoseksualne sklonosti.
Kao što sam zlonamjerno i mislio, nisam pronašao nikakav dokument takve vrste; međutim, pronašao sam druge koji su navodili famoznih 10% i upućivali na famozne Kinseyeve izvještaje. Kraj potrage.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Kinseyevi Izvještaji su zapravo dva sveska naslovljena Seksualno ponašanje muškarca i
Seksualno ponašanje žene, koje su 1948., odnosno 1953. u Sjedinjenim Američkim Državama objavili Alfred Charles Kinsey i njegovi suradnici. Dva izvještaja su predstavljala rezultat istraživanja koja od 1940. financira Rockefeller Foundation.
Vratimo se na famoznih 10%. Kao što je očito, Kinseyevi Izvještaji ne govore da 10% talijanskog pučanstva ima homoseksualne sklonosti; niti da 10% svjetskog stanovništva ima homoseksualne sklonosti. Ali pokazuju li da 10% američkog pučanstva ima homoseksualne sklonosti? Ne baš.
U prvom izvještaju, na stranici 636*, može se pročitati: “10 % muškaraca su više ili manje isključivo homoseksualci kroz najmanje tri godine u razdoblju između 16 i 55 godina starosti”; međutim, “4 % muškaraca su isključivo homoseksualci tijekom čitavog života, nakon puberteta”. Prema tome, isključivši odstupanja, imamo 4% stanovništva s prevladavajućim i stabilnim homoseksualnim sklonostima: itekako različito od 10%, što neutemeljeno šire homoseksualne udruge. Ali i itekako različito od brojki do kojih se došlo u svim drugim istraživanjima tog pitanja, a koja se desetljećima provode u zapadnom svijetu, prema kojima se postotak homoseksualnog pučanstva (s vremena na vrijeme izračunavan s obzirom na ponašanje, nagone ili samoodređenje kao homoseksualaca) kreće oko 1-1,5%.
Odakle, prema tome, dolazi Kinseyevih 4%?
Jednostavno: Kinsey je manipulirao uzorkom intervjuiranih pojedinaca kako bi dobio te podatke. Poznati psiholog Abraham Maslow, saznavši za istraživanje koja je Kinsey provodio, želio se susresti i suočiti s njim. Kad je jednom upoznao Kinseyevu metodu istraživanja, Maslow je entomologa upozorio na “volontersku pogrešku”, tj. na nereprezentativnost uzorka sastavljenog isključivo od dragovoljaca za psihološko istraživanje o seksualnosti. Kinsey je odlučio ignorirati Maslowove savjete i nastaviti s prikupljanjem seksualnih pripovijesti dragovoljaca. Osim toga, oko 25 % muških intervjuiranih subjekata u njegovom istraživanju bili su zatvorenici zbog seksualnih zločina; jedina srednja škola koja je uključena u istraživanje bio je jedan poseban institut u kojemu je oko 50 % studenata imalo homoseksualne kontakte; među subjektima bio je i nesrazmjeran broj muških “prostitutki” (najmanje 200); među homoseksualce su bili ubrojeni i subjekti koji su i imali slučajne misli ili kontakte, možda u ranoj adolescenciji; konačno, pri izračunu postotka homoseksualaca, Kinsey je uklonio – bez ikakvih objašnjenja – oko 1000 subjekata.
Ali znanstvena prijevara nije jedini problematični aspekt Kinseyeva rada. Kinsey je prikupio najveću zbirku pornografskog materijala na svijetu (“Druga nakon one koja se čuva u Vatikanu”, kako je volio ponavljati svojim sugovornicima), koja se i sada povremeno izlaže javnosti. Kinsey i njegovi suradnici (sa ženama i prijateljima) osobno su se predstavljali kao glumci, fotografi i redatelji, kako bi tu zbirku povećali.
Ali najuznemirujući aspekt te ličnosti odnosi se na seksualne eksperimente provođene na djeci.
U odlomku naslovljenom Orgazam pretpubertetskih subjekata (str. 105 – 112) prvog Izvještaja, Kinsey opisuje ponašanja na stotine djece žrtava pedofila, u dobi od četiri mjeseca do četrnaest godina. U nekim slučajevima, Kinsey i njegovi su promatrali (snimajući, zbrajajući broj “orgazama” i mjereći vremenske intervale između jednog i drugog “orgazma”) zlostavljanja djece od strane pedofila: “U pet slučajeva pretpubertetskih subjekata promatranja su se nastavila kroz više mjeseci ili godina[…]” (str. 107); bilo je i djece podvrgnute tim torturama kroz 24 uzastopna sata: “Maksimalno zabilježeno bilo je 26 paroksizama u 24 sata, a izvještaj ukazuje da bi bilo moguće postići i više u istom vremenskom razdoblju” (str. 110).
U drugom Izvještaju postoji odlomak naslovljen Kontakti u pretpubertetskom razdoblju s odraslim muškarcima, u kojemu su opisani seksualni odnosi između djevojčica i odraslih muškaraca, očito u prisutnosti Kinseya i kolega. Provedena promatranja navode Kinseya da tvrdi da
“kad djevojčica ne bi bila uvjetovana odgojem, nije sigurno da bi je uznemirili seksualni pristupi vrste iste onima koji su dogodili u tim epizodama [seksualni kontakti s odraslim muškarcima]. Teško je razumjeti zašto bi jedna djevojčica, osim ako nije uvjetovana odgojem, bila uznemirena time što joj se dodiruju genitalije, ili uznemirena gledati genitalije drugih osoba, ili imati još specifičnije seksualne kontakte. Kad djecu cijelo vrijeme upozoravaju roditelji ili učitelji protiv kontakata s odraslima, i kad ne primaju nikakvo objašnjenje o točnoj prirodi zabranjenih odnosa, spremni su očitovati histerične manifestacije čim im se kakva odrasla osoba približi, ili se zastavi s njima razgovarati na ulici, ili ih miluje, ili predloži da nešto učini za njih, iako ta osoba ne mora imati nikakvu seksualnu namjeru. Neki od najučenijih stručnjaka za mladenačke probleme došli su do uvjerenja da emotivne reakcije roditelja, policajaca i drugih odraslih koji otkriju da je dijete imalo kontakte, mogu uznemiriti dijete ozbiljnije nego sami seksualni kontakti. Histerija koja je u modi vezana uz seksualne prijestupnike može vrlo dobro u velikoj mjeri utjecati na sposobnost djece da se seksualno prilagode nekoliko godina kasnije, u braku.
Postoje, naravno, primjeri odraslih koji su nanijeli tjelesne ozljede djevojčicama s kojima su pokušavali ostvariti seksualne kontakte, i posjedujemo biografije nekih muškaraca odgovornih za takve ozljede. Ali slučajevi te vrste su u manjini, a javnost bi trebala naučiti razlikovati kontakte takve težine od drugih kontakata s odraslima koji, sa svom vjerojatnošću, ne mogu djevojčici nanijeti nikakvo primjetno zlo, kako se roditelje ne bi uznemiravalo. Na izuzetno mali broj slučajeva u kojima su djevojčici nanesene tjelesne ozljede upućuje činjenica da od 4441 djevojčica za koje poznajemo podatke, jasno proizlazi samo jedan slučaj ozljeda nanesenih jednoj djevojčici, i vrlo malo primjera vaginalnog krvarenja, koji, međutim, ne određuju nikakve značajnije neugodnosti” (str. 159-160).
Ovo su Kinseyevi izvještaji, koji se itekako sviđaju homoseksualnim militantima. Nikakva interpretacija, sve crno na bijelo, objavljeno i dostupno svima.
Sad bi trebalo saznati više o Kinseyu i ovom istraživanju.
Kinsey nije bio psiholog, a još manje psihijatar: bio je entomolog (op. prev. entomologija = znanost o kukcima). Ukratko, jedan “insektolog”. Zašto je zaklada Rockefeller željela financirati ta istraživanja, objavljivanje Izvještaja i pomagati Kinseyu da osnuje Indiana Institute for Sex Research nije nam poznato. Ali od njegovih suradnika znamo da je Kinsey imao projekt, jedan “veliki projekt”: pružiti znanstvene temelje za novi seksualni moral i educirati svijet na temelju tih novih načela.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Kako je nastao taj “novi projekt”? Zašto je žarko želio opravdavati i širiti homoseksualnost, pedofiliju, zvjerstvo (str. 655 – 668, Seksualno ponašanje muškarca)? Ne znamo. Znamo da je Alfred Charles kao dijete bolovao od rahitisa, reumatskih groznica i tifusa koji su ga više puta doveli na rub života. Onemogućen zbog zdravstvenih razloga družiti se s vršnjacima, tijekom dugih šetnji razvio je strast za promatranjem životinja. Kao odrastao prakticirao je nudizam, grupni seks, pornografiju, sodomiju, mazohizam, kompulzivnu masturbaciju.
Godine 1954. doslovno se objesio za genitalije. Od tog trenutka, i vjerojatno zbog tog čina, njegovo sve lošije zdravlje se pogoršavalo; doživio je nekoliko “tajanstvenih” hospitalizacija, njegova ovisnost o barbituratima (op. prev. lijekovi koji služe kao depresivi središnjeg živčanog sustava, proizvodeći time širok spektar djelovanja, od blagog uspavljivanja do anestezije) i amfetaminima (op. prev. vrsta droge; sintetički stimulansi mozga koji uzrokuju promjene mentalnih i motoričkih funkcija) postala je nepodnošljivom. Kinsey je umro 25. kolovoza 1956., vjerojatno zbog srčanog udara, iako okolnosti njegove smrti nisu nikad objavljenje.
To je bio Alfred Charles Kinsey, ikona pokreta gay i pokreta pedofila, pionir seksualne revolucije.
Institut koji je osnovao, sad pod imenom
Kinsey Institute, for research in Sex, Gender, and Reproduction, nastavlja njegov rad.
U svezi s tim: traže dragovoljce za neke eksperimente; ako je netko zainteresiran…
Roberto Marchesini
Foto: Twitter 