Dodato posle 13 minuta:
--------------------------------------------------------------------------
Sve je češći problem poremećaja pažnje, međusobna komunikacija je svedena na minimum, a slabi i naša sposobnost apstraktnog razmišljanja. Za sve to stručnjaci krive modernu tehnologiju.
Brojni svetski stručnjaci sve češće zastupaju tezu da tehnološki svet menja način na koji čitamo, učimo, kao i da utiče na naš odnos s drugim ljudima. Iako još nema konkretnih i čvrstih dokaza za to, mnogi psihijatri, među kojima je i doktor Geri Smol sa UCLA, tvrdi da svakodnevno korišćenje digitalnih tehnologija, kao što su pametni telefoni ili internet, može da promeni način na koji mozak radi.
Ali to nije sve.
Naš stručnjak, doktorka Nevenka Dimitrijević, lekar opšte prakse, kaže da takav način života, koji mi zovemo sedanterni (mnogo se sedi), predstavlja i faktor rizika za nastanak hroničnih masovnih nezaraznih oboljenja (visok pritisak, šećerna bolest, infarkt miokarda), a za krajnju posledicu može da ima infarkt srca ili mozga.
Slabe moždane strukture
Razlog je jednostavan - kada je čovek duže okupiran stvarima u vezi sa tehnologijom, a manje je u komunikaciji s drugim ljudima, to narušava fundamentalne socijalne veštine kao što je, na primer, čitanje facijalnih ekspresija tokom razgovora.
- Ali, ljudi gube i sposobnost da se snađu u situacijama kada treba da traže savet o svom stilu života ili o svom zdravlju, a to praktično znači da ne znaju šta im je potrebno da bi se obratili lekaru, kome treba da se obrate, i kada stignu u zdravstvenu ustanovu, ne umeju da se adekvatno ponašaju u odnosu na druge pacijente - objašnjava doktorka Dimitrijević.
Zbog toga moždane strukture koje su zadužene za kontakt „lice u lice” postaju slabije. To sve za posledicu može da ima nesnalaženje osobe u društvu, nesposobnost za interpretiranje neverbalnih poruka, izolaciju i manje interesovanje za učenje tradicionalnih veština.
Stručnjaci kažu da su ovakve promene najizraženije i najjače kod takozvanih digitalnih generacija, to
jest savremenih tinejdžera i mladih ljudi koji su bili upućeni na tehnologiju još od detinjstva.
Menja se način na koji čitamo
Normalno, kada dete nauči da čita, mozak sam napravi određene putanje koje kasnije postepeno omogućavaju sofisticiraniju analizu i razumevanje pročitanog teksta. Upravo analiza i razumevanje teksta omogućavaju „duboko čitanje”, ali to iziskuje vreme, što danas u svetu tehnologije u kome je najbitnija brzina i skupljanje mnoštva površnih informacija nije moguće. Zbog toga su stručnjaci
naročito zabrinuti za decu koja čitanje ne uče više iz knjiga, nego direktno sa interneta.
Prema njihovim rečima, to može da promeni uobičajene veze mozga koje normalnim aktiviranjem i
korišćenjem omogućavaju „duboko čitanje“, ali i njihovo shvatanje onoga što su pročitali.
- To u suštini znači da deca skoro da više i ne čitaju knjige i da ne primaju emocionalnu poruku iskustva autora koji je napisao knjigu. To je loše jer čovek ne može sam da prođe sva iskustva, a dok čita knjigu, osoba ne uživa samo u lepoti jezika, već stiče uvid u iskustvo i situaciju u kojoj se pisac našao i u kojoj i sam može da se nađe tokom života. Takođe, uči neverbalnu komunikaciju i jezgrovito izražavanje koje je od suštinske važnosti za bilo kakvu komunikaciju, razvoj i napredak -
kaže naša sagovornica.
Kognitivni razvoj
Tehnologija može negativno da utiče i na kongnitivni razvoj čoveka. Tokom dugotrajne i česte upotrebe kompjutera, pametnih telefona, interneta, ljudima slabi koncentracija, što izaziva probleme s pažnjom i smanjenim strpljenjem. Takođe, drastično se smanjuje sposobnost maštanja, a samim tim se i kreativnost dovodi u pitanje. Mozak, jednostavno, postaje lenj. (Izvor: Blic)
Dodato posle 30 minuta:
--------------------------------------------------------------------------
"Hajde da se prvo dogovorimo, bez persiranja"
Hvala,postujem to sto ste stariji clan foruma,samim tim imate vise iskustva,mada mozete biti mladja osoba od menesmile3 ,sto je nebitno.Sto se tice vase tvrdnje da se precesto i vise nego sto treba zadrzavamo na manje bitnim stvarima i informacijama,slazem se, i covjek se tokom zivota pita da li je mogao drugacije upotrebiti to vreme,recimo dati ispit na vreme,vise vremena provesti sa porodicom,sa partnerom,cesto postoji zal za propustenim i vecina da se moze vratiti negde na neki pocetak uradili bi to na drugaciji nacin.Kvalitet zivota covjek spoznaje u hodu i uceci se vecinom na
sopstvenim greskama,mada kazu da je pametan onaj ko se uci na tudjim. I da se vratim na temu upravo sad dok pisem sama sebe demantujem,jer i ovo vreme verovatno ima alternativu,i potrebno je da se malo udaljimo vremenski da bi je spoznali.yes3
Dodato posle 9 minuta:
--------------------------------------------------------------------------
U poplavi informacija,sa inteneta i ostalih medija,kojima nas bombarduju sa svih strana,gomilaju se i potrebne i nepotrebne.Kako odluciti sta nam je to bitno i neophodno,i kako se odbraniti od nepotrebnih,ili informacija koje ce nam tokom zivota praviti smetnje u funkcionisanju?Postoji li formula,nacin za odlaganje i memorisanje ili da sve to
prepustimo svesnom ili nesvesnom radu mozga?Da li i vi imate problema sa nekim informacijama koje nemozete da izbrisete pa se vracaju kad vam najmanje odgovara ili kad ih najmanje ocekujete i nikako da ih izbrisete?A neka informacija iako znate da ste je pohranili negde nikako da ispliva i da vas izvuce iz recimo neke nezgodne situacije?Kako kazu: na vrh mi je jezika ali :dntknw:
Recept:
Mozak je poput muskulature, ukoliko ne vežbamo izgubićemo kondiciju. Stvarajući nove sinapse
(živčana struktura pomoću koje se prenose informacije iz tela u mozak i obrnuto kao i iz jednog dela mozga u drugi) među nervima, pomažemo informacijama, koje se nalaze u našoj memoriji, da tu duže opstanu i postanu permanentne, pospešujući time proces pamćenja. Najbolje "vežbe za mozak" su nove informacije, poželjno je što više i što raznovrsnijih sadržaja "konzumirati" kako bismo ostali u formi za usvajanje novih sadržaja.
Važno je i da naša fizička kondicija bude dobra, jer i mentalne napore telo ume da prepozna kao i one fizičke (umor, pospanost...), pa nam kondicija služi kako bi telo moglo da izdrži sve napore koji su pred njim. U prilog fizičkoj spremnosti ide i mentalni odmor koji osim redovnog spavanja (i povremenih dremki) možemo postići i radeći ono što volimo (šetnje, druženje....).
Verujte u sebe! Iako se ponekada čini da vrednosti pozitivnog stava preuveličavate i da mu pridajete više značaja nego što zaista ima, verujte u sebe. Jer,ukoliko to ne činite, vaš mozak se automatski ograđuje i štiti od neuspeha (odbrambeni mehanizmi), te su vaše šanse za uspeh značajno smanjene. Pokušajte da budete motivisani i optimistični. Ako ništa drugo ne upali, recite sebi u ogledalo da morate i hoćete da uspete. Naravno tip sadržaja u velikoj meri utiče na ono što pamtimo, pa je preporučljivo da ovo provežbate sa nekim lakšim sadržajem.
S obzirom da se naše pamćenje temelji na podacima koje uzimamo iz okoline, jako je važan i odabir informacija koje ćemo uvrstiti u našu memoriju. Sposobnost odabira informacija ćemo imati jedino ako se potrudimo i uvežbamo kako da te izbore pravimo. Naime, percepcija nam je ovde od vitalnog značaja, jer nam ona omogućava da pravimo izbore. Ako sve što vidimo i što nam je od nekog
značaja pokušamo što realnije da zapamtimo imaćemo veći izbor podataka. Ukoliko od nekoliko podataka iste vrste mi izaberemo onaj sadržajniji, veća je verovatnoća da će ga naše perceptivno pamćenje povezati sa nekim sadržajem i samim tim zapamtiti.
Sve što možemo zamisliti možemo i zapamtiti. Pamtimo i one informacije koje ne možemo zamisliti ali daleko teže. Kako bismo nešto lakše zapamtili, vizuelnu sliku treba da povežemo sa emotivnim sadržajima koje posedujemo, to će nam u mnogome olakšati pamćenje. Ukoliko želimo da zapamtimo, na primer, neko letovanje na kom smo bili, slike dešavanja ćemo povezati sa emotivnim uzbuđenjem koje smo tom prilikom doživeli i na taj način će ono ostati urezano u našoj memoriji. I što su emocije jače i šokantnije lakše ćemo pamtiti.
Novi sadržaji i čulna stimulacija su osnove svih mentalnih vežbi. Izađite iz stereotipa i radite nešto na način na koji to do sada niste radili. Pođite od sitnica, jedite, operite zube ili se očešljajte drugom rukom. Na ovaj način ćete vremenom stvoriti nove sinapse (veze između moždanih ćelija koje nose informacije). Unošenje novina u svakodnevnu rutinu pomaže mozgu da ostane u "formi", a osim što je dobro za vaš mentalni potencijal, nije ni teško, samo iziskuje volju. Skuvajte nešto što do sada niste, radnje koje su krajnje rutinske radite zatvorenih očiju, s vremena na vreme promenite put do posla ili do kuće kojim stalno idete, naučite nešto novo i to praktikujte što je češće moguće.
Nismo zaboravni - samo loše zapažamo! Da li vam se dogodilo da se upoznajete sa nekim i sve o čemu razmišljate je kako ćete VI pružiti ruku i na koji način ćete izgovoriti svoje ime...A kako li se ta osoba zove?...Nemate čak ni ideju. Naravno da nemate, kada ste sve vreme razmišljli o tome kakav ćete utisak ostaviti i kako ćete se i sami predstaviti. Ovakve situacije su "krive" što ne pamtite sve ono što biste voleli. Da biste bolje pamtili morate bolje da zapažate, a to može da se uvežba. Uzmite neki materijal (neku sliku, ili pesmu....bilo šta što vam je nepoznato) i pokušajte da opišete ili prepričate (možete i zapisati) šta ste videli (ili pročitali) sa što više detalja, zatim zatvorite oči i zamislite materijal koji ste gledali, i tako svaki put ali koristite nov materijal (koji vam nije poznat). Posle izvesnog vremena, videćete da ste u stanju da pamtite sve više i više detalja za sve kraći vremenski period.
Pokušajte u prodavnici pre nego što kupite određeni proizvod, da do detalja zamislite kako izgleda njegova ambalaža. Posle uporedite sliku ambalaže koju ste zamislili sa ambalažom proizvoda koji je pred vama kako biste videli da li ste nešto propustili. Svaki sledeći put će biti lakše i više stvari ćete moći pamtiti.
Uključite što više čula. Informacije koje ćete dobiti, ukoliko uključite više čula odjednom, će vam omogućiti da informaciju zapamtite na najbolji mogući način. Različiti tipovi učenja, ukoliko se kombinuju, mogu biti veoma efikasni. Ne učimo (niti pamtimo) svi na isti način i ukoliko jednoj informaciji pridodamo neko svojstvo koje inače ne bi imala, lakše će nam se "urezati u misli". Ako, na primer, želite da naučite neku pesmu napamet, pokušajte da je zamislite, dajte joj svojstva koja inače ne pamtite...Zvuk koji proizvodite dok je recitujete naglas, boje koje vidite kad je zamislite....
Oraganizovanje podataka kojima raspolažemo u grupe sličnog sadržaja će nam pomoći da ih lakše zapamtimo. Na primer, ukoliko idemo do prodavnice i treba da kupimo više namernica, olakšaćemo sebi ukoliko ih budemo grupisali u proizvode slične vrste i umesto da pišete spisak pokušajte da ga pamtite. Ponavljanje sadržaja koji treba da pamtite je, takođe, jako dobra vežba za bolju memoriju.
Ljudsko pamćenje je veoma krhko, iako njime raspolažemo od rođenja i ono nas čini unikatnim, proces memorisanja je veoma zahtevan. Da bismo određenu informaciju trajno zadržali ne sme da bude ometanja u procesu pamćenja, a to ćemo postići koncentracijom. Koncentracija će nam pomoći da u krucijalnom momentu ne mislimo ni na šta drugo osim na informaciju koju treba pamtiti.
Smanjite hroničan stres. Svi imamo probleme koji nas okupiraju više ili manje, svako od nas stres doživljava skoro svakodnevno, ali se na različite načine bori sa njim. Hroničan stres veoma loše utiče na memoriju, iako sam po sebi nema direktno razarajući uticaj na mozak, ali posledice koje izaziva loše utiču na kognitivne (saznajne) funkcije mozga. Uticaj koji vrši, manifestuje se tako što smo preokupirani problemima (izvorom stresa) pa nam se opažajne funkcije gube a time je i pamćenje otežano. S obzirom da ne postoji način da eliminišemo stres, moramo naučiti kako da se izborimo sa njim i kako da ga kontrolišemo. Pokušajte više da se opuštate, vežbe istezanja ili joga će pomoći vašem organizmu da se opusti i ukoliko bude potrebe obratite se lekaru.
Nemojte pamtiti ono što ne morate. Pokušajte da se organizujete kada su svakodnevne "sitnice" u pitanju. Nemojte da se opterećujete i pamtite baš sve. Dnevni raspored sastanaka i obaveza zapisujte u svoj planer, telefonski brojevi i adrese neka budu zapisani u adresaru ili mobilnom telefonu ili gde je vama najjednostavnije da ih čuvate. Stvari poput ključeva, mobilnog telefona, novčanika uvek držite na jednom mestu i tako ćete uvek znati gde su. Ovakav način organizacije vam neće poboljšati pamćenje direktno ali će vam omogućiti i olakšati da pamtite sve drugo jer o ovome neće biti potrebno da razmišljate.
izvor: infostud;