Razlika između sektaša i ljudi koji vjeruju u Boga - kakva je?

[stvarnoslap]

Evo, nakon više od desetljeća "plovljenja ovim forumskim morima", i susrećući zaista "svakakvih svatova", dosjetih se da imam možda i pravo i iskustvo reći nešto po ovom pitanju, pa je upravo ovako i otvaram.

Za početak ja ću navesti nekoliko temeljnih i najznačajnijih karakteristika kod ljudi koje će pokazati tu razliku između ove dvije grupe.

1. Bog je Ljubav, zato čovjek vjernik (pod vjernik mislim na onoga tko vjeruje u Jedinog i Svemogućeg Boga) primarno se trudi prema drugome odnositi s ljubavlju, dok sektaš, kao pobunjenik protiv Boga, čitav život provede živeći od mržnje i u mržnji prema Kristu i Kristovoj Crkvi. Evo ti ovdje primjera svih subotara (EGWista). Njih isključivo pokreće mržnja prema Kristovoj Crkvi, koju su čak proglasili i prozvali Kurvom - Babilonskom Kurvom.

2. Bog je Istina, zato čovjek vjernik žudi za Istinom. I kako žudi za Bogom Istinom, tako čovjek žudi i za svakom "zemaljskom istinom". Sektašu pak, Istina nije Bog, nego sektašov idol, a sektašov idol je najčešće osnivač ili suosnivač sekte. Vjerniku nije problem promijeniti mišljenje o bilo kojoj "zemaljskoj istini", jer njegov temelj i dalje ostaje "Bog Istina", i on u tome Bogu. Sektaš pak, ne može promijeniti ni "zemaljske istine", ako mu one dolaze od njegova idola. Evo opet, kao najboljeg primjera subotara. Biblija najjasnije govori o "vinu koje opija", o vinu na pashalnoj večeri Isusa s apostolima, Židovi kažu do dana današnjega da se tom prilikom pije "vino koje opija", a subotari kažu da su Isus i apostoli te večeri pili sok. Džaba njima Božja riječ, džaba njima zdrav razum i džaba njima povjesne činjenice, kad Ellen White kaže da je bio sok. Sektaši, u ovom slučaju subotari, odbacuju Božju riječ, odbacuju zdrav razum koji je od Boga i odbacuju notorne povjesne činjenice i pristaju uz svoga idola Ellen White. Čak ni notorna činjenica da je žena bila ovisnica, po njenom vlastitom priznanju od octa, dakle alkoholičarka, sektaša neće "privesti pameti" ne bi li odbacio "proročicu koja je govorila u drskosti".

3. Bog je u svemu, a na poseban način je u najmanjima - "Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'" Ovdje treba dodati da je ovo svojevrsni "spasonosni algoritam", jer Isus ovo izreče baš kad je ljudima govorio i objašnjavao tko su ti koji će se spasiti. Dakle, Božji su, i spasit će se oni koji stanu na stranu "malih", "slabih", "zakinutih", "obespravljenih" i "progonjenih". Tko su danas, u ovo naše vrijeme, ovi nabrojani? Pa upravo oni koje se progoni i kojima se na razne načine prijeti, navodeći što će im se sve dogoditi ne poslušaju ju li i ne učine li ono što njihovi progonitelji traže. Tako se ljude prisiljava cijepiti, a ne pristanu li ljudi na to, progonitelji će ići čak dotle da će ljudima zabraniti izlaziti iz kuće. I ne samo da je to nešto što je budućnost, jer eno danas od ponoći Austrijanci koji nisu cijepljeni ne smiju izlaziti iz svojih kuća, uz par iznimki - na posao ili po lijek. Vjernik je onaj koji je na strani ovih koji su danas ovako obespravljeni i progonjeni. A sektaš je ovdje na strani progonitelja. Zornom primjeru svjedočimo baš na ovom forumu. Sektaš je uz progonitelja, jer je svaki progonitelj pobunjenik protiv Boga, kao što je to i sektaš.

 

[Zaokret]

Razlika izmedju sektasa i ljudi koji veruju u Boga je nikakva.,a evo i razloga.
1.I SEKTASI или Jeretici veruju u Boga ili pak u nesto veruju (sex,novac,oruzje...)
Dakle pod sektasima se podrazumevaju grupe ljudi koje su napustile izvornu organizaciju,,,
Ali i Hriscani su u I veku nase ere takodje proglaseni sektom...
Dela apostolska, glava 28
22 Nego molimo da čujemo od tebe šta misliš; jer nam je poznato za ovu jeres da joj se svuda nasuprot govori.
2.Vera bez dela je mrtva. Vera se dokazuje delima,pa neka svako pokaze svoja dela jer po delima ce biti osudjen ili dobiti blagoslov Bozji.
Jakov, glava 4
4 Preljubočinci i preljubočinice! Ne znate li da je prijateljstvo ovog sveta neprijateljstvo Bogu? Jer koji hoće svetu prijatelj da bude, neprijatelj Božji postaje.
Kako to da neko propoveda ratove i ubijanje pa da ne bude osudjen vec blagoslovljen???Sta bi Isus kazao???

Mnogo bolje je pitanje kako se razlikuje Ispravna od lazne religije.

 

[stvarnoslap]

Razlika izmedju sektasa i ljudi koji veruju u Boga je nikakva.,a evo i razloga.

22 Nego molimo da čujemo od tebe šta misliš; jer nam je poznato za ovu jeres da joj se svuda nasuprot govori.

Tako je. Kršćani i Sveti Pavao jesu "otpad od židovstva koje je odbacilo i ubilo Krista", kako reče ovaj Židov neprijatelj kršćana, a svi vi koja od otpadnika Luthera nastadoste, jeste "otpad od Krista i kršćana".

 

[DarthShone]

Tako je. Kršćani i Sveti Pavao jesu "otpad od židovstva koje je odbacilo i ubilo Krista", kako reče ovaj Židov neprijatelj kršćana, a svi vi koja od otpadnika Luthera nastadoste, jeste "otpad od Krista i kršćana".

Da bi sada postali i otpad od otpadničkog otpada, jer slave i brane "elohime" "znanosti" i "nauke".....

 

[Zaokret]

Tako je. Kršćani i Sveti Pavao jesu "otpad od židovstva koje je odbacilo i ubilo Krista", kako reče ovaj Židov neprijatelj kršćana, a svi vi koja od otpadnika Luthera nastadoste, jeste "otpad od Krista i kršćana".

Dela najbolje pokazuju ko je za Jehovu Boga i njegovog Hrista,a ko nije... Pogledaj istoriju JS i istoriju ostalih crkava ,narocito tradicionalnih. JS nisu okrvavili svoje ruke ni u I ni u II i ni u bilo kojem sledecem ratu...a tvoja crkva???

 

[stvarnoslap]

"Čarap vjera"

Jedna od karakteristika sektaša je i ta da znaju mijenjati vjeru češće nego čarape. Izvrstan primjer za ovo su upravo četvorica EGWista (adventisti sedmog dana) na ovom forumu. Neki su čak uspjevali u jednom danu par puta promijeniti svoje temeljno vjerovanje (tripo i Jovan P.).

Na oživljavanje ove teme ponukala me, od prije nekoliko dana, promjena temeljnog vjerovanja jednog od njih, Laodikeje. Naime, prije nekoliko dana i Laodikeja se pridružio trojici svoje "braće po proročici' (kainosu, tripi i Jovanu. P) odbacujući vjerovanje da je Isus, kojega je rodila Blažena Djevica Marija, pravi Bog. Tako sada ovdje na forumu imamo četvoricu EGWista, i baš niti jedan od njih ne vjeruje da Isus Krist pravi Bog.

P.S. Ne naslađujem se, ali - od kakve 'proročice' su otpali, drugačiji i bolji ni ne mogaše biti.

 

[Laodikeja]

Evo jedne od razlika sektaskog tradicionalnoh Hriscanstva Rimokatolicizma i Pravoslavlja, od pravog Hristovog apostolskog Hriscanstvva.

Prvo da naglasim, da su Rimokatolicka i Pravoslavna crkva mnogobozacke sekte koje su nastale polovinom 2 veka.
Rimokatolicizam tada, a Pravoslavlje 1054 godine, i to kao ogranci ili sekte Vavilonske mnogobozacke religije.

FORMA I SUSTINA PRAVOG BOGOSLUZENJA, I NJEGOVA RAZLIKA IZMEDJU PRAVOG I LAZNOG HRISCANSTVA

U danasnjem svetu verske raznolikosti u kojoj svaka crkva ima svoje licne poglede na formu crkvenog Bogosluzenja - postavlja se pitanje "kako covek znati i odabrati ono bogosluzenje koje je ispravno i bogoprihvatljivo?"

Na drugom mestu "da li je uopste bitno kakvo Bogosluzenje je zastupljeno u razlicitim crkvama, ili je to samo beznacajna pojedinost koju Bog prihvata bez obzira na razlike?"

I na kraju "sta biblija kao pisana Bozja rec govori o tome - kakav oblik Bogosluzenja su u pocetku u prvoj crkvi uspostavili Hristos i apostoli kao versko nasledje za buduce generacije?"

U odnosu na ova pitanja i bogosluzbenu raznolikost razlicitih crkava u svetu - crkve na zapadu ili Rimokatolicke imaju takoreci identican nacin bogosluzenja istocnim Pravoslavnim, u kome je prisutno bogosluzbeno crkveno pojanje na maticnom, ili pak Latinskom na zapadu, odnosno Staroslovenskom jeziku na istoku - u takozvanim bogosluzbenim "Misama, ili Liturgijama"

Ova bogosluzenja uz pomenuto crkveno pojanje prate i obredi ritualnog kadjenja tamnjanom iz kandila, paljenje sveca, klanjanje od poda i prekrstavanje rukom u znaku krsta, ljubljenje i klanjaje ikonama i kipovima...i slicno"

Druge nehriscanske vere imaju slican oblik bogosluzenja, uz klanjanje stojeci ili na kolenima, bogosluzbeno pojanje iz svetih knjiga, obredno kadjenje, paljenje sveca..i slicno, sto pokazuje identicnost ovakvog vida bogosluzenja sa bogosluzenjima u pomenutim crkvama tradicionalnog Hriscanstva.

Ovakvim vidom Bogosluzbene prakse - zeli se teatralno prikazati nekakvo skriveno misticno znacenje, pojacano efektima kolosalne monumentalne arhitekture unutrasnjosti samog hrama, zlatom i srebrom ukrasenim crkvenim enterijerom, zidnim slikovitim prikazima i efekatima igre tame svetlosti i senki izazvane plamenom upaljenih sveca.

Sa druge strane, Biblija za razliku od ovoga upucuje na jednu drugaciju formu bogosluzenja - koju su u pocetku uspostavili Hristos i apostoli, cija je sustina na prvom mestu edukativnog karaktera, u kome je propovedanje koje podrazumeva ucenje iz reci Bozje na prvom mestu.

Po bibliji - pisana rec Bozja je ono sto u svojoj biti nosi Bozju silu posvecenja.
Tako da ova forma propovedanja uz samu edukaciju ili ucenje iz reci Bozje - ima i svoj duhovni cilj, a to je - da ljudi prime Bozansko prosvetljenje i posvecenje putem slusanja reci Bozje i prihvatanjem nacela zivota koja su u njoj zapisana - koja su im propovedanjem iznesena.
Ili da se vernici koji su vec ova nacela prihvatili ohrabre, i prime novu meru sile Svetoga Duha za nove duhovne pobede.

Uz propovedanje - zajednicka molitva i pevanje duhovnih pesama uz prigodnu muzicku pratnju u krugu okupljenih na Bogosluzenju - je nesto sto se podrazumeva, sto u takvoj atmosferi odaje sliku zajednistva vernih u jednom cilju, a to je molitva za Bozje blagoslove i njegovo vodstvo, i proslavljanje Boga.

U skladu sa napisanim - postavlja se pitanje "otkud ovakve razlike u okrilju razlicitih Hriscanskih crkava?"

Odgovor daje istorija, a ona prati veliki otpad unutar prve Hriscanske crkve polovinom 2 veka nove ere, u kome su ucestvovale pojedine lokalne crkve u Rimu i Aleksandriji, koje su se iz razloga ocuvanja integriteta u vreme progonstva Jevreja od strane mnogobozackog Rima koje je zahvatilo i Hriscansku crkvu - odrekle pojedinih tacaka Hristove nauke napravivsi kompromis sa mnogobostvom, cime su siroko otvorile vrata mnogobozackim filozofijama, obicajima, i obredno ritualnoj praksi - koji su polako poceli da se uvlace u okrilje crkve, medju kojima je i nacin bogosluzenja po uzoru na mnogobozacki.

Rec Bozja koja je do tada imala prvo mesto u Bogosluzenju - gurnuta je u stranu, i postala je samo formalni deo crkvenog enterijera, a negde i potpuno izbacena, a uvedena je gore pomenuta formalna bogosluzbena obredno ritualna praksa, koja kao sto je napomenuto - ima mnogobozacko poreklo, uz ostale crkvene elemente koji takodje imaju poreklo u mnogobostvu.
Bozja rec u nekoliko navrata govori o nacinu i smislu pravog Bogosluzenja.

Isus je na kraju svoje zemaljske misije dao sledecu zapovest apostolima, pa time i svojoj crkvi:

"Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih va ime oca i sina i svetoga Duha
Učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin" ( Jevandjelje po Mateju 28. 18 - 19 ).

Apostol Pavle daje savet Timotiju:

"Zaklinjem te dakle pred Bogom i Gospodom našijem Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima, dolaskom njegovijem i carstvom njegovijem:
Propovijedaj riječ, nastoj u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, umoli sa svakijem snošenjem i učenjem" ( 2 Timotijeva 4. 1 - 2 ).

Apostol Petar govori o reci Bozjoj kao pouzdanom videlu koje svetli u tami ovoga sveta - koje treba cuvati do dana Hristovog dolaska:

"I imamo najpouzdaniju proročku riječ, i dobro činite što pazite na nju, kao na vidjelo koje svijetli u tamnome mjestu, dokle dan ne osvane i danica se ne rodi u srcima vašima" ( 2 Petrova poslanica 1. 19 ).

Na drugom mestu apostol Pavle govori o veri kao proizvodu propovedanja reci Bozje:

"Jer koji god prizove ime Gospodnje spašće se.
Kako će, dakle, prizvati koga ne verovaše? A kako će verovati koga ne čuše?
A kako će čuti bez propovednika?
A kako će propovedati ako ne budu poslani?
Kao što stoji napisano: Kako su krasne noge onih koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro!
Ali svi ne poslušaše jevanđelja: jer Isaija govori: Gospode! Ko verova našem propovedanju?
Tako, dakle, vera biva od propovedanja, a propovedanje rečju Božijom" ( Rimljanima poslanica 10. 13 - 17 ).

I nakraju, biblija upucuje na primer propovednicke sluzbe apostola Pavla:

"A Pavle ostade pune dve godine o svom trošku, i dočekivaše sve koji mu dolažahu,
Propovedajući carstvo Božje, i učeći o Gospodu našem Isusu Hristu slobodno, i niko mu ne branjaše" ( dela apostolska 28. 30 ).

Amin!

 

[stvarnoslap]

Evo jedne od razlika sektaskog tradicionalnoh Hriscanstva Rimokatolicizma i Pravoslavlja, od pravog Hristovog apostolskog Hriscanstvva.

Prvo da naglasim, da su Rimokatolicka i Pravoslavna crkva mnogobozacke sekte koje su nastale polovinom 2 veka.
Rimokatolicizam tada, a Pravoslavlje 1054 godine, i to kao ogranci ili sekte Vavilonske mnogobozacke religije.

FORMA I SUSTINA PRAVOG BOGOSLUZENJA, I NJEGOVA RAZLIKA IZMEDJU PRAVOG I LAZNOG HRISCANSTVA

U danasnjem svetu verske raznolikosti u kojoj svaka crkva ima svoje licne poglede na formu crkvenog Bogosluzenja - postavlja se pitanje "kako covek znati i odabrati ono bogosluzenje koje je ispravno i bogoprihvatljivo?"

Na drugom mestu "da li je uopste bitno kakvo Bogosluzenje je zastupljeno u razlicitim crkvama, ili je to samo beznacajna pojedinost koju Bog prihvata bez obzira na razlike?"

I na kraju "sta biblija kao pisana Bozja rec govori o tome - kakav oblik Bogosluzenja su u pocetku u prvoj crkvi uspostavili Hristos i apostoli kao versko nasledje za buduce generacije?"

U odnosu na ova pitanja i bogosluzbenu raznolikost razlicitih crkava u svetu - crkve na zapadu ili Rimokatolicke imaju takoreci identican nacin bogosluzenja istocnim Pravoslavnim, u kome je prisutno bogosluzbeno crkveno pojanje na maticnom, ili pak Latinskom na zapadu, odnosno Staroslovenskom jeziku na istoku - u takozvanim bogosluzbenim "Misama, ili Liturgijama"

Ova bogosluzenja uz pomenuto crkveno pojanje prate i obredi ritualnog kadjenja tamnjanom iz kandila, paljenje sveca, klanjanje od poda i prekrstavanje rukom u znaku krsta, ljubljenje i klanjaje ikonama i kipovima...i slicno"

Druge nehriscanske vere imaju slican oblik bogosluzenja, uz klanjanje stojeci ili na kolenima, bogosluzbeno pojanje iz svetih knjiga, obredno kadjenje, paljenje sveca..i slicno, sto pokazuje identicnost ovakvog vida bogosluzenja sa bogosluzenjima u pomenutim crkvama tradicionalnog Hriscanstva.

Ovakvim vidom Bogosluzbene prakse - zeli se teatralno prikazati nekakvo skriveno misticno znacenje, pojacano efektima kolosalne monumentalne arhitekture unutrasnjosti samog hrama, zlatom i srebrom ukrasenim crkvenim enterijerom, zidnim slikovitim prikazima i efekatima igre tame svetlosti i senki izazvane plamenom upaljenih sveca.

Sa druge strane, Biblija za razliku od ovoga upucuje na jednu drugaciju formu bogosluzenja - koju su u pocetku uspostavili Hristos i apostoli, cija je sustina na prvom mestu edukativnog karaktera, u kome je propovedanje koje podrazumeva ucenje iz reci Bozje na prvom mestu.

Po bibliji - pisana rec Bozja je ono sto u svojoj biti nosi Bozju silu posvecenja.
Tako da ova forma propovedanja uz samu edukaciju ili ucenje iz reci Bozje - ima i svoj duhovni cilj, a to je - da ljudi prime Bozansko prosvetljenje i posvecenje putem slusanja reci Bozje i prihvatanjem nacela zivota koja su u njoj zapisana - koja su im propovedanjem iznesena.
Ili da se vernici koji su vec ova nacela prihvatili ohrabre, i prime novu meru sile Svetoga Duha za nove duhovne pobede.

Uz propovedanje - zajednicka molitva i pevanje duhovnih pesama uz prigodnu muzicku pratnju u krugu okupljenih na Bogosluzenju - je nesto sto se podrazumeva, sto u takvoj atmosferi odaje sliku zajednistva vernih u jednom cilju, a to je molitva za Bozje blagoslove i njegovo vodstvo, i proslavljanje Boga.

U skladu sa napisanim - postavlja se pitanje "otkud ovakve razlike u okrilju razlicitih Hriscanskih crkava?"

Odgovor daje istorija, a ona prati veliki otpad unutar prve Hriscanske crkve polovinom 2 veka nove ere, u kome su ucestvovale pojedine lokalne crkve u Rimu i Aleksandriji, koje su se iz razloga ocuvanja integriteta u vreme progonstva Jevreja od strane mnogobozackog Rima koje je zahvatilo i Hriscansku crkvu - odrekle pojedinih tacaka Hristove nauke napravivsi kompromis sa mnogobostvom, cime su siroko otvorile vrata mnogobozackim filozofijama, obicajima, i obredno ritualnoj praksi - koji su polako poceli da se uvlace u okrilje crkve, medju kojima je i nacin bogosluzenja po uzoru na mnogobozacki.

Rec Bozja koja je do tada imala prvo mesto u Bogosluzenju - gurnuta je u stranu, i postala je samo formalni deo crkvenog enterijera, a negde i potpuno izbacena, a uvedena je gore pomenuta formalna bogosluzbena obredno ritualna praksa, koja kao sto je napomenuto - ima mnogobozacko poreklo, uz ostale crkvene elemente koji takodje imaju poreklo u mnogobostvu.
Bozja rec u nekoliko navrata govori o nacinu i smislu pravog Bogosluzenja.

Isus je na kraju svoje zemaljske misije dao sledecu zapovest apostolima, pa time i svojoj crkvi:

"Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih va ime oca i sina i svetoga Duha
Učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin" ( Jevandjelje po Mateju 28. 18 - 19 ).

Apostol Pavle daje savet Timotiju:

"Zaklinjem te dakle pred Bogom i Gospodom našijem Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima, dolaskom njegovijem i carstvom njegovijem:
Propovijedaj riječ, nastoj u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, umoli sa svakijem snošenjem i učenjem" ( 2 Timotijeva 4. 1 - 2 ).

Apostol Petar govori o reci Bozjoj kao pouzdanom videlu koje svetli u tami ovoga sveta - koje treba cuvati do dana Hristovog dolaska:

"I imamo najpouzdaniju proročku riječ, i dobro činite što pazite na nju, kao na vidjelo koje svijetli u tamnome mjestu, dokle dan ne osvane i danica se ne rodi u srcima vašima" ( 2 Petrova poslanica 1. 19 ).

Na drugom mestu apostol Pavle govori o veri kao proizvodu propovedanja reci Bozje:

"Jer koji god prizove ime Gospodnje spašće se.
Kako će, dakle, prizvati koga ne verovaše? A kako će verovati koga ne čuše?
A kako će čuti bez propovednika?
A kako će propovedati ako ne budu poslani?
Kao što stoji napisano: Kako su krasne noge onih koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro!
Ali svi ne poslušaše jevanđelja: jer Isaija govori: Gospode! Ko verova našem propovedanju?
Tako, dakle, vera biva od propovedanja, a propovedanje rečju Božijom" ( Rimljanima poslanica 10. 13 - 17 ).

I nakraju, biblija upucuje na primer propovednicke sluzbe apostola Pavla:

"A Pavle ostade pune dve godine o svom trošku, i dočekivaše sve koji mu dolažahu,
Propovedajući carstvo Božje, i učeći o Gospodu našem Isusu Hristu slobodno, i niko mu ne branjaše" ( dela apostolska 28. 30 ).

Amin!

Još jednom, hvala dragom Bogu, da si sam potvrdio moju tezu o vama sektašima. Jer evo, ti nisi opovrgnuo moje pisanje kako si se pridružio trojici 'braće EGWista' i jednako kao i oni odbacio vjerovanje da je Isus iz Nazareta Bog, nego si u svojoj nemoći i u svojoj mržnji prema Kristu i Kristovoj crkvi ponovo nasrnuo na Kristovu crkvu nabacujući se na nju vašim sektaškim plodovima - svakovrsnim izmetom.

 

[Laodikeja]

Da li si ti otvorio temu sa tim naslovom?

Dakle, ja nisam na nikoga nasrnuo, vec sam u skladu sa naslovom teme dao jednu od razlika pravog Hristovog apostolskog Hriscanstva, od sektaskog.

A dao sam i objasnjenje sta je sekta u istorijskom kontekstu.

Evo i druge razlike izmedju pravog Hristovog i apostolskog Hriscanstva, i laznog tradicionalnog sektaskog Hriscanstva Rimokatolicizma i Pravoslavlja, a to su "ZIVA ISKUSTVA SA BOGOM"

Inace, svi ovi tekstovi su licno moji.

ISKUSTVA SA BOGOM - BOZANSKI PECAT VERE

Biblija kao pisana Bozja rec predstavlja autenticno otkrivenje Bozjeg karaktera i njegove volje namenjene covecanstvu.

Poznanjem Boga i njegovog karaktera, i prihvatanjem ove Bozje volje, i njenim sprovodjenjem u licni zivot - covek dozivljava nesto sto predstavlja neotudjivi deo vere - a to su licna iskustva sa Bogom.

Postoje razlicita iskustva koja covek dozivljava od trenutka od kada je poverovao, ali postoje i ona vrsta iskustava koja covek dozivljava pre nego sto se vera javila u njemu, koja predstavljaju licnu teznju Boga da u coveku probudi veru.

Najznacajnije iskustvo koje covek treba nuzno da dozivi na pocetku svog puta vere - to je iskustvo obracenja.

Ovo iskustvo po prirodi predstavlja nadprirodni dozivljaj unutar covekovog bica, koji je pokrenut delovanjem sile Svetoga Duha - koji u trenutku daje coveku Bozansko prosvetljenje, menjajuci njegovo srce i misli, i usadjujuci Bozanske principe ljubavi, radosti, i mira - koje covek oseca u svakom delicu svoga bica.

Taj naprirodni dozivljaj biblija definise kao "nanovorodjenje Svetim Duhom"

Da bi covek doziveo ovo iskustvo - on u skladu sa poznanjem Bozje volje i njegovog karaktera putem proucavanja reci Bozje, i shvatanjem svog licnog gresnog stanja - intervencijom Bozjeg Svetog Duha dozivljava pokajanje u svom srcu, prozeto zaloscu koje je cesto praceno i suzama, sto dovodi do njegove odluke da se preda Bogu, nakon cega Duh Sveti daje i ovo potpunije iskustvo obracenja - kojim covek uspostavlja zivu zajednicu sa Bogom.

Ovo iskustvo tokom vremena prate i mnoga druga licna iskustva, koja su uslovljena time - da covek ne kida zajednicu koju je ostvario sa Bogom putem pokajanja i obracenja, i da svakodnevno u svakom trenutku sebe i svoju volju iznova predaje Bogu, cime mu se daje nova mera sile Svetoga Duha - sto se u bibliji naziva "posvecenje" sto cini da covek raste u veri, u savrsenog coveka u visini mere rasta Hristova.

Ta licna iskustva mogu biti razlicita, u skladu sa duhovnim darovima datim coveku.

Najnizi stepen tih iskustava je Bozansko vodstvo - gde Bog tako vodi coveka i svakotrenutacno ga osvedocava sta je njegova volja cak i u najmanjim pojedinostima, do te mere da upravlja njegovim mislima, recima, delima, koracima, vodi ga u razlicitim zivotnim situacijama, spasava iz nevolje, osvedocava ga sta da jede i kada da prestane u obedu, kako da provede slobodno vreme..i slicno.
U to je ukljucen svaki segment zivota.

Postoje i druga vrsta iskustava, poput isceljenja coveka od bolesti, ili isceljenja njegovih bliznjih ili drugih ljudi putem posrednicke molitve.
Takodje, dar prorostva koji prati licna otkrivenja data coveku, ili otkrivenja Bozje slave - putem vizija, glasom Svetog Duha, nocnih vidjenja, ili znakova koje Bog daje coveku - koji su mnogobrojni.

Pokajanje koje prati predanje Bogu, i obracenje ili novorodjenje Svetim Duhom - predslavlja uslov spasenja, i bez sticanja ovih iskustava - niko nece uci u carstvo nebesko, ma koliko tvrdio da veruje, ili da je pripadnik crkve - sto bi znacilo da takav nije ni krenuo putem vere i posvecenja, jer Gospod Isus kaze "zaista zaista ti kazem ako se ko nanovo ne rodi ne moze videti carstva Bozjega" ( jevandjelje po Jovanu 3. 3 ).

Sve druge vrste iskustava u Bozanskom vodstvu, ukljucujuci i isceljenje - nuzno i neotudjivo prate ova iskustva pokajanja, obracenja ili novorodjenja, osim iskustva prorostva.
Jer prorocki dar se daje posebno odabranim ljudima koji su u skladu sa duhovnim darovima pozvani u ovu sluzbu proroka i vesnika Bozjih.

Na kraju postavlja se pitanje je - da li smo iskreni i voljni da spoznamo Boga i njegovu volju iz njegove reci, i da sebe potpuno predamo njemu bez obzira na cenu?

Jer sluzba Bogu nema alternativu, jer Bozja rec savetuje "Sine moj, daj mi srce svoje, i oči tvoje neka paze na moje puteve"

To je nesto najlepse i nasvrsishodnije.

Amin!

 

[stvarnoslap]

Evo i druge razlike izmedju pravog Hristovog i apostolskog Hriscanstva, i laznog tradicionalnog sektaskog Hriscanstva Rimokatolicizma i Pravoslavlja, a to su "ZIVA ISKUSTVA SA BOGOM"

Inace, svi ovi tekstovi su licno moji.

ISKUSTVA SA BOGOM - BOZANSKI PECAT VERE

Odgovori mi samo na slijedeće pitanje. Koje tvoje iskustvo s Bogom je najviše doprinjelo da odbaciš vjeru u Boga Isusa iz Nazareta, i tako se pridružiš još trojici svoje 'braće po proročici' na ovom forumu?