Racionalizacija

[Nuala]

Pojam racionalizacije u psihologiji je jedan od odbrambenih mehanizama koji se često koristi u odbrani vlastitog ega. Kada uradimo nešto što nije dobro i radi čega se stidimo, naknadno tražimo opravdane razloge za takav postupak i na taj način relativizujemo takav postupak. Isto tako, ako nismo u stanju da ostvarimo neku svoju nakanu ili cilj, pokušavamo da nađemo mane i nedostatke tome cilju, kako bi na taj način umanjili naš neuspjeh. Ovi mehanizmi odbrane nazivaju se još i kao "kiselo grožđe" i "slatki limun"
Slatki limun je obrnut proces od kiselog grožđa. Tu onome što imamo, ili što postignemo, dajemo veću vrijednost nego što ona objektivno jeste, i na taj način hranimo vlastiti ego. Ovaj mehanizam je posebno uočljiv kod odnosa roditelja prema djeci, kad svoje dijete smatraju najpametnijim, najljepšim i sl.

Jeste li se našli u takvim situacijama? Ako jeste, bilo bi zanimljivo da to opišete i da pri tom budete objektivni koliko je to moguće.

Ovako (točno)opisan ovaj fenomen djeluje loše. Pogotovo kad se spomene obrana vlastitog ega, tu smo svi osjetljivi i skloni smo reći "Ma ne, ja to ne koristim, ja nemam problema s egom." :dtyste:
Racionalizacija uz mnoge druge obrambene mehanizme spada u normalno, a ne patološko ponašanje, kako se obično misli, jer pomaže prilagodbi. Problem je kad mehanizmi postanu jedini način nošenja sa stvarnošću.

 

[Jurivaka]

Ovako (točno)opisan ovaj fenomen djeluje loše. Pogotovo kad se spomene obrana vlastitog ega, tu smo svi osjetljivi i skloni smo reći "Ma ne, ja to ne koristim, ja nemam problema s egom." :dtyste:
Racionalizacija uz mnoge druge obrambene mehanizme spada u normalno, a ne patološko ponašanje, kako se obično misli, jer pomaže prilagodbi. Problem je kad mehanizmi postanu jedini način nošenja sa stvarnošću.

Zanimljivo je pitanje, spada li uvijek racionalizacija u normalno ponašanje, odnosno, postoji li normalna i nenormalna racionalizacija? Ovdje se još nameće niz pitanja, a jedno od njih je, npr. može li, u ovom slučaju, normalno biti štetno?

 

[Nuala]

Zanimljivo je pitanje, spada li uvijek racionalizacija u normalno ponašanje, odnosno, postoji li normalna i nenormalna racionalizacija? Ovdje se još nameće niz pitanja, a jedno od njih je, npr. može li, u ovom slučaju, normalno biti štetno?

Može li jedenje puno čokolade biti štetno? :dtyste:

 

[Jurivaka]

Može li jedenje puno čokolade biti štetno? :dtyste:

Prekomjerno jedenje bilo čega, pa i čokolade, nije normalno. Ja sam pitao može li normalno biti štetno? Nego, postoji li normalna i nenormalna racionalizacija?:dtyste:

 

[Nuala]

Prekomjerno jedenje bilo čega, pa i čokolade, nije normalno. Ja sam pitao može li normalno biti štetno? Nego, postoji li normalna i nenormalna racionalizacija?:dtyste:

Umjereno jedenje čokolade je normalno. Prekomjerno je štetno.
Tako je i, kao što sam rekla, korištenje racionalizacije normalno. Prekomjerno korištenje je štetno. :dtyste:
Obrambeni mehanizmi su po definiciji nesvjesni i služe kao način nošenja s tjeskobom pa onda tu imamo dva "problema"- kategorizirati tjeskobu i vidjeti je li ona normalna, odnosno realistična ili nije (neurotična ili moralna) i osvijestiti mehanizme da bismo mogli govoriti o njihovom umjerenom ili pretjeranom korištenju (nenormalnoj racionalizaciji).

Na tvoje pitanje može li normalno biti štetno, moj bi odgovor bio da. Korištenje drugog mehanizma, poricanja, samo jednom npr.u situaciji kada neka ozljeda prijeti smrću,a mi je odbijemo procijeniti opasnom, može biti štetno.