Rabindranat Tagore

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Rabindranat Tagore

qdjlBRF.jpg

Rabindrant Tagore je rodjen 6. maja 1861. godine u Kalkuti u Indiji. Do 17. godine zivota se obrazovao kuci, a zatim je poslat u Englesku da bi stekao formalno obrazovanje. Studije u Engleskoj nije dovrsio, vec se vratio u Indiju. Ubrzo je postao uspesan i poznat pisac u Bengalu. Posle prevodjenja nekih njegovih pesama, postaje poznat i na Zapadu. Osnovao je eksperimentalnu skolu u Shantiniketanu, zasnovanu na Upandisanskim idealima obrazovanja. Povremeno je ucestvovao u Indijskom nacionalistickom pokretu. Tu se sprijateljio sa Gandijem.

1913. godine je dobio Nobelovu Nagradu za knjizevnost.

1915. godine je proglasen za viteza od strane britanske vlade. Par godina nakon toga se odrekao titule u znak protesta prema britanskoj politici u Indiji.

Neke od njegovih najpoznatijih zbirki pesama su:
Idealna (1890);
Zlatni cun (1894);
Gradinar (1913);
Venac pesama (1914);
Tagore je takodje pisao i price, romane, pozorisne komade, eseje, mjuzikle, putpise i memoare.
Takodje, bavio se i slikanjem i komponovanjem.

Tagorin deda je izgradio ogromno finansijsko carstvo i pomogao mnoge javne indijske ustanove, poput Medicinskog fakulteta u Kalkuti. Dosledno vaspitavan u duhu bengalske kulture Rabindranat u svojim ”Sećanjima" navodi kako je prvi put obuo čarape i cipele tek u 10. godini.

Prve stihove napisao je sa svega osam godina, da bi mu već u 17. jedan od prijatelja štampao knjigu sabranih pesama.

Na bengalskoj Akademiji studirao je istoriju i kulturu, dok je Pravni fakultet u Londonu napustio nakon samo godinu dana, jer mu se nije dopadala ostrvska klima.

Britanski dvor mu 1915. dodelio titulu viteza, koju je vratio četiri godine kasnije u znak protesta zbog masakra u Amristaru, kad su kolonijalne trupe ubile oko 400 indijskih demonstranata.

Pored Kalkute je osnovao prvu školu u Indiji koja je negovala prožimanje zapadne i indijske filozofije, a koja je 1921. prerasla u univerzitet.

Kad je već imao punih 70 godina predano se posvetio i slikarstvu.

Komponovao je muziku za nekoliko stotina svojih pesama, a Tagorin ”Naš zlatni Bengal" je postao nacionalna himna Bangladeša.

Samo nekoliko sati pre smrti 7. avgusta 1941. izdiktirao je svoju poslednju pesmu.

Izvor: Korisnaknjiga.com
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Iz "Gradinara"

Čeznem da ti kažem najdublje reči koje ti imam reći;
Ali se ne usuđujem , strahujući da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj , strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvernije reči koje ti imam reći,
Ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocenije reči što imam za te;
Ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom merom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.


 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Iz "Gradinara"

Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.

Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.

Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimaš što bi trebalo.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Iz "Gradinara"

Volim te, dragane, oprosti mi ljubav moju.
Uhvaćena sam kao ptica koja je zalutala.

Otkako se potreslo, srce moje izgubilo je svoj veo i ogolelo.
Pokrij ga svojim sažaljenjem, dragane, i oprosti mi moju ljubav.

Ako me ne možeš voleti, dragane, oprosti mi bol moj.
Ne gledaj me prezrivo iz daljine.

Povući ću se u svoj kut i sedeti u mraku.
Obema rukama pokriću svoju golu sramotu.

Odvrati svoje lice od mene, dragane, i oprosti mi bol moj.
Ako me volis, dragane, oprosti mi moju radost.

Ako moje srce ponese bujica sreće, ne smej se mom opasnom zanosu.
Ako sedim na svome prestolu i vladam nad tobom tiranijom ljubavi svoje,

ako ti kao boginja poklonim svoju milost,
podnesi oholost moju, dragane, i oprosti mi moju radost.


 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Iz "Gradinara"

Gazeći travu na stazi začuh "Poznaješ li me? "
Osvrnuh se, pogledah i rekoh:" Ne mogu vezati ni jedno ime za tvoje lice."
Ona odgovori: " Ja sam prva velika ljubav tvoje mladosti."
Njene oči su blistale kao rosno jutro.
Za-utah trenitak, a zatim zapitah: " jesi li iscrpla sav teret suza?"
Osmehnu se i ne odgovori.
Razumedoh da je njen plač imao vremena
da nauči govor osmeha.
Nekada prošapta ona: "Govorio si da ćeš uvek voleti svoju tugu."
Zbunjen rekoh:" Istina je, ali prošle su godine, i došao je zaborav."
Uzimajući njenu ruku u svoju, dodadoh:
"I ti si se promenila, nekadašnji bol postao je vedrina."
To je samo dete gospodaru.
Ono trči oko tvog dvora, zaboravlja se, pokušava da i od tebe napravi igračku.
Ne pazi na neuređenu kosu ni na nemarnu odeću koju vuče po prašini.
Zaspi i ne odgovori ti kad joj govoriš -
cvet koji joj daješ ujutru, iz njenih ruku pada u prašinu.
Kad se podigne oluja i kad se nebo smrači,
ona više ne spava, ostavljajući lutke rasturene po tlu, ona se priljubljuje
tebi, iz straha.
Boji se da ti dobro ne služi.
Ali ti posmatraš njenu igru smešeći se.
Ti je poznaješ.
Dete koje sedi u prašini tvoja je žena;
njene igre će se smiriti,
postaće ozbiljnije,
pretvoriće se u ljubav…
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Iz "Gradinara"

Moje srce, ptica divljine,
Naslo je svoje nebo u tvojim ocima.
One su kolevke jutra.
One su carstvo zvezda.
Moje su pesme potonule u dubine njihove.
Pusti me samo da se vinem u to nebo,
U njegovo bespuce.
Pusti me samo da delim njegove oblake,
Da sirim krila u sjaju njegovoga sunca.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Iz "Gradinara"

Kakva si da si ,dodji; ne oklevaj pri oblacenju.
Neka ti je i kosa raspletena, i razdeljak zamrsen,
i jelek otpucen, sta to mari.
Kakva si da si ,dodji; ne oklevaj pri oblacenju.

Dodji hitrim koracima po travi.
Ako rumenila s tvojih nogu nestane, jer je rosa pala,
ako se prstenovi oko tvojih nogu rasire,
ako biser poispada iz tvoje grivne, sta to mari.
Dodji hitrim koracima po travi.

Gle, oblaci se na nebu gomilaju.
Jata zdralova dolecu sa dalekih obala,
i vetar duse na mahove preko pustinje.
Preplasena marva bezi pojatama u selu.
Gle, oblaci se na nebu gomilaju.

Zalud uzizes zizak na stolu radi svoga gizdanja
- drsce i gasi se na vetru.
Ko vidi da na kapcima tvojim nema crnila?
Oci su tvoje tamnije od tmurnih oblaka.
Zalud uzizes zizak na stolu radi svoga gizdanja
- drsce i gasi se na vetru.
Kakva si da si ,dodji; ne oklevaj pri oblacenju.

Ako venac za kosu tvoju nije jos ispleten, sta mari;
ako lancic oko tvoga lakta nije zapucen, neka ga.
Nebo je pokriveno oblacima - pozno je.
Kakva si da si ,dodji; ne oklevaj pri oblacenju.


 
Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
Mala zamjerka. Zbog lakšeg snalaženja, trebalo je napisati broj stiha u prethodnim postovima.


22.

Kad minu pored mene brzim koracima,
Dodirnu me rub njenih haljina.
Sa nepoznatog ostrva jednoga srca zapahnu me
Iznenada topli dah proljeca.
Leprsanje jednog letimicnog dodira teknu me,
I u magnovenju se izgubi kao otkinuta liska cvijeta
Koju goni vjetar.
Na moje srce pade kao uzdah njenoga tijela i
Njenoga srca.
 
Član
Učlanjen(a)
14.04.2010
Poruka
50
Ceznem da sedim nemo pored tebe,ali se
ne usudjujem,jer bi mi srce iskocilo na
usta.
Zato brbljam i caskam olako,i zatrpavam
svoje srce recima.
Grubo uzimam bol svoj,strahujuci da bi to
mogla ti uciniti.

Ceznem da te ostavim zauvek,ali se ne
usudjujem,strahujuci da bi mogla otkriti moj
kukavicluk.
Zato ponosito dizem glavu i dolazim veseo
u tvoje drustvo.
Neprekidne strele iz tvojih ociju cine da je
moj bol vecito svez.
 
Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
Prijatelju moj

U nedeljnom hladu kisnoga jula

koracas tihim korakom, nem kao noc,
i mimoilazis strazu.
Danas je jutro zatvorilo oci, i ne haje
za uzurbanu viku glasne kosave;
preko uvek budnog plavog neba
prevucen je gust veo.
U sumama su umukle pesme,
a na svakoj kuci vrata su zatvorena.
Ti si usamljeni putnik pustim ulicama,
O, moj jedini prijatelju, najmiliji,
na kuci je mojoj kapija otvorena
ne mimoidji je kao san.

Prijatelju, jesi li napolju u burnoj noci

na svom ljubavnom putu?
Nebo stenje kao neko ko ocajava.
Nocas mi ne dolazi san.
Neprestano otvaram kapiju
i gledam u mrak, prijatelju moj!
Ne mogu nista da poznam pred sobom;
pitam se gde je put tvoj?
Na kojoj tamnoj obali crne reke,
na kojoj dalekoj ivici hucne sume,
kroz koji varljivi ponor senki
trazis svoj put ka meni, moj prijatelju !

U prvom osvitu cuh sapat;

trebalo je da odjedrimo ti i ja,
i niko drugi na svetu nije smeo znati
o tom putovanju nasem bez kraja i cilja.
Na tom beskrajnom okeanu,
pored tvog pazljivog osmeha
pesme su moje nabujale u melodije
slobodne kao vali,
slobodne od svih stega reci.
Zar jos nije vreme ? Zar jos ima posla?
Gle, vece se naglo nad obalom,
i pri svetlosti koja izdise
ptice se morske vracaju gnezdima svojim u letu.
Ko zna kada ce se odresiti lanac
i kada ce se cun,
kao poslednji odsev zalazeceg sunca,
izgubiti u noci…?
 
Natrag
Top