- Rasim Tobudić
PROMOCIJA MENTALNOG I EMOTIVNOG ZDRAVLJA UČENIKA
Prilog izgradnji zdrave škole
U nekim periodima svog života ljudi mogu imati mentalne i emotivne zdravstvene probleme:
- stres
- usamljenost
- pritisci
- neizvjesnost
- žalost …
Sve to može dovesti da se osjećamo:
- depresivno
- povučeno
- mentalno konfuzno…
Neki ljudi imaju toliko ovih problema da sebi samima a i drugima izgledaju kao "bolesni".
Međutim,proživljavanje mentalnih i emotivnih zdravstvenih problema nije uvijek i znak mentalnog zdravstvenog oboljenja.
Normalno je ponekad biti:
- tužan
- dosadan
- ljut
- ili nešto ne znati…
Daleko manje "zdravo" je odbiti,zakopati ova osjećanja,jer kasnije ona mogu naći načine da se vrate u težem obliku…kao korpa papira u kojoj je ostao opušak od cigarete…Olport piše: da potiskivanje liči na upaljenu korpu za otpatke,koju smo ostavili u nekoj prostoriji i zatvorili vrata.
Ponekad,taj plamen može sam od sebe da se ugasi,ali često izaziva ozbiljnu štetu".
Treba znati da i djeca u školi doživljavaju različite krize u svom ličnom odrastanju.Tu valja dodati i neke spoljašnje uslove života i rada kao npr:
- smrt u porodici
- očevo napuštanje porodice
- gubitak prijatelja
- kruto držanje nastavnika
- autokratski odnosi u školi
- porodični sukobi
- osjećanje krivice…
Mladima je potrebno pomoći da ova osjećanja razumiju te da djeluju na njih tako da se oni rješavaju,prevazilaze.
Zato,nije uvijek prikladno da nastavnik, koji želi pomoći učenicima da ojačaju mentalno i emocionalno zdravlje,jednostavno kaže svojim učenicima:"Veselite se i zaboravite na probleme".
Nastavnik mora posjedovati izvijesne vještine koje mogu pomoći njegovim učenicima da se otvore,počnu da razumijevaju probleme,da ih rješavaju i da "se povrate" od razočarenja.
Često je,pri tome,uloga nastavnika da odbrani pravo manjine ili čak učenike pojedince,nasuprot grupi i da kreiraju sredinu u školi koja svakom učeniku pruža osjećaj sigurnosti i saznanje da se neko brine za njega.
Socijalno izoliran učenik je zaista briga za nastavnike,te se trebaju uložiti napori kako bi se ustanovilo zašto je on sam?Da se pronađe grupa u koju bi se on mogao uklopiti.
Ukoliko škola,nastavnik ne pomogne takvom učeniku da pronađe grupu u koju bi se mogao uklopiti,ukoliko takav učenik bude prepušten sam sebi…tada on nije daleko,tada je on na ivici koja ga vodi ka grupi /zlo/upotrebe alkohola i droga.
Jedna osoba treba da ima mnogo konkretnih osjećaja ljubavi i poštovanja prije nego što bude u mogućnosti da cijeni sebe.
To znači da i mi uškoli to možemo i trebamo činiti.
Postoji dosta toga što škola može da učini a u ovo vrijeme ona to ne čini u dovoljnoj mjeri,uključujući i sposobnost nastavnika koja se ponekad naziva "psiho-socijalna kompetencija".
Vještine koje pomažu da se to postigne,da se voli,da se neko osjeća sretnim i punim života,sve su to kvaliteti koje škola može da promovira i kod učenika i kod nastavnika.
To znači da promovirati mentalno i emocionalno zsravlje nije samo za učenike koji imaju probleme u ovoj oblasti.Promocija je za sve,što cijelu školu čini mjestom gdje se svako,uključujući i nastavnike i učenike cijeni i poštuje,a oni koji posjećuju školu imaju osjećaj topline i živosti sredine koja pruža istinsku brigu.
Nema tačnog odgovora na sve probleme ove vrste.
Tolerancija i poštovanje je osnova.
Nastavnici imaju mnogo terija o tome šta njihovi učenici osjećaju i u šta vjeruju.Razgovarali smo o tome u školi u kojoj radim.Nije bilo jedinstvenog stava.
Željeli smo unijeti promjene…
Formalne metode ispitivanja stavova učenika kao što su:
- upitnici
- posmatranje
- povjerljivi razgovor
- diskusija sa učenicima o gledanom filmu,pročitanimknjigama,aktivnim zbivanjima i sl.bile su vrijedne konsultacijske vježbe koje su nam pružile osjećaj da imamo inicijativu.
Kao dopuna navedenim metodama koristili smo projektivnu metodu - ---- Crtaj i piši - /Oppenheim 1966./
Ova metoda na jedan indirektan način otkriva načine vjerovanja i razumijevanja onoga što učenici namjeravaju da urade.
Pričali smo učenicima kratku priču,a oni su imali zadatak da odgovore daju spontano,ne verbalno,već u obliku crtanja i pisanja.
Odgovore su davali individualno na onoliko načina koliko ima učenika.
"Pravog odgovora" nema.Svi su "pravi odgovori".Tako su učenici imali
osjećaj da mogu da kažu ono što misle a ne ono što misle da je prihvatljivo za nastavnike.
Ova metoda ima i više prednosti od upitnika.Pomaže učenicima da izraze složene misli o osjetljivim i teškim temama.Daje mogućnost učenicima da govore o tome što oni misle kada "neko vaših godina" možda misli i radi tako,a da oni ne moraju nikoga da okrivljuju ili dovode u nepriliku.
Treba reći da upotreba i procjena ove metode nije tako jednostavna.
Želimo ukazati na poteškoće na koje smo nailazili u njenoj primjeni.
- Kada od učenika tražimo odgovore u obliku crteža,neki od njih ponekad crtaju samo ono što mogu lahko nacrtati ili nešto slično tome.
- Ponekad crtaju samo ono što će izazvati odobravanje,bilo učenika,bilo nastavnika.
- Treba imati na umu da pojedini učenici imaju tendenciju da obmanjuju ili taje istinu kada je u pitanju otkrivanje sebe pa i svojih drugova.
Ovo,naročito ako vjeruju da će to dovesti do neslaganja i kritike.
Nakon više puta ponovljene upotrebe ove metode,došli smo do saznanja da je veoma važno da nastavnik prije početka rada objasni učenicima da oni mogu izraziti ono što žele bez straha,te da će nastavnik poštovati njihovu anonimnost.
Kako smo to uradili ?
Tema:
Šta utiče na mentalno i emotivno zdravlje učenika?
Uzrast učenika: 11 i 12 godina.Ukupno 50 učenika.
Ciljevi:
Da se pomogne učenicima da bolje razumiju svoje drugove.
Da se identificira jedan broj faktora koji možda mogu utjecati na
mentalno i emotivno zdravlje učenika.
Resursi:
Po jedan list papira,format A-4 za svakog učenika.Olovka i bojice.
Vrijeme rada.
Jedan školski čas.
Uvodni dio:
Danas ćemo vam pričati jednu priču i postavljati pitanja u vezi sa njom.Vaši odgovori želimo da budu u obliku crteža.Ponešto možete i napisati da bi bolje objasnili crtež.Treba da znate da na ova pitanja nema tačnih odgovora.Svi su odgovori tačni.Zato što vas pitamo o vašim osjećanjima.
Treba da znate da ovo nije test.Odgovori će pomoći i vama i nama nastavnicima da bolje razumijemo jedni druge.
Nije važno ukoliko neko od vas nije dobar u crtanju.Nacrtajte onako kako znate.Možete ispod crteža dopisati riječi koje objašnjavaju vaš crtež.
Vaši odgovori će biti pravi ukoliko budu samo vaši.Dakle,nema potrebe da se dogovarate.Ukoliko imate neko pitanje,možete ga postaviti meni ali da niko drugi ne čuje.
Crteže nemojte odmah bojiti.To možete uraditi na kraju.
Kada su svi učenici dobili papir za crtanje,tražio sam da ga podijele na pola,tako što će po njegovoj polovici olovkom povući jednu liniju.
Počinjemo:
1. Jednog dana vi idete kući i susrećete jednu osobu koja je istih godina
kao i vi i koja se osjeća dobro zbog nje same i njenog života.
U sredini prve polovice papira nacrtajte tu osobu koja se osjeća dobro.
Potrudite se da osobu nacrtate tako da se vidi da se ona osjeća dobro.
Kada učenici završe sa crtanjem,nastavljam sa pričom:
2. Ova osoba vam govori sve stvari zbog kojih se ona osjeća dobro.
Pored te osobe ili okolo nje nacrtajte te stvari koje tu osobu čine da se
osjeća dobro.Pored svake stvari napišite šta je to.
Poslije završenog crtanja,nastavljam sa pričom:
3. Napuštate osobu koja se osjeća dobro i nastavljate vaš put prema kući.Odmah iza ugla susrećete osobu koja je vaših godina i koja se ne osjeća dobro zbog nje same.Izgleda kao da joj je svega dosta.Možda je uplašena ili zabrinuta.
U sredini,na drugoj polovici papira nacrtajte tu osobu koja se ne osjeća dobro.Potrudite se da osobu nacrtate tako da se vidi da se ona
ne osjeća dobro,da je zabrinuta.
Kada završe,nastavljam sa pričom:
4. Ova osoba vam govori stvari zbog kojih se ne osjeća dobro.Pored te
osobe ili oko nje nacrtajte te stvari koje tu osobu čine da se ne osjeća
dobro.
Pored svake stvari napišite šta je to.
To je kraj priče,ali ima još jedan zadatak.
5. U desnom gornjem uglu napišite da li je ta osoba dječak ili djevojčica i koliko godina ima.Nemojte pisati ime te osobe.
Zatim,pokupim crteže.
Odgovori učenika i analiza rezultata:
___________________________________________________________
Šta djecu čini da se osjećaju dobro ?
___________________________________________________________
- Imati,dobivati,poklanjati:
Npr: kompjuter,bicikl,nove cipele,kućni ljubimci,skije,nova đačka torba,novi stan…
- Imati dobre ocjene u školi:- Odlikaš sam…
- Imati,dobiti mnogo novaca: -svaki drugi učenik nacrtao je svežanj novčanica.
- Pobijediti u sportu: -zlatna medalja.
- Rođendani i putovanja
- Imati prijatelja-prijateljicu
- Biti zaljubljen: - lebdim,osjećanja prema djevojci.Jedan dječak kaže: - sretna je što je mene srela -
- Igrati igre
- Zdravlje: - mama izašla iz bolnice,skinuli su mi gips,zdrav sam…
- Ljubav i pažnja roditelja:
Srećna porodica,pažnja roditelja,roditelji se vole,dobra komunikacija sa roditeljima,moja mama dolazi da živi sa nama,dobila sam brata…
_______________________________________________________
Šta djecu čini da se ne osjećaju dobro ?
_______________________________________________________
- Učiteljica:
Moja učiteljica ide,ne vjerujem da će se vratiti -
- Neuspjeh u školi:
Škola mi je katastrofa,zaboravljena zadaća,zbog bolesti moram ponavljati razred…
- Sport: - izgubio sam boks meč,izgubio sam od Ivana…
- Brine me politika…
- Komšije me zabrinjavaju…
- Lični izgled: - ružna sam…
- Smrt,tuga: umrla mati,umrla mamina mama,umro djed,umrli su moji roditelji…
- Simpatije,prijateljstvo:
Sam sam,osoba koju volim odbija me od sebe,niko me neće,nemam drugara,izgubila povjerenje u drugove,posvađala sam se sa simpatijom.
Jedna djevojčica kaže: - Vidjela sam te sa onom curicom kako se sankaš a ja nisam mogla,slomila sam nogu-
- Zdravlje:
Moram ići doktoru,ruka mi je slomljena,zbog anemije,imam ospice,imam jednu bolest…
- Problemi u obitelji:
Svađa u obitelji,roditelji neraspoloženi i ljuti,roditelji se razvode - zašto? Nemam oca i mamu,otac je u zatvoru,posao moje mame,mama imala saobraćajnu nesreću,sestru mi udarilo auto,moja mama puši i otišla je u bolnicu,roditelji idu na more a ja ne smijem,seka mi plače čitav dan,tata otišo,mama ne može da nađe posao,napali nas lopovi,nemam svoje kuće,nasilje-razbijen TV,roditelji nisu platili zadnju ratu za kuću.
Za sve ove i slične situacije,najčešće se upotrebljavaju izrazi "normalne krize" ili"normalni stresovi" u razvitku mladih.
Odgovori učenika kazuju da su mladi danas više okruženi materijalnim dobrima,imaju širi opseg zabave,žive u klimi veće tvorenosti prema "zaljubljivanju",nego što je to bilo u vrijeme njihovih roditelja i nastavnika.
Ovo je značajno saznanje,jer pokazuje da oni imaju drugačije vrijednosti
i stavove od onih koje imaju odrasli sa kojima oni dolaze u kontakt.
Široko je područje života i rada u kojima se mladi ne osjećaju dobro.
Nesumnjivo,oni najviše brige pokazuju za članove svoje obitelji.Iz
odgovora se vidi da ih skoro ni jedan obiteljski problem ne mimoilazi.
Oni brinu i kad je otac bolestan,kad nemaju kuću,stan,kad se roditelji razvode…dakle brinu ih i oni događaji koji ne zavise od njih i na koje oni ne mogu uticati!
Nastavnici su impresionirani dubinom i složenošću znanja i mišljenja koje njihovi učenici iznose.Očekujemo da će posljedica toga biti veći nivo razumijevanja za probleme i poteškoće njihovih učenika.
Vrijedilo bi ispitati u školama,kako nastavnici reaguju kada učenik razbije stolicu? Ljutnja,praskanje,vikanje…ne pomažu.Moje iskustvo govori da u tom slučaju nastavnik mora obratiti pažnju na učenikova osjećanja!
Ovo saznanje pomoći će nastavnicima da planiraju nastavne sadržaje i podučavanje vode na način koji omogućava svakom učeniku da bude
uključen i motiviran.Da obrate pažnju na njegovanje zdravog prilagođavanja životnim teškoćama i radostima.
Nema pouzdanih podataka,kako i koliko škola pomaže mladim da "se povrate od razočarenja" ?
Da li je dovoljno to što većina nastavnika /pedotropa/ "razumije" svoje učenike kada se nalaze u ovim situacijama?
Pogotovo nema odgovora na pitanje kako se nastavnici osjećaju dok njihovi učenici prolaze kroz ove krizne periode?»Danas sam se nasikirala kaže nastavnica,mama jednog učenika je teško bolesna».
"O duševnom zdravlju nastavnika gotovo da se i ne piše"/B.Rakić/
Naše iskustvo govori da su mladi u takvim slučajevima skloni da traže pomoć,da diskutuju o sebi i svojim problemima.Oni,pri tome,vrlo često,iznose i pritužbe da im razgovori i povjerljiva obraćanja nastavniku u velikoj mjeri nedostaju.Gotovo je opšte zapažanje mladih da je škola,pa i porodica u ovo vrijeme prezaposlenih roditelja,za takve probleme mladih skoro "gluha".
S druge strane,neminovno se nameće pitanje:
Do koje mjere mi nastavnici u školi treba da idemo a da ne prezaštitimo učenika?
Izgradnja samopouzdanja može biti krajnja mjera.
"Mali Sinklere,pazi!Ja ću morati da odem.Možda ću ti ponekad opet ustrebati,protiv Kramera ili inače.Ako me tada pozoveš,ja ti neću doći tako grubo,jašući na konju ili željeznicom.Moraćeš tada da osluškuješ u sebi samome i opazićeš da sam ja u tebi unutra"./Herman Hesse,Demijan/
Rezime:
Na planu izgradnje zdrave škole,autor pronalazi načina da promovira mentalno i emotivno zdravlje nastavnika i učenika.
Za iznošenje dokaza kako učenici u svom uzrastanju "prolaze! kroz krizne periode,koristio je projektivnu metodu "Crtaj i piši".
Analiza učeničkih odgovora je pokazala da mladi,danas imaju izrazito drugačije vrijednosti i stavove od onih koje imaju odrasli sa kojima oni dolaze u kontakt.
Najviše brige,mladi pokazuju za članove svoje obitelji.Oni brinu i kad je
"otac otišo", i kad "mama ne može da nađe posao",govore da ih brine i
politika…brinu ih i oni događaji koji ne zavise od njih i na koje oni ne mogu uticati.
Ova saznanja pomažu da nastavnici imaju veći nivo razumijevanja za "normalne krize","normalne stresove",kroz koje prolaze njihovi učenici.
Pomažu da nastavnici planiraju nastavne sadržaje i poučavanje svojih učenika vode na način koji omogućava svakom učeniku da bude uključen i motiviran.
Autor postavlja i pitanje.Do koje mjere mi nastavnici u školi treba da idemo a da ne prezaštitimo učenika ?
Izgradnja samopouzdanja može biti krajnja mjera.
Literatura:
Olport Gordon,"Sklop i razvoj ličnosti",Beograd,1969.
Oppenheim A.N."Pravljenje upitnika i mjerenje stava",1966.
Branko Rakić,"Procesi i dinamizmi vaspitnog djelovanja"Sarajevo,1976.
Biler Šarlota i drugi,"Problemi djetinjstva i učitelj",Titograd,1962.
Hesse Herman,"Stepski vuk",Beograd,1978.
Dodato posle 12 minuta:
--------------------------------------------------------------------------
- poštovani članovi foruma... i moderatori...molim,prihvatite moje izvinjenje što sam ovaj rad /promocija mentalnog i emotivnog zdravlja učenika osnovne škole/ dva puta postavio...nisam još vješt u kompjuterskim "vragolijama".
PROMOCIJA MENTALNOG I EMOTIVNOG ZDRAVLJA UČENIKA
Prilog izgradnji zdrave škole
U nekim periodima svog života ljudi mogu imati mentalne i emotivne zdravstvene probleme:
- stres
- usamljenost
- pritisci
- neizvjesnost
- žalost …
Sve to može dovesti da se osjećamo:
- depresivno
- povučeno
- mentalno konfuzno…
Neki ljudi imaju toliko ovih problema da sebi samima a i drugima izgledaju kao "bolesni".
Međutim,proživljavanje mentalnih i emotivnih zdravstvenih problema nije uvijek i znak mentalnog zdravstvenog oboljenja.
Normalno je ponekad biti:
- tužan
- dosadan
- ljut
- ili nešto ne znati…
Daleko manje "zdravo" je odbiti,zakopati ova osjećanja,jer kasnije ona mogu naći načine da se vrate u težem obliku…kao korpa papira u kojoj je ostao opušak od cigarete…Olport piše: da potiskivanje liči na upaljenu korpu za otpatke,koju smo ostavili u nekoj prostoriji i zatvorili vrata.
Ponekad,taj plamen može sam od sebe da se ugasi,ali često izaziva ozbiljnu štetu".
Treba znati da i djeca u školi doživljavaju različite krize u svom ličnom odrastanju.Tu valja dodati i neke spoljašnje uslove života i rada kao npr:
- smrt u porodici
- očevo napuštanje porodice
- gubitak prijatelja
- kruto držanje nastavnika
- autokratski odnosi u školi
- porodični sukobi
- osjećanje krivice…
Mladima je potrebno pomoći da ova osjećanja razumiju te da djeluju na njih tako da se oni rješavaju,prevazilaze.
Zato,nije uvijek prikladno da nastavnik, koji želi pomoći učenicima da ojačaju mentalno i emocionalno zdravlje,jednostavno kaže svojim učenicima:"Veselite se i zaboravite na probleme".
Nastavnik mora posjedovati izvijesne vještine koje mogu pomoći njegovim učenicima da se otvore,počnu da razumijevaju probleme,da ih rješavaju i da "se povrate" od razočarenja.
Često je,pri tome,uloga nastavnika da odbrani pravo manjine ili čak učenike pojedince,nasuprot grupi i da kreiraju sredinu u školi koja svakom učeniku pruža osjećaj sigurnosti i saznanje da se neko brine za njega.
Socijalno izoliran učenik je zaista briga za nastavnike,te se trebaju uložiti napori kako bi se ustanovilo zašto je on sam?Da se pronađe grupa u koju bi se on mogao uklopiti.
Ukoliko škola,nastavnik ne pomogne takvom učeniku da pronađe grupu u koju bi se mogao uklopiti,ukoliko takav učenik bude prepušten sam sebi…tada on nije daleko,tada je on na ivici koja ga vodi ka grupi /zlo/upotrebe alkohola i droga.
Jedna osoba treba da ima mnogo konkretnih osjećaja ljubavi i poštovanja prije nego što bude u mogućnosti da cijeni sebe.
To znači da i mi uškoli to možemo i trebamo činiti.
Postoji dosta toga što škola može da učini a u ovo vrijeme ona to ne čini u dovoljnoj mjeri,uključujući i sposobnost nastavnika koja se ponekad naziva "psiho-socijalna kompetencija".
Vještine koje pomažu da se to postigne,da se voli,da se neko osjeća sretnim i punim života,sve su to kvaliteti koje škola može da promovira i kod učenika i kod nastavnika.
To znači da promovirati mentalno i emocionalno zsravlje nije samo za učenike koji imaju probleme u ovoj oblasti.Promocija je za sve,što cijelu školu čini mjestom gdje se svako,uključujući i nastavnike i učenike cijeni i poštuje,a oni koji posjećuju školu imaju osjećaj topline i živosti sredine koja pruža istinsku brigu.
Nema tačnog odgovora na sve probleme ove vrste.
Tolerancija i poštovanje je osnova.
Nastavnici imaju mnogo terija o tome šta njihovi učenici osjećaju i u šta vjeruju.Razgovarali smo o tome u školi u kojoj radim.Nije bilo jedinstvenog stava.
Željeli smo unijeti promjene…
Formalne metode ispitivanja stavova učenika kao što su:
- upitnici
- posmatranje
- povjerljivi razgovor
- diskusija sa učenicima o gledanom filmu,pročitanimknjigama,aktivnim zbivanjima i sl.bile su vrijedne konsultacijske vježbe koje su nam pružile osjećaj da imamo inicijativu.
Kao dopuna navedenim metodama koristili smo projektivnu metodu - ---- Crtaj i piši - /Oppenheim 1966./
Ova metoda na jedan indirektan način otkriva načine vjerovanja i razumijevanja onoga što učenici namjeravaju da urade.
Pričali smo učenicima kratku priču,a oni su imali zadatak da odgovore daju spontano,ne verbalno,već u obliku crtanja i pisanja.
Odgovore su davali individualno na onoliko načina koliko ima učenika.
"Pravog odgovora" nema.Svi su "pravi odgovori".Tako su učenici imali
osjećaj da mogu da kažu ono što misle a ne ono što misle da je prihvatljivo za nastavnike.
Ova metoda ima i više prednosti od upitnika.Pomaže učenicima da izraze složene misli o osjetljivim i teškim temama.Daje mogućnost učenicima da govore o tome što oni misle kada "neko vaših godina" možda misli i radi tako,a da oni ne moraju nikoga da okrivljuju ili dovode u nepriliku.
Treba reći da upotreba i procjena ove metode nije tako jednostavna.
Želimo ukazati na poteškoće na koje smo nailazili u njenoj primjeni.
- Kada od učenika tražimo odgovore u obliku crteža,neki od njih ponekad crtaju samo ono što mogu lahko nacrtati ili nešto slično tome.
- Ponekad crtaju samo ono što će izazvati odobravanje,bilo učenika,bilo nastavnika.
- Treba imati na umu da pojedini učenici imaju tendenciju da obmanjuju ili taje istinu kada je u pitanju otkrivanje sebe pa i svojih drugova.
Ovo,naročito ako vjeruju da će to dovesti do neslaganja i kritike.
Nakon više puta ponovljene upotrebe ove metode,došli smo do saznanja da je veoma važno da nastavnik prije početka rada objasni učenicima da oni mogu izraziti ono što žele bez straha,te da će nastavnik poštovati njihovu anonimnost.
Kako smo to uradili ?
Tema:
Šta utiče na mentalno i emotivno zdravlje učenika?
Uzrast učenika: 11 i 12 godina.Ukupno 50 učenika.
Ciljevi:
Da se pomogne učenicima da bolje razumiju svoje drugove.
Da se identificira jedan broj faktora koji možda mogu utjecati na
mentalno i emotivno zdravlje učenika.
Resursi:
Po jedan list papira,format A-4 za svakog učenika.Olovka i bojice.
Vrijeme rada.
Jedan školski čas.
Uvodni dio:
Danas ćemo vam pričati jednu priču i postavljati pitanja u vezi sa njom.Vaši odgovori želimo da budu u obliku crteža.Ponešto možete i napisati da bi bolje objasnili crtež.Treba da znate da na ova pitanja nema tačnih odgovora.Svi su odgovori tačni.Zato što vas pitamo o vašim osjećanjima.
Treba da znate da ovo nije test.Odgovori će pomoći i vama i nama nastavnicima da bolje razumijemo jedni druge.
Nije važno ukoliko neko od vas nije dobar u crtanju.Nacrtajte onako kako znate.Možete ispod crteža dopisati riječi koje objašnjavaju vaš crtež.
Vaši odgovori će biti pravi ukoliko budu samo vaši.Dakle,nema potrebe da se dogovarate.Ukoliko imate neko pitanje,možete ga postaviti meni ali da niko drugi ne čuje.
Crteže nemojte odmah bojiti.To možete uraditi na kraju.
Kada su svi učenici dobili papir za crtanje,tražio sam da ga podijele na pola,tako što će po njegovoj polovici olovkom povući jednu liniju.
Počinjemo:
1. Jednog dana vi idete kući i susrećete jednu osobu koja je istih godina
kao i vi i koja se osjeća dobro zbog nje same i njenog života.
U sredini prve polovice papira nacrtajte tu osobu koja se osjeća dobro.
Potrudite se da osobu nacrtate tako da se vidi da se ona osjeća dobro.
Kada učenici završe sa crtanjem,nastavljam sa pričom:
2. Ova osoba vam govori sve stvari zbog kojih se ona osjeća dobro.
Pored te osobe ili okolo nje nacrtajte te stvari koje tu osobu čine da se
osjeća dobro.Pored svake stvari napišite šta je to.
Poslije završenog crtanja,nastavljam sa pričom:
3. Napuštate osobu koja se osjeća dobro i nastavljate vaš put prema kući.Odmah iza ugla susrećete osobu koja je vaših godina i koja se ne osjeća dobro zbog nje same.Izgleda kao da joj je svega dosta.Možda je uplašena ili zabrinuta.
U sredini,na drugoj polovici papira nacrtajte tu osobu koja se ne osjeća dobro.Potrudite se da osobu nacrtate tako da se vidi da se ona
ne osjeća dobro,da je zabrinuta.
Kada završe,nastavljam sa pričom:
4. Ova osoba vam govori stvari zbog kojih se ne osjeća dobro.Pored te
osobe ili oko nje nacrtajte te stvari koje tu osobu čine da se ne osjeća
dobro.
Pored svake stvari napišite šta je to.
To je kraj priče,ali ima još jedan zadatak.
5. U desnom gornjem uglu napišite da li je ta osoba dječak ili djevojčica i koliko godina ima.Nemojte pisati ime te osobe.
Zatim,pokupim crteže.
Odgovori učenika i analiza rezultata:
___________________________________________________________
Šta djecu čini da se osjećaju dobro ?
___________________________________________________________
- Imati,dobivati,poklanjati:
Npr: kompjuter,bicikl,nove cipele,kućni ljubimci,skije,nova đačka torba,novi stan…
- Imati dobre ocjene u školi:- Odlikaš sam…
- Imati,dobiti mnogo novaca: -svaki drugi učenik nacrtao je svežanj novčanica.
- Pobijediti u sportu: -zlatna medalja.
- Rođendani i putovanja
- Imati prijatelja-prijateljicu
- Biti zaljubljen: - lebdim,osjećanja prema djevojci.Jedan dječak kaže: - sretna je što je mene srela -
- Igrati igre
- Zdravlje: - mama izašla iz bolnice,skinuli su mi gips,zdrav sam…
- Ljubav i pažnja roditelja:
Srećna porodica,pažnja roditelja,roditelji se vole,dobra komunikacija sa roditeljima,moja mama dolazi da živi sa nama,dobila sam brata…
_______________________________________________________
Šta djecu čini da se ne osjećaju dobro ?
_______________________________________________________
- Učiteljica:
Moja učiteljica ide,ne vjerujem da će se vratiti -
- Neuspjeh u školi:
Škola mi je katastrofa,zaboravljena zadaća,zbog bolesti moram ponavljati razred…
- Sport: - izgubio sam boks meč,izgubio sam od Ivana…
- Brine me politika…
- Komšije me zabrinjavaju…
- Lični izgled: - ružna sam…
- Smrt,tuga: umrla mati,umrla mamina mama,umro djed,umrli su moji roditelji…
- Simpatije,prijateljstvo:
Sam sam,osoba koju volim odbija me od sebe,niko me neće,nemam drugara,izgubila povjerenje u drugove,posvađala sam se sa simpatijom.
Jedna djevojčica kaže: - Vidjela sam te sa onom curicom kako se sankaš a ja nisam mogla,slomila sam nogu-
- Zdravlje:
Moram ići doktoru,ruka mi je slomljena,zbog anemije,imam ospice,imam jednu bolest…
- Problemi u obitelji:
Svađa u obitelji,roditelji neraspoloženi i ljuti,roditelji se razvode - zašto? Nemam oca i mamu,otac je u zatvoru,posao moje mame,mama imala saobraćajnu nesreću,sestru mi udarilo auto,moja mama puši i otišla je u bolnicu,roditelji idu na more a ja ne smijem,seka mi plače čitav dan,tata otišo,mama ne može da nađe posao,napali nas lopovi,nemam svoje kuće,nasilje-razbijen TV,roditelji nisu platili zadnju ratu za kuću.
Za sve ove i slične situacije,najčešće se upotrebljavaju izrazi "normalne krize" ili"normalni stresovi" u razvitku mladih.
Odgovori učenika kazuju da su mladi danas više okruženi materijalnim dobrima,imaju širi opseg zabave,žive u klimi veće tvorenosti prema "zaljubljivanju",nego što je to bilo u vrijeme njihovih roditelja i nastavnika.
Ovo je značajno saznanje,jer pokazuje da oni imaju drugačije vrijednosti
i stavove od onih koje imaju odrasli sa kojima oni dolaze u kontakt.
Široko je područje života i rada u kojima se mladi ne osjećaju dobro.
Nesumnjivo,oni najviše brige pokazuju za članove svoje obitelji.Iz
odgovora se vidi da ih skoro ni jedan obiteljski problem ne mimoilazi.
Oni brinu i kad je otac bolestan,kad nemaju kuću,stan,kad se roditelji razvode…dakle brinu ih i oni događaji koji ne zavise od njih i na koje oni ne mogu uticati!
Nastavnici su impresionirani dubinom i složenošću znanja i mišljenja koje njihovi učenici iznose.Očekujemo da će posljedica toga biti veći nivo razumijevanja za probleme i poteškoće njihovih učenika.
Vrijedilo bi ispitati u školama,kako nastavnici reaguju kada učenik razbije stolicu? Ljutnja,praskanje,vikanje…ne pomažu.Moje iskustvo govori da u tom slučaju nastavnik mora obratiti pažnju na učenikova osjećanja!
Ovo saznanje pomoći će nastavnicima da planiraju nastavne sadržaje i podučavanje vode na način koji omogućava svakom učeniku da bude
uključen i motiviran.Da obrate pažnju na njegovanje zdravog prilagođavanja životnim teškoćama i radostima.
Nema pouzdanih podataka,kako i koliko škola pomaže mladim da "se povrate od razočarenja" ?
Da li je dovoljno to što većina nastavnika /pedotropa/ "razumije" svoje učenike kada se nalaze u ovim situacijama?
Pogotovo nema odgovora na pitanje kako se nastavnici osjećaju dok njihovi učenici prolaze kroz ove krizne periode?»Danas sam se nasikirala kaže nastavnica,mama jednog učenika je teško bolesna».
"O duševnom zdravlju nastavnika gotovo da se i ne piše"/B.Rakić/
Naše iskustvo govori da su mladi u takvim slučajevima skloni da traže pomoć,da diskutuju o sebi i svojim problemima.Oni,pri tome,vrlo često,iznose i pritužbe da im razgovori i povjerljiva obraćanja nastavniku u velikoj mjeri nedostaju.Gotovo je opšte zapažanje mladih da je škola,pa i porodica u ovo vrijeme prezaposlenih roditelja,za takve probleme mladih skoro "gluha".
S druge strane,neminovno se nameće pitanje:
Do koje mjere mi nastavnici u školi treba da idemo a da ne prezaštitimo učenika?
Izgradnja samopouzdanja može biti krajnja mjera.
"Mali Sinklere,pazi!Ja ću morati da odem.Možda ću ti ponekad opet ustrebati,protiv Kramera ili inače.Ako me tada pozoveš,ja ti neću doći tako grubo,jašući na konju ili željeznicom.Moraćeš tada da osluškuješ u sebi samome i opazićeš da sam ja u tebi unutra"./Herman Hesse,Demijan/
Rezime:
Na planu izgradnje zdrave škole,autor pronalazi načina da promovira mentalno i emotivno zdravlje nastavnika i učenika.
Za iznošenje dokaza kako učenici u svom uzrastanju "prolaze! kroz krizne periode,koristio je projektivnu metodu "Crtaj i piši".
Analiza učeničkih odgovora je pokazala da mladi,danas imaju izrazito drugačije vrijednosti i stavove od onih koje imaju odrasli sa kojima oni dolaze u kontakt.
Najviše brige,mladi pokazuju za članove svoje obitelji.Oni brinu i kad je
"otac otišo", i kad "mama ne može da nađe posao",govore da ih brine i
politika…brinu ih i oni događaji koji ne zavise od njih i na koje oni ne mogu uticati.
Ova saznanja pomažu da nastavnici imaju veći nivo razumijevanja za "normalne krize","normalne stresove",kroz koje prolaze njihovi učenici.
Pomažu da nastavnici planiraju nastavne sadržaje i poučavanje svojih učenika vode na način koji omogućava svakom učeniku da bude uključen i motiviran.
Autor postavlja i pitanje.Do koje mjere mi nastavnici u školi treba da idemo a da ne prezaštitimo učenika ?
Izgradnja samopouzdanja može biti krajnja mjera.
Literatura:
Olport Gordon,"Sklop i razvoj ličnosti",Beograd,1969.
Oppenheim A.N."Pravljenje upitnika i mjerenje stava",1966.
Branko Rakić,"Procesi i dinamizmi vaspitnog djelovanja"Sarajevo,1976.
Biler Šarlota i drugi,"Problemi djetinjstva i učitelj",Titograd,1962.
Hesse Herman,"Stepski vuk",Beograd,1978.
Dodato posle 12 minuta:
--------------------------------------------------------------------------
- poštovani članovi foruma... i moderatori...molim,prihvatite moje izvinjenje što sam ovaj rad /promocija mentalnog i emotivnog zdravlja učenika osnovne škole/ dva puta postavio...nisam još vješt u kompjuterskim "vragolijama".
Poslednja izmena:
