Problematični tinejdžeri

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
Problematični tinejdžeri




Izvor: Danas
Autor: Tatjana Firevski Jovanović i Nebojša Jovanović
y194207293974556_ocp_w380_h300.jpg


Doba u kome dete ulazi u pubertet i adolescenciju nikada nije lako. Ni za dete, ili već mladog čoveka, a ni za roditelje. Ponekad jedva da prepoznajete sopstveno dete. Neretko se dešava i da se pitate gde ste to pogrešili i kako to da je, do juče vaše dobro dete, danas postalo neko ko skita, upada u tuče, uzima drogu, pravi razne vrste problema ili prosto „bleji“ i neće ništa da radi...


binge-drinking_ocp_w222_h380.jpg


Nažalost, za ove probleme nema univerzalnog rešenja. Svaki tinejdžer je ličnost za sebe, i neki će možda odreagovati na određeni pristup, dok će drugi isti taj pristup kompletno ignorisati.

Porodica kao sistem i osnova

Naravno, tinejdžer se nikako ne može posmatrati odvojeno od porodice u kojoj odrasta i živi. Svaki sistem nastoji da održi ravnotežu, a ako pojedini delovi sistema ne funkcionišu, drugi delovi će nastojati da preuzmu njegovu funkciju da bi popunili prazninu. Slično je i sa porodicom, u kojoj deca kao najosetljiviji i najprijemčiviji članovi održavaju tu ravnotežu najčešće kroz problematično ponašanje kojim se preusmeravaju pažnja i aktivnosti porodice, a često i kroz izražavanje osećanja i ponašanja koje se u porodici zabranjuje ili potiskuje.
*******
Nažalost, mnogi ljudi ne primećuju nezdrave obrasce sve dok oni ne eskaliraju u ponašanju deteta, a i tada se oni često ignorišu ili opravdavaju sve do ozbiljne krize ili čak spoljne intervencije, kada se odgovornost najčešće prebacuje na dete.
*******

Nakon neznanja, najvažniji uzrok ovakvog razvoja događaja je stid od etiketiranja. Važno je razumeti da ne samo da nije sramota imati emocionalne probleme, nego je to potpuno uobičajeno i normalno, za razliku od lepe i savršene spoljašnjosti koju svako nastoji da prezentuje.

Komunikacija

Mnogi odrasli se ponašaju prema deci s visoka i bez poštovanja samo na temelju okolnosti da deca imaju mnogo manje iskustva i sposobnosti izražavanja. Odrasle koji s decom komuniciraju grubo, hladno, zapovednički, pa čak i s određenim prezirom, viđamo, na žalost, češće nego one koji s decom komuniciraju kao s ljudskim bićima koja seuravnopravna po vrednosti i sposobnosti da osećaju, ako već ne po iskustvu.
Čak ni samo veće iskustvo ne znači da je roditelj uvek u pravu. To je mnogo očiglednije kad pogledamo u prošlost, gde su se dečijem, prirodnom, zdravom ponašanju, potrebama i željama, suprotstavljala izričito kruta i neprirodna uverenja odraslih - koji su, naravno, smatrali da su oni u pravu. I danas je uobičajeno slično ponašanje, premda na mnogo suptilnijim nivoima i vezano za sitnije životne detalje.
Razlika između mudrosti i „običnog“ znanja je u tome što je mudrost oblik inteligencije koja je duboko povezana i sarađuje s osećanjima. U tom smislu deca su često čak i u prednosti nad odraslima, budući da su mnogo svesnija i mnogo otvorenija prema svojim istinskim osećanjima. Njihov hendikep je u nemogućnosti uzimanja u obzir brojnih činjenica i znanja koje se stiče samo putem iskustva i učenja, te u mnogo težem pronalaženju pravih reči i izraza da opišu ono što osećaju.

Problemi

Kao da sam pubertet nije dovoljan, u igru se uključuju i sredina, kao i porodica, vršnjaci, profesori. Ukoliko samo jedna stavka ne funkcioniše dobro, može nastati problem sa kojim se tinejdžeri bore praveći ono što za roditelje, društvo ili zakon postaje još veći problem. Ono što je zapravo depresija, kod tinejdžera se može manifestovati na mnogo načina koji nisu ni nalik onome što obično doživljavamo kao depresiju. Pa ipak, neraspoloženje i depresija su problem velikog broja tinejdžera.
********
Rezultati istraživanja koji su sproveli britanski naučnici kažu kako je od ukupno 8.000 tinejdžera njih 27% izjavilo kako se često oseća depresivno, a navodi se kako je to najčešće zbog školskog pritiska, pritiska vršnjaka, kao i prevelikih porodičnih očekivanja.
*******

Na nezadovoljstvo još utiče i predstava o sopstvenom izgledu. Sedam od deset ispitanika izjavilo je kako je, da bi se osećali dobro, nužno i dobro izgledati. Vodeći dečiji psiholozi kažu kako je veća podrška i nežnost roditelja nužna kako bi se rešio problem tužnih adolescenata, jer nije svakom nesrećnom tinejdžeru potrebna psihijatrijska pomoć, iako je u nekim slučajevima ona nužna.. Takođe, navode kako je važno detekovati neraspoloženje, a ne ignorisati ga, kao i da se mora uporno pokušavati rešiti ga.
Istraživanja pokazuju još jednu zabrinjavajuću stvar. Naime, dešava se veliki porast broja nasilnih devojčica. Devojčice uglavnom nadmašuju dečake u školi, ali sada njihova nadmoć ide u poprilično zabrinjavajućem smeru. Prema novijim istraživanjima sprovedenim u Velikoj Britaniji devojčice su postale nepristojnije, agresivnije i nasilnije od dečaka. I dok oni i dalje koriste isključivo fizičku snagu, osim fizičke, devojčice koriste i psihološke elemente kako bi postigle dominaciju nad žrtvama.
Međutim, ovakvo ponašanje u detinjstvu se ne može zanemariti i okarakterisati tek kao dečija igra, jer, tvrde naučnici, takvo ponašanje u ranom dobu dovodi do kasnijih problema u međuljudskim odnosima. Zlobna devojčica će teško izgraditi normalan odnos s partnerom, prezaštitnički će se ponašati prema svojoj deci i verovatno će nastaviti da pronalazi žrtve na radnom mestu.
Dečiji psiholog, dr. Valeri Besag, tvrdi kako se u osnovi sve svodi na ljubomoru. Zlobno ponašanje prema drugima je jače izraženo kod devojčica, nego kod dečaka, zbog toga što je više lično, psihološko i emotivno destruktivno. To je, naravno, kod žrtava takvog ponašanja teže izlečiti nego fizičke povrede koje nastaju prilikom svađa dečaka, naglašava dr. Besag.
Otkrila je da devojčice vrlo retko upotrebljavaju fizičko nasilje, ali mogu odabranu žrtvu psihički uništiti, pa će se ona povući u izolaciju, što će i kod nje ostaviti posledice u kasnijim životnim periodima.
*******
Dečacima je cilj da pokažu pred drugima svoju dominaciju, za razliku od njih devojčice žele da manipulišu.
*******

A da se ne radi o beznačajnim dečijim igricama pokazuje činjenica da samo u Velikoj Britaniji 16 osoba, žrtava zlostavljanja u školskim klupama, godišnje izvrši samoubistvo. Takvi poražavajući podaci govore da i manipulatorke, ali i žrtve iz školskih klupa, nose teške posledice kroz kasniji život.
Kod nas, na žalost, ne postoje istraživanja koja bi upozorila na učestalost i intenzivnost takvih pojava, ali, budući da po mnogim stvarima nismo daleko od zapada, trebalo bi u svakom slučaju dodatnu pažnju obratiti na vaspitanje dece i što više vremena posvetiti kvalitetnom razgovoru s njima.

Reakcije okruženja

Potrebno je dobro poznavati sled događaja i sociopatodinamiku procesa koji uzrokuje izdvajanje dece s problemima i njihovo postupno udaljavanje od ostale dece u razredu i školi. Samo raščlnjivanjem uzroka i posledica (cirkularnim kauzalitetom) moguće je odgovoriti na pitanje zašto ponekad i jedno naoko dobro i mirno dete odabere za prijatelje takozvano loše društvo, koje će na kraju uticati da se i ono samo počne neprihvatljivo ponašati i popuštati u izvršavanju školskih i drugih obaveza, pa i recimo, uzimati drogu, baviti se sitnim kriminalom ili se odati skitanju. Taj proces često počinje stvaranjem loše slike o sebi. Oni tinejdžeri koji imaju „negativnu sliku o sebi“ pokazuju sklonost neprihvatljivim, rizičnim ili nezdravim oblicima samopotvrđivanja. Nakon što učenika s takvim ponašanjem stigmatizujemo kao „lošeg“, počinje njegovo odvajanje od „dobrih“, on se priklanja društvu onih koji ga prihvataju i daju mu podršku. Pošto što se nađu u okruženju prijatelja s „problemima“ unutar te skupine, prihvatiće oblike rizične zabave (npr. napiti se, našmrkati se, nagutati se, napušiti se). Prihvatanjem normi ponašanja takvog „problematičnog“ okruženja, tu će oblikovati svoj sistem vrednosti, način zabave i izgrađivati sopstveni „moralni profil“. Rezultat takvog sociopatodinamskog procesa odrastanja za nekoliko godina biće socijalno disfunkcionalna osoba, odnosno bolesna (zavisna) ili delinkventna.
 
Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
Problematične tinejdžere nevolje prate i u odrasloj dobi

NAJNOVIJE ISTRAŽIVANJE

Problematične tinejdžere nevolje prate i u odrasloj dobi

GetImage.aspx


Tinejdžeri koji su imali problema u školi, prema rezultatima najnovijeg istraživanja, u odrasloj su dobi skloniji depresijama, tjeskobnim raspoloženjima, razvodima i financijskim teškoćama

Tinejdžeri koji su bježali iz škole, imali loše ocjene, ulazili u sukobe s drugim učenicima i profesorima ili na neki drugi način pokazivali svoj otpor prema školi, smatraju autori ove studije, skloniji su problemima i u odrasloj dobi.

Naime, britanski znanstvenici ispitali su u 40 godina oko 3.500 osoba, a rezultati koje su prikupili pokazali su da postoji povezanost između odnosa prema školi i kasnijih problema u odrasloj dobi.

Prema tim rezultatima, čak 30 posto tinejdžera koji su imali problema u školi kao odrasle osobe patili su od depresije, dok se oko 70 posto problematičnih tinejdžera u odrasloj dobi razvelo ili je imalo financijskih teškoća.

Stoga je vrlo važno pronaći način da se problematične tinejdžere zainteresira za ostanak u školi jer se čini da postoji poveznica između odnosa prema školi i odrastanja u normalnu osobu.

Osim toga, istraživači smatraju da je jedan od mogućih razloga ovakvih rezultata i to što problematični tinejdžeri brže napuštaju školu, pa kasnije bez diplome puno teže dolaze do boljih poslova i mogućnosti napredovanja, a to se sve odražava na njihovo samopouzdanje i odnos prema drugim ljudima.

Izvor: Teen
 
Natrag
Top