Prelomne šezdesete srpske fotografije

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Prelomne šezdesete srpske fotografije



Raspon motiva širok – od lajf-fotografija, portreta, pejzaža, duplerica pa sve do modernističkih tendencija i eksperimenata

portret.jpg

Slavoljub Stanojević, Portret devojke, 1969.


Sve je počelo još 5. januara 1839. kada je u „Magazinu za hudožestvo, knjižestvo i modu” srpskim čitaocima najavljen francuski pronalazak dagerotipija. Ostalo je istorija. Koja se, kad je u slučaju srpska fotografija, računa upravo od tog datuma. Sa jednim njenim delom, po mnogo čemu ključnim i značajnim, od 1960. do 1970. godine prošlog veka, možete da se upoznate na izložbi u galeriji Artget Kulturnog centra Beograda, koja traje do 26. oktobra.
Predstavljena su 22 fotografa. Neki sa po nekoliko a neki samo sa jednim radom, u zavisnosti od toga šta je tokom godina ostalo sačuvano. Ukupan broj fotografija je šezdeset. Raspon motiva širok. Od neizbežne lajf-fotografije, portreta, pejzaža, duplerica i glamuroznih fotografija pa sve do modernističkih tendencija, konceptualnih i smelih eksperimenata, kako na polju tematike tako i tehnike. Goran Malić, fotograf, istoričar srpske fotografije, ujedno i bivši umetnički direktor ove galerije i autor izložbe, dalje kaže:
– Nasleđe pedesetih godina, isprva pretežno piktoralno po izrazu i narativno po sadržaju, donekle se nastavilo i u prvim godinama decenije koja je predstavljena na izložbi. Na polovini perioda došlo je do upliva modernizma, koji ga je učinio veoma značajnim. Snaga do tada prepoznatljive naturalističke fotografije postaje sve manje važna, pri čemu ne mislim na novinsku fotografiju, već na umetničku.
Izložba je zato i organizovana u dve celine.
– Prva prati vreme do 1964/1965. godine, a druga ostalih pet godina – objašnjava Malić.
Nove tendencije, u kojima je naša fotografija kasnila za evropskim, bile su plod pravih malih istraživanja. Ciljanih eksperimenata bez sigurnosti u kvalitet krajnjeg proizvoda. Mnoge su fotografije, stoga, završavale zgužvane u korpi.
– Novi modeli razmišljanja tražili su nove tehničke postupke, koje smo usvojili pretežno iz nemačke fotografije A reč je o fotografici, gde se tonovi potpuno reduciraju i uopšte nema sivog na slici. Tako se najbrže prenose informacije. Potom tu je „sendvič-negativ”, odnosno, dupliranje dva ili pomeranje jednog negativa, koji se prvo eksponira sa jedne pa sa druge strane. Zatim imamo izoheliju, razdvajanje tonova, pri čemu je prisustvo sivih tonova kontrolisano. A pojavljuje se i fotokolaž, gde se rezani delovi nekoliko fotografija sastavljaju i taj se model fotografiše. Za one koji su u klasičnoj fotografiji to nije strogo fotografski postupak, ali su rezultati svakako interesantni i svedoče o tome da se fotografija tokom svog razvoja često oslanjala na slikarstvo.

portret1.jpg

Miodrag Đorđević, Žuto Sunce, oko 1966.

Iz izbora na postavci Malić posebno ističe Branibora Debeljkovića, Miloša Pavlovića i Miodrag Đorđevića, koji su bili klice za neka velika imena – Tomislava Peterneka, Ivu Eterovića i Mirka Lovrića. Trebalo bi reći i to da su naši fotografi bili veoma popularni na izložbama širom sveta od 1957/1959. pa sve do polovine predstavljenog perioda, kada njihovo prisustvo na smotrama opada, uporedo sa početkom prestanka doba blagostanja, državnih subvencija i podrške.

Politika
 
Natrag
Top