Preduzetničke strategije

Cupidon
VIP
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
5.207
Preduzetničke strategije


UVOD

Svuda u svetu, sve veći broj ljudi uspeva da ostvari svoje snove kroz sopstveni biznis. Mada je nivo preduzetničke aktivnosti, posle pucanja „Internet balona” (kada su Internet kompanije doživele strahovit rast i njihove cene na berzi dostigle enormne razmere, posle i kraha jednog broja kompanija, došlo je dostabilizacije na berzi i pada u nivou preduzetnicke aktivnosti), nešto opao, razvoj preduzetništva i dalje predstavlja jedan od najznačajnijih trendova u svetu.​

Svake godine, samo u SAD npr., se stvori od 3 do 4,5 miliona novih malih i srednjih preduzeća, odnosno, novo preduzeće nastaje na svakih 12 sekundi. Nivo zainteresovanosti za preduzetništvo je veoma visok u svim starosnim grupama. Od ljudi koji započinju biznis, 84% to rade po prvi put u svom životu. Ovakav rast preduzetničkog duha je jedan od najznacajnijih ekonomskih događaja u novijoj ekonomskoj istoriji. Svuda u svetu, ovi novi ekonomski „heroji”, menjaju biznis sredinu i igraju veoma znacajnu ulogu u ekonomijama svojih zemalja. Mnogo bolje od velikih kompanija, ovi „mali džinovi” inoviraju proizvode i usluge, pomeraju tehnološke granice, otvaraju nova radna mjesta.

Mala i srednja preduzeća (MSP) predstavljaju vodeću snagu u ekonomskom razvoju zemlje. Ona jačaju ekonomiju na više različitih načina: stimulišu promene u biznis okruženju kroz proces kreativne destrukcije, predstavljaju najveći izvor inovacija, najveći su generator novih radnih mesta i zahvaljujući razvoju Interneta I telekomunikacija, sve više doprinose daljoj globalizaciji biznisa.

Upravljanje preduzecima u savremenim uslovima poslovanja podrazumeva determinisanje adekvatnog sistema mera performansi. Sistem mera performansi povezuje strategiju preduzeća sa tekućim poslovanjem, pruža relevantne informacije o ostvarivanju ciljeva u okviru konkurentskih strategija i ukazuje na područja gde su neophodna poboljšanja. Ja ću Vam u ovom radu pokušati izneti neke osnovne starategije razvoja preduzeća i preduzetništva.
1. MENADŽMENT, PREDUZETNIŠTVO I PREDUZETNIČKE STRATEGIJE
1.1. Menadžment i preduzetničke strategije
Stra*te*gi*ja je upra*vljač*ka ak*tiv*nost pred*u*ze*ća ili dru*gog or*ga*ni*za*ci*o*nog si*ste*ma ko*ja se od*no*si na iz*bor pra*va*ca, me*to*da i in*stru*me*na*ta za ostva*ri*va*nje ci*lje*va nji*ho*vog funkcioni*sa*nja i razvoja. Iz*bo*r od*go*va*ra*ju*će stra*te*gi*je pro*is*ti*če iz okol*no*sti poslovanja pred*u*ze*ća u pri*vred*nom i druš*tve*nom okru*že*nju u ko*me de*lu*ju raz*li*či*ti pod*sti*ca*ji i ograničenja. Pred*u*ze*će, pri to*me, ras*po*la*že ogra*ni*če*nim re*sur*si*ma. a u oba*vlja*nju nje*go*ve delat*no*sti po*sto*ji i deluje kon*ku*ren*ci*ja dru*gih uče*sni*ka na tržištu.
Ulo*ga stra*te*gi*je u te*ku*ćem po*slo*va*nju i raz*vo*ju pred*u*ze*ća svo*di se na pro*na*la*že*nje naj*bo*ljih na*či*na i alternativa za ostva*ri*va*nje pla*ni*ra*nih ci*lje*va. To se obez*be*đu*je kombino*va*njem ras*po*lo*ži*vih ljud*skih i ma*te*ri*jal*nih faktora, kao i dru*gih kon*ku*rent*skih predno*sti pred*u*ze*ća. Težnja preduzeća je da na najbolji način od*go*vo*ri* na iza*zo*ve i ograničenja okru*ženja i po*sti*gne što vi*ši ste*pen efek*tiv*no*sti i efi*ka*sno*sti poslovanja.
Stra*te*gi*ja pred*u*ze*ća tre*ba da obez*be*di naj*po*volj*ni*ji na*čin i put ostva*ri*va*nja ci*lje*va u uslo*vi*ma tr*žišne kon*ku*ren*ci*je i pod dej*stvom di*na*mič*nih pro*me*na okru*že*nja. Za*to je pri izboru stra*te*gi*je pred*u*ze*ća neo*p*hod*no, koristiti naučne metode istraživanja i raz*mo*tri*ti ši*rok spek*tar pra*va*ca, me*to*da i in*stru*me*na*ta ko*ji će bi*ti pri*me*nji*va*ni, u za*vi*sno*sti od ci*lje*va i uslova po*slo*va*nja. Na iz*bor stra*te*gi*je utiču i ve*li*či*na, raz*voj i vr*sta de*lat*no*sti pred*u*ze*ća, kao i ste*pen de*cen*tra*lizacije upra*vlja*nja.
Iz*bor od*go*va*ra*ju*će stra*te*gi*je i nje*no re*a*li*zo*va*nje preko razvojne i poslovne politike preduzeća, tre*ba da omo*gu*ći sti*ca*nje pro*fi*ta. Profit se javlja kao cilj i svrha osni*va*nja, tekućeg po*slo*va*nja i raz*vo*ja pred*u*ze*ća i nje*go*vih poslovnih i or*ga*ni*za*ci*o*nih de*lo*va. Od*lu*ke o stra*teš*kim ci*lje*vi*ma po*slo*va*nja do*no*se se na tri nivoa upravljač*ke hijerar*hi*je preduzeća:[FONT=&quot][1][/FONT]
pred*u*ze*ća kao ce*li*ne,
po*je*di*nač*nih po*slov*nih je*di*ni*ca, kao delova preduzeća i
po*slov*nih funk*ci*ja preduzeča.
Preduzeće koje želi da razvija preduzetničke dimenzije svog poslovanja mora stvarati i održavati odgovarajući ambijent i kulturu i pružiti šansu zaposlenima da ispolje svoje preduzetničke osobine, preduzetnički talenat. U isto vreme, oni moraju imati i određene mogućnosti uticaja na menadžment i organe odlučivanja, odnosno sposobnost i upornost da obezbede podršku dobrim poslovnim idejama i uslove za njihovo prevođenje u novi ili drugačiji poslovni rezultat.
Preduzeća koja nastoje da koriste preduzetničke strategije i žele da razvijaju preduzetnički koncept poslovanja treba da:[FONT=&quot][2][/FONT]
- neguju atmosferu prihvatanja promena i fokusiranja na potrošače a napuštaju status quo poziciju koja preduzeće održava u stanju stagnacije, nakon čega sledi zaostajanje za konkurencijom i propadanje;
- ohrabruju, podržavaju i nagrađuju one koji pronalaze i donose nove poslovne ideje za inoviranje poslovanja, koje su kompatibilne sa potencijalima preduzeća a idu u susret očekivanjima potrošača i otvaraju put u dugoročni prosperitet;
- prihvataju neizbežni nivo rizika, koji je nužna posledica poslovanja u promenljivom i neizvesnom okruženju, i po tom osnovu tolerišu određene promašaje, kako ne bi destimulisala interne preduzetnike.
Ekonomija u kojoj se podstiče preduzetnička poslovna orijentacija i stimuliše razvoj preduzeća koja su inovativna i koja rastu jeste preduzetnička ekonomija. Sredinom sedamdesetih godina XX veka u SAD je načinjen snažan zaokret ka preduzetničkoj ekonomiji, a tokom devedesetih godina intenzivno su se stvarali uslovi za brži razvoj preduzetništva i u ostalim zemljama, naročito u privredno najrazvijenijim.
Savremene privrede se sve više transformišu u preduzetničke, jer se putem preduzetništva ostvaruje rast proizvodnje, profita i zaposlenosti. Društvo koje u celini neguje ambijent za razvoj preduzetništva jeste preduzetničko društvo. Na ni*vou pred*u*ze*ća utvr*đu*je se glo*bal*na stra*te*gi*ja po*slo*va*nja, ko*ja se da*lje raz*ra*đu*je po po*slov*nim je*di*ni*ci*ma i po*slov*nim funk*ci*ja*ma kao de*lo*vi*ma or*ga*ni*za*ci*o*ne struk*tu*re preduze*ća. Najpre je neo*p*hod*no sa*gle*da*ti i postaviti osnov*ne pravce stra*te*gi*je celine preduzeća, a za*tim usta*no*vi*ti spe*ci*fič*no*sti stra*teš*kih od*lu*ka na ni*vou po*slov*nih je*di*ni*ca i po*slov*nih funk*ci*ja.
1. 2. Preduzetništvo
Postoji mnogo potreba, a resursi, posebno malih država, su ograničeni, tako da je neophodno postaviti prioritete. U postavljanju prioriteta jasno je da treba odrediti koji prioritet treba da stoje u redosledu izvršavanja. Prvo, efektivne promene se ne mogu “uvesti” spolja. Takvi pokušaji nisu uspešni zbog nemogućnosti da se prinudom promeni način razmišljanja. Ljudi se mogu naterati da preduzmu određene akcije, ali se ne mogu primorati da promene dušu i um, ili osnovne stavove i verovanja. Glavni elemenat uspešne strategije razvoja je vlasništvo i participacija. Ta vizija treba da uključi transformaciju institucija, kreiranje novog durštvenog kapitala i novih mehanizama regulacije i motivacije. U nekim slučajevima, potrebno je da nove kompanije zamene tradicionalne, a u drugim, nove kompanije će se razvijati sa elementima starog, ali će biti potrebno da evoluiraju i da se adaptiraju.
Dosadašnja ekonomska misao teorije rasta privrednog razvoja i preduzetništva uopšte bazirala se na konceptu komparativnih prednosti. Odnosno to je isticanje značaja resursa za ekonomski razvoj: ekonomski razvoj zavisi od kvalitetnih resursa i sposobnosti države da se izvrši što veća specijalizacija proizvodnje i usluga u tim delatnostima. Na praktičnom nivou to znači zalaganje za tzv. granske prioritete razvoja. Država proglašava grane-prioritete preduzetništva i merama ekonomske politike podstice njihov razvoj, a na štetu ostalih grana (od ostalih se uzima da bi se uložilo u prioritetne grane). Medutim, u otvorenoj i globalnoj ekonomiji produktivnost ne zavisi od toga koje su grane prioriteti i da li su preduzeca iz tih grana, vec prije svega od toga kako konkurišu. Ovo znaci, produktivnost zavisi od toga kako radi svako preduzece pojedinacno, od toga kako posluje, kakve ljude i strategije ima. Naglasak je na preduzećima (mikroekonomiji) ne na granama ili makroekonomiji. Ako firma ulaže u sebe, u modernu tehnologiju, u organizaciju, onda ona može biti produktivna u bilo kojoj grani.
Moderne tehnologije otvaraju velike mogućnosti za unapređenje u tako različitim oblastima kao što su poljoprivreda, usluge slanja malih paketa i pošte; ili proizvodnje poluprovodnika. Slično, postoji prostor u svim proizvodnim granama za primenu usavršavanja strategija, kao što su segmentacija potrošnje, diferenciranje proizvoda i usluga i stvaranje prilagodljivih vrednosnih lanaca kroz složene mreže u kojima se povezuju proizvođači, snabdevači i krajnji kupci. Iz ovoga proizilazi da je koncept vođenja politike granskih prioriteta, sa aspekta paradigme produktivnosti, pogrešan. Nije bitno u kojoj je grani preduzece. Bitno je da posluje produktivno i uspešno.
Država treba da omogući ne povlastice firmama (preko prioritetnog tretmana) vec opšte uslove koji firmama pomažu da lakše dodu od informacija, do nove tehnologije, do strucnih ljudi. Vlada treba da stvori ambijent koji pogoduje i podstiče razvoj paradigme produktivnosti. Nije važno na kojim granama neka zemlja zasniva svoju privredu, vec prije svega da li je u njoj razvijena produktivnosti preduzetništva.
Viziju razvoja strategije preduzeća i preduzetništva možemo definisati na sledeći način: "Maksima upravljanje znači gledanje unapred daje ideju značaja koja se pridaje viziji i planiranju u poslovnom svetu i ističe je da, ako sagledavanje nije celokupno upravljanje, u najmanju ruku je esencijalni deo. Da se sagleda u ovom kontekstu znači da se predvidi budućnost i izvrši priprema za nju; prema tome sagledavanje je akcija po sebi."
Vizija preuzima na sebe obezbeđenje, raspoređivanje pojedinačnih radnih sadržaja (aktivnosti, operacija i sl.) na nosioce organizacione celine (sektore, službe, pogone, odeljenja sve do radnih mesta), sa određenjem u vremenu (rokovi početka i završetka) za svaki radni sadržaj odgovarajućeg nosioca, uz adekvatnu alokaciju potrebnih (planiranih) resursa (po vrstama i količinama).[FONT=&quot][3][/FONT]
Kada posmatramo ukupan proces upravljanja razvojem, onda Vizija razvoja predstavlja primarnu fazu ovog procesa. Ako bi smo upravljanje razvojem posmatrali kao kontinuiran proces usmeravanja i realizacije razvoja, u tom slučaju Vizija razvoja straregije predstavljalo bi deo koji prethodi realizaciji i odnosi se na usmeravanje razvoja. Ako pođemo od činjenice da se od preduzeća očekuje da bude ne samo otvoreno prema stremljenjima i potrebama okruženja, onda ono mora da preuzme deo odgovornosti za ostvarivanje privrednog razvoja. Vizijom preduzeće nastoji da usmeri svoje buduće kretanje na izbegavanje nekorektnih akcija i smanjivanje mogućnosti neuspeha iz okruženja, kao i dezorganizovano stihijsko ponašanje unutar samog preduzeća. Očigledno, ako bi smo se oslonili na pretpostavku da će prirodni tok događaja dovesti sam po sebi do željenih ciljeva razvoja, onda ne bi bilo potrebe za vizijom. Vizija ne uključuje donošenje budućih odluka, nego se odnosi na donošenje tekućih odluka o realizaciji svojih budućih ciljeva, odnosno svog razvoja.Vizija razvoja predstavlja sagledavanje mogućih budućih stanja u kojima se preduzeće može naći, kao i preduzimanje aktivnosti koje će imati za cilj da preduzeću u budućnosti obezbedi najbolje stanje. Osnovni problem planiranja nije šta bi preduzeće trebalo da uradi u budućnosti, nego šta treba danas da preduzme da bi obezbedilo da se željeni razvoj realizuje u uslovima neizvesne budućnosti.

[FONT=&quot][1][/FONT] Dostić, M., Preduzetništvo i menadžment u malom biznisu. Sarajevo: 1996, str 122

[FONT=&quot][3][/FONT] [FONT=&quot]Dr Vlajko Petković, Preduzetništvo, Čačak, str 125[/FONT]




Vizija uključuje pesimističku i optimističku komponentu. Pesimizam leži u verovanju da ukoliko se nešto ne preduzme, nije verovatno da će se željeno buduće stanje desiti, dok optimizam izražava shvatanje da se nešto može uraditi da bi se povećale šanse da se željene stvari dogode u budućnosti. Vizija razvoja predstavlja kontinuelan proces, bez koga se ne može ostvariti efikasno buduće funkcionisanje. Kada kažemo da vizija razvoja mora imati svoj vremenski kontinuitet, onda smo time naglasili da je to proces koji nema svoj prirodni kraj, već se odvija neprekidno. Pri izradi plana trebalo bi poći od činjenice da je on fleksibilan, da je podložan promenama koje diktira okruženje i koje moraju biti ugrađene u njega, da bi se ostvarilo buduće očekivano stanje. Unošenjem promena u plan posebno smo izrazili neprekidnost u planiranju razvoja čiji kontinuitet predstavlja uslov za kontinuitet razvoja.
....... .................. ..................... ................. ............

4. ZAKLJUČAK
Međunarodno poslovno angažovanje je sve više preduslov opstanka, a sve manje jedna od opcija koju imaju preduzeća u savremenom ekonomskom okruženju. Da bi na najbolji način iskoristili sve prednosti međunarodnog biznisa, kompanije, pre svega, moraju da razumeju koji modeli međunarodnih tržišnih ulazaka postoje i prema tome da formiraju svoju sopstvenu strategiju razvoja preduzetništva. Nakon identifikacije ovih modela, neophodno ih je međusobno uporediti, kako bi se identifikovao model koji, u zavisnosti od faze u međunarodnom angažmanu, najbolje odgovara konkretnom preduzeću.

Strategija razvoja preduzetništva treba da ima glavni cilj transformaciju preduzetništva. Pre svega, ona je široka vizija budućnosti preduzeća: gde preduzeće treba da bude za 10 godina. Ta vizija treba da obuhvati izvesne kvantitativne ciljeve. Ona treba da uključi transformaciju preduzetništva i kreiranje novih institucija. U suštini, to je “mapa”kretanja preduzeća do definisanog cilja. Savremeni razvojni proces je kompleksan i težak, te proces kreiranje strategije često zahteva više znanja i informacija nego što je raspoloživo sada. Zato je strategija razvoja živi dokumenat. Potrebno je postaviti način kako da se kreira, revidira, i primeni. Naravno, nema uspešne strategije razvoja bez učenja o preduzetništvu.

Dakle, glavni cilj strategije razvoja preduzetništva je transformacija preduzetništva. Strategija razvoja preduzetništva polazi od toga da je integralni deo uspešnog razvoja povećanje društvenog proizvoda per capita. Ali, to je smao jedan od ciljeva, a on se čak nece ostvariti dok se ne primeni širi i više društveno orjentisan prilaz razvoju. Tako, pored povećanja društvenog bruto proizvoda, nova razvojna strategija preduzetništva postavlja za ciljeve podizanje nivoa životnog standarda, poboljšane zdravstvenih usluga, povećanje pismenosti, smanjenje kriminala, smanjenje siromaštva itd. Prema nedavnom istraživanju, koje je obavila kompanija Ernst i Jang (Ernst & Young), 78% uticajnih ljudi iz biznis sveta smatra da je preduzetništvo i njegov razvoj biti najznačajniji trend 21. veka. Mala i srednja preduzeća već zauzimaju jedno od najznačajnijih mesta u svetskoj ekonomiji – motor su ekonomskog rasta, stvaraju najviše radnih mesta, najviše inovacija... Iz tih razloga, podrška razvoja preduzetništva i malih i srednjih preduzeća se nameće kao obaveza, a ne samo kao poželjan cilj. Tradicionalne mere ekonomske politike za pospešivanje preduzetništva su potreban, ali ne i dovoljan uslov za razvoj ovog sektora.

Zbog toga je neophodno pristupiti implementaciji specifičnih modela za razvoj preduzetništva i malih i srednjih preduzeća, kao što su naučni parkovi ili klasteri, koji su se pokazali veoma uspešnim. Implementacija ovakvih mera povećava konkurentnost malih i srednjih preduzeća i omogućava im da se takmiče na širem tržištu, što istovremeno ima veoma pozitivan uticaj na rast i razvoj čitave ekonomije.

5. LITERATURA
Božić Vojislav, Ekonomika biznisa, drugo dopunjeno izdanje, BIGZ, Beograd, 2002.
Dostić, M., Preduzetništvo i menadžment u malom biznisu. Sarajevo: 1996
Ilić, M., Ekonomika industrije, Ekonomski fakultet - Institut za ekonomska istraživanja, Kragujevac, 2001
Ilić, M., Ocena stepena koncentracije i monopolske moći u industriji. U Strategija razvoja i strukturne promene u uslovima tranzicije, Ekonomski fakultet, Niš: Ekonomski fakultet, 2001
Petković Vlajko, Preduzetništvo, VPŠ, Čačak, 2006
Petrović, P. Poslovna politika - mala preduzeća-osnov adaptibilne strategije izvoza, Poslovna politika, str. 8, 2001
 
Natrag
Top