Povratak zloglasnih metoda KGB-a?

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Povratak zloglasnih metoda KGB-a?


Ruski parlament razmatra novi zakon kojim bi se proširila ovlašćenja FSB – naslednice KGB-a. Ukoliko zakon bude usvojen, ponovo će se primenjivati ozloglašene KGB-ove metode. Borci za ljudska prava u Rusiji strahuju.


Za vreme Sovjetskog Saveza, sam pomen KGB-a izazivao bi strah, a ta služba smatrana je jednom od najefikasnijih na svetu – kada je u pitanju prikupljanje informacija. Metodi koje je primenjivao KGB bili su nemilosrdni - kako u zemlji tako i van nje. Naslednik KGB-a, FSB, uglavnom se bavi domaćim pitanjima. Međutim, moć nove službe polako raste. Predlog zakona, koji ima podršku vlade, omogućio bi oficirima FSB-a da pozivaju pojedince na informativne razgovore, da izdaju pismena upozorenja o zabranama učešća u anti-vladinim aktivnostima, kao što su protestni skupovi, čak i kada je sve u skladu sa zakonom.

Direktor moskovske kancelarije "Hjumans rajts voč", Alison Gil, smatra da nacrt novog zakona daje dovoljno razloga za zabrinutost - bar što se tiče ljudskih prava. „Nacrt zakona dozvoljava agencijama da bukvalno ispituju svakoga o svačemu, da kažnjavaju ljude kroz hapšenja, prisilna ispitivanja i lišavanje slobode, iako su civilne, mirne forme, izražavanja neslaganja garantovane ruskim i međunarodnim zakonima o ljudskim pravima“, kaže Alison Gil.

Udar na nezavisno novinarstvo

Ruske vlasti kažu da su nove mere predložene kako bi se efikasnije borilo protiv ekstremizma. U 2006. godini ruski parlament odobrio je zakon protiv ekstremizma koji je proširio definiciju ekstremizma - pod kojim se sad podrazumeva i kleveta protiv državnih zvaničnika, ometanje rada vlasti, kao i učešće u vandalizmima koji imaju ideološku, religioznu ili etničku pozadinu. U predlogu zakona stoji da bi trebalo pojačati i kontrolu novinara. On je pokrenut posle terorističkog napada na moskovski metro, kada je krajem marta ove godine poginulo najmanje 40 ljudi. Boris Grizlov, portparol Donjeg doma ruskog parlamenta, oštro je kritikovao dva važna ruska medija zbog načina na koji su pratili taj događaj, optužujući ih da su stali na stranu terorista. Grizlov je tvrdio da su ti novinari, na neki način, doprineli bombaškom napadu, zbog tvrdnji da ruske policijske snage izazivaju porast nasilja na Južnom Kavkazu.

„To bi moglo da predstavlja ozbiljnu prepreku novinarstvu", kaže Alison Gil, iz "Hjuman rajts voča" i dodaje: „Novinari treba da budu u mogućnosti da izveštavaju slobodno i nezavisno, bez straha da će biti zakonski sankcionisani. Ovo će ograničiti novinare u svakom pogledu – počev od toga šta će moći da pišu pa do toga da će morati da sarađuju sa zakonodavnim vlastima“.

Advokatica za ljudska prava, Lidija Jusupova, kaže da FSB već ima previše pristupa običnim ljudima: „Najbolji način za to je prisluškivanje telefona. Tajnoj službi nije teško da dođe do informacija. Ja se osećam sigurnije u Čečeniji nego u Moskvi.“

Za i protiv jačanja tajne službe

Sa druge strane, ruski predsednik Dimitrij Medvedev staje u zaštitu FSB-a i kaže da je ta organizacija važna za prosečnog ruskog građanina: „Sigurnost naše zemlje jedan je od naših najvažnijih prioriteta. Najvažnija je borba protiv terorizma i ekstremizma. Prošle godine FSB je uspela da spreči više od 80 terorističkih napada i onesposobi više od 500 vođa i članova kriminalnih grupa.“

Još se ne zna kada bi ovaj zakon mogao da bude stavljen na glasanje u Dumi, Donjem domu ruskog parlamenta. U međuvremenu bi mogao da bude proširen novim amandmanima ili čak i odbačen. Ali ako bude usvojen, pojačaće sve one strahove da bi zloglasna praksa KGB-a mogla ponovo da oživi.
Autorke: Džesika Goloer / Marina Maksimović
Odgovorna urednica: Sanja Blagojević


Izvor: Deutsche Welle
 
Član
Učlanjen(a)
04.05.2009
Poruka
382
ma jeste kako da ne,metode kgb-a su zloglasne,a one koje koristi cia (u nekim slucajevima mnooogo gore),one nisu zloglasne... jbt sta rade preko mas medija,to nije normalno.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Nije tema ali neka moderatori obrisu ako smeta

" CIA NA STUPU SRAMA

Russell, Richard L. (2007.) Sharpening Strategic Intelligence: Why The CIA Gets It Wrong And What Needs To Be Done To Get It Right. New York: Cambridge
University Press.


Knjiga Sharpening Strategic Intelligence: Why The CIA Gets It Wrong And What Needs To Be Done To Get It Right sadrZi 214 stranica. Knjiga ima sedam temeljnih dijelova i to:
Strategic Intelligence and American State*craft ("Stratesko obavjestajno djelovanje i americko drzavnistvo"), str. 1-28;
Debunking Cold War Myths ("Raskrinkava-nje hladnoratovskih mitova"), str. 29-52;
Stumbling after the Cold War ("Posthlad-noratovsko spoticanje"), str. 53-68;
Blundering in the "War on Terrorism" ("Posrnuce u rat protiv terorizma"), str.
69-94;
5. Spies Who Do Not Deliver ("Nezadovo-
Ijavajuci rad obavjestajnih casnika"), str.

95-118;
Analysts Who Are Not Experts ("Nestrucni anaIiticari), str. 119-148;
Facing Future Strategic Intelligence Chall*enges ("Suocavanje strateskog obavjestaj-nog djelovanja s buducim izazovima"), str. 149-170.
Knjiga takocTer sadrzi dio pod naslovom Za-hvale (str. ix-xii), Biljeske (str. 171-192), popis Izabrane literature (str. 193-202) te Indeks (str. 207-214).
Autor knjige je Richard L. Russell. Russell je doktorirao mecTunarodne odnose na Univer*sity of Virginia. Radi kao profesor nacionalne sigurnosti na National Defense University, Near East and South Asia Centre for Strategic Studies. Takodjer je associate professor na Se*curity Studies Program, Georgetown Univer*sity te research associate na Institute for the Study of Diplomacy, Georgetown University. Richard Russell je autor vise znanstvenih i strucnih radova i knjiga od kojih su znacajnije:
Weapons, Proliferation and War in the Grea*ter Middle East: Strategic Contest i George F. Kennan's Strategic Thought: The Making of an American Political Realist. Prije sveucilisne karijere, Russell je 17 godina radio kao voj-no-politicki analiticar Sredisnje obavjestajne agencije (Central Intelligence Agency - CIA) koju je napustio u ljeto 2001. godine.
Knjiga Sharpening Strategic Intelligence predstavlja kriticki osvrt na funkcioniranje americke obavjestajne zajednice, predvocene ClA-om, kompleksa koji obuhvaca 100.000 ljudi i ciji godisnji proracun iznosi 44 milijar-de dolara sto je povecanje od 60-ak posto u odnosu na 1998. godinu kada je proracun iznosio 27 milijardi dolara. Autor polazi od stava da americka javnost ima pravo znati ka-kva je uloga americke obavjestajne zajednice u ostvarenju americkih nacionalnih interesa te njezin doprinos ostvarenju tih interesa. To je i motiv zasto je napisao knjigu. U tom kontekstu, Russell istrazuje pogreske obavjestajne zajednice u ostvarenju strateskih nacionalnih interesa. Tako se osvrce na razdoblje Hladnog rata i posthladnoratovsko razdoblje. Prema njemu, kontinuitet promasaja obavjestajne zajednice na celu s CIA-om u tim razdobljima bio je uvod u dva najznacajnija strateska oba-vjestajna promasaja u suvremenim uvjetima, a to su ujedno i dva najznacajnija promasaja u 60-godisnjoj povijesti CIA-e. Rijec je o ne-predvicTanju teroristickog udara na SAD 11. rujna 2001. te pogresnim strateskim obavje-stajnim analizama o irackim potencijalima za proizvodnju oruzja za masovno unistenje, sto je predstavljalo neposredan povod za americki napad na Irak 2003. i rusenje rezima Saddama Huseina. Knjiga donosi poruku da reforme ucinjene u americkoj obavjestajnoj zajednici nakon 11. rujna 2001. nisu dotaknule bit pro-blema koji dovode do strateskih obavjestajnih promasaja. Autor stoga iznosi i niz prijedloga za efikasnije funkcioniranje americke obavje-stajne zajednice i ClA-e.
U prvom poglavlju autor se osvrce na pojam strateskog obavjestajnog djelovanja. Polazeci od shvacanja znamenitog americkog stratega Shermana Kenta, Russell stratesko obavjestajno djelovanje odreduje kao oba*vjestajno djelovanje koje drzavnim celnicima, prvenstveno americkom predsjedniku, i to kao predsjedniku drzave i vrhovnom zapovjed-niku oruzanih snaga, u formi obavjestajnih analiza treba pruziti potporu u ostvarenju nacionalnih interesa i zastiti americke nacije. Stratesko obavjestajno djelovanje Russell smjesta u prostor izmedu politike i uporabe sile. U drugom i trecem dijelu knjige autor istrazuje promasaje ClA-e tijekom Hladnog rata i neposredno nakon njega. No, prije toga upozorava na cinjenicu da je danasnja ame-ricka obavjestajna zajednica na celu s ClA-om nastala na iskustvima iz Drugoga svjetskog rata. Razlog institucionaliziranja takvog mo-dela i formiranja ClA-e bilo je nastojanje da se izbjegnu strateska iznenadenja kakvo je predstavljao japanski napad na americke snage u Pearl Harboru u prosincu 1941. godine. Unatoc formiranju ClA-e kojoj je jedan od sredisnjih zadataka upozoriti americke lidere na opasnosti koje prijete Americi, strateska obavjestajna iznenadenja su se dogadala i po-slije. Tako autor analizira razloge zasto CIA nije upozorila predsjednika Harryja Trumana na predstojecu invaziju Sjeverne Koreje na Juznu Koreju 1950.; predsjednika Richarda Nixona na egipatsku invaziju na Sinaju 1973.; pred-sjednika Jimmyja Cartera na sovjetsku invaziju na Afganistan 1979. te predsjednika Ronalda Reagana na sovjetsko povlacenje iz Afganista-na 1988. godine. Russell takoder istice na ClA nije predvidjela ni raspad bivseg Sovjetskog
Saveza niti je predvidjela kraj Hladnog rata. Unatoc tocnom predvidanju neuspjeha puca u SSSR-u u kolovozu 1991., autor istice da su se zbog niza strateskih promasaja ClA-e pocetkom 1990-ih javili i zahtjevi za njezinim dokidanjem. U ovom razdoblju, tocnije u jesen 1990., ClA je iznijela tocne procjene o raspadu bivse Jugoslavije i eskalaciji ratnih dogadanja. Tocno je predvidjela i koncentraciju irackih vojnih snaga na granici s Kuvajtom u ljeto 1990., no ne i iracku invaziju na Kuvajt. Russell je misljenja da su se pojedine pogresne strateske procjene u posthladnoratovskom razdoblju dogadale naprosto iz razloga sto ClA-e nije stvarala vojno-politicke eksperte, vec su njezine strateske analize prvenstveno bile usmjerene na politicka ili gospodarska pitanja. Razlog za takvu orijentaciju bilo je shvacanje da zbog trijumfa demokratskog svi-jeta nad komunizmom vojno-politicka pitanja u posthladnoratovskom razdoblju nece imati neku vecu vaznost. U poglavlju pod naslovom "Posrnuce u rat protiv terorizma", Russell analizira dva velika strateska promasaja ClA-e: nepruzanje upozorenja o napadu na SAD 11. rujna 2001. i pogresne analize vezane za iracki program oruzja za masovno unistenje. Upravo te pogresne analize koje su govorile o arsenalima irackog oruzja za masovno unistenje, koji u stvarnosti nisu postojali, bile su neposredan povod za americki vojni udar na lrak 2003. godine. Russell pritom istice da je teroristicki napad na SAD predstavljao za Amerikance vecu katastrofu nego napad na americke vojne snage u Pearl Harboru 1941. godine. Dva su razloga za to: Al-Kaida je na-pala civile, a ne vojne ciljeve; udar 11. rujna se dogodio na americkom teritoriju, a ne na dalekim morskim prostranstvima. U petom i sestom poglavlju analiziraju se razlozi koji su dovodili do strateskih promasaja ClA-e. Prema Russellu za to postoji nekoliko razloga. Prvo, CIA nema kvalitetne informacije koje bi pred-stavljale temelj za kvalitetne strateske analize.
Nedostatak ClA-e ogleda se u nepostojanju kvalitetnih ljudskih izvora (human intelligence - HUMINT). Kao argument ovoj tezi autor na-vodi svoje iskustvo obavjestajnog analiticara, ali i izjave nekolicine bivsih americkih politickih i obavjestajnih duznosnika koji su visekratno izjavljivali da CIA nikada nije imala kvalitet-nog agenta/ljudskog izvora unutar vrhova bivse sovjetska drzave ili u blizini Saddama Huseina, koji bi, primjerice, Amerikancima ukazali na stvarne buduce namjere sovjetskih ili irackih lidera. Usto, istice se i cinjenica da do 11. rujna 2001., CIA nije imala nikakav ozbiljniji uvid u Al-Kaidu. Razlozi za nedo-statke u pogledu prikupljanja obavjestajnih podataka prema Russellu su visestruki: od zanemarivanja agenturnog rada, regrutiranja losih agenata, loseg upravljanja HUMINT-om, preko prevelikog oslanjanja na tajne izvore podataka i zanemarivanja informacija koje su javno dostupne, zbog cega CIA nerijetko ima iskrivljenu i nepotpunu sliku stvarnosti, do nedovoljnog broja poznavatelja stranih jezika unutar ClA-e. Drugi temeljni razlog koji dovodi do strateskih promasaja CIA-e jest kontinuirani nedostatak kvalitetnih analiticara i analitickih eksperata u ClA-i. U posljednjem poglavlju knjige Russell istice da su sva strucna povjerenstva koja su nakon 11. rujna istraziva-la djelovanje americke obavjestajne zajednice u svojim zakljuccima istaknula propuste u ClA-inom procesu prikupljanja podataka te nedovoljno kvalitetne obavjestajne analize. No, organizacijsko-funkcionalne promjene koje su uslijedile nakon teroristickog udara na SAD, prema Russellu, nece otkloniti uzroke koji dovode do promasaja ClA-e. Razlog je vrlo jednostavan: niti nakon izvrsenih promjena, procesu prikupljanja obavjestajnih podataka i izradi obavjestajnih analiza nije posvecena duzna profesionalna i strucna pozornost. Jedina bitna novost izvrsenih promjena jest cinjenica da je formiranjem pozicije Nacio-nalnog obavjestajnog direktora (Director of National Intelligence - DNI), CIA izgubila dosa-dasnju poziciju unutar obavjestajne zajednice. Naime, Direktor sredisnjeg kolegija (Director of Central Intelligence - DCI) do sada je bio celnik CIA-e i cjelokupne americke zajednice te savjetnik za obavjestajna pitanja americkog predsjednika. Prema novom modelu CIA vise nije "prva medu jednakima" unutar americke obavjestajne zajednice, nego tek jedna od gotovo 20-ak americkih obavjestajnih agen-cija. Umjesto DCI-a predsjednikov savjetnik za obavjestajna pitanja postao je DNI.
Zakljucak: Knjiga Sharpening Strategic Intelligence je vrlo kvalitetno djelo. To je knjiga gotovo udzbenickog karaktera koja se sustavnim pristupom i sukladno znanstvenoj metodologiji bavi obavjestajnom fenome-nologijom. Istovremeno, knjiga je pisana razumljivim jezikom te je stoga lako citljiva. Richard Russell je vrlo strucno i argumentirano ukazao na niz strateskih promasaja koje je u kontinuitetu pocinila americka CIA, najmocni-ja obavjestajna agencija suvremenog svijeta. Pritom se nije ustrucavao dovesti u korelaciju strateske promasaje CIA-e i njihove posljedice na medunarodnopolitickoj sceni odnosno u SAD-u. Knjiga je vrlo korisno stivo ne samo znanstvenicima, istrazivacima, strucnjacima za obavjestajna pitanja, vec zbog stila i nacina pi-sanja te interesantnosti teme i siroj publici.

Mirko Bilandzic"
 
Natrag
Top