LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.09.2009
- Poruka
- 8.464
Ima mnogo zanimljivih priča iz svekodnevnog života, iz kojih se može mnogo naučiti i koje mogu korisno poslužiti - kao iskustvo drugih. Evo, ja ću ispričati jednu takvu priču koja me se mnogo dojmila, a pročitao sam je negdje, nekada, tako da se ne sjećam ko je njen autor, niti gdje sam je pročitao. Dakle, priča ide ovako, naravno, prafraziram:
Pod prozorima nekog profesora psihologije, koji su, inače, gledali u park, djeca su svakodnevno igrala fudbal. To je profesoru jako smetalo, naročito u popodnevim časovima, kada je želio da se odmara, jer su djeca, kao što je i normalno, pravila veliku buku. Razmišljao je kako da riješi taj problem? Znao je da ako bude vikao i tjerao djecu iz parka, da to ništa neće pomoći, šta više, može stvar i pogoršati, jer bi djeca, u tom slučaju, još više pravila galamu, samo da mu napakoste. Profesor je smislio plan i počeo da ga provodi u djelo.
Izlazio je svaki dan i sam u park i posmatrao djecu kako igraju. Ostajao bi do kraja njihove igre, i davao im po neku paru, da bi mogli kupiti sladoled. Djeci u početku nije bio jasan postupak čudnog čovjeka, iako im je on prvog dana rekao da ih plaća zato što voli fudbal i voli da gleda kako igraju. Djeca su na kraju to prihvatila, kao normalnu nagradu za njihovu igru.
Ta profesorova igra se, neko vrijeme, ponavljala svaki dan. Djeca su igrala fudbal, profesor ih posmatrao i na kraju utakmice redovno im davao pare za sladoled. A onda, jednog dana, kada su djeca došla u park, profesora nije bilo. Čekali su neko vrijeme, ali, kako se profesor nije pojavljivao, revoltirano su zaključili: Cicija, ako neće da plaća, nećemo ovdje ni igrati! Krenuli su potražiti drugi teren za svoju igru, a profesor se zadovoljno smjškao, posmatrajući iz iza zavjese, kako odlaze.
Pod prozorima nekog profesora psihologije, koji su, inače, gledali u park, djeca su svakodnevno igrala fudbal. To je profesoru jako smetalo, naročito u popodnevim časovima, kada je želio da se odmara, jer su djeca, kao što je i normalno, pravila veliku buku. Razmišljao je kako da riješi taj problem? Znao je da ako bude vikao i tjerao djecu iz parka, da to ništa neće pomoći, šta više, može stvar i pogoršati, jer bi djeca, u tom slučaju, još više pravila galamu, samo da mu napakoste. Profesor je smislio plan i počeo da ga provodi u djelo.
Izlazio je svaki dan i sam u park i posmatrao djecu kako igraju. Ostajao bi do kraja njihove igre, i davao im po neku paru, da bi mogli kupiti sladoled. Djeci u početku nije bio jasan postupak čudnog čovjeka, iako im je on prvog dana rekao da ih plaća zato što voli fudbal i voli da gleda kako igraju. Djeca su na kraju to prihvatila, kao normalnu nagradu za njihovu igru.
Ta profesorova igra se, neko vrijeme, ponavljala svaki dan. Djeca su igrala fudbal, profesor ih posmatrao i na kraju utakmice redovno im davao pare za sladoled. A onda, jednog dana, kada su djeca došla u park, profesora nije bilo. Čekali su neko vrijeme, ali, kako se profesor nije pojavljivao, revoltirano su zaključili: Cicija, ako neće da plaća, nećemo ovdje ni igrati! Krenuli su potražiti drugi teren za svoju igru, a profesor se zadovoljno smjškao, posmatrajući iz iza zavjese, kako odlaze.
ne se hrane znojem i grizu onog koji vuce. Sto je brazda bila dublja, muva je bilo sve vise i vise. I ako ponekad zamahne repom vo ih ne osudjuje,jer zna da muve nemaju drugi nacin da ostave trag za sobom,duboki trag na zemlji. CEHOV
