Poruka kršćanima

VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107



HRISTOS DOLAZI

( poslednja poruka čovečanstvu )


Pre oko 2000 godina - Isusovi učenici su na Maslinskoj gori sa koje se prostirao pogled na velelepni Jerusalimski hram ( za koga Isus samo nekoliko trenutaka ranije prorekao da će biti razoren od strane Rimljana ) - postavili Isusu pitanje o vremenu i znacima njegovog ponovnog dolaska u slavi:

"I izišavši Isus iđaše od crkve, i pristupiše k Njemu učenici Njegovi da Mu pokažu građevinu crkvenu. A Isus reče im: Ne vidite li sve ovo? Zaista vam kažem: neće ostati ovde ni kamen na kamenu koji se neće razmetnuti.
A kad seđaše na gori Maslinskoj pristupiše k Njemu učenici nasamo govoreći: Kaži nam kad će to biti? I kakav je znak Tvog dolaska i kraja veka?"
( jevanđelje po Mateju 24. 1 - 3 )

Na ovo pitanje koje su mu postavili - Isus je odgovorio tako što je u kratkim crtama opisao događaje koji će se odigrati neposredno pre njegovog slavng dolaska - napomenuvši da oni predstavljaju znakove koji će nagoveštavati blizinu tog događaja.
Danas posle 2000 godina - u vremenu kada se svet nalazi na kraju ispunjenja većine ovih znakova opisanih u ovom Isusovom eshatološkom govoru u jevanđelju po Mateju 24 poglavlju - uključujući i one koje upućuju na prirodne katastrofe kao na znakove skorog kraja i Hristovog dolaska u slavi, a koje su u današnjem vremenu sve obimnije i razornije, što možemo videti u ispoljavanju ovih katastrofa na raznim stranama sveta, posebno u poslednjih nekoliko godina - Bog danas preko svojih izabranih oruđa - upućuje ovom svetu poslednju poruku milosti, kako bi svet otvorio svoje oči pred događajima koji se odigravaju pred nama i uz pomoć Božju - izvršio temeljnu duhovnu pripremu za događaje koji će obeležiti ovo poslednje vreme i Hristov skori dolazak u slavi, i time izbegao Božanske sudove koji će se izliti na planetu zemlju a opisani su u proročanstvima Božje reči.

Ono što je Bog otkrio u današnjem vremenu onima koje je podigao da najave buduće događaje i upute svetu ovu poslednju Božju poruku milosti - je to, da ove prirodne katastrofe - upravo predstavljaju Božje sudove, čije je izlivanje na ovu planetu odpočelo u tačno Bogom određenom vremenu, a to je 22 mart 2011 godine - na ravnodnevicu, prvog dana, prvog meseca Aviva po Jevrejskom - odnosno biblijskom računanju vremena.

Jedan od direktnih znakova koje je Bog dao početkom 2011 godine, kojima je najavio početak izlivanja ovih Božjih sudova - bili su veliki zemljotres u Japanu i mestu na Novom Zelandu pod simboličnim imenom "Krajstchurch" što znači "Hristova crkva" čime je dat pečat ovom događaju i simbolično prikazana propast mnogoboštva ( simbolom Japana ) i lažnog otpalog Hrišćanstva ( simbolom Krajstchurcha ).
Takođe, Bog je otkrio - da poplave koje su u prošlom periodu zadesile područje republike Srbije - predstavljaju direktne znakove kraja i Hristovog dolaska u slavi - što je opisano u jednom delu ovog svedočanstva pod naslovom "iskustva i viđenja"

Po kontinuitetu budućih događaja, onako kako ih je Bog danas otkrio - ovi Božji sudovi koji su odpočeli u pomenutom periodu - trajaće do kraja istorije sveta koja je pred samim vratima, kojoj će prethoditiposlednji događaji svetske istorije zapisani u bibliji u Otkrivenju Jovanovom , i onako kako ih je sam Bog danas najavio svojim izabranim slugama.
Ono sto je Bog danas otkrio u vezi ovih budućih događaja - je to, da će on sam objaviti Jevanđeosku istinu ovom svetu preko nebeskih znakova, i nepromenjivost i večnu važnost svog moralnog zakona. kao i identitet i autoritet onih koji su podignuti u današnjem vremenu da rade u Božjem delu duhovne reforme i probuđenja crkve i sveta.
Naime, Bog će u odredjenom trenutku na nebu planete zemlje pokazati svoj večni nepromenjivi moralni zakon - tako da će svako moći da ga jasno vidi - svaki čovek na svom maternjem jeziku, ma gde i na kom kraju zemlje se u tom trenutku nalazio.
Na isti ovaj način - Bog će na nebu pokazati i određene vizuelne prikaze, u kojima će se pojaviti lik čoveka koji ce izneti biblijsku istinu celom svetu i uputiti poziv čovečanstvu da ovu istinu prihvati i da obavi duhovnu pripremu za Hristov dolazak u slavi.
Ovo ce biti praceno i čudima na zemlji, proroštvom, isceljenjima, posredništvom i zalaganjem onih koje je Bog pozvao za službu objave jevanđelja za spasenje ljudi.

Na ovaj način - ceo svet će čuti istinu i biti pozvan da je prihvati, da se obrati Bogu celim srcem i da se pripremi za Hristov dolazak u slavi.

Sa druge strane - politički i verski lideri ovoga sveta će u panici pred silama prirode koje će se pokrenuti - proklamovati zakon o obaveznom praznovanju Nedelje, koji će uz pomoć crkvenih i svetovnih autoriteta "Rimokatoličke crkve i Ekumenskog saveza, Sjedinjenih Američkih država kao vojne sile i Evropske Unije kao produžene ruke papstva u Evropi" - nametnuti ovaj zakon nacionalnim ustavima država članica Evropske unije i Ujedinjenih nacija.
Uspostavljanjem ovog globalnog zakona - doći će do progonstva i sankcija protiv onih koji ovaj zakon ne usvoje, već svojim odbijanjem "navodno" donose prokletstvo na zemlju, jer će u vreme izdavanja Nedeljnog zakona - prirodne katastrofe kontinuirano pogađati sve krajeve planete zemlje, što će dovesti i do prestanka vremena Božje milosti za svet i Hristos se pojaviti na oblacima nebeskim - čime će se istorija sveta kakvu poznajemo konačno završiti.
Poruka koja je danas upućena svakom pojedincu, vladi i državi - je od sudbonosnog značaja i od njenog prihvatanja ili odbacivanja zavisi sudbina svakog čoveka.

Ova poruka glasi:

"I vidjeh drugoga anđela gdje leti posred neba, koji imaše vječno jevanđelje da objavi onima koji žive na zemlji, i svakome plemenu, i jeziku i koljenu i narodu.
I govoraše velikijem glasom: bojte se Boga, i podajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova; i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore vodene.
I drugi anđeo za njim ide govoreći: pade, pade Vavilon grad veliki: jer otrovnijem vinom rstva svojega napoji sve narode.
I treći anđeo za njim ide govoreći glasom velikijem: ko se god pokloni zvijeri i ikoni njezinoj, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju,
I on će piti od vina gnjeva Božijega, koje je nepomiješano utočeno u čašu gnjeva njegova, i biće mučen ognjem i sumporom pred anđelima svetima i pred jagnjetom.
I dim mučenja njihova izlaziće va vijek vijeka; i neće imati mira dan i noć koji se poklanjaju zvijeri i ikoni njezinoj, i koji primaju žig imena njezina.
Ovdje je trpljenje svetijeh, koji drže zapovijesti Božije i vjeru Isusovu"
( otkrivenje Jovanovo 14. 6-12 ).

Ova troanđeoska vest upućuje na sledeće :
1. Dati slavu Bogu, odreći se Ateizma i bezboštva.

2. Čas suda Božjeg je došao i blizina Hristovog drugog dolaska.

3. Pokloniti se Bogu kao stvoritelju slaveći njegov sedmi Subotni dan kao uspomenu na stvaranje i znak Božje stvaralačke sile i njegovog autoriteta.

4. Duhovni Vavilon je pao - oličen u papskom sistemu i otpalom protestantizmu sjedinjenim u Ekumenizmu ( svetskom savezu crkava ), koji zajedno čine Duhovni Vavilon i lažnim učenjima koja pretstavljaju otrovno vino Vavilona varaju svet uvodeći zakone koji su suprotni Božanskim.

5. Opomena da se ne klanja zveri koja pretstavlja papski sistem na čelu Rimokatoličke crkve sa sedistem u Vatikanu, i ikoni njezinoj koja pretstavlja otpali protestantizam sjedinjen sa zveri - papstvom u ekumenskom savezu, i da ne prima žig zveri oličen u Nedeljnom zakonu - koja ima svoje korene u mnogobožackoj tradiciji obožavanja sunca, nasuprot Subote koja pretstavlja pečat Božji i znak između njega i njegovog pravog naroda.
Ovim svedočanstvom - upućen je poziv svakom pojedincu, vladi i državi - da otvore oči pred događajima koji se već danas dešavaju pred nama, i da prihvate Božju spasonosnu ruku koju milostivo pruža svakom čoveku - sa ciljem da bi ga pripremio za svoj slavni dolzak i uveo u svoje večno castvo slave.

Moja je želja i molitva - da ova vest pronađe mesto u svačijem srcu koje je otvoreno i spremno da je čuje i poslusa - Amin!





POKAJTE SE JER SE PRIBLIŽI

CARSTVO NEBESKO



Danas kada se istorija greha na ovoj zemlji približava svom konačnom kraju, i znaci opisani u proročanstvima Božje reči - dobijaju svoje ispunjenje u događajima koji se odigravaju pred našim očima i ukazuju na završetak ovozemaljskog poretka kakvog poznajemo - Bog poziva svakog čoveka na planeti zemlji - da obavi temeljnu duhovnu pripremu za vreme kraja koje će uskoro nastupiti i Hristov skori dolazak u slavi, kome će prethoditi poslednji događaji opisani u proročanstvima Božje reči, i time izbegne Božanske sudove koji su odpočeli u današnjem vremenu, i spreman uđe u večno Božje carstvo slave i novu zemlju koju će nakon svih dešavanja - stvoriti kao dom spasenih.


Božji plan spasenja


Bog stvoritelj svega vidljivog i nevidljivog - stvorio je u početku planetu zemlju kao savršeno mesto za život, na kojoj nije bilo senke prokletstva i smrti.
Čovek kao kruna Božjeg stvaranja - stvoren je kao savršeno moralno biće, sa svim obeležjima fizičke i duhovne snage koje je posedovao, i sa mogućnošću da se razvija kroz čitavu večnost u zajednici sa tvorcem u savršenom svetu koji je on stvorio.

"Potom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji.
I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.
I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji"
( 1 Mojsijeva 1. 26 - 28 )

"Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma" ( 1 knjiga Mojsijeva 1. 31 )

Čovek je u početku prebivao u Edemskom vrtu, u kome je Bog posadio raznovrsno plodonosno drvrće, kao i drvo života, i drvo poznanja dobra i zla, rekavši čoveku da može slobodno da jede plodove sa svih drveća u vrtu - osim sa drveta poznanja dobra i zla, upozorivši ga - da ako uzbere plod sa ovog drveta i okusi - da će umreti.

"I uzevši Gospod Bog čovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga čuva.
I zaprijeti Gospod Bog čovjeku govoreći: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;
Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš"
( 1 knjiga Mojsijeva 2. 15 - 17 )

Bog je postavljanjem ovog drveta poznanja dobra i zla u Edemskom vrtu - čoveka stavio na probu, da li će ostati veran Bogu i njegovim zapovestima koje su temelj Božje vladavine i na nebu i na zemlji - ili ne.

Čovek nije imao razloga da iskaže neposlušnost prema Bogu jedenjem ploda sa zabranjenog drveta, jer je u Edemu imao sve što mu je bilo potrebno, sve privilegije i pogodnosti koje je pružalo savršeno okruženje u kome je živeo, i svo znanje koje mu je bilo dato, a koje bi se tokom vremena večnosti razvijalo, a čovek usavršavao u svakom pogledu.

Ipak, prvi čovek nije izdržao ovaj ispit vernosti, već je iskazao neposlušnost i tim činom doživeo pad.

Na nagovor sotone - palog anđela, da okusi plod sa drveta poznanja dobra i zla koji mu je Bog zabranio da jede, i sa sotoninom izgovorenom laži koju prvi čovek nije prozreo "da će jedenjem ploda sa ovog drveta - postati kao Bog" - čovek je prekršio ovu Božju zapovest i tim činom neposlušnosti - odvojio se od njega i izgubio prvobitno savršenstvo, što je dovelo do njegovog duhovnog i moralnog pada.

Kao takav - grešan, on nije mogao prebivati u prisutnosti Božjoj i jesti plodove sa drveta života, što je dovelo do toga - da bude izagnan iz Edemskog vrta.

"Ali zmija beše lukava mimo sve zveri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu?
A žena reče zmiji: Mi jedemo rod sa svakog drveta u vrtu;
Samo rod s onog drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.
A zmija reče ženi: Nećete vi umreti;
Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo.
I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra rod s njega i okusi, pa dade i mužu svom, te i on okusi.
Tada im se otvoriše oči, i videše da su goli; pa spletoše lišća smokovog i načiniše sebi pregače.
I začuše glas Gospoda Boga, koji iđaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga među drveta u vrtu.
Gospod Bog viknu Adama i reče mu: Gde si?
A on reče: Čuh glas Tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.
A Bog reče: Ko ti kaza da si go? Da nisi jeo s onog drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega?
A Adam reče: Žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.
A Gospod Bog reče ženi: Zašto si to učinila? A žena odgovori: Zmija me prevari, te jedoh.
Tada reče Gospod Bog zmiji: Kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zveri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svog veka.
I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između semena tvog i semena njenog; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati.
A ženi reče: Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš decu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvog, i on će ti biti gospodar.
Pa onda reče Adamu: Što si poslušao ženu i okusio s drveta s kog sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe, s mukom ćeš se od nje hraniti do svog veka;
Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko;
Sa znojem lica svog ješćeš hleb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti.
I Adam nadede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svima živima.
I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih.
I reče Gospod Bog: Eto, čovek posta kao jedan od nas znajući šta je dobro šta li zlo; ali sada da ne pruži ruku svoju i uzbere i s drveta od života, i okusi, te do veka živi.
I Gospod Bog izagna ga iz vrta edemskog da radi zemlju, od koje bi uzet;
I izagnav čoveka postavi pred vrtom edemskim heruvima s plamenim mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života"
( 1 knjiga Mojsijeva 3 poglavlje )

Čovekovim padom - smrt koja je prirodna posledica greha i odvajanja od Boga - postala je deo ljudske prirode i ušla u zemaljsku realnost, zavladavši svetom koji je Bog stvorio, i poremetivši ostvarenje prvobitnog Božjeg plana.

Njegovim odvajanjem od tvorca i zbog greha koji je doveo do njegovog pada - on je trebao da umre za večnost, bez mogućnosti da ikada više živi "Jer je plata za greh smrt" ( Rimljanima poslanica 6. 23 )

"Zato, kao što kroz jednog čoveka dođe na svet greh, i kroz greh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, jer svi sagrešiše" ( Rimljanima 5. 12 )
Ipak - Bog iz ljubavi prema čoveku kao svom stvorenju - nije ostavio čoveka prepustivši ga ovoj zloj sudbini koju je sam odabrao neposlušnošću, već je stvorio plan spasenja - pronašavši zamenu za njegovu smrt.
Naime, on je obećao da če u određenom trenutku poslati spasitelja koji će preuzeti čovekov greh na sebe - pa time i smrt kojom je on trebao umreti, kako bi ga spasio od greha i večne propasti i vratio u izgubljeni raj.
Bog je ovo obećanje ispunio - poslavši svog jedinorodnog sina na ovaj svet, koji se rodio na ovoj zemlji kao čovek, živeo među ljudima životom poniznosti i umro mučeničkom smrću raspet na krstu, tom smrću preuzevši na sebe grehe celog sveta, i time omogućivši da verom u njega i prihvatanjem njegove žrtve kao otkup za svoje grehe - čovek ipak može večno živeti.

"A kad se navrši vreme, posla Bog Sina svog Jedinorodnog, koji je rođen od žene i pokoren zakonu,
Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo posinaštvo"
( Galatima poslanica 4. 4 - 5 )

"Jer Hristos još kad slabi bejasmo umre u vreme svoje za bezbožnike.
Jer jedva ko umre za pravednika; za dobroga može biti da bi se ko usudio umreti.
Ali Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Hristos još kad bejasmo grešnici umre za nas"
( Rimljanima poslanica 5. 6 - 8 )
"Budući, pak, da deca imaju telo i krv, tako i On ( Isus ) uze deo u tome, da smrću satre onog koji ima državu smrti, to jest đavola;
I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi.
Jer se zaista ne primaju anđeli, nego se prima seme Avraamovo.
Zato beše dužan u svemu da bude kao braća, da bude milostiv i veran poglavar sveštenički pred Bogom, da očisti grehe narodne.
Jer u čemu postrada i iskušan bi u onome može pomoći i onima koji se iskušavaju"
( Jevrejima poslanica 2. 14 - 18 )
"Ali On bi ranjen za naše prestupe, izbijen za naša bezakonja; kar beše na Njemu našeg mira radi, i ranom Njegovom mi se iscelismo.
Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na Nj bezakonje svih nas"
( knjiga proroka Isaije 53. 5 - 5 )
"Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svog Jedinorodnog dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni" ( jevanđelje po Jovanu 3. 16 )

Nakon svoje smrti i vaskrsenja - Isus je otišao na nebo i preuzeo ulogu novozavetnog prvosveštenika ili posrednika u nebeskoj Svetinji - vršeći službu pomirenja prinošenjem zasluga svoje prolivene krvi na krstu Golgote u korist čoveka i njegovog spasenja.
"A ovo je glava od toga što govorimo: imamo takvog Poglavara svešteničkog koji sedi s desne strane prestola Veličine na nebesima;
Koji je sluga svetinjama i istinitoj skiniji, koju načini Gospod, a ne čovek"
( Jevrejima poslanica 8. 1 - 2 )
"Ali došavši Hristos, poglavar sveštenički dobara koja će doći, kroz bolju i savršeniju skiniju, koja nije rukom građena, to jest, nije ovog stvorenja,
Ni s krvlju jarčijom, niti telećom, nego kroz svoju krv uđe jednom u svetinju, i nađe večni otkup.
Jer ako krv junčija i jarčija, i pepeo juničin, pokropivši njom opoganjene, osvećuje na telesnu čistotu.
A kamoli neće krv Hrista, koji Duhom Svetim sebe prinese bez krivice Bogu, očistiti savest našu od mrtvih dela, da služimo Bogu Živom i Istinitom?"
( Jevrejima poslanica 9. 11 - 14 )

Vera u Hrista kao spasitelja i prihvatanje njegove žtve i zasluga njegove prolivene krvi na krstu kao otkup za lične grehe - je jedan od osnovnih ali ne i jedinih uslova spasenja zapisanih u Božjoj reči - već postoje i drugi koji se međusobno dopunjuju i potvrđuju.


Vera je samo polazna tačka koja je u svojoj suštini mnogo više od samog deklarativnog priznanja, i podrazumeva konkretne korake koje čovek čini na putu ka Bogu - dopuštajući njemu da on u saradnji sa njim sprovede svoj plan spasenja i duhovnu obnovu u njegovom biću kroz opravdanje verom i oblačenjem u haljine Hristove pravednosti, kako bi svoj život uskladio sa njegovom voljom zapisanom u njegovoj reči i njegovom zakonu, i živeo praktičnim životom rađajući rodove vere, od kojih je jedan od osnovnih upravo poslušnost Božjim zapovestima - o čemu će biti reči u nastavku ovog svedočanstva.



Pokajte se.. ( jevanđelje po Mateju 3. 2 )


Poruka koju je Jovan krstitelj ( kao onaj koji je pre oko 2000 godina najavio dolazak Isusa Hrista kao spasitelja sveta ) uputio okupljenim ljudima na reci Jordanu u trenutku kada je mnoštvo dolazilo k njemu da se krsti - glasila je "Pokajte se jer se priblići carstvo nebesko"
Apostol Petar je u sličnoj situaciji nakon Hristovog vaskrsenja i uznesenja na nebo - izgovorio sledeće reči okupljenim ljudima u Jerusalimskom hramu:
"Pokajte se dakle, i obratite se da se očistite od greha svojih, da dođu vremena odmaranja od lica Gospodnjeg.
I da pošalje unapred narečenog vam Hrista Isusa, Kog valja dakle nebo da primi do onog vremena kad se sve popravi, što Bog govori ustima svih svetih proroka svojih od postanja sveta"
( dela apostolska 3. 19 - 21 )

Na drugom mestu - razovarajući sa jednim jevrejskim rabinom po imenu Nikodim - Isus je ovom čoveku uputio sledeće reči:

"Odgovori Isus i reče mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega.
Reče Nikodim njemu: kako se može čovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se?
Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije.
Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je.
Ne čudi se što ti rekoh; valja vam se nanovo roditi.
Duh diše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki čovjek koji je rođen od Duha"
( Jovan 3. 3 - 8 )

Ova biblijska poruka o pokajanju - proteže se kroz celo Sveto pismo i jedna je od ključnih tačaka novozavetne vesti o duhovnoj obnovi i opravdanju verom ( ili novorođenju kako je biblija definiše ), koju Bog želi da ostvari u nama, i našom saradnjom sa njim - da nas pripremi za dolazak svog carstva slave.

Pokajanje koje Bog postavlja kao bitan uslov za ulazak u Božje carstvo slave - podrazumeva naše shvatanje da smo grešni i da nam je potreban spasitelj, da sami nismo u stanju da se izborimo sa grehom i grešnim sklonostima koje postoje u nama, a koje se javljaju kao posledica naše telesne grešne prirode koju smo nasledili rođenjem na ovoj zemlji, i da sami po sebi nemamo silu da svoj život uskladimo sa načelima Božje pravde zapisanim u njegovim zapovestima.

"Jer svi sagrešiše i izgubili slavu Božiju" ( Rimljanima poslanica 3. 23 )

"Može li Etiopljanin promeniti kožu svoju ili ris šare svoje? Možete li vi činiti dobro naučivši se činiti zlo?" ( knjiga proroka Jeremije 13. 22 - 23 )

Shvatanjem ove realnost - mi treba da učinimo konkretne korake u svom životu u odnosu na ovo grešno stanje u kome se nalazimo, a to je - da dođemo Bogu verom i da u iskrenoj molitvi zatražimo da nas on povede putem spasenja i duhovne obnove, da deluje na nas i naša srca silom Svetoga Duha koji je upravo dat sa ciljem da u ljudima probudi duh pravog pokajanja i obnovi Božji porušeni moralni lik, da nas zaodene u haljine Hristove pravde i da nam pomogne da svoj život uskladimo sa moralnim principima zapisanim u Božjoj reči i njegovim zapovestima.
Prednost koju Bog danas daje svakom čoveku je ta - da Hristovom pravednošću mi možemo biti potpuno očišćeni od sile greha i dostići savršenstvo kataktera - što će dovesti do toga da potpuno odražavamo Hristov lik.
Hristos nam danas uračunava zasluge svoje žrtve i prolivene krvi i poklanja nam svoju uračunatu pravednost pod uslovom vere i pokajanja, koje podrazumeva priznanje greha i napuštanje svega što je u suprotnosti sa Božjom voljom
Dok nam se datom pravednošću, zahvaljujući njegovoj posredničkoj službi - daje dar Svetoga Duha, koji omogućuje da živimo posvećenim životom u skladu sa načelima Božjeg zakona i da rastemo u milosti, preobražavajući naš život i karakter - dok dostignemo svi savršenstvo u visini mere rasta Hristova.

"Opravdavši se, dakle, verom, imamo mir s Bogom kroz Gospoda svog Isusa Hrista,
Kroz kog i pristup nađosmo verom u ovu blagodat u kojoj stojimo, i hvalimo se nadanjem slave Božije"
( Rimljanima poslanica 5. 1 - 2 )

"Докле достигнемо сви у јединство вере и познање Сина Божијег, у човека савршеног, у меру раста висине Христове" ( Efescima poslanica 4. 13 )

Da bi čovek shvatio ovo opravdanje verom i prirodu promene koju Bog čini u nama - on mora spoznati šta znači pravo obraćenje i prava priroda posvećenja.
Kao što je napomenuto - mi ljudi nismo u mogućnosti da sami sebe promenimo i da živimo u skladu sa Božjom voljom, jer se rađamo grešni i u nama se bore različite strasti naše pale grešne prirode koju smo nasledili padom prvih ljudi Adama i Jeve.
Jedino Bog može da nas promeni delujući na nas i naše biće svojom preporađajućom silom Svetoga Duha koji u nama obnavlja porušeni Božji lik, pod uslovom da verom primimo Isusa kao ličnog spasitelja, da predamo svoju volju u njegove ruke i dopustimo Duhu Svetome da deluje na naša srca i misli i da nas promeni, - jer je Bog tako i obećao, samo ako to želimo i zatražimo od njega:

"Zato još govori Gospod: Obratite se k meni svim srcem svojim i posteći i plačući i tužeći.
I razderite srca svoja, a ne haljine svoje, i obratite se ka Gospodu Bogu svom, jer je milostiv i žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i kaje se oda zl"
( knjiga proroka Joila 2. 12 - 13 )"I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti; ja ću vas očistiti od svih nečistota vaših i od svih gadnih bogova vaših.
I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tela vašeg, i daću vam srce mesno.
I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete"
( knjiga proroka Jezekilja 36. 25 - 27 )

Iz tog razloga - Bog na je dao svoju pisanu reč, putem koje se on obraća čoveku i kroz koju deluje sila Duha Svetoga i vodi čoveka ka Bogu i, u čemu se ostvaruje i čovekovo obraćenje i proces posvećenja.

"I budući da iz malena umeš sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenje u Hristu Isusu.
Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi,
Da bude savršen čovek Božji, za svako dobro delo pripravljen"
( 2 poslanica Timotiju 3. 15 - 17 )

Prava priroda pokajanja, obraćenja i posvećenja koje Bog čini u nama svojim Svetim Duhom, se sastoje u tome - da čovek čitanjem ili pak sliušanjem reči Božje - biva Svetim Duhom osvedočen u svoju grešnost i da mu je potreban spasitelj.
Ako se ne usprotivi ovoj sili osvedočenja - on biva pokrenut da učini konkretne korake ka Bogu i da u pokajničkoj molitvi prizna svoju nemoć da se sam izbori sa grehom, i da traži silu od Boga i Božansko prosvetljenje da od tog trenutka živi jednim novim životom u zajednici sa Bogom.

U tom trenutku - čovek možda oseća sav teret greha koji je na njegovim plećima i žestinu borbe sa starom grešnom prirodom, ali u skladu sa njegovom iskrenošću i ozbiljnošću namere a ne pokrenut trenutnim pobudama i osećanjima, daje mu se sila Svetoga Duha i Božansko prosvetljenje.
Drugim rečima - čovek biva u trenutku ispunjen silom Božjom koja u njemu proizvodi manifestacije istinskog oslobođenja od greha i njegove sile, koje čovek oseća u svakom deliću svoga bića.
Njegovo srce u trenutku biva omekšano i ispunjeno neizrecivom ljubavlju, radošću i nebeskim mirom, i on u tim trenutcima možda i sa suzama zahvaljuje Bogu na njegovoj ljubavi koju je iskazao prema grešniku koji se kaje.

Čovek koji doživi ovakvo iskustvo - on nastavlja dalje kroz život velikim koracima i novom silom koja je u njemu, svakoga dana rastući u veri, čitanjem reči Božje i kroz molitvu, zahvaljivanjem i radom za druge.
Ovako obraćeni čovek - rađa duhovne rodove i živi jednim novim životom bez greha, svakoga dana rastući u veri i poznanju Božje volje.

"Ili ne znate da svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt Njegovu krstismo se?
Tako se s Njim pogrebosmo krštenjem u smrt da kao što usta Hristos iz mrtvih slavom Očevom, tako i mi u novom životu da hodimo.
Jer kad smo jednaki s Njim jednakom smrću, bićemo i vaskrsenjem;
Znajući ovo da se stari naš čovek razape s Njime, da bi se telo grešno pokvarilo, da više ne bismo služili grehu.
Jer koji umre oprosti se od greha.
A ako umresmo s Hristom, verujemo da ćemo i živeti s Njim,
Znajući da Hristos usta iz mrtvih, već više ne umire; smrt više neće ovladati njime.
Jer šta umre, grehu umre jedanput; a šta živi, Bogu živi.
Tako i vi, dakle, držite sebe da ste mrtvi grehu a živi Bogu u Hristu Isusu Gospodu našem.
Da ne caruje, dakle, greh u vašem smrtnom telu, da ga slušate u slastima njegovim;
Niti dajte udova svojih grehu za oružje nepravde; nego dajte sebe Bogu, kao koji ste živi iz mrtvih, i ude svoje Bogu za oružje pravde"
( Rimljanima poslanica 6. 3 - 13 )
"A poznata su dela telesna, koja su preljubočinstvo, kurvarstvo, nečistota, besramnost,
Idolopoklonstvo, čaranja, neprijateljstva, svađe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi, Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja, i ostala ovakva za koja vam napred kazujem kao što i kazah napred, da oni koji tako čine neće naslediti carstvo Božije.
A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vera, Krotost, uzdržanje"
( Galatima poslanica 5. 19 - 22 )

Bog će ovakvog čoveka voditi i kroz svakodnevno predanje svoje volje njemu iz trenutka u trenutak - u čoveku izgraditi savršeni moralnoi lik i time ga pripremiti za Hristov dolazak i život neprolazne sreće u njegovom carstvu slave.

Ovakav čovek će u svakom trenutku života biti na slavu Bogu a na blagoslov svojim bližnjima i ljudima koji ga okružuju, težeći da u službi za Boga - svim ljudima sa kojima dolazi u dodir prenese jevandjelje - radosnu vest o spasenju u Isusu Hristu.

Izvor i ostala svedočanstva na ličnoj internet stranici: hristosdolazi.blogspot.com / velikeistinebiblije.blogspot.com
 
Poslednja izmena:
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Možda si pogrešio osobu, nekoga ko ima svoj lični forum.

Ja nemam svoj forum, a ovaj tekst čiji sam autor - je sa mog ličnog bloga.
 
Učlanjen(a)
05.05.2014
Poruka
3.698
Bog je dao najveće i najvažnije poruke za sve narode a ko će ih verovati i koga zanimaju pokazaće se.
Proroštva je Isus tražio od naroda da< znaju i poznaju Ga.
Tako imamo upozorenja na razne opasnosti koje verujuće snaći zato razumni straže nad sobom i braćom.
Otkrivenje po Danilu i po Jovanu su mera vernika ili ne vernika.
 
Član
Učlanjen(a)
06.05.2012
Poruka
2.380
Laodikeja i Tamana, molim vas, nemojte kvariti temu. Video koji je postavljen ima snažnu poruku, za svakoga koji je poučljiv Duhu Svetome i koji ima dovoljno pameti da stane i razmisli.
Lažne poruke Ellen White nas ne zanimaju. Isto tako Taramanin savjet da Biblijiu svede na knjigu Danijela proroka i Otkrivenje. Zna se vrlo dobro da su to omiljene knjige sektaša koji s njima manipuliraju.
Isusova Radosna vijest je sasvim nešto drugo. :)
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.345
Otkrivenje po Danilu i po Jovanu su mera vernika ili ne vernika.

Tako je. Knjiga života iz Otkrivenja upravo je knjiga u kojoj su imena svih onih kojima su Biblije izlizane na stranicama Danijelove knjige i knjige Otkrivenja. A posebno su u toj knjizi, većim i sjajnijim slovima, upisana imena "velikana vjere" koji su računali i izračunali datum drugog Kristova dolaska. To su imena Millera, Ellen White, Russela, ...
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Ovde ne spada ni Miler ni Ellen White - jer oni nisu izračunali datum Hristovog dolaska.
Što se tiče Milera i očišćenja nebeske Svetinje - o tome je objašnjeno u drugim temama.

U bibliji su zasigurno iskazana imena onih koji danas i jednim slovcem odstupaju od reči Božje i njegovih zapovesti, a svako može za sebe uporediti učenje Božje reči sa dogmama tradicionalnih crkava i videti koliko u njima ima odstupanja od reči Božje i Božjih zapovesti.


"Јер свједочим свакоме који чује ријечи пророштва књиге ове; ако ко дометне овоме, Бог ће наметнути на њега зла написана у књизи овој;
И ако ко одузме од ријечи књиге пророштва овога, Бог ће одузети његов дијел од књиге живота, и од града светога, и од онога што је написано у књизи овој.
Говори онај који свједочи ово: да, доћи ћу скоро! Амин. Да, дођи, Господе Исусе.
Благодат Господа нашега Исуса Христа са свима вама. Амин"
( otkrivenje 22. 18 - 21 )
 
Natrag
Top