"PODMUKLA" BOLEST: Većina ljudi ne zna da je zaražena hepatitisom

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
"PODMUKLA" BOLEST: Većina ljudi ne zna da je zaražena hepatitisom

Virus B se uglavnom prenosi seksualnim putem, izuzetno lako, a prilično je otporan

a3ywxk.jpg


Većina ljudi ne obraća pažnju na upozorenja o lakom prenošenju virusa B i C, uzročnika hepatitisa. Misle da će ih zaobići, iako u organizmu mogu da ga imaju, a da to i ne znaju. Bolest može da "tinja" u telu bez vidljivih simptoma. Virus B se najčešće prenosi seksualnim putem, a virus C zaraženom krvlju prilikom transfuzija, hirurških intervencija, ali i pedikirom, manikirom, bodi pirsingom, tetovažom, u verskim obredima. Retko mogu da se prenesu i vertikalnim putem, sa inficirane majke na bebu, tokom porođaja.

O virusima koji uzrokuju hepatitis, za "Život plus" govori infektolog prof. dr Dragan Delić, iz Klinike za infektivne i tropske bolesti Kliničkog centra Srbije:

- Virus B se izuzetno lako prenosi i otporan je u spoljnoj sredini. Posle akutnog hepatitisa B, 5 do 10 odsto bolesnika ne uspeva da ga eliminiše, pa se on dalje razmnožava u jetri, uzrokujući hronični virusni hepatitis B. Većina bolesnika nema simptome bolesti ili nisu karakteristični. Obično se javlja malaksalost praćena lakim zamaranjem, slabiji apetit, mučnina i gađenje na hranu. Oko 30 odsto obolelih često posle dve decenije razvije cirozu jetre, sa mogućnošću daljeg razvoja bolesti ka insuficijenciji, odnosno slabljenju svih funkcija jetre i pojavi tumora. Ako se posle šest meseci ne eliminiše virus B, nastaje hronični hepatitis koji vodi u cirozu, a zatim do hepatocelularnog karcinoma jetre. U svetu sa hroničnim hepatitisom B živi čak 400 miliona ljudi, a u Srbiji ovu hroničnu virusnu infekciju ima oko dva odsto stanovništva, a da većina to i ne zna.

* Kako dolazi do hepatitisa C?

- Ovaj virus pre svega dovodi do akutnog i hroničnog oštećenja jetre, ali se ispoljava i na drugim organima. Kod oko 80 odsto inficiranih, bolest prolazi bez ikakvih simptoma. Preostalih 20 procenata oseća muku, gađenje, povraćanje, ima slab apetit, tamnu mokraću, žute beonjače, što ih na kraju i navede da se obrate lekaru. No, bez obzira na lečenje, 60 do 90 odsto inficiranih zadržava u organizmu doživotno virus C u vidu hronične infekcije. To je zato što je virus sposoban da se brzo menja, odnosno mutira, pa izbegava imunski odgovor obolelog. U svetu virus C nosi 170 miliona ljudi ili tri odsto populacije, a u našoj zemlji inficiran je oko jedan odsto stanovništva, odnosno 80.000 osoba, ali je virusna infekcija dokazana samo kod petine. Ostali i ne znaju da nose virus.

* Kako virus C dovodi do hronične bolesti?

- Ne ponaša se kod svih isto. Neki imaju takozvano “zdravo nosilaštvo virusa”, gde jetra nije oštećena, dok je kod drugih prisutno blago oštećenje ovog organa. Ali, gotovo trećina ima hronični hepatitis sa tendencijom napredovanja bolesti ka cirozi i dalje do primarnog tumora jetre. Ciroza ne nastaje odmah, već posle dve do tri decenije od inficiranja virusom C i njegovog nelečenja. Takođe ni svaka ciroza ne završava tumorom.

* A virus B?

- I on u hroničnom obliku, u 30 odsto slučajeva vodi u cirozu. Njegovo prisustvo lako može da se dokaže biohemijskim i virusološkim testovima, gde izuzetno važnu ulogu imaju lekari. Nakon toga se postavlja radna dijagnoza hronične bolesti jetre, gde se biopsijom i histopatološkim pregledom uzorka potvrđuje stepen oštećenja.

* Kako se hronični hepatitis leči?

- Za hronično inficirane virusom B u svetu postoji sedam izuzetno efikasnih lekova. Od njih su u Srbiji registrovana četiri, rekombinantni alfa-2 interferon i pegilovani interferon kojim se jača imunološki odgovor organizma prema virusu, kao i antivirusni lekovi “lamivudin” i "tenofovir" sa kojima se prekida razmnožavanje virusa. Kod virusa hroničnog hepatitisa C je druga priča, jer sa postojećom terapijom (pegilovani interferon sa ribavirinom) kod većine bolesnika može da se eliminiše virus iz krvi i dovede do stabilnog virusološkog odgovora. Efikasnost lečenja zavisi od brojnih faktora, pacijenta i bioloških osobina virusa, a kada se to postigne, nema progresije bolesti ka cirozi i tumoru. Međutim, ukoliko se na vreme ne krene sa terapijom i razvije se dekompenzovana ciroza jetre, jedini vid lečenja je transplantacija.

ZAŠTITNA VAKCINA

Protiv hroničnog hepatitisa B postoji vakcina dobijena genetskim inžinjeringom. Sa njom se u organizam ubacuje antigen omotača virusa, na koji organizam stvara antitela i otpornost. Od 2002. godine, ova vakcina je po zakonu obavezna da se daje svim bebama, a od 2008 i deci od 11. do 15.

godina, da bi se zaštitila pre nego što stupe u seksualne odnose. Ustanovljeno je da je od stotinu inficiranih polovina virus dobila upravo na ovaj način.

Zaštitom su obuhvaćeni i svi dijabetičari, bolesnici na dijalizi, mentalno ometene osobe u razvoju, svi studenti medicine, zdravstevni radnici, zatvorenici, seksualni partneri kod kojih je jedan pozitivan...- kaže naš sagovornik.

NEDOSTUPNI LEKOVI

Za hronični hepatitis C vakcina ne postoji, upravo zato što virus mnogo mutira. Ali su zato u poslednje tri godine u terapiju uvedeni novi antivirusni lekovi, sa kojima lečenje traje značajno kraće i za 12 do 24 nedelje eliminiše se virus hepatitisa C kod oko 95 odsto pacijenata.

Nažalost, i pored toga što su sve zemlje u okruženju uvele ovu terapiju, Srbija ne raspolaže ovim antivirusnim lekovima. Struka je dala jasno obrazloženje o neophodnosti novih lekova, ali za sada nema razumevanja Centralne komisije RFZO da izađe u susret obolelima, iako lečenje ciroze na godišnjem nivou iznosi 14.000 dolara, a transplantacija jetre oko 100.000 evra - ističe dr Delić.

HIV

Ona ne poznaje granice, ne bira žrtve i duže od tri decenije izaziva strepnju stanovništva na celoj planeti. O njoj se najviše priča uoči i 1. decembra, kada se obeležava Svetski dan obolelih od side. Nažalost, HIV infekcija i AIDS je bolest koja i dalje izaziva stigmu prema obolelima, uprkos tome što medicina pravi džinovske korake tragajući za što efikasnijim lekovima koji infekciju uspešno kontrolišu sprečavajući da se bolest pojavi. Čak i zdravstveni radnici zaziru da rade sa njima iako znaju koji su putevi prenošenja i gde se virus nalazi.

- Od našeg prvog pacijenta do danas prošla je 31 godina. Za razliku od prvih nekoliko godina kada je bolest bila smrtonosna, danas su prognoze mnogo optimističnije. Uz blagovremeno dijagnostikovanje HIV infekcije i primenu odgovarajućih lekova ovi pacijenti žive dugo i ne moraju da dobiju sidu. Procenjuje se da oboleli sa HIV hroničnom infekcijom mogu da žive dugo koliko i pacijenti sa drugim hroničnim bolestima- objašnjava profesor dr Đorđe Jevtović, načelnik Odeljenja za HIV i AIDS Klinike za infektivne i tropske bolesti Kliničkog centra Srbije, koji je sa ovim pacijentima otkako se bolest prvi put pojavila.

* Koliko su ljudi svesni mogućnosti inficiranja HIV virusom?

- Kod nas i dalje ne postoji veći broj ljudi koji se na HIV virus testira, tako da svest o mogućoj infekciji nije na zavidnom nivou. Kod većine i dalje vlada uzdržano mišljenje da se to dešava nekom drugom, zbog čega se bolest obično konstatuje u odmakloj fazi. Koliki je broj inficiranih i obolelih preciznih podataka nema, tako da nam je poznat tek vrh ledenog brega. Znamo da između četiri i šest hiljada osoba u Srbiji ima AIDS. Od njih sa HIV- om živi dve hiljade, a leči se od 1.200 do 1.300 osoba. Ovo nije realan broj jer za jednu trećinu znamo, dok su nam druge dve trećine sa HIV- om nepoznate. Većinu je, zapravo, sramota da idu u centre za testiranje, jer se tamo suočavaju sa brojnim pitanjima na koja treba da odgovore, jer ona zadiru u njihovu duboku intimu.

* Koji su putevi prenošenja HIV infekcije?

- Virus HIV- a se nalazi u semenoj tečnosti, vaginalnom sekretu i krvi. Nema ga u znoju niti pljuvački tako da socijalni kontakti u vidu rukovanja ili ljubljenja nisu put prenošenja. Ali je zato, seksualni put i dalje dominantan vid prenošenja. Rizične grupe obuhvataju seksualno aktivne i sklone promiskuitetu osobe koje seks upražnjavaju bez kondoma, ili pripadaju gej populaciji. Mi imamo visok stepen HIV inficiranih u mlađoj gej populaciji, gde vlada neka vrsta epidemije. Oni imaju fatalistički pristup pa relativizuju stepen zaštite. Od 100 novootkrivenih HIV inficiranih, većina su gej. Isto se dešava i u drugim delovima sveta. Za ove grupe je vrlo važno da dođu na kontrolu posle tri do šest nedelja od poslednjeg sumnjivog seksualnog kontakta i provere da li imaju HIV. Međutim, vrlo mali broj se javlja centrima za testiranje, iako je dolazak na vreme od presudne važnosti da bi dobili lek preventivno. Obično dođu kasnije kada se bolest javi iako centara ima u celoj Srbiji. U Beogradu je najpoznatiji u Studentskoj poliklinici gde postoji Centar za savetovanje i testiranje, a u koji mogu da dođu i svi drugi a ne samo studenti.

* Šta je sa narkozavisnicima i vertikalnim prenošenjem sa majke na novorođenče?

- Narkozavisnika koji koriste iglu gotovo da nema. Heroin i heroinsko uzimanje više nije u modi, već se zavisnici okreću drugim vrstama opijata i načinima uzimanja. Vertikalno prenošenje sa majke na novorođenče takođe može da se javi, ali retko. U današnjim okolnostima žena sa HIV virusom može da rodi zdravo dete, ukoliko je stalno pod medicinskim nadzorom. O tome brinu u GAK "Narodni front" gde se već deset godina rađaju apsolutno zdrave bebe. I muškarac zaražen HIV- om može da postane otac zdravog deteta, ali semena tečnost mora da se očisti. I to, takođe uspešno rade u GAK "Narodni front".

* Šta se još promenilo u načinu lečenja?

- U poslednje dve decenije uvođenjem savremene terapije svedoci smo opadanja razbolevanja i umiranja od AIDS- a. Verovatnoća preživljavanja 15 godina dostigla je blizu 80 odsto, što je izuzetan uspeh. Zavisno od težine bolesti i adekvatnih lekova, granicu življenja je moguće pomeriti i do dve decenije. Nažalost, mi nismo u situaciji da naše pacijente lečimo savremenim lekovima po Evropskim preporukama. Imamo vrlo malo novih lekova u ograničenim količinama. Kada je reč o inovativnim lekovima Republički zavod za zdravstveno osiguranje pokazuje razumevanje za lečenje malignih i autoimunih bolesti, ali ne i za lečenje virusnih. Uprkos tome što postoje prihvatljivi načini da se dobiju jeftiniji lekovi iste generike, kao što je generika zapadnih farmaceutskih kompanija, naše zdravstvene vlasti nisu dovoljno pokazale zanimanje niti iskoristile mogućnosti takve generičke strategije. Stoga su pacijenti prinuđeni da se leče zastarelim lekovima punim mana u smislu toksičnosti.

(Novosti)
 
Natrag
Top