Počast rok omotima

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.989
Почаст рок омотима

Краљевска пошта Велике Британије одлучила је да у своју колекцију поштанских маркица уврсти омоте десет славних рок албума

Чувају писма и разгледнице од заборава: омоти албума на поштанским маркицама

У временима када се конвенционално слање писама и разгледница све мање практикује, потез Краљевске поште Велике Британије одушевио је многе филателисте али и љубитеље рока. Наиме, једна од најстаријих поштанских служби на свету пре неколико дана у оптицај је пустила десет поштанских маркица са мотивима омота легендарних рок албума из ове земље. Челни људи Краљевске поште, као творци ове идеје,сматрају да је овај потез добар начин за одавање почасти славним британским и светским музичарима, али и бројним дизајнерима, захваљујући којима су омоти (поред самих албума) постали глобално популарни.
На поштанским маркицама нашли су се омоти следећих албума: „Let It Bleed” „Ролингстонса” из 1969. године, „London Calling” групе „Клеш” (1979), „The Rise And Fall Of Ziggy Stardust And The Spiders From Mars” Дејвида Боувија (1972), „The Division Bell” састава „Пинк Флојд” (1994), „A Rush Of Blood To The Head” групе „Колдплеј” (2002), „Screamdelica” („Прајмал скрим” – 1991), „Pаrklife” („Блур” – 1994), „Tubular Bells” Мајка Олфилда (1973), IV групе „Лед цепелин” (1971) и „Power, Corruption And Lies” манчестерских ветерана, састава „Њу ордер” (1983).
Да се не ради о било каквој колекцији говори и податак да Краљевска пошта током године, осим регуларних поштанских маркица, у ограниченом издању на тржиште избаци укупно 12 маркица, рачунајући све сфере историје, науке, културе, уметности и политике. Филип Паркер, један од челних људи Краљевске поште рекао је недавно у изјави за магазин „Ролингстон” да је било само питање времена када ће се одати почаст овим и сличним омотима, који су немерљиво допринели да поменути албуми буду златним словима забележени у историју савремене музике.
– Сваки од ових омота је дванаестоинчно ремек-дело. Сматрали смо да њихово појављивање на поштанским маркицама треба да слави овакав вид уметничке форме. Такође, овакав потез допринеће поновној популаризацији слања класичне поште, која је у данашње време помало заборављена. Процес селекције по којем су се неки омоти нашли на листи био је ригорозан. Консултовали смо велики број стручњака, дизајнера, музичких критичара и новинара... Такође, размотрили смо многе топ-листе и сматрамо да је овакав избор објективан – додао је Паркер.
Ипак, Паркерове речи су код британске рок публике, познате по свом истанчаном сензибилитету и врло дискутабилном укусу, изазвале пуно негативних реакција. Коментари читалаца на сајтовима и форумима практично свих медијских кућа које су објавиле ову вест садрже сличну поруку, а то је чуђење и неверица како се неки (по многима легендарни омоти албума) нису нашли у овој колекцији.
Прва критика стигла је на рачун омота албума „The Divison Bell”, односно чињенице да је он изабран испред „митског” омота „Флојдовог” „The Dark Side Of The Moon”. Паркерово штуро образложење да је омот чувеног албума из 1973. „превише мрачан” (у визуелном смислу) код многих је изазвао револт, а неке је и насмејао.
– Маркице не могу да се бирају само да би изгледале добро. Ако су превише мрачне, наше машине их једноставно неће одштампати – казао је Паркер.
Полемика је било и око практично свих осталих омота, али највероватније је да ће се цела прича завршити са традиционалним закључком да о укусима не вреди расправљати.
Да би се појавиле на тржишту, свих десет маркица морале су да буду одобрене од стране британске краљице Елизабете Друге лично.
Медијску прашину подигао је историјско-правни аспекат по којем Краљевској пошти није дозвољено да на маркицама објављује ликове живих великана, осим ако су они чланови краљевске породице. Спорни албуми по овом аспекту су „The Rise And Fall Of Ziggy Stardust And The Spiders From Mars” (на коме је Боуви) и „London Calling” (Пол Симонон). Паркер је и ове изузетке покушао да оправда образложењем да се маркицама слави уметнички аспекат самог омота а не „лик и дело” особа које се на њима налазе.

Адријан Чолаковић

------------------------------------------------------

Временом добијају на вредности


Појављивање славних музичара и композитора на поштанским маркицама није ствар новијег датума. У посебним, лимитираним или редовним едицијама маркица земаља широм Европе, Америке, али и других континената своју „бесмртност” налазили су Моцарт, Бетовен, Бах, Дебиси, Чајковски... Ту су и бројни великани џеза, позната имена из света поп и рок музике као и музичари који на глобалном нивоу можда нису били толико популарни, али су у својим земљама свакако имали статус великих звезда. Познато је да у филателији маркице са временом добијају на вредности, па би тако неке данас мало познате едиције за неколико година, деценија или векова могле да достигну и цифре које се мере стотинама хиљада евра, долара или фунти.

----------------------------------------------------

Дизајн раме уз раме са музиком

Најбољи пример да се већ дужи низ година дизајну омота посвећује подједнака пажња као и самом квалитету албума показује и пример последњег студијског издања групе „Мјуз”. Омот албума „Resistance” овог алт рок састава из Девона победио је у већини избора за најбољи омот 2009. године. Такође, купци у Великој Британији су уз CD са богатим буклетом на поклон добијали USB флеш меморије са логом групе, подметаче за чаше, качкете, мајице...

[објављено: 15/01/2010]
Политика


U vreme moje rane mladosti, još uvek su se kupovale ploče. S ponosom mogu da kažem da sam još uvek vlasnica oko 400LP ploča iz tog vremena, i nešto malo singlova. Sećam se kako sam ih s ponosom kupovala i nosila do kuće tako da ih svi vide, jer je to što slušaš nešto značilo. A onda se, kod kuće, dešavala magija... prvo slušanje nekog albuma, bio je pravi ritual.
I omoti su bili veoma maštoviti. Bilo je to vreme nekadašnje velike države, bilo je mnogo jako dobrih bendova. Omot koji i danas jako mnogo volim i čuvam, a koji je veoma zanimljivo urađen je recimo "Mentalna higijena" slavnog "Atomskog skloništa". Ili omot za singlicu "Smaka" iz dva dela, gde se kad otvoriš, podigne satelit. WOW, kako je to tada izgledalo!
Današnji omoti za diskove ugladnom su vrlo jednostavni, naravno, sa retkim izuzecima, kao što je recimo "Galijina" najnovija kompilacija "Oženiše me muzikom".
Ali, da ne dužim dalje, hoću da Vas pitam sećate li se tog vremena, i koji Vam je omot osetao u sećanju kao zanimljiv i dobro urađen? :)
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2009
Poruka
7.315
Ne bih se složio sa tim da su današnji omoti lošiji. Ipak je drugo vreme u pitanju a i sa godinama su doživljaji drugačiji pesama i omota. Danas je čitava muzička industrija u krizi odnosno u tranziciji, lako brzo se skine mp3 kao i čitava diskografija pa je pomalo palo u zaborav šta znači prvo maštati o kupovini ploče ili diska, uživati u doživljaju njegovog posedovanja pa tek onda kao vrhunac ide slušanje

Nismo svi toliko iskusni da pamtimo osamdesete ali se sećam na primer kako je starija sestra bila oduševljena omotom Bijelog Dugmeta, Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo :)
 
Član
Učlanjen(a)
25.10.2009
Poruka
3.279
Ej kad pomenu Bjelo dugme, sećam se omota za ploču "Šta bi dao da si na mom mjestu", danas možda izgleda smešno, ali tada, (ženska pozadina u krupnom planu i muška ruka kako je hm... pridržava! :)) bilo je fascinantno! :dance2:
 
Član
Učlanjen(a)
12.12.2009
Poruka
254
Yap, bejahu vremena kada se prošetaš sa 33obrtnom kartom za raj niz ulicu, e ne da si faca... Doduše, u 'moje vreme' (huh, zazvučah sebi kao: 'slušaj me ..., odveć sam star za te stvari,ali, ako kaniš pobjediti, ne smiješ izgubiti...' :lol:) mnogo više su bile zastupljene kasete... Al i ja da se pohvalim, dvared sam i ja prošetao ganc nove 'Live in Amsterdam' od Psihomodopop-a, kao i 'Partibrejkers'...
Šta znam, ma kako voleo tu muziku, to su bili omoti, 'nako šta ga znam... Ništa spektakularno...
A ono što me bilo ZAISTA dojmilo, bila je 'Mrtva priroda' Riblje čorbe iz '81...
Sećam se da sam se baš ložio na 'Pekar, lekar, apotekar', kao i na 'Volim volim žene'...
A setite se onog 'vrištećeg pileta'...

viewimages


(ako ovo nisam uradio kako treba, evo i linka Images for Riblja Čorba - Mrtva Priroda)
Pa zar nije u najmanju ruku, upečatljivo?
Mnogo su mi fini oni iz Kraljevske pošte Ujedinjenog kraljevstva... Nemaju veze s mozak БРЕ!
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.989
Uh, kako mi je drago što ima još ljudi koji se toga sećaju... Imam i "Mrtvu prirodu", i oba pomenuta albuma "Dugmeta"... da, "Šta bi dao da si na mom mjestu" bio je možda najzanimljiviji omot koji je dotični bend ikada imao.
Nisam rekla da su današnji omoti lošiji, samo omot za CD je i mnogo manjeg formata, nema ni mnogo mesta za neke druge stvari osim za postaviti spisak pesama i eventualno objaviti sliku benda.
Jugoslav Vlahović je recimo umetnik koji je "Čorbi" uradio nekoliko sjajnih omota, za "Osmi nervni slom", "Priča o ljubavi obično ugnjavi", bilo je još, u ovo rano jutro ne mogu baš da se setim. Ali, hoću da kažem da su omoti albuma u ono vreme bili prava umetnost.
Ne mislim ništa loše o današnjem vremenu, kao i mnogi drugi, imam mnogo muzike u mp3 formatu, verovatno dovoljno za tri prosečne radio stanice, ali sve to mi ne znači onoliko koliko mi znače ploče.
Nisam mnogo starija od vas, u pitanju je svega nekoliko godina, ali sam mnogo rano počela, jer sam imala starijeg brata, pa su prve ploče koje sam kupila bile kupljene poklon čestitkom koju sam u tatinoj firmi dobila za Novu godinu. Sećam se, bila je to baš "Mrtva priroda", i "Greatest hits" neprevaziđenih "The Doors".
U vreme osamdesetih, neko "moje vreme", moje drugarice su slušale nešto drugo.
 
Član
Učlanjen(a)
25.10.2009
Poruka
3.279
Imao sam u to vreme gramofon, bilo je nečeg "magičnog" u tom ritualu puštanja ploče i onog legendarnog "pucketanja"! Kakva je samo bila fora imati sve albume nekog benda, bilo ploča ili kaseta... A danas, sve što je neko ikada snimio stane na jednom parčetu plastike, i vozi...
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.989
Imao sam u to vreme gramofon, bilo je nečeg "magičnog" u tom ritualu puštanja ploče i onog legendarnog "pucketanja"! Kakva je samo bila fora imati sve albume nekog benda, bilo ploča ili kaseta... A danas, sve što je neko ikada snimio stane na jednom parčetu plastike, i vozi...

E, o tome pričam.
Ja još uvek imam gramofon i to dobar i sasvim ispravan, imam čak i iglu, i čoveka u Zemunu koji mi pravi igle, i za mene još uvek ništa ne može da se meri sa tim pucketanjem. Pre neki dan sam čula rečenicu koju je izgovorio neki advokat, kolekcionar ploča, rekao je nešto u smislu: "Zvuk jeste digitalan, ali naše uvo nije". :)
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2009
Poruka
7.315
Nismo svi toliko iskusni da pamtimo osamdesete ali se sećam na primer kako je starija sestra bila oduševljena omotom Bijelog Dugmeta, Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo :)

Ovde sam se nešto prebacio. Ovaj album je iz 86-te a ja mislio da je 88-a tako da je malo teže da se sećam kad je kupljen ali iz nekog razloga dugo mi u glavi stoji njegov omotwacko2
Ali bez obzira što veličina ploče daje više prostora za omot ipak mnogi omoti koji su nekada bili senzacionalni danas su više-manje smešni ili obični. Što se samih ploča tiče jasno je da su za prave slušaoce muzike ploče prvi izbor. Dobru očuvanu ploču i kvalitetan gramofon ništa ne može da zameni

Evo još jednog sam se setio koji je privlačio pažnju

Ljubav.jpg
 
Član
Učlanjen(a)
19.01.2010
Poruka
684
uff, beše davno to sa LPijima ali jes bio dogadjaj kupiti ploču...čekaš džeparac a pre toga dve nedelje šacuješ šta ćeš da kupiš... a kad kupiš, kakva kesa taman posla ploča pod mišku da svi vide... jes tako bilo...
meni je tad bio skroz neobičan omot BULDOŽERA "Pljuni istini u oči" a privukao me je i TIME i Dado Topić sa "Život u čizmama sa visokom petom" a loš rok omot i najnemaštovitiji, svih vremena je sigurno prvi album GALIJE... Izgledo je ko kutija od bombonjere...
 
Član
Učlanjen(a)
29.12.2009
Poruka
144
Kad sam počeo intenzivno da slušam muziku, bile su aktuelne kasete. Stvar sa netom, flash memorijama, dvd i cd-ima je to što je sve tako prokleto jednostavno. Sećam se da smo se žestoko mučili da bi nabavili neke kasete. Bilo je tu traženja, dogovaranja, pozajmljivanja, menjanja, presnimavanja, mažnjavanja... Pa je u svakom društvu bio poneki krelac na koga su svi besneli jer je uvek vraćao sažvakane trake kad ih je pozajmljivao. Pa razdrndani kasetofoni i čišćenje glave štapićima za uši, zabijanje šrafcigera pored kasete da ista ne bi ispala pošto su vratanca odavno otpala. A prema samoj muzici se razvijao poseban odnos - posle svih tih peripetija oko nabavke sledilo je prvo puštanje, a posle toga bukvalno dok se traka ne razmagnetiše (ili namagnetiše, zaboravih već, davno beše). Omoti su bili još manji nego što su omoti za cd, ali sam uvek gledao da nabavim kasetu što "bližu originalu", a to sam tada gledao (i bio ubeđen da ima nečega u tome) tako što je slika preko celog omota kao fol znak da je to možda stota ili 200-ta kopija, a ako omot ima jednobojne trake gore i dole i stisnutu sliku u sredini, to je bio znak da je to neki "teški pirat" i kao ono: "Meni će podvaljivati to smeće, zamisli!":) U suštini, sve je bilo 5000 puta teže nabaviti nego danas, a i kad se nešto nabavi, često su snimci bili katastrofa, ali nas je ta potraga izvlačila iz kuća, non stop smo visili kod onog ko ima najviše ploča ili kaseta,... Jednostavno, družili smo se. A danas, kao mrcine, sedimo i downloadujemo.
Mnogo su mi značili ti omoti, takvi kakvi su bili. Voleo sam da ređam kasete na polici, tako da se vide najlepši omoti. Uvek mi je bilo žao što nisam imao gramofon jer sam viđao ploče kod starijih i fascinirala me je pažnja sa kojom su dizajnirani omoti. Ploče su velike, pa je omot još veći, može da se prklopi jednom, dva puta,... Zatim ploča može da se stavi u drugi omot koji ide u glavni,... Tako nešto sam nedavno video kod drugara, ploča je od Smaka i to je urađeno bukvalno luksuzno. Sećam se da nam je u srednjoj školi profa iz plakata pokazivao neke njegove ploče. Bilo je tu jedno originalno englesko izdanje Led Zeppelina - Physical Graffiti. Na omotu se nalazi fasada zgrade sa prozorima. E sad, fora je što su u tom izdanju na mestu prozora bili prorezi, a sa unutrašnje strane omota je bio krug od kartona koji se mogao okretati da bi se u prozorima menjali likovi koji su bili naštampani na tom krugu - savršeno. Danas takve stvare ljudima ništa ne znače jer nemaju nikakav odnos prema njima. U suštini, mislim da iskreno vrlo malo mare i za samu muziku.
 
Natrag
Top