Član
- Učlanjen(a)
- 08.10.2009
- Poruka
- 1.849
POBIJEDITI STRAH - MOJA PRIČA
Jeste li ikada imali napad takvoga straha da su vam se kosti ledile?
Ne možete se opustiti, odmoriti, na bilo što drugo misliti, jer ste opterećeni strahom. Kako ću ovo napraviti? Hoću li uspjeti? Ima li nade za mene?
Vidim li budućnost? Ako umrem, kamo ću? Tko sam ja?
Bojim se nastavka života, smrti, između ostaloga i samoga sebe, svojih postupaka.
Ovako je do nedavno izgledala moja svakodnevna stvarnost. Sjećam se da su mi neprestano opsjedale misli koje su rezultirale ubrzanim pulsom i takvim strahom, da se nisam mogao kontrolirati. Iz čista mira srce bi mi postalo uznemireno, želio sam pobjeći iz vlastite kože. Kao da me vlastito tijelo stišče i guši ono što je u meni. U takvim situacijama nisam znao kamo bih sa sobom; ili se ubiti ili nastaviti živjeti. Ovo drugo mi se doimalo uistinu dosta težim. Ne želim živjeti životom ispunjenim takvim strahom, užasnom prazninom.
Boreći se sam sa sobom i s navalom strahovitih strijela misli (za koje vjerujem da su bile upućene od samog sotone), šizofrenim napadima, panikom, unutarnjim nemirom, u meni kao da su postojale dvije osobe – jedna je htjela živjeti, druga da umrem. U mojem umu se neprestano odvijao rat. Jedino rješenje za mene bila je neka psihološka pomoć; sama ludnica. Da sam otišao kod psihologa, vjerojatno bi mi rekao kako je u meni problem, kako trebam pokušati sa terapijom samopomoći, naravno uz konzumaciju antidepresiva.
Međutim, jedan živi susret s nebeskim Psihologom, samim Kristom, promijenio je moj život. On je stišao moje nemirne oluje. Koliko je danas onih koji pate od sličnih problema, a ne znaju gdje naći pomoć, ili eventualno traže na krivim mjestima i izvorima.
Ako dođeš Kristu, On će ti dati mir koji nadilazi svako razumijevanje. Da nisam iskusio Njega, vjerojatno sada ne bi imao prilike ovo podijeliti s vama. Tko zna što bi bilo.
izvor:kontakt.bloger
Jeste li ikada imali napad takvoga straha da su vam se kosti ledile?
Ne možete se opustiti, odmoriti, na bilo što drugo misliti, jer ste opterećeni strahom. Kako ću ovo napraviti? Hoću li uspjeti? Ima li nade za mene?
Vidim li budućnost? Ako umrem, kamo ću? Tko sam ja?
Bojim se nastavka života, smrti, između ostaloga i samoga sebe, svojih postupaka.
Ovako je do nedavno izgledala moja svakodnevna stvarnost. Sjećam se da su mi neprestano opsjedale misli koje su rezultirale ubrzanim pulsom i takvim strahom, da se nisam mogao kontrolirati. Iz čista mira srce bi mi postalo uznemireno, želio sam pobjeći iz vlastite kože. Kao da me vlastito tijelo stišče i guši ono što je u meni. U takvim situacijama nisam znao kamo bih sa sobom; ili se ubiti ili nastaviti živjeti. Ovo drugo mi se doimalo uistinu dosta težim. Ne želim živjeti životom ispunjenim takvim strahom, užasnom prazninom.
Boreći se sam sa sobom i s navalom strahovitih strijela misli (za koje vjerujem da su bile upućene od samog sotone), šizofrenim napadima, panikom, unutarnjim nemirom, u meni kao da su postojale dvije osobe – jedna je htjela živjeti, druga da umrem. U mojem umu se neprestano odvijao rat. Jedino rješenje za mene bila je neka psihološka pomoć; sama ludnica. Da sam otišao kod psihologa, vjerojatno bi mi rekao kako je u meni problem, kako trebam pokušati sa terapijom samopomoći, naravno uz konzumaciju antidepresiva.
Međutim, jedan živi susret s nebeskim Psihologom, samim Kristom, promijenio je moj život. On je stišao moje nemirne oluje. Koliko je danas onih koji pate od sličnih problema, a ne znaju gdje naći pomoć, ili eventualno traže na krivim mjestima i izvorima.
Ako dođeš Kristu, On će ti dati mir koji nadilazi svako razumijevanje. Da nisam iskusio Njega, vjerojatno sada ne bi imao prilike ovo podijeliti s vama. Tko zna što bi bilo.
izvor:kontakt.bloger
Poslednja izmena:
