Petar Preradović

Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
Petar Preradović, general-major Petar fon Preradović, (Grabrovnica kraj Bjelovara, 7/19. mart 1818. - Farafeld kraj Beča, 18. avgust 1872.), srpski[1] i hrvatski pjesnik i slovenofil.

260px-Preradovic_Petar.jpg



Biografija

Poreklo

Preradovići vode poreklo iz Stare Srbije, odakle se u XVII veku, pre velike Seobe Srba, preselili u Bačku i nastanili u selu Leđen (danas Riđici) u gornjoj Bačkoj, između Baje i Sombora. U vreme preseljenja starešina zadruge Preradovića bio je sveštenik Srpske pravoslavne crkve. Većina muških članova porodice Preradović posvetila se u Vojnoj krajini vojnom pozivu. Postojale su tri grane Preradovića i de Preradovića (Depreradovića), leđenska, ruska i gornjo-krajiška. Jedna grana Preradovića dobila je ugarsko plemstvo 1704. i koristila predikat de Preradović. Od te grane porodice vodi poreklo ruski dvorjanski (plemićki) rod Depreradovič, čiji su članovi ruski general-major Rajko (Rodion) Stepanovič Depreradović, bivši austrijski graničarski potpukovnik koji je došao sa porodicom u Rusiju 1752, njegov sin ruski general-major Ivan Rodionovič Depreradovič i unuk ruski general konjice Nikolaj Ivanovič Depreradovič (1767—1843), koji se proslavio u ratovima protiv Napoleona, kao i poručnik lajb-gardijskog konjičkog puka Nikolaj Nikolajevič Depreradović (1802—1884) i general-major, komandir Sejmenovskog puka, Leontij Ivanovič Depreradovič (1766— 1844).
Kada je 1740. godine ukinuta Potiska vojna krajina sa sedištem u Somboru, onda je nekoliko oficira iz porodice Preradović, prešlo, sa porodicama u tzv. Gornju krajinu. Iz te grane Preradovića je Petar Preradović [2]
Na grbu Petra Preradovića nalazi se, kao spomen na graničarsko poreklo njegove porodice, grifon koji zamahuje sabljom držeći pri tome u levoj ruci odsečenu tursku glavu [3]
Od Preradovića, među kojima su i Preradovići iz Grubišnog polja, na spisku ubijenih u logoru Jasenovac Nezavisne Države Hrvatske, do sada je identifikovano 100 Preradovića [4].

Rani život

Petar Preradović rodio se 7/19. marta 1818. godine u selu Grabovnici, đurđevačke regimente u srpskoj pravoslavnoj porodici Jovana Preradovića, austrijskog graničarskog oficira, rodom iz Grubišnog Polja u Vojnoj krajini, i majke Pelagije Preradović [5]. Školovanje je započeo u Grubišnom Polju, pa nastavio u Đurđevcu i Bjelovaru. Kad je umro Jovan Preradović, Petar je bio dete. Majka Pelagija koju često pominje u svojim pesmama, ostala je samohrana udovica.

Školovanje, pokatoličenje i ponemčenje

Kada je napunio 12 godina, 1830. godine, Petar Preradović je upisan u Vojnu akademiju (kadetsku školu) u Viner Nojštatu (nem. Wiener Neustadt, Bečko Novo Mesto), gde je proveo narednih 8 godina. Tokom školovanja svi đaci te škole vođeni su kao rimokatolici, što je moglo da bude izmenjeno, na izričit zahtev pitomca. Međutim, do toga je retko dolazilo, pa su pravoslavni pitomci postepeno, odlaženjem na katoličke mise sa drugovima, bez formalnog pokrštavanja, postajali rimokatolici. Tako je i Petar Preradović, kao dečak-pitomac kadetske škole, prećutno zapisan kao rimokatolik i iz pravoslavne veroispovesti preveden u katoličku, a da nije obavljen formalni čin konverzije. Njegova pripadnost rimokatoličkoj crkvi, kasnije je pojačana pošto su mu obe žene bile rimokatoličke veroispovesti [6]
Odmalena odvojen od porodice i školovan na nemačkom jeziku Petar Preradović je pokatoličen, ponemčen i skoro potpuno je zaboravio maternji jezik. Kada je 1838. po završetku Vojne akademije, posetio majku i sestru i jedva se sa njima sporazumevao.

Povratak maternjem jeziku

Prva služba, po završetku Akademije, bila je u Milanu, gde se 1838. upoznao sa takođe austrijskim oficirom hrvatskim piscem Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim koji je uticao na "povratak" maternjem jeziku. Petar Preradović svedoči u svojim pesmama kako se prisećao reči svoje majke iz ranog detinjstva. Isti susret izvršio je hrvatski uticaj na Petra Preradovića i zainteresovao ga za složene političke i kulturne prilike u Banovini Hrvatskoj koja se kao deo Kraljevine Mađarske (Ugarske) nalazila u Austrijskom carstvu, i nešto kasnije u Austro-Ugarskoj.
Prilikom prekomande u Zadar 1842. godine Petar Preradović se upoznao sa Spirodonom Spirom Dimitrovićem u čijoj kući su se često okupljali istaknuti dalmatinski Srbi. Na rastanku sa Spirom Dimitrovićem, Petar Preradović mu je obećao da će mu poslati pesmu na srpskom jeziku. Tako je nastala prva Preradovićeva pesma na maternjem jeziku Poslanica Špiri Dimitroviću.

Vojna služba

Po završetku Vojne škole 1838, Petar Preradović, nakratko se video sa majkom i sestrom, da bi otišao na prvu službu u Milano, odakle je 1842. prekomandovan u Zadar. Od 1847. je u Italiji gde učestvuje u ratovima. Po svojoj želji i zauzimanjem prijatelja 1849. prekomandovan je u Zagreb gde je bio ađutant bana Josipa Jelačića, potom kao major nemačko-banatske pukovnije na službi je u Kovinu (1853), u Beču i Glini (1854), kao generalštabni potpukovnik 1858. prekomandovan je u Temišvar. Iz Temišvara prekomandovan je u Arad, a posle ponovo u Beč. U čin pukovnika unapređen je 1859. godine, a posle ratova 1866. u čin generala. [7].

Kandidat za bana Hrvatske

Početkom 1871. godine bilo je izgleda da će Petar Preradović biti naimenovan za bana Banovine Hrvatske koja je bila u sastavu Kraljevine Ugarske u sastavu Austro-Ugarske. Međutim, 1872. je umro u 54. godini života[8].
Zbog narušenog zdravlja letovao je često u Veslavi (1861, 1863, 1864). Umro je u Farfeldu kod Veslave 18. avgusta 1872. Sahranjen je u Beču, a 1879. godine njegovi posmrtni ostaci preneseni su na zagrebačko groblje Mirogoj.

Potomstvo

Preradović se dva puta ženio, prvi put Italijankom, drugi put Nemicom. Imao je sedmoro dece. Njegovo potomstvo danas je nemačka, odnosno austrijska porodica fon Preradović. Njegova unuka Paula fon Preradović autor je teksta današnje austrijske himne.

Paula Molden, rođ. fon Preradović (1887-1951)

Paula Molden, rođ. fon Preradović (12. oktobar 1887-25. maj 1951), austrijski pisac. Rođena je u Beču, odakle se njena porodica preselila u Pulu 1889. Kasnije je živela u Kopenhagenu i ponovo u Beču. Bila je udata za novinara Ernesta Moldena. Imala je dva sina Frica Moldena, novinara i izdavača i Otoa Moldena, bankara.
Posle udaje kao umetničko ime koristila je devojačko ime prezime Paula fon Preradović.
Paula fon Preradović napisala je tekst današnje austrijske himne: "Land der Berge, Land am Strome".
Postoji priča da nakon obaveštenja da je njena pesma izabrana za austrijsku himnu 1947. godine, njen sin Fric Molden napisao satiričnu verziju pesme da bi zabavio porodicu.
Paula fon Preradović objavila je tri zbirke pesama na nemačkom:

  • Dalmatinische Sonette, 1933
  • Lob Gottes im Gebirge, 1936
  • Ritter, Tod und Teufel, 1946
Objavila je i četiri romana na nemačkom:

  • Pave und Pero, 1940 (Glavne ličnosti Pero - Petar Preradović i njegova žena Paula - Pave)
  • Die Versuchung des Columba, 1951
  • Königslegende, 1950
  • Wiener Chronik 1945, dnevnik objavljen 1995.
Republika Austrija je 1995. izdala poštansku marku sa likom Paule fon Preradović.

Dr Nikola fon Preradović

Dr Nikolaus fon Preradović je austrijski istoričar koji je objavio više knjiga o Prvom i Drugom svetskom ratu.

Književni rad

Čitav život proveo je u vojnoj službi u Beču i na području Vojne krajine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala oficirska služba (imao je čin general-majora). Priključio se ilirskom pokretu u čijoj je "drugoj fazi", uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića, postao najuticajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za svoj jezik, privrženost slovenskoj koncepciji i iskreno rodoljublje.
Prilikom prekomande u Zadar 1842. godine Petar Preradović se upoznao sa Spirodonom Spirom Dimitrovićem u čijoj kući su se često okupljali istaknuti dalmatinski Srbi. Na rastanku sa Spirom Dimitrovićem, Petar Preradović mu je obećao da će mu poslati pesmu na srpskom jeziku. Tako je nastala prva Preradovićeva pesma Poslanica Špiri Dimitroviću iz 1843.
Prva štampana pesma bila je "Zora puca, biće dana", objavljena u Zori dalmatinskoj. Prva manja zbirka pesama štampana 1846. pod naslovom Prvenci.

Zbirke pesama


  • "Prvenci" (1846.)
  • "Nove pjesme" (1851.)
  • "Prvi ljudi" (1862.)
  • "Pustinjak"
Pesme


  • "Poslanica Špiri Dimitroviću"
  • "Zora puca"
  • "Četri vrela" (Kao poslije bitke na Kosovu)
  • "Putnik"
  • "Miruj, miruj srce moje"
  • "Kosovo polje"
  • "Braći"
  • "Rodu o jeziku"
  • "Braća"
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije


Miruj, miruj, srce moje

Tko je, srce, u te dirnô,
da si tako sad nemirno:
kao ptica u zatvori
za svijetom te želja mori.
Nij' u svijetu nebo tvoje:
miruj, miruj, srce moje!
Nij' u svijetu nebo tvoje:
miruj, miruj, srce moje!

Ne udaraj toli jako,
razbit možeš prsi lako.
Preslabe su, izmučene.
A da puknu, bez koprene,
bile bi sve rane tvoje:
miruj, miruj, srce moje!
Bile bi sve rane tvoje:
miruj, miruj, srce moje!

Ah, stisni se u svom kutu
i pregori želju ljutu:
tople su ti ove grudi,
sebični su vani ljudi.
Svaki grije srce svoje:
miruj, miruj, srce moje!
Svaki grije srce svoje:
miruj, miruj, srce moje!

Oj, mani se svijeta, mani:
u bolesti što ćeš vani?
Svijet boluje vijek do vijeka,
ni sâm za se nema lijeka.
Kamo l' za bol rane tvoje:
miruj, miruj, srce moje.
Kamo l' za bol rane tvoje:
miruj, miruj, srce moje!


U svijetu bi bokče bilo,
plačuć prage ob'lazilo.
Svak bi mislio da ti treba
za utjehu mrva hljeba.
Tko bi poznô suze tvoje?
Miruj, miruj, srce moje!
Tko bi poznô suze tvoje?
Miruj, miruj, srce moje!

Znam ja; ti bi mah na vrata
poletjelo svoga zlata.
Nije Milka tvoja više,
već za drugog ona diše:
drugi ljubi zlato tvoje...
Miruj, miruj, srce moje!
Drugi ljubi zlato tvoje,
miruj, miruj, srce moje!

 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
MRTVA LJUBAV

Gdje ću tebe, o ljubavi moja,
sad zakopat,kad si izdahnula?
U mom srcu nije ti pokoja,
jer si pokoj sav mu razmetnula.
Da te legnem u zemljicu crnu,
u zemljici ti ne bi sagnjila,
zemska vila dragocjenost tvoju
u kamenje predrago bi zbila.
Pak bi došli ljudi blagohlepni,
iz zemlje bi tebe iskopali,
iz mora bi tebe izvadili
i po svijetu svuda rasprodali.
A ti idi, nek te uzdisaji
k nebu dignu, tamo zvijezdom budi,
tamo meni žalosnome sjaji,
tamo neće dostignut te ljudi!
 
Natrag
Top