- Učlanjen(a)
- 07.02.2010
- Poruka
- 14.864
Parnica od 14 milijardi
Izvor:
Politika.rs
Pet američkih država i 116.000 pojedinaca i firmi od „Britiš petroleuma” potražuju odštetu za posledice izlivanja nafte.
Vašington – Za juče zakazan početak „parnice veka”, u kojoj pet američkih država i 116.000 pojedinaca od „Britiš petroleuma” potražuju nadoknadu za štetu koju im je nanelo izlivanje nafte u Meksičkom zalivu tokom 2010, odložen je za sedam dana, ne bi li dve strane postigle vansudsko poravnanje. Ako se to ne dogodi – a procene u tom pogledu nisu čvrste – predstoji veliki pravosudni spektakl koji bi mogao da potraje godinu dana.
Izlivanje nafte koje je usledilo posle eksplozije na istraživačkoj platformi „Dip voter horajzon” 10. aprila 2010, okarakterisano je kao najveća ekološka katastrofa moderne ere. Posle tog udesa, u kojem je poginulo 11 ljudi, nafta je iz bušotine na morskom dnu curila punih 78 dana. Prema konačnim procenama, na dnu zaliva i priobalju Teksasa, Luizijane, Misisipija, Alabame i Floride, završilo je oko 780 miliona litara guste i masne tečnosti, nanoseći štetu čije će se posledice još dugo osećati.
Među tužiocima je i federalna vlada SAD, koja multinacionalnu korporaciju sa sedištem u Londonu, koja je u momentu udesa bila najveće industrijsko preduzeće Velike Britanije, tereti za „veliki nemar” smatrajući da po relevantnim američkim zakonima treba da plati odštetu koja se meri desetinama milijardi dolara.
Prema izveštajima ovdašnjih medija, u pregovorima o vansudskom poravnanju u opticaju je svota od 14 milijardi dolara. Ukupan račun koji bi mogao da bude isporučen „Britiš petroleumu” (i još desetak firmi, partnera u poduhvatu istraživanja nafte u Meksičkom zalivu), mogao bi međutim da na kraju dostigne i 60 milijardi.
Odlučuje se dakle o sudbini ove korporacije, koja je dosad već isplatila 6,1 milijardu dolara odštete za više od 200.000 pojedinaca i firmi. Koliko će još platiti, to zavisi od ishoda procesa koji je u Nju Orleansu poveren američkom okružnom sudiji Karlu Barbijeru, koji uživa reputaciju da su njegova suđenja brza i pravična.
Kolike su dimenzije ovog slučaja pokazuju ne samo milijarde dolara koje se pominju, nego i njegovi akteri. Prema proceni londonskog „Fajnenšel tajmsa”, suđenje će biti „najveća pravna predstava na svetu” i najveća i najsloženija tužba u zemlji koja je poznata po čitavoj „industriji advokata” specijalizovanih samo za parnice.
Tužitelji su angažovali 340 ovakvih pravnika koji obično rade na procenat: u slučaju povoljnog ishoda uzimaju između 30 i 40 odsto od dosuđene odštete (mada se u većim slučajevima zadovoljavaju i sa 10 ili 15 odsto). Oni će, čak, ako se i postigne vansudsko poravnanje, između sebe svakako podeliti nekoliko milijardi.
O kompleksnosti parnice svedoči i 7.700 predmeta u sudskim spisima zavedenim kao materijalni dokazi. Snimljene su izjave 300 svedoka, a dokumentacija ima 72 miliona stranica! Jedan advokat je izračunao da bi mu da bi je savladao bilo potrebno 210 godina – pod uslovom da čita 1.000 stranica dnevno.
Izvor:
Politika.rs
Pet američkih država i 116.000 pojedinaca i firmi od „Britiš petroleuma” potražuju odštetu za posledice izlivanja nafte.
Vašington – Za juče zakazan početak „parnice veka”, u kojoj pet američkih država i 116.000 pojedinaca od „Britiš petroleuma” potražuju nadoknadu za štetu koju im je nanelo izlivanje nafte u Meksičkom zalivu tokom 2010, odložen je za sedam dana, ne bi li dve strane postigle vansudsko poravnanje. Ako se to ne dogodi – a procene u tom pogledu nisu čvrste – predstoji veliki pravosudni spektakl koji bi mogao da potraje godinu dana.
Izlivanje nafte koje je usledilo posle eksplozije na istraživačkoj platformi „Dip voter horajzon” 10. aprila 2010, okarakterisano je kao najveća ekološka katastrofa moderne ere. Posle tog udesa, u kojem je poginulo 11 ljudi, nafta je iz bušotine na morskom dnu curila punih 78 dana. Prema konačnim procenama, na dnu zaliva i priobalju Teksasa, Luizijane, Misisipija, Alabame i Floride, završilo je oko 780 miliona litara guste i masne tečnosti, nanoseći štetu čije će se posledice još dugo osećati.
Među tužiocima je i federalna vlada SAD, koja multinacionalnu korporaciju sa sedištem u Londonu, koja je u momentu udesa bila najveće industrijsko preduzeće Velike Britanije, tereti za „veliki nemar” smatrajući da po relevantnim američkim zakonima treba da plati odštetu koja se meri desetinama milijardi dolara.
Prema izveštajima ovdašnjih medija, u pregovorima o vansudskom poravnanju u opticaju je svota od 14 milijardi dolara. Ukupan račun koji bi mogao da bude isporučen „Britiš petroleumu” (i još desetak firmi, partnera u poduhvatu istraživanja nafte u Meksičkom zalivu), mogao bi međutim da na kraju dostigne i 60 milijardi.
Odlučuje se dakle o sudbini ove korporacije, koja je dosad već isplatila 6,1 milijardu dolara odštete za više od 200.000 pojedinaca i firmi. Koliko će još platiti, to zavisi od ishoda procesa koji je u Nju Orleansu poveren američkom okružnom sudiji Karlu Barbijeru, koji uživa reputaciju da su njegova suđenja brza i pravična.
Kolike su dimenzije ovog slučaja pokazuju ne samo milijarde dolara koje se pominju, nego i njegovi akteri. Prema proceni londonskog „Fajnenšel tajmsa”, suđenje će biti „najveća pravna predstava na svetu” i najveća i najsloženija tužba u zemlji koja je poznata po čitavoj „industriji advokata” specijalizovanih samo za parnice.
Tužitelji su angažovali 340 ovakvih pravnika koji obično rade na procenat: u slučaju povoljnog ishoda uzimaju između 30 i 40 odsto od dosuđene odštete (mada se u većim slučajevima zadovoljavaju i sa 10 ili 15 odsto). Oni će, čak, ako se i postigne vansudsko poravnanje, između sebe svakako podeliti nekoliko milijardi.
O kompleksnosti parnice svedoči i 7.700 predmeta u sudskim spisima zavedenim kao materijalni dokazi. Snimljene su izjave 300 svedoka, a dokumentacija ima 72 miliona stranica! Jedan advokat je izračunao da bi mu da bi je savladao bilo potrebno 210 godina – pod uslovom da čita 1.000 stranica dnevno.