,,Из
Посланице Римљанима види се да Петар није могао да буде у
Риму све до 63. године, јер би њега и
Св. Павла, као сатруднике на делу Божијем, споменуо
Лука - писац
Дела апостолских. Исто тако,
Св. Павле би пишући Римљанима 58. године, поред оноликог броја поименце споменутих лица (28 на броју), споменуо Св. Петра да је био тамо, или да је основао тамошњу цркву. Св. Петар би изашао у сусрет Св. Павлу са оном групом браће који су дошли до
Три крчме и
Апијевог трга (Дап 28,15).
Potpuno krivi i izokrenuti zaključak. Zaključiti kako iz Poslanice Rimljanima
ne saznajemo da je Petar u Rimu,
još je OK, ali zaključiti da Petar nije bio u Rimu zaista je smiješno i apsurdno. Inače, vrlo je interesantna "Lukina šutnja" o boravištima svetog Petra nakon čudotvornog Petrova oslobođenja iz tamnice u koju ga je bacio Herod. Luka je sigurno imao valjan razlog za šutnju o "putovima i boravištima" apostolskog prvaka Petra.
Долазак Св. Павла у
Рим се везује за 61. годину. Све ово говори да Петар није могао бити оснивач цркве у
Риму, као ни њен први
Епископ. То се поклапа и са писањем
Св. Иринеја Лионског (202), који пише да је први
Епископ римске цркве био
Лин.
Kao prvo, pametno ti je da si se oko ovoga prestao konzultirati s "trubačima". Da si to davno napravio, uštedio bi sam sebi vrijeme onog bauljanja oko palme. Drugo, kad si već ti sam spomenuo svetog Ireneja Lionskog, pogledajmo što Irenej još piše:
''Matej je također navijestio Hebrejima pisano Evanđelje, na njihovom vlastitom jeziku, dok su Petar i Pavao propovijedali Evanđelje u Rimu i postavljali temelj Crkve.'' (Irenej, Protiv krivovjerja, 189. god.)
''Budući da bi bilo preopsežno u ovakvom svesku nabrajati [apostolski] slijed u svim crkvama, zbunit ćemo sve one koji na bilo koji način, bilo iz samodopadnosti ili oholosti, ili pak slijepila i opake namisli, sabiru drugdje nego je to određeno, ukazujući ovdje na slijed biskupa u najslavnijoj i najstarijoj Crkvi svima znanoj, a koju su utemeljili i ustrojili dvojica najslavnijih apostola, Petar i Pavao, one Crkve koja posjeduje Predaju vjere nama proslijeđenu pošto su je ljudima navijestili apostoli. Sa tom Crkvom [rimskom], zbog njezinog nadnaravnog podrijetla, moraju biti u skladu sve Crkve, svi vjernici čitavog svijeta, i u noj su svi vjernici zadržali apostolsku Predaju.'' (Irenej, Protiv krivovjerja)
''Blaženi apostoli [Petar i Pavao], pošto su osnovali i sagradili Crkvu [rimsku], predali su službu biskupstva Linu. Pavao spominje ovoga Lina u poslanici Timoteju [2 Tim 4,21]. Njega je naslijedio Anaklet, a nakon njega, treći nakon apostola, za biskupstvo je odabran Klement. On je vidio blažene apostole i upoznao ih. Moglo bi se reći da je još slušao odjek njihovog propovijedanja i imao njihovu Predaju pred očima. Ali ne samo on, jer su postojali još mnogi koji primiše poduku [u vjeri] od apostola. U Klementovo vrijeme, nemala razmirica pojavila se među braćom u Korintu, Crkva iz Rima poslala je vrlo energično pismo Korinćanima, opominjući ih za mir i obnovu vjere… Tog Klementa naslijedio je Evarist… a sada, za dvanaestog nasljednika biskupstva [u Rimu] izbor je pao na Eleuterija. Ovim redom, po apostolskom nauku prenošenom u Crkvi, propovijed istine stigla je sve do nas.'' (Irenej, Protiv krivovjerja)
Неки спомињу Анаклета и
Климента, а прво спомињање Петра као
Епископа Рима се појављује тек у IV веку. Па и писци тог времена, као на пример, Црквени писац
Лактанције (IV век), пише да је Св. Петар дошао у
Рим тек за време владавине Нерона (54-68).
Spomenu ti i Laktancija, pa da vidimo što on još piše:
''Već kad je Neron bio vladao, Petar je došao u Rim, gdje je po moći predstave mnogih čuda koja je učinio… obratio mnoge pravednosti i uspostavio čvrst i postojani hram Božji. Kada je ova činjenica obznanjena Neronu… pohitio je zadaći da razori nebeski hram i uništi pravednost. On je prvi započeo s progonima službenika Božjih. Petra je pribio na križ, a Pavla umorio.'' (Laktancije, 318. god.)
Тертулијан сведочи да је Петар разапет на
крсту.
Ориген пише да је разапет стрмоглавце, по својој жељи, сматрајући себе недостојним да буде
распет на исти начин као његов Господ. Страдао је 67. године. Према
предању, Апостоли Петар и Павле страдали су у исто време, 14. године Неронове владавине. Написао је две саборне посланице.,,
Kad smo i kod Tertulijana, evo i njegova svjedočenja:
''Ali ako si blizu Italije, imaš Rim, gdje je autoritet [koji je] i nama pri ruci. Kako li je sretna ta Crkva, kojoj su apostoli prolili čitav svoj nauk zajedno sa krvlju; gdje je Petar podnio muku slično kao Gospodin, gdje je Pavao okrunjen Ivanovom [Krstiteljevom] smrću.'' (Tertulijan, Protiv krivovjeraca, 200. god.)
''Da vidimo kakvo su mlijeko Korinćani iskapili od Pavla; nasuprot koje norme je procijenjeno da Galaćanima treba promjena; što su čitali Filipljani, Solunjani i Efežani; što su čak i obližnji Rimljani pronijeli dalje, kojima su obojica, Petar i Pavao, zavjetovali Evanđelje i zapečatili ga čak svojom krvlju.'' (Tertulijan, Protiv Marciona, 201. god.)
Kao što vidimo, svi ovi koje ti dovede za svjedoke svjedoče upravo u prilog onome što ja čitavo vrijeme ponavljam. Sveti Petar je boravio u Rimu, i još važnije, sveti Petar je
postavljao temelj Crkve u Rimu i
uspostavio čvrst i postojan hram Božji u Rimu.
U temi o papstvu samo ovaj kratki podsetnik da Petar nije bio papa u Vavilonu već samo jedan od vernika koji se tamo obreo.
Jel'da, "
samo jedan od vernika koji se tamo obreo"!? I nije se slučajno "
tamo obreo". Evo, pišu ovi gore pisci da je sveti Petar, kao poznati
trgovac grožđanim sokom, došao u Rim tržiti.
Zanimljivo da niko tri veka nije pominjao Petra u Rimu već svi opisi idu u JERUSALIMU.
Još je zanimljivije da ti ne znaš ni redosljed vjekova. Eno gore, ti sam spomenu Ireneja Lionskog, koji koncem
2. stoljeća bilježi kako je sveti Petar
propovijedao Evanđelje u Rimu i postavljao temelj Crkve u Rimu.
Jedino smrt njegova je opisana u toj jazbini bezakonja gd se nađe sva krv pobijenih odakle teče vino bluda i gde jecentar bezakonja i hule.
Opisana je i smrt Petrova u Rimu, ali nije to jedino što je opisano, vidjesmo gore. I točno je, sveti Petar, kao prvak Rimske crkve, krvlju je svojom svjedočio i platio i svoju vjeru i vjeru Rimske crkve i rimskih kršćana. Upravo Petrova smrt i smrt mnoštva rimskih kršćana najzornije pokazuju svu okrutnost
poganskog Rima, grada velikog i grada na sedam brijegova, zbog čega ga i Petar i Ivan nazivaju
Babilonom.
Zbog duhovne dimenzije Rim se Vavilonom oslovljava i bilo bi čudno da sam Petar kao papa Rima naziva svoje stado Vavilonskim.
Kao prvo, Petar nije bio "
papa Rima" i njegovo stado nije čitavi poganski Rim. Petar je bio papa (prvak) Rimske crkve, i njegovo stado su
samo rimski kršćani.
Kažeš, "
bilo bi čudno da sam Petar naziva svoje stado Vavilonskim". Pa naravno da bi bilo čudno. Kako bi sveti Petar, Crkvu kojoj je Evanđelje propovijedao i čije je temelje postavljao,
nazvao Babilonom!? Zaista, samo netko kome je "vrana mozak popila" može zaključiti kako Petar
Rim naziva Babilonom, zbog toga što Crkva koju on vodi "ubija svete" i "opija vinom svoga bluda". Oprosti, ali moram te pitati. Što tebi bi, kako ti zaključi da Crkva koju vodi Petar ubija svete i opija svojim bludom??? Zaista, što ti bi? Jesi li se ti sreo s kakvom vranom?
Vidite koliko izmiljanja ima i sakrivanja i glume na toj sceni ali je Bog razotkrio.
Vidi se i izmišljanje i skrivanje i gluma, ali u vidokrugu ipak dominira jato vrana.
Ako oni vikači imaju znanje kogato opisuje 13 i 17 glava Otk. Otvorio sam im i ovde temu kao i na drugim mestima da oni kažu okome je reč i sve stoji praznokao i glava takve osobe koja ume samo vikati i lagati.
Glava je prazna onima kojima "vrana mozak popije".