Paprat

[Nostradamus]

Paprat - jestivi izdanci


Paprat je ljekovita biljka iz davnina. Posve mladi i sočni izdanci, uvijeni u spiralu poput puževe kućice, mogu se koristiti kao vrlo ukusno divlje povrće. U proljeće nemojte propustiti ovu pravu deliciju.

 

[Nostradamus]

Paprati su jedna od najstarijih biljnih vrsta na Zemlji i prve biljke koje su se iz mora trajno preselile na kopno. Od mnogobrojnih vrsta paprati koje rastu u našim krajevima najpoznatija je obična, šumska ili muška paprat, poznata kao navala. Zbog ljekovitih svojstava oduvijek se koristi u narodnoj medicini, ali danas ima samo vanjsku primjenu.



Obična paprat, navala
Sredinom proljeća počinje sezona paprati. Navala raste pojedinačno, rjeđe u skupinama, na vlažnim i sjenovitim mjestima, a u planinama se penje i preko 1500 m nadmorske visine. Ako ste ujesen zapamtili gdje je uvenula, ili, ako još ima osušenih listova od prošle godine, priđite bliže i pogledajte: nisko pri zemlji izbili su mladi izdanci, savijeni u spirale, poput puževa. Upravo sada paprat je jestiva. Kada se izdanci isprave i odmotaju ne smiju se više jesti jer postaju tvrdi, neukusni i otrovni.

 

[Nostradamus]

Izdanci se mogu jesti i svježi, a najbolji su kratko prokuhani (10-15 minuta) u blago osoljenoj vodi. Ocijeđeni i preliveni maslacem imaju ukus poput šparogi. Voda od kuhanja je također veoma ukusna i može se iskoristiti za pripremu juhe ili variva od graška, na primer.

Napomena: na svakom podanku ima mnogo izdanaka, ali se pri berbi uzima samo manje od polovine.

Ako se pri branju paprati mladi izdanci zamijene s izdancima neke druge vrste paprati, takva zamjena je bezopasna, jer se i druge vrste mogu koristiti za jelo.

 

[Nostradamus]

Bujad, velika paprat
Bujad je lijepa i velika paprat koja raste u velikim skupinama koje obrastaju šumske proplanke i kamenjare. Za razliku od drugih vrsta paprati, dobro podnosi moderna zagađenja, pa se može vidjeti i duž autoputova. Visoka je i do 2 m, a listove razvija na dugim i čvrstim drškama. I od nje se jedu zapravo samo izdanci, ne viši od dvadesetak centimetara, sa nerazvijenim, još u spiralu savijenim listovima. Treba ih protrljati da se skine bjeličasta vuna sa stabalca, i to je sve. Izdanci bujadi su u svježem stanju neukusni, a uz to uništavaju vitamin B1 koji tijelo već posjeduje. Skuhani su odlični, mada imaju nešto više gorčine od izdanaka navale.

Jedu ih dosta u Engleskoj, Novom Zelandu i Australiji, a u Japanu mnogo. Odande na zapadna tržišta dolaze skupe teglice sa izdancima bujadi u octu ili sosu od soje. Prije kuhanja, Japanci ih ostavljaju preko noći u vrućoj otopini od drvenog pepela (može soda bikarbona), ujutro ih dobro operu i kuhaju.

Veoma dugo, drvenasto i razgranato podzemno stablo bujadi sadrži mnogo škroba, te se nekada vadilo, sušilo i mljelo radi dobijanja brašna.

Napomena: I kad je bujad u pitanju, na svakom mjestu uzmite samo manju količinu izdanaka.