Otuđenost

[Ana_ana]

Koliko samo otuđeni jedni od drugih?
Živeci život današnjice pali smo pod uticaj raznoraznih elektronskih sredstava komunikacije. Štavise, poceli smo da budemo megalomani po tom pitanju. Koliko nas udaljavaju sva ta moderna sredstva komunikacije jedne od drugih: moblini telefoni, raznorazni sistemi internet komunikacije i sl.

Jel činjenica je da smo danas zamenili popodnevnu kafu sa prijateljima chatom, igru u parku igrom na računaru, odlazak u bioskop kućnim projekcijama itd.

Koje je vaše mišljenje o svemu tome,i mislite li da to postaje jedan od ozbiljnih problema današnjeg društva?

 

[crvendac_011]

Ne da smo otuđeni nego je to strašno. Baš danas sam razmišljala o tome i setila se filma "Kad Deniz pozove", gledala si?
Srecemo se na raznim chatovima sa ljudima kojima "oči nikad nismo videli", ili smo ih videli na slici ili web kameri, a sa ljudima sa kojima smo odrasli nismo popili kafu mesecima. I to prihvatamo kao normalno.
U bioskope ne idemo, u pozorišta još manje, još nam ponekad možda neki koncert privuče pažnju i to je to. Prijatelje, čak i ako sretnemo negde u prolazu i dogovorimo se da se vidimo, na kraju i oni i mi zaboravimo na dogovor, dok nekome ponovo ne padne na pamet pa nazove i kaže: "Jesi kod kuće? Stižem za pola sata", ali to je sve ređe.
Ma koliko mi pričali da nije tako, moderna tehnika i internet su nas i otuđili i olenjili.

 

[Jurivaka]

U današnjim vremenima i životu koji determinišu ta vremena, otuđenost se može smatrati normalnom pojavom. Šta više, može se reći da je ona neminovna i neizbježni pratilac današnjeg čovjeka.
Zašto je to tako? Pa, razlog je jednostavan. Danas čovjek može, ne napuštajući vlastiti stan, doći do svih informacija koje su mu potrebne i koje ga interesuju, može se zabaviti na mnogo različitih načina, može čak i obavljati posao kojim obezbjeđuje svoju egzistenciju.
Da bi u nekadašnja vremena sve to smogao, morao je izaći među ljude da čuje novosti, otići na utakmicu, kino, pozorište..., da se zabavi, otići u tvornicu ili drugo radno mjesto da bi radio.
A šta je sa prijateljstvima? Rekao bih, stvarnih prijateljstava je sve manje, (nema se vremena) a onih virtuelnih je sve više. Virtuelne veze među ljudima sve više uzimaju maha, bilo da je riječ o zanimljivim nevidljivim prijateljstvima, bilo da je riječ o emotivnim vezama, - kojih, takođe, ima jako mnogo na netu.