Oscar Wilde

Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
399px-Oscar_Wilde_portrait.jpg

Оскар ВајлдОскар Вајлд је рођен 16. октобар 1854. године у Даблину у Ирској, две године након старијег брата Вилијама. Похађао је „Тринити колеџ“ у Даблину од 1871.- 1874. године. Добио је стипендију за „Магдалена колеџ“ у Оксфорду у који је почео похађати 1875. године. Највећи утицај на Вајлда као уметника у то време имали су: Свинберн, Волтер Питер и Џон Раскин. На Оксфорду је због свог ексцентричног понашања имао је проблема са професорима. Током 1875-1876. Вајлд објављује поезију у неколико литерарних магазина. Године 1876. поново се нашао у Ирској због смрти оца и наставља са објављивањем поезије а 1878. добија Награду за енглеску књижевност. Ускоро напушта Оксфорд и одлази у Лондон где полако стиче популарност међу књижевницима. Стекавши популарност као књижевник и естета 1882. године одлази да предаје у Америку. После повратка из Америке живео је неколико месеци у Паризу. 1884. године жени се са Констанс Лојд у Лондону и добија два сина Сирила и Вивијана. Током тих година Вајлд је радио као новинар а поред тога је и даље писао поезију и драме. Године 1890. објавио је своје најчувеније дело, роман Слика Доријана Греја. У то време је Вајлд доживео највећу славу. Али у лето 1891. године упознаје лорда Алфреда Дагласа с којим започиње љубавну аферу и спознаје своју хомосексуалност. У то време постаје алкохоличар а његова слава почиње полако да се гаси. 1895. године је осуђен на две године принудног рада због „наказног понашања“. После повратка из затвора сели се у Париз где је умро 30. новембра 1900. године напуштен од свих.

Вајлдова дела:

Приче

Срећни принц - 1888.
Себични џин - 1888.
Одани пријатељ - 1888.
Необична ракета - 1888.
Злочин лорда Артура Севила - 1891.
Дух из Кентервила - 1891.
Млади Краљ - 1891.
Рибар и његова душа - 1891.
Звездани дечак- 1891.

Поеме у прози

Уметник - 1894.
Следбеник - 1894.
Господар - 1894.
Учитељ мудрости - 1894.

Роман

Слика Доријана Греја - 1891.

Драмe

Вера или Нихилисти - 1880.
Војвоткиња од Падове - 1883.
Салома - 1894.
Лепеза госпође Виндермер - 1893.
Жена без значаја - 1894.
Идеални муж - 1899.
Важно је звати се Ернест - 1899.
Флорентинска трагедија

Dodato posle 3 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

----------------------------------------------------------------


Davno sam pročitala " Sliku Dorjana Greja "- nezaboravno djelo. Skoro sam pročitala " Zločin lorda Artura Sevila " i fenomenalno, kratko djelo " De profundis", koje pokušavam da nađem na netu i da " skinem".
 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Renovirana grobnica Oskara Vajlda

[h=1]Renovirana grobnica Oskara Vajlda
[/h] Izvor: Tanjug

Renovirana grobnica pisca Oskara Vajlda u Parizu otkrivena je 30. novembra, zajedno sa staklenim zidom koji štiti spomenik ovom umetniku od brojnih poljubaca poštovalaca.

21292615574ed664d595567889960604_orig.jpg


Kako prenosi Frans pres, spomenik Vajldu, koji je umro siromašan u jednom pariskom hotelu 1900. godine, i koji je sahranjen na groblju Per Lašez, uništen je od nakarminisanih poljubaca njegovih obožavalaca.

Spomenik u vidu asirskog anđela, delo skulptora Džejkoba Epštajna, preživeo je gotovo netaknut do 1985. godine, sa izuzetkom genitalija koje su odsečene, saopšteno je iz Irskog kulturnog centra.

Tada je spomenik očišćen od grafita i Vajldovi potomci uspešno su izveli da grob bude označen kao spomenik od istorijske važnosti.

Potomci su se nadali da će kazne odvratiti obožavaoce da i dalje uništavaju spomenik.

Međutim, 1999. godine na spomeniku je osvanuo oslikan poljubac koji je izazvao pravu pomamu među poštovaocima Vajldovog lika i dela.

,,Masna baza karmina prodire u kamen i vidiljiva je i posle čišćenja", navodi se u saoopštenju Centra.

Pisac komada "Važno je zvati se Ernest" napustio je London posle dve godine provedene u zatvoru zbog homoseksualizma, što je u očima viktorijanskog društva bilo zločin i nikada niše nije povratio kreativni elan koji ga je činio toliko popularnim i kontroverznim piscem.

Kada je umro od meningitisa, sahranjen je na neuglednom groblju izvan Pariza. Njegovi prijatelji uspeli su da kupe mesto na groblju Per Lašez i premeste ga tamo.

Groblje Per Lašez jedno je od najpoznatijih u svetu i predstavlja veliku turističku atrakciju zbog brojnih poznatih ličnosti koje su sahranjene tamo, uključujući i pevača grupe "The Doors" Džima Morisona koji je umro u Parizu 1971. godine i čiji su grob potpuno devastirali njegovi obožavaoci.

 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Nema više poljubaca na grobu Oskara Vajlda

[h=1]Nema više poljubaca na grobu Oskara Vajlda
[/h]B92

Obožavateljke (i obožavatelji) Oskara Vajlda moraće da pronađu drugi način da iskažu počast čuvenom piscu.

1825276084ed787bc6a532822543978_orig.jpg

Foto: Beta

Kultni običaj ostavljanja crvenog ruža na grobu irskog pisca je završen jer je grob dobio novu staklenu zaštitu. Pisac je sahranjen na čuvenom groblju u Parizu - Per Lašez gde ima „dobro društvo“ – Džima Morisona i Gretrudu Štajn na primer.

Iako je sahranjen 1900. godine, običaj da se poseta obeleži poljupcem nije praktikovan do devedesetih godina prošlog veka, a „ovo je oštetilo njegov grob“ kako piše Gardijan.

„Sa tehničke strane, grob je na putu da bude trajno oštećen. Svako čišćenje izaziva ogrebotine a one opet zahtevaju drastičnije čišćenje.“ Kaže Merlin Holand, unuk Oskara Vajlda.

Iako postoji kazna od 9000 evra za ljubljenje ili pisanje poruka po spomeniku, teško je ovo sprovesti u delo.

Deo novca za zaštitu spomenika obezbedile su pariske vlasti a deo kancelarija iz Dablina.

Spomenik na grobu Oskara Vajlda deo je skulptora Jakoba Epstajna a predstavlja golog anđela u letu inspirisanog asirskim figurama u Britanskom muzeju. Postavljen je 1914. godine.

Novi spomenik predstavljen je u sredu, na 111. godišnjicu od smrti čuvenog pisca.

21324139364ed787bca1127008597153_v4%20big.jpg

Grob oskara Valjda, Foto: a m e r i c a n o/Flickr

Deo novca za zaštitu spomenika obezbedile su pariske vlasti a deo kancelarija iz Dablina.

Spomenik na grobu Oskara Vajlda deo je skulptora Jakoba Epstajna a predstavlja golog anđela u letu inspirisanog asirskim figurama u Britanskom muzeju. Postavljen je 1914. godine.

Novi spomenik predstavljen je u sredu, na 111. godišnjicu od smrti čuvenog pisca.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Oskar Vajld OLIČENJE DRSKOSTI

Rukopisi, fotografije, slike i lični predmeti biće deo izložbe "Oskar Vajld: Oličenje drskosti", koja će biti otvorena danas u Maloj Palati (Petit Palais) u Parizu, prvoj te vrste u čast irskog pisca koji je preminuo u tom gradu.

21eca4w.jpg

Napoleon Saroni (1821-1896), Portet Oskara Vajlda #15, 1882.

Vajld, koji je tečno govorio francuski i bio vatreni frankofil, izbegao je u Grad svetlosti nakon otvorene hajke na njega u Engleskoj zbog optužbi da je homoseksualac; tu je i preminuo 1900, u 47. godini. Njegov grob na Per Lašezu danas je mesto hodočašća.

Međutim, za razliku od Londona, Francuska nije obeležila stogodišnjica Vajldove smrti, pa je sada odlučila da se iskupi.

- U Parizu nikada nije upriličena izložba posvećena Oskaru. Njegov lik će sada krasiti sve stanice metroa i autobuse. Mislim da će Francuzi biti prijatno iznenađeni - izjavio je Merlin Holand, Vajldov unuk i jedan od kustosa izložbe.

1o7l8w.jpg

Atelje Kameron, Portret Konstans i Sirila Vajlda, 1889.

Oskarovi rukopisi, fotografije, slike i lični predmeti, prikupljeni iz privatnih i javnih zbirki iz celog sveta, ispričaće priču o kreatoru literarnih remek-dela "Važno je zvati se Ernest" i "Slika Dorijana Greja".

Među ličnim predmetima je koverat sa uvojkom kose Vajldove mlađe sestre Izole koja je preminula u detinjstvu.

- Oskar ga je lično ukrasio, kad je imao 13 godina i nosio ju je sa sobom sve do smrti - izjavio je Merlin Holand.

Tu je i slika "Sv. Sebastijan" Gvida Renija iz 1615, predstava rimskog vojnika mučenog zbog hrišćanske vere, zgodnog polunagog mladića izbodenog strelama.

2yo7rzd.jpg

Gvido Reni, Sv. Sebastijan, 1616.

Vajld je sliku video u Đenovi i pisao je o "ljupkom smeđem dečaku, sa tršavom kosom i crvenim usnama, koga su neprijatelji vezali za drvo i, premda je proboden strelama, on podiže svoj božanstven strastven pogled ka Večnoj lepoti nebeskog raja".

Holand podseća da je Vajld u egzilu pisao pod pseudonimom Sebastijan Melmot:

- Neusmnjivo je video sebe kao nekog svetitelja mučenika - kaže Oskarov unuk.

Na izložbi će se naći i rukopis komada "Važno je zvati se Ernest" i štampani primerak istog sa posvetom Oskarovom odanom prijatelju i prvom ljubavniku Robertu Rosu: "Ogledalo savršenog prijateljstva: Robi".

24xgpxs.jpg

Luksuzno izdanje knjige"Slika Dorijana Greja" sa piščevom posvetom Alfredu Daglasu, 1891.

Biće izloženi i portreti lepe Konstans, Vajldove supruge i majke njegova dva sina, kao i njegovog dvostruko mlađeg ljubavnika, razmaženog i uobraženog lorda Alfreda "Bouzija" Daglasa koji će biti uzrok njegove propasti.

Bouzijev otac, uticajan markiz od Kvinsberija, rešio je da uništi Vajlda, podigavši tužbu protiv njega. Zbog „nakaznog ponašanja“ sudija ga je osudio na dve godine zatvora. London mu je okrenuo leđa. Od najpoznatijeg viktorijanskog pisca postao je preko noći najpoznatiji viktorijanski kriminalac. Njegova porodica je posle sudskog skandala emigrirala, promenivši prezime u Holand.

2n9av6q.jpg

Napoleon Saroni (1821-1896), Portet Oskara Vajlda #26, 1882.

Teški uslovi života u zatvoru uništili su piščevo zdravlje. Posle zatvora živeo je samo još tri godine, uglavnom u siromaštvu. Nije odoleo još jednom susretu sa Bouzijem, ali njihov zajednički život u Francuskoj i Italiji trajao je veoma kratko, zbog negodovanja njihovih porodica. Umro je u Parizu od meningitisa, bez prebijene pare.

Interesantno je da su i Dablin i London tek nedavno podigli spomenik Oskaru Vajldu. U Londonu je spomenik 1998. godine otkrio britanski sekretar za kulturu Kris Smit, inače otvoreni homoseksualac. On je zahvalio Vajldu što je dao svoj život da bi danas zaživelo društvo koje toleriše različitosti. Na spomeniku su uklesane Vajldove reči: „Svi smo mi u provaliji, samo neki gledaju u pravcu zvezda“.

2941dog.jpg

Napoleon Saroni (1821-1896), Portet Oskara Vajlda #22, 1882.

Izložba je otvorena do 15. januara.

(Blic Online)
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Dan kada je Oskar Vajld izgubio veru u boga i ljude

tmoktkqTURBXy8xNWQyZDE2NmFlYmFkOGNmZWVmMTFmYzliYWQzZDVmMy5qcGVnkZMCzQMmAA0a13163acd0d9bd1.jpg


Oko 75.000 ljudi u Velikoj Britaniji je završilo u tamnici zbog homoseksualnosti. Svi oni, pa i Vajld, amnestirani su tek 2017.

Verovatno nema umetnika u istoriji kulture koji je doživio takav pad za tako kratko vreme kao Oskar Vajld. Još početkom 1895. Vajld je bio možda najpopularniji umetnik viktorijanskog Londona. Bio je omiljeni novinar, utemeljitelj onog što se kasnije zvalo "žensko novinarstvo". Bio je najpopularniji komediograf Vest Enda. Te zime, premijerno mu je izveden "Važno je zvati se Ernest", komad koji je bio rasprodat mesecima unapred.

Samo petnaest nedelja kasnije Vajld je na dnu: osiromašen, ponižen, izopšten iz društva i strpan iza rešetaka. Razlog za to bila je njegova nikad mnogo prikrivana homoseksualnost. Vajld se našao na udaru markiza od Kinsberija, bogatog plemića kojeg je razbesnelo to što je Vajld bio ljubavnik njegovog lepog i razmaženog sina Alfreda "Bosieja" Daglasa. Nakon beskrupulozne sudske kampanje Kinsberiju je pošlo za rukom da dokaže Vajldovu homoseksualnost, što je i tada, i još dugo potom, u Britaniji bilo kažnjivo delo. Vajlda su razvlačile novine, izgubio je imovinu i porodicu, osuđen je na dve godine zatvora, a na putu za tamnicu u Ridingu narod ga je ispljuvalo na ulici. Tog dana na redinškoj stanici - reći će kasnije Vajld - "izgubio je veru u boga i ljude", piše Jutarnji.

Ps6ktkqTURBXy9iMWI3M2E2NjZlYjY2MDk1N2QzYTc2NzhmNDJiODBhOS5qcGVnkZUCzQJsAMLD1e5d930fbe53e65e.jpg


Priča o tom padu jedna je od najpoznatijih u istoriji kulture i najslavnija epizoda u stoletnoj hronici progona LGBT manjina. Bila je predmet nekoliko filmskih adaptacija, uključujući i dva britanska filma iz 1960, kad je dekriminalizacija homoseksualnosti postala političko pitanje.

Taj je deo Vajldove biografije dobro poznat. Ali, šta je bilo posle? Šta se s Vajldom i njegovim prevrtljivim ljubavnikom Daglasom događalo od trenutka kad je u maju 1897. Vajld izišao iz zatvora? Te poslednje četiri godine Vajldovog života tema su filma "Happy Prince", koji je prikazan na festivalu u Berlinu, a kao reditelj ga potpisuje istaknuti britanski glumac Rupert Everet. Reč je o projektu koji je Everet pisao godinama s namerom da sam glumi ostarelog Vajlda. Na kraju je uskočio i u rediteljsku ulogu s neočekivanim uspehom: film je u Berlinu primljen s lepim kritikama.

Radnja počinje 1897. Vajld je nakon zatvora emigrirao u Francusku gde živi u oskudici, isključen je iz književnog života. O njemu vodi računa njegov davni ljubavnik Robert Ros (Edvin Tomas). Relativni mir pomutiće dolazak istog onog čoveka koji je Vajlda već survao u propast: Bosieja Daglasa (Kolin Morgan). Kad je Vajld izišao iz zatvora, jedan od uslova da se sve smiri bio je da se Vajld i njegov ljubavnik više nikad ne sretnu: to je bio slov Vajldove supruge da mu plati kiriju, kao i Daglasovog oca da ga izdržava. Daglas, međutim, 1897. dolazi u Normandiju, a Vajld ne može da mu odoli i opet se pubertetski zaljubi. Iako Vajlda svi odgovaraju od obnove veze, Daglas i Vajld putuju u Napulj gde troše zadnje pare na žurkama sve dok se (ponovo) ne posvađaju. Od tog trenutka postaće ljuti neprijatelji. Daglas će prezrivo Vajldu spočitavati presušenu inspiraciju, tvrdeći da ga ne zanima da bude u vezi s bivšim genijem.


U Everetovom filmu Bosiej Daglas karakteriše se kao toksična osoba, čoveka koji je dvaput Vajlda odveo u propast. Nakon Vajldove smrti Daglas će preći u katolicizam, postati tvrdi konzervativac, pokušaće sudski da zabrani štampanje Vajldove ispovesti "De Profundis" i Vajlda okriviti za sopstveno "zastranjivanje".

Nakon novog ljubavnog kraha Vajld se vraća u Pariz. Nakon lakšeg hirurškog zahvata glave dobiće meningitis i umreti u 48. godini.

Everet je deklarirani homoseksualac i aktivan u LGBT zajednici - ali u svom filmu ne libi se da pokaže kako je Vajld sam sebi zakomplikovao život. Bio je ljudski nezreo, nije bio kadar da kontroliše rasipnički životni stil niti da odoli alkoholu. Film nosi naslov balade o srećnom princu iz popularne, istoimene zbirke Vajldovih tekstova za decu. Everet baladu koristi i kao provodnu narativnu nit: Vajld tokom filma u više navrata priča deci, a rečenice "Sretnog princa" prate efektno sentimentalnu scenu samrti. Nakon završne špice sledi otrežnjujući i stravični podatak. Oko 75.000 ljudi u Velikoj je Britaniji završilo u tamnici zbog homoseksualnosti. Svi oni, pa i Vajld, amnestirani su tek 2017.

Izvor: Buka
 
Natrag
Top