Omladinski festival u Subotici

MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Omladinski festival u Subotici ima istorijski značaj, jer su na tom festivalu svoje prve muzičke korake napravili mnogi autori i izvođači koji su kasnije činili okosnicu jugoslovenske pop i rock scene.



Iz Subotice su na svoj zvezdani muzički put krenuli Zdenko Runjić, Kemal Monteno, Jadranka Stojaković, Kornelije Kovač, Đorđe Novković,Ivica Percl,Dalibor Brun,Josipa Lisac,Bora Đorđević, i rock grupe kao što su Indexi,Lutajuća srca,Pekinška patka,Film,Piloti,Lačni Franz, KUD Idijoti,Majke,Laufer, Galija...
Prvi festival mladih kompozitora i izvođača "Omladina" (kako je glasio zvanični naziv) održan je davne 1961. godine, a bio je ostvarenje sna dvojice entuzijasta,
Josipa-Čike Kovača i Aleksandra - Ace Jančikina, koji su uz pomoć Klare Bašić u okviru Omladinskog kulturno-umetničkog drustva "Mladost" organizovali festival za mlade i neafirmirane muzičare širom ondašnje Jugoslavije. U prvom trenutku niko na to nije obratio naročitu pažnju, ali su izuzetno talentovani mladi muzičari i tekstopisci iskoristili pruženu im šansu i ubrzo pokazali da po kvalitetu i idejama ni malo ne zaostaju za ondašnjim festivalima kao što su "Opatija", "Beogradsko proleće" i drugi.





800px-Subotica_townhall_at_night.jpg

Subotica Noću


Суботица (мађ. Szabadka) је најсевернији град у Републици Србији, други по броју становника у Аутономној Покрајини Војводини. По попису из 2002. године има 99.471 становника. Налази се на 10 km удаљености од границе Србије са Мађарском, на северној ширини од 46°5'55" и источној дужини од 19°39'47". Административни је центар Севернобачког округа.

Суботица се први пут помиње 1391. под мађарским именом Zabadka. Године 1527. Суботица је била престоница краткотрајне српске државе самопроглашеног цара Јована Ненада. Османско царство је владало градом од 1542. до 1686, када је постала посед Хабзбуршке монархије. Од половине 18. века име јој је промењено у Sancta Maria, по аустријској царици Марији Терезији. Име града је поново промењено 1779. у Maria Tereziopolis, а име Суботица (Szabadka) јој је враћено 1845. Суботица је 1918. ушла у састав Краљевине Срба, Хрвата и Словенаца. Од 2007. Суботица има статус града у Републици Србији.

Izvori: svatamuzika; wikipedija
 
Poslednja izmena:
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Istorijat omladinskog festivala

Dolaskom u „Mladost“, 1959. godine Josip Kovač – Čika okupljao je oko sebe ogroman broj mladih muzičara. Želeći da napravi „nešto drugo“ u odnosu na festivale tog doba, pružio je šansu mladim muzičarima i pevačima osnivajući festival mladih kompozitora zabavnih melodija „OMLADINA“.

Prvi festival održan je 4. decembra 1961. godine. Izvedeno je devet kompozicija a pevače je pratio duvački i gudački orkestar kojima je dirigovao Kovač Josip – Čika. Festival je snimio radio Beograd. Prvu nagradu je dobio Kornelije Kovač, drugu Silvester Levai, treću studenti iz Sarajeva, nagrada publike pripala je Lajošu Kuariu iz Subotice, a najmlađi izvođač je bila šestogodišnja Eva Stražarković iz Subotice. Bio je to početak trajanja nadaleko čuvenog festivala „Omladina“.

Do 1968. godine OKUD je bio organizator festivala. Konkurisalo je 444 kompozicije još neafirmisanih kompozitora. Kornelije Kovač, Silvester Levai,Jovan Adamov, Zdenko Runjić, Zoran Rambosek, Ilija Genić, Bojan Adamić, Feldo Pomikalo, Vojislav Simić, Vojkan Borisavljević, Mihajlo Kovač, Gabor Lendjel i mnogi drugi. Pevači na festivalu su bili: Katarina Dorožmai, Marija Vuković, Marika Matijević, Neum Burnazov, Balaž Aranjoš, Svetozar Litavski, Teri Kovač, Stevan Nađ, duet Stevanov, Franjo Niderholzer, Borivoj Platiša, Antika Stipić, duo „M“, Zoran Rambosek, Stevan Zarić.

Na kasnijim festivalima pojavili su se pevači danas vrhunski umetnici, Neda Ukraden,Zafir Hadžimanov,Bisera Veletanlić, Biserka Spevac,Vesna Ungar,Mirjana Bešinević,Zlatko Golubović,Kemal Monteno,Lave Dimitrov,Vjekoslav Jut,Žarko Dančuo, Daliborka Stojšić,Tamara i Nenad Pavlović,Kićo Slabinac,Ibrica Jusić,Dušan Prelević,Dalibor Brun,Maja Odžaklijevska,Vlada i Bajka,Đorđe Balašević, Bora Čorba i drugi.

Festival su pratila dva orkestra sastavljena isključivo od amatera.










 
Poslednja izmena od urednika:
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Josip kovač

OTAC OMLADINSKOG FESTIVALA
(1916 – 1995)




Muzički pedagog, dirigent, instrumentalista i kompozitor Josip Kovač rodjen je u Subotici (Szabadka), u vreme Prvog svetskog rata, koji će označiti i pojavu jednog novog sveta izmenjenih granica i novih kulturnih vrednosti i umetničkih pravaca. Rodjen je u porodici duge učiteljske tradicije u više generacija. Ljubav prema muzici nasledio je od oca Kornela, uglednog subotičkog muzičkog pedagoga, dirigenta i horovodje. Završio je Srednju muzičku školu u rodnom gradu i u ranoj mladosti stupio u svet profesionalnih muzičara. Jedan je od retkih medju njima koji su, poput njega, ovladali muziciranjem na sedam instrumenata (klavir, harmonika, violina, truba, gitara, kontrabas, havajska gitara).
Drugi svetski rat zatekao ga je u Niškoj Banji, kao člana salonskog orkestra zabavne i džez muzike. Budući da je bio nesrpske nacionalnosti, kratko vreme bio je interniran na prinudnom radu u Boru, da bi iz istih razloga morao ubrzo da napusti Srbiju i sa suprugom Verom i tek rodjenim sinom Kornelijem vrati se u Suboticu. Zaposlio se u komercijalnom sektoru mesne industrije Hangya (kasnije 29. Novembar), gde je i dočekao oslobodjenje od madjarske okupacije.
Oporavkom zemlje i stabilizacijom društvenih prilika stvaraju se uslovi za življi razvoj kulture i Kovač se vraća muzici. Postaje član Subotičke filharmonije (1951-1964), nastavnik violine u Muzičkoj školi (1954-1962), a ranih pedesetih godina osniva prvi posleratni plesni orkestar koji je svirao na čuvenim igrankama u Sali Partizan. U to vreme Kovač postaje i plodan kompozitor zabavne muzike. Autor je ondašnjih diskografskih hitova „Sreću mi vrati“ i „Makumba“, izdatih na pločama zagrebačkog Jugotona.
Godine 1959. angažuje ga OKUD Mladost gde osniva omladinski duvački i gudački orkestar kroz koji će u naredne dve decenije proćiviše od stotinu mladih muzičara i vokalnih solista amatera. Kovač je njihov učitelj, pedagog, savetnik i „drugi otac“ u teškim godinama odrastanja, a tek potom i aranžer, dirigent i kompozitor. Mnogobrojni koncerti tog jedinstvenog omladinskog orkestra proneće ime i slavu Subotice u domovini i okolnim zemljama. Josip Kovač će biti najviše upamćen kao idejni začetnik i muzički kreator Festivala zabavne muzike „Omladina“. Kako je sam izjavio, na taj poduhvat se odlučio rukovodjen željom da, pre svega, mladi neafirmisani kompozitori, muzičari i vokalni solisti dobiju priliku da izadju na veliku muzičku scenu. Festival je u pravom smislu reči postao rasadnik mladih muzičkih talenata iz cele Jugoslavije, od kojih če mnogi kasnije postati opšteprihvaćene muzičke zvezde. U poznijim godinama Kovač je prepustio muzičko vodjstvo festivala mladjim kolegama, a profesionalnu karijeru završio je u subotičkom Dečjem pozorištu, pišući muziku za najmladje. Po odlasku u penziju, do kraja života davao je privatne časove deci iz klavijatura, gitare i harmonike.
Umro je 5. Marta 1995. godine. Sahranjen je na Bajskom groblju uz zvuke evergrina „What a wonderfull world“ , koji je posebno voleo i godinama nosio u srcu. Za života nikada nije nagradjen za svoj dugogodišnji pedagoški rad i neprocenjivi doprinos razvoju muzičke kulture. Posthumno mu je dodeljena Plaketa zaslužnog gradjanina Subotice.














 
Poslednja izmena od urednika:
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Aleksandar jančikin - aca

Jedan od osnivača festivala „OMLADINA“ rođen je u Kanjiži 12. jula 1919. godine. Od malih nogu je, bio je član Sokolskog društva, koje je bilo dobro organizovano te je pored fizičke aktivnosti –gimnastike, negovalo i kulturne aktivnosti: muzičku i dramsku sekciju.
Aca je vremenom postao odličan gimnastičar, ali je isto tako učestvovao u nekim dramskim predstavama Dramske sekcije. Osim toga, bio je član narodnog i zabavnog orkestra. Starešine Sokola su u njemu videle potencijale koje treba razvijati, pa su ga slale u Suboticu gde se u okviru Sokolske organizacije odvijao tečaj za prednjake. Aca je sa uspehom završio tečaj i stekao zvanje prednjaka što znači – nastavnika koji će stručno voditi časove sa mladim članovima Sokola. Tako je sticao i pedagoška iskustva u radu sa mladima, a i organizaciona, jer su se u to vreme organizovale svečane akademije i Sokolski sletovi u kojima je učestvovalo nekoliko stotina izvođača.
Posle oslobođenja 1944. godine Aca je postao glavni organizator i sportskog i kulturnog života u Kanjiži. Već 1945. godine gradi u Parku Letnju pozornicu na kojoj se izvode pozorišni komadi. U tom istom Parku, sa svojim saradnicima gradi predivan odbojkaški teren, na kojem organizuje odbojkaške utakmice. Aca je predsednik Kulturnog društva, koje je imalo dramsku, horsku i muzičku sekciju. U osnovnoj školi je organizovao, kao nastavnik fizičke kulture, razna sportska takmičenja i javne časove – sletove, ali je u isto vreme vodio i Folkornu sekciju.
Kada je 1956. godine prešao u Suboticu, i zaposlio se kao nastavnik fizičke kulture u „Golubovoj školi“, želeo je da se uključi u amaterski rad. Sticajem okolnosti, postao je član OKUD „Mladost“ i kada se upoznao sa programom i stilom rada Društva, nije mu bilo teško, da na osnovu ranijih iskustava, počne da daje korisne predloge za bolji rad u društvu. Na osnovu inicijativa i predloga koje je davao, predložen je za sekretara OKUD „Mladost“. Tada su njegove organizacione i umetničke sposobnost došle do punog izražaja. Kasnije je imenovan za umetničkog direktora i ceo svoj radni vek je posvetio kulturno – umetničkom amaterizmu. Na njegovu inicijativu Josip Kovač, dolazi u „Mladost“ da bi formirao Zabavni orkestar, koji će predstavljati baštu iz koje će procvetati na stotine cvetova, vidljivih na nekoliko prvih festivala „OMLADINA“. Na organizovanju festivala Aca je radio sve do 1969. godine kada je organizacija prepuštena Domu kulture i RTV Beograd.
Aleksandar Aca Jančikin je preminuo 21. januara 1996. godine.
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Omladinsko kulturno-umetničko drustvo "Mladost"

Omladinsko Kulturno Umetničko Društvo „MLADOST“ osnovano je 1947. godine. Društvo je okupljalo decu i omladinu željnu da uče da igraju, sviraju, glume, pevaju, da se druže i stvaraju neraskidiva prijateljstva. Kroz različite oblike kulturno-umetničkog stvaralaštva prošlo je, do danas, više od 30.000 ljudi. Istoriju „MLADOST“-i ispisali su oni kroz više od 20 različitih oblika stvaralaštva, koji su nicali u zavisnosti od izražene volje i sklonosti. „MLADOST“ je uvek brinula da njena vrata budu širom otvorena za mlade željne da svoja znanja usavršavaju i prenose novim generacijama. U takvom zahuktalom i razgranatom aktivizmu rađali su se ansambli, grupe i pojedinci koji su na pozornicama sveta, Evrope, Azije i Afrike nosili poruke tradicije, otvorenosti i prijateljstva. Od samog osnivanja pa sve do danas okosnica kulturno-umetničke delatnosti su tradicije i narodno stvaralaštvo pripadnika svih naroda i nacionalnosti. Prenošenje i uobličavanje narodnog stvaralaštva sceni i njenim zakonitostima, radili su u „MLADOST“-i najeminentniji koreografi, Olga Skovran, Dragomir Vuković – Kljaca, Branko Marković, Iko Otrin, Zvonimir Ljevaković, Sulejman Muratović, Vaso Popović, Milorad Lonić i mnogi drugi. U tom procesu od preko 60. godina postavljeno je 35 koreografija. Bogatstvo i lepota tradicije, igre i nošnje prikazivali su mladi „Mladost“-i u preko 20 zemalja Evrope, Azije i Afrike. Na tim scenama dobijali smo mnoga odličja od kojih su najvažnija: prva mesta na svetskom festivalu u Engleskoj, i Evropskom u Belgiji, specijalno priznanje Internacionalnog festivala u Egiptu i mnoga druga.
Iz ogromnog broja članstva sekcije iznikli su mnogi, koji i danas prenose svoja znanja mladim generacijama.
Večnost i ne prolaznost ljudskog življenja ima sve svoje osobenosti u narodnoj umetnosti kojoj kulturno-umetnička Društva daju vedrinu, specifičnu boju i duhovnu sigurnost.
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Mihajlo kovač

Rođen je 9. februara 1946. godine u Subotici. Završio je gimnaziju u Subotici 1964. godine, a zatim fakultet političkih nauka 1969. godine. Bio je novinar „Politike“ od 1970. do 1975. godine, urednik lista „Komunist“ od 1975. do 1980. godine. Potom je bio glavni i odgovorni urednik revije „Duga“ (1980-1986). Do 1993. godine je bio urednik spoljne rubrike u TV Beograd. Bio je poslanik u Narodnoj Skupštini Republike Srbije i Ambasador u Beču. Danas živi u Beogradu i bavi se novinarstvom.
Učestvovao je još kao srednjoškolac u plesnom orkestru Omladinskog festivala 1963. godine, a zatim i kao vokalni solista, autor muzike i teksta: 1967 – interpretira pesme DRUGA LJUBAV i NEĆU TAKVU LJUBAV za koju osvaja prvu nagradu žirija, 1968 – DAJ MI VREMENA i A SAD ODLAZI, 1969 – MINI MORIS i KASNO JE VEĆ (ne izvodi ih, autor je muzike i teksta) i 1970 – za izvođenje pesme PADAO JE SNEG, za koju je muziku napisao Gabor Lenđel dobija prvu nagradu publike.






mihajlo kovac.jpg
 
Poslednja izmena od urednika:
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Gabor Lenđel

Gabor_Lengyel_1968.jpg


Gabor Lenđel (1968)


[TABLE]
[TR]
[TD]Ime i prezime: [/TD]
[TD]Gabor Lenđel[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Mesto rođenja:[/TD]
[TD]Subotica, Jugoslavija, 11. aprila 1951. godine[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Nacionalnost:[/TD]
[TD]Mađar[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Adresa:[/TD]
[TD]1138 Budapest, Szekszárdi u.11. Mađarska[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Telefon:[/TD]
[TD]++36-1-789-3683; mobil: ++36 30 567 0749[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD][/TD]
[TD][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Školska sprema:[/TD]
[TD]Srednja muzička škola u Subotici (odsek violončelo)
Muzička akademija u Sarajevu (pored violončela, pohadjao teoretski odsek i kompoziciju)
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Sportska karijera:
1966. - 1972.
[/TD]
[TD]Član državne reprezentacije Jugoslavije u atletici.
(državni rekorder u štafeti 4 x 100 m. - najbolji rezultat 10.3 na 100 m.)
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Hronologija:
1964. Subotica:
[/TD]
[TD]osnovao grupu SUZE MLADIH KROKODILA
(svira gitaru i komponuje)
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]1968. - 1971.[/TD]
[TD]Član grupe ENTUZIJASTI (svira gitaru i komponuje) [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]1971.[/TD]
[TD]Festival OMLADINA 71
(osvojeno 1. mesto publike sa kompozicijom "Padao je sneg")
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]1972-1974.
Sarajevo:
[/TD]
[TD]Muzički saradnik TV Sarajevo, saradnja i poznanstvo sa Duškom Trifunovićem. Radi kao producent, aranžer i kompozitor sa većinom tadašnjih pevača i grupa, kao što su: grupa Rock, Iver, Neda Ukraden, Jadranka Stojaković, Kemal Monteno, Mahir Paloš, Ranko Boban, Narcis Vučina, Slobodan Samardžic i drugi) [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]1974.[/TD]
[TD]Osniva grupu TEŠKA INDUSTRIJA
(Kompozitor i aranžer skoro svih pesama, svira klavijature, snimljeno 3 LP i 7 singl ploča)
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]1976.[/TD]
[TD]Saradnja sa grupom INDEXI
(Festival "Opatija" pesma "Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj...")
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]1976-1978[/TD]
[TD]Saradnja sa pozorištima,TV i filmskom industrijom (pisanje muzike za predstave, TV drame i filmove, Sarajevo "Šlager sezone '78", 1. nagrada stručnog žirija - "Jesen umire na vodi" u izvođenju Bisere Veletanlić)[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]1979-1984.
Novi Sad
[/TD]
[TD]Radi kao kompozitor, aranžer i muzički producent na Radiju Novi Sad, a na TV Novi Sad radi kao muzički urednik. [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]1981.[/TD]
[TD]Prva ROCK OPERA na mađarskom jeziku
(komponuje rock operu "Zelenokosa" koja postiže veliki uspeh u celoj bivšoj Jugoslaviji i Segedinu. Te godine počinje dugogodišnja saradnja sa rediteljem Karoljem Vičekom, za čije filmove piše muziku. Iste godine postaje suvlasnik prvog privatnog muzičkog studija na tim prostorima, gde snimaju najveće zvezde tadašnjeg muzičkog života: (Zdravko Čolić, Željko Bebek, Garavi sokak, Grupa 3+2, Miladin Šobić itd.)
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]1985-1991.
Subotica
[/TD]
[TD]Radi kao muzički direktor KPGT-a pri subotičkom pozorištu i autor više od 100 muzika za pozorišne predstave, saradnja sa najvećim imenima tadašnje estrade (Bisera i SenkaVeletanlić, Đordje Balašević, Zdravko Čolić itd.) [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD] 1991.
Južna Afrika
[/TD]
[TD]Posle tri meseca bezuspešnog traganja za poslom, vratio se u Suboticu. [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD] 1992-2007.
Budimpešta
[/TD]
[TD]Pored raznih poslova za "preživljavanje" porodice, radi kao profesor muzike u srpskoj gimnaziji, proizvodi fasadne cigle, radi kao marketing-manager u AMC-u i kao aranžer nekim početnim bendovima. [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]1996.[/TD]
[TD]Prva ROCK OPERA na srpskom jeziku
(Komponuje rock operu "Pastir vukova" i prva saradnja sa manjinskom srpskom zajednicom. Suosnivač srpskog pozorišta u Mađarskoj za koje piše muziku za predstave i autor je prve srpske operete: "Somborska ruža" kao i mjuzikla "Mikica milioner"). Piše mjuzikl za decu, "Suncokret".
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]2002-2006[/TD]
[TD]Direktor Srpskog Pozorišta u Mađarskoj
Saradnja sa maticom i autor više muzika za pozorišta u Subotici, Novom Sadu, Zrenjaninu, Nišu.
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]2006.[/TD]
[TD]Glavni muzički urednik TV kanala 5. u Mađarskoj





Festival_Omladina_7.jpg

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]



Gabor Lenđel danas



Izvor. Barikada






Rođen je u Subotici 11.aprila 1951. godine. Završio je srednju muzičku školu (odsek violončelo), a kao tinejdžer osnovao je grupu SUZE MLADIH KROKODILA u kojoj je svirao gitaru i komponovao. Od 1968. do 1971. član je grupe ENTUZIJASTI.

Godine 1970. na festivalu OMLADINA osvaja prvu nagradu publike za pesmu “Padao je sneg” u izvođenju Mihajla Kovača. . Bio je član državne reprezentacije SFRJ u atletici (državni rekorder u štafeti 4 x 100 metara, najbolji rezultat 10,3 na 100 metara. Za vreme bavljenja atletikom radi kao muzički producent u emisiji “Veče uz radio” I programa Radio Beograda.
Godine 1972. postaje m uzički saradnik TV Sarajevo, sarađuje sa Duškom Trifunovićem. Radi kao producent, aranžer i kompozitor sa većinom tadašnjih pevača i grupa, kao što su: grupa Rock, Iver, Neda Ukraden, Jadranka Stojaković, Kemal Monteno, Mahir Paloš, Ranko Boban, Narcis Vučina, Slobodan Samardžic i drugi). U istom gradu završava Muzičku akademiju (gde je pored violončela pohađao teoretski odsek i kompoziciju).
Osnivač je grupe TEŠKA INDUSTRIJA 1974. godine. Kompozitor i aranžer je skoro svih pesama, svira klavijature, snimljeno je 3 LP i 7 singl ploča).U pesmi “Štefanija” Lenđel se ogleda kao pevač (pola teksta je na mađarskom), a muzika za pesmu “Ala imam ružnu curu” uzeta je od mađarskog sastava Skorpion, ali nije potpisana, što je izazvalo solidan skandal. Za vreme boravka u Sarajevu sarađuje sa grupom INDEXI, koji na Festivalu Opatija izvode njegovu pesmu “Ti si mi bila u svemu naj”. Takođe sarađuje sa pozorištima,TV i filmskom industrijom (pisanje muzike za predstave, TV drame i filmove, Sarajevo "Šlager sezone '78", 1. nagrada stručnog žirija - "Jesen umire na vodi" u izvođenju Bisere Veletanlić.Po povratku iz vojske prelazi u Novi Sad gde r adi kao kompozitor, aranžer i muzički producent na Radiju Novi Sad, a na TV Novi Sad radi kao muzički urednik. Godine 1981. nastaje prva ROCK OPERA na mađarskom jeziku
(radi se o rock operi "Zelenokosa" koja postiže veliki uspeh u celoj bivšoj Jugoslaviji i Segedinu. Te godine počinje dugogodišnja saradnja sa rediteljem Karoljem Vičekom, za čije filmove piše muziku. Iste godine postaje suvlasnik prvog privatnog muzičkog studija (“MUZIČKI ATELJE”) na tim prostorima, gde snimaju najveće zvezde tadašnjeg muzičkog života: (Zdravko Čolić, Željko Bebek, Garavi sokak, Grupa 3+2, Miladin Šobić itd.) Na poziv Ljubiše Ristića dolazi u Suboticu gde r adi kao muzički direktor KPGT-a pri pozorištu i autor je više od 100 muzika za pozorišne predstave, a paralelno sarađuje sa najvećim imenima tadašnje estrade (Bisera i Senka Veletanlić, Đordje Balašević, Zdravko Čolić itd.) Posle tri meseca bezuspešnog traganja za poslom u Južnoj Africi, vratio se 1991. u Suboticu. Sledeće godine odlazi u Budimpeštu gde pored raznih poslova za "preživljavanje" porodice, radi kao profesor muzike u srpskoj gimnaziji, proizvodi fasadne cigle, radi kao marketing-manager u AMC-u i kao aranžer nekim početnim bendovima. Godine 1996. komponuje prvu ROCK OPERA na srpskom jeziku "Pastir vukova" i prva saradnja sa manjinskom srpskom zajednicom. Suosnivač je srpskog pozorišta u Mađarskoj za koje piše muziku za predstave i autor je prve srpske operete: "Somborska ruža" kao i mjuzikla "Mikica milioner"). Piše mjuzikl za decu, "Suncokret". Kao direktor Srpskog Pozorišta u Mađarskoj sarađuje sa maticom i autor je više muzika za pozorišta u Subotici, Novom Sadu, Zrenjaninu, Nišu. Od 2006. je glavni muzički urednik TV kanala 5. u Mađarskoj.

Godine 2009. osnovao je RETRO PARTY bend sa kojim nastupa širom sadašnje i bivše države. Godine 2010. dobio je priznanje grada
Subotice - Pro Urbe.





Ovde je svoj na svome
• „Išao sam paralelno u muzičku i srednju školu, aktivno se bavio atletikom, imao bend koji se zvao ‘Entuzijasti’ i devojku koja je stanovala u Keru, a ja na Paliću... I možeš misliti! Uvek sam zakasnio na tramvaj pa sam se peške vraćao kući... Svašta je bilo i nikada ništa nije bilo daleko i uvek smo sve stigli...” – priča Gabor Lenđel dok pijucka kafu za stolom na Ženskom štrandu na Paliću, pozdravljajući se sa brojnim poznanicima koji mu se javljaju kao da ulaze u njegovo dvorište
Petak, 1. septembar. Kazaljke pokazuju 14 i 30. Radio u kolima „naštiman” na lokalnu stanicu „99”. Počinje pesma. Prepoznatljiva melodija i reči: „Ti si mi bila u svemu naj, naj. I u dobru i u zlu...”. Pojačate radio do maksimuma i prepustite se vožnji uz jednu od naših najlepših ljubavnih pesama, upravo onoj koja je zauzela drugo mesto na čuvenoj opatijskoj „Evroviziji” i koju već punih 30 godina pevaju, pevuše i šapuću pripadnici svih generacija. Ili bar oni koji su jednom bili, jesu i biće zaljubljeni. „Može se reći da je ta pesma obeležila moju karijeru” – zaključuje njen autor, Subotičanin Gabor Lenđel. Ali ne i jedino „Naj, naj”. Bilo je tu i drugih pesama. I još mnogo toga.
clip_image001.gif
Ženski štrand druga kuća
Odrastao je na Paliću, u ulici koja izlazi na Ženski štrand. „Leti kupanje, zimi klizanje, u međuvremenu pecanje” – priča, dok se na ulazu u svoju drugu kuću srdačno pozdravlja sa domaćicom Rožikom, svojom školskom drugaricom. Otkako živi i radi u Budimpešti, retki su trenuci kada je u rodnom gradu. Do 1. septembra bio je direktor Srpskog manjinskog pozorišta u mađarskoj metropoli, a sada je (opet) slobodan umetnik – bez slobodnog vremena:
– Grupa „Teška industrija”, koju sam osnovao ‘74, snima novi CD u Zagrebu i zato sam se upravo vratio iz Zagreba i opet idem. Moj basista koji živi u Zagrebu, čuveni slikar Ivica Propadalo ove godine proslavlja 25 godina svoga rada, povodom čega izdaje i monografiju. U tu čast je smislio veliki performans u okviru kojeg ćemo u Zagrebu, 12. septembra, nastupiti i mi, „Teška industrija”, pred oko hiljadu zvanica. Za 14. septembar je u Sarajevu planirana promocija knjige o „Indeksima”, a 15. će biti velika žurka, svirka u okviru koje ću nastupati i sam i sa bendom. Sada su toku pripreme.

Iz zlatnog vremena „Teške industrije” posebno se seća poslednje turneje koja je usledila posle trećeg albuma i obuhvatila 300 koncerata – za godinu dana! Kao jednu od najlepših turneja pamti i pamtiće onu sa „Indeksima” kada je „Teška industrija” počinjala kao novi bend:
– Bili smo njihova predgrupa, oni su nas promovisali. Za njih sam i napisao pesmu „Naj, naj, naj”. I sada ću u Sarajevu da je pevam. Zanimljivo je da je sada „Teška industrija” napravila obradu ove pesme, u brzoj varijanti, rokerski... – priča, dok sedi na Ženskom štrandu, za stolom koji se nalazi uz samu vodu. Poznanici mu se javljaju, kao kada ulaze u njegovo dvorište, a on otpozdravlja i dodaje:

Nije lako napisati hit
– Inspiracija dođe bez obzira gde si! Neke stvari radiš iz zanata i znalački, a neke dođu same od sebe. Nije lako napisati hit. To dođe, jedanput, dvaput. Želja svakog kompozitora je da ima neki evergrin, da napiše bar jedan u životu. Ja sam uspeo da napišem „Naj, naj” i zadovoljan sam. Ta pesma je obeležila moju karijeru i drago mi je da ju je Davorin otpevao, da su je „Indeksi” otpevali. To je bio jedan veliki bend i neobično sam srećan da sam bio taj srećnik koji je tu pesmu dao baš „Indeksima” i da je baš Davorin otpevao! Postala je veliki hit. Jedan od njihovih najvećih hitova. Imao sam tu čast i drago mi je da je tako.

– Prijatelji mi najviše nedostaju! Jako mi nedostaje Palić i drugari. Tu vidim jednog, petog, šestog... a tamo, u Budimpešti, baš nemam sa kim da se družim. Imam samo jednog prijatelja Bobu Stefanovića i on kada ima vremena, dolazi kući (majka mu živi u Subotici), pa se čak i sa njim više viđam ovde nego tamo. Dođem mesečno jednom, dva puta, nadam se da ću u budućnosti i češće. Čovek se drugačije oseća kada dođe kući, tu funkcionišem, tu sam opušten. Kada sam tu, nemam problema, super mi je! Kako da to objasnim? Kada si u inostranstvu, uvek si gastarbajter, uvek si stranac, bez obzira gde živiš. Obišao sam pola sveta i svuda sam se osećao kao stranac, nigde opušteno. A kada dođem ovde, opušten sam, bez obzira da li je kriza, kakva su vremena... Kada čovek dođe na svoje, drugačije se oseća. Volim Palić i rekao sam da me tu sahrane.
Istrčao trku života
U vreme kada su u njegovom životu sport i muzika još išli ruku pod ruku i nije se moglo ni naslutiti ko će pobediti u toj životnoj trci, bio je aktivan atletičar, trčao na 100 metara, bio je (i danas je) državni juniorski prvak i rekorder na 4 puta 100 metara (štafeta).
– Godine ‘69. istrčao sam državni rekord na Prvenstvu Evrope u Atini (39,7). To još niko nije oborio do danas! Dobro se sećam te ekipe, nema više tako dobrih trkača... Počeo sam u subotičkom „Spartaku”, a u beogradskom „Partizanu” nastavio i završio. Bavio sam se sportom, ali i muzikom, pohađao muzičku školu. Zbog priprema i treninga dve godine nisam uspeo da položim prijemni i upišem muzičku akademiju u Beogradu, a kada je trebalo da pokušam i treći put, povredio sam se. Pukao mi je mišić i tada sam rešio i rekao sebi: „Dosta je bilo!”. Pokupio sam se i otišao za Sarajevo. Batalio sam sport i počeo se baviti isključivo muzikom. Imao sam 19 godina i te godine sam dobio poziv da odem u Ameriku, kao sportista na koledž. Imao bih sve plaćeno. Nisam otišao. Šta bi bilo da sam otišao? Ko to zna... Važno je da se nisam pokajao.
Vojvođanski paprikaš u Sarajevu
U Sarajevu je živeo sedam godina. Studirao je na Muzičkoj akademiji, a sa njim je bio i Subotičanin Maćaš Murenji, kojem će Lenđel kasnije postati kum.
– Bili smo cimeri u iznajmljenom stanu. Bila su to burna sarajevska vremena. Studirali smo, bilo nam je super! Ja sam sa „Teškom industrijom” uglavnom bio na turnejama, a on u stanu. Imali smo svoje kulinarske večeri, kada se okupi društvo, raja sarajevska i vojvođanska. Baš smo se istinski družili. Obojica volimo da kuvamo, a najčešće smo pravili vojvođanski paprikaš. Kartali smo se, pričali... Naravno, uvek je bilo i muzike. Samo rokenrol! To je bilo vreme rokenrola, vreme dobre muzike, te šezdesete, sedamdesete godine su bile odlične, sjajne, najlepše godine za muziku – bar što se mene tiče.

Ovde, makar za manje para
– Za predstavu „Zelenokosa”, koju je režirao Karolj Viček, pisao sam muziku. Za godinu dana tu predstavu je pogledalo 70.000 ljudi! Bila je popularna, interesantna, provokativna. U njoj se pojavljuje naga žena. I jedan konj je bio na sceni. Uvek sam se pitao zašto publika dolazi, da li zbog konja ili zbog žene? Bila je to prva rok opera na mađarskom jeziku koju sam napisao, a u Mađarskoj sam napisao prvu rok operu na srpskom („Pastir i vuk”). U rok operi nema proznog teksta, sve se peva. Za vreme Ljubiše Ristića, osamdesetih godina u Subotici smo radili predstave „Ričard”, „Šiptari”, „Bladi Meri”... I danas sam u kontaktu sa Narodnim pozorištem u Subotici i direktoricom Ljubicom Ristovski, pre dve godine radio sam muziku za jednu predstavu, ali ovde je teško, nema novca. U Budimpešti je bolja situacija, ali radije bih radio ovde i za manje para nego tamo! Tu se bolje osećam, bolje funkcionišem, tu mi se više sviđa.

A danas? Kakvo je danas (ne)vreme za muziku?
– Ne znam, nisam tu, ali ono što vidim kada uključim televizor je uglavnom „Pink” koji ne gledam. To je jedan kič i taj neki turbo folk koji isto tako ne pratim. A u rok muzici ne znam da se kod nas baš nešto dešava. Hrvatska scena se, koliko vidim, još drži u zabavnoj, rok muzici, ali oni su uvek i bili jači sa te strane. Kod nas su dobre samo stare stvari, ne znam da li još peva Bajaga, „Yu grupa”... Svojevremeno sam sarađivao sa Čolićem, Kemalom, sa Gabi Novak... To je tako normalno bilo da ljudi sarađuju. Meni je interesantno bilo raditi i sa „Garavim sokakom” kada sam im radio prvi i drugi album koji su bili zlatni. Sa Šobićem je bilo interesantno i sa Balaševićem kojem sam aranžirao pesmu o Vasi Ladačkom, „Odlazi cirkus”, „Lagana stvar”.
Široka lepeza Budimpešte
Dok je obavljao funkciju direktora Srpskog manjinskog pozorišta u Budimpešti, naši ljudi u mađarskoj prestonici prisustvovali su brojnim gostovanjima pozorišta iz Srbije. Među njima su bila pozorišta iz Sombora, Subotice, Zrenjanina, pa Atelje 212, Mira Banjac, Ljuba Tadić... I Rade Šerbedžija je održao koncert. Brojna dešavanja u samo jednoj pozorišnoj kući. A koliko ih je kada se sva saberu?
– U Budimpešti odlazim u pozorište, na koncerte, a kada dođem ovde, u Suboticu, obično baš nemam šta da vidim od kulturnih zbivanja. Kada sam se tu zatekao otišao sam na dve pozorišne premijere, a priznajem da baš nemam ni mnogo vremena (dok obiđem familiju, prijateljicu, prijatelje...). Kada sam tamo, obično idem na neki koncert, ima dobrih koncerata u Budimpešti! Tu su gostovanja stranih bendova, pa obično, kada mi dođu neki prijatelji, uveče idemo po muzičkim klubovima i budemo tamo gde sviraju uživo. Volim klupske svirke, dobru muziku, dobre orkestre. Šteta da je ovde nema toliko. Tamo u pabovima sviraju sve, od džeza do latino muzike, rokenrola, irske muzike... Baš se može naći svašta. Veliki je repertoar i široka lepeza raznovrsne muzike. Budimpešta je velegrad, ima mnogo dešavanja, tamo nikada nije dosadno, bez obzira koji je dan. Ne mora to biti vikend, svaki dan se nešto dešava. Kako na polju ozbiljne, klasične muzike, tako i zabavne.
A osim na koncerte, Gabor Lenđel će rado otići i u bioskop. U ogromnim multipleksima metropole, uz dobro ozvučenje, zavaljen u udobno sedište, pogledaće dobar film i to na tipično američki način – uz „koka-kolu” i kokice.
Porodica i prijatelji
U Subotici mu žive roditelji i tetka. Godine ‘91, kada je otišao odavde, za sobom je ostavio i mnogo prijatelja. Ali i posle 16 godina, ova prijateljstva ne blede. Kada dođe iz Budimpešte, nalazi se sa dobrim prijateljem, školskim drugom Hrvojem Tikvickim, muzikantom, i sa Zvonkom Priberčekom:
– To su mi dva stara drugara, i kada dođem, najviše se sa njima viđam. Ako stignemo, odemo na pecanje. Na Dunav. Apatin, Bogojevo... Sad sam bio u Bezdanu. Pa „kemping” (kampovanje) u Apatinu, kod drugara. U Mađarskoj ne idem pecanje. Nije to to. Za pecanje ti treba društvo. Sa Maćašem se ne viđam često, ali se vidimo. Uglavnom izbegavamo da pričamo o problemima, danas svako ima probleme. Vidimo se, popijemo piće, ispričamo se, družimo, ali ne tako intenzivno kao pre. Svako je preokupiran svojim privatnim problemima i poslovima. Za neko intenzivnije druženje danas niko nema vremena. Druga su vremena. Nekada su se ljudi duže sastajali, duže se družili, po kućama, odlazili jedni kod drugih, pravile se večerinke, druženja... Danas toga, nažalost, nema, a meni baš to nedostaje. Zato pokušavam da, kada dođem, nekako vratim ta vremena i kući pozovem neke ljude da dođu, pa napravim nešto, nešto skuvamo.

„Naj, naj” u vozu
– Ta pesma je nastala ‘76, pre tačno 30 godina! Sećam, na akademiji sam imao neki prazan čas, seo sam uz klavir i počeo da prebiram po dirkama. Došla mi je neka melodija i počeo sam da sviram tu harmoniju, da pevušim. Tada sam sarađivao sa Duškom Trfunovićem, svojim prijateljem, danas pokojnim. Imali smo neku zajedničku svirku, neki nastup, veče poezije. Sećam se da smo išli vozom negde kroz Bosnu i rekao sam mu da bih hteo da mi napiše neki tekst na jednu melodiju. On me pita kako ide, a ja, pošto smo imali običaj da stihove kao osmerac, sedmerac pevamo tako da zvuči kao „na, na, naj...”, odgovorio sam mu pevušeći i, kada je čuo, kaže: „Interesantno, zašto pesma ne bi bila ‘Naj, naj’?” i on napiše tekst, tu u vozu, u roku od pola sata! Kada je raspisan konkurs za učešće na „Evroviziji” u Opatiji, ja predam pesmu na konkurs i prihvate je. Mislio sam da je dam Kemalu Montenu, međutim, on je već imao svoju kompoziciju, a „Indeksi” je nisu imali. Eto šta je sudbina. Nismo pobedili, bili smo drugi.

Ova želja za druženjem još je jača ukoliko se u obzir uzme činjenica da Lenđel u Budimpešti živi sam jer „deca su porasla, u svetu su, žive vani”:
– Sin je donedavno bio u Londonu, sada treba da ide za Madrid jer je tamo dobio posao, a ćerka mi živi i radi na Kanarskim ostrvima. Oboje su svirali, ali su muziku doživljavali kao hobi, ne kao profesiju. On radi kao marketing menadžer u jednoj firmi, a ćerka je završila hotelski menadžment i radi za jednu nemačku firmu. Teško je kada smo tako razdvojeni. Teško se okupljamo i jako se malo viđamo, to mi najteže pada.
Vratiću se što pre
„Nadam se da ću se u Suboticu vratiti što pre. Da ne moram čekati penziju. Voleo bih to” – priča, dok posmatra zalazak sunca na Ženskom štrandu. Kao da nema ničeg lepšeg od tog prizora. Koji budi uspomene na detinjstvo. I sve što ono sobom nosi. I odnosi:
– Sećam se, mom tati su predložili da me ispiše iz gimnazije. Imao sam kečeva k’o kiša! Normalno, jer sam se bavio sportom, imao orkestar, devojku, išao u muzičku školu, bio stalno na Paliću, vozio se tramvajem... I još išao u gimnaziju! Pa nema šanse! To ne možeš fizički da izdržiš. Išao sam u muzičku školu, pa paralelno u muzičku i srednju i još se aktivno bavio atletikom, i imao bend koji se zvao „Entuzijasti” i devojku koja je stanovala u Keru, a ja na Paliću. I možeš misliti! Uvek sam zakasnio na tramvaj pa sam se peške vraćao kući. Svašta je tu bilo i nikada ništa nije bilo daleko i sve smo stigli – naviru sećanja. Kao erupcija. Dok se približava svojim kolima sa mađarskom registracijom, gleda na sat, ubrzava korak. Okreće ključ i daje gas. Sa Ženskog štranda odlazi u pravcu Subotice. Valjda neće zakasniti.




Tatjana Mandić , SUBOTIČKE NOVINE 8.SEPTEMBAR 2006.





Izvor: svatamuzika





 
Poslednja izmena:
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Vojkan Borisavljević

pera01.jpg





VOJKAN BORISAVLJEVIĆ, kompozitor i dirigent. Rodjen 1947. u Zrenjaninu, a od 1948. živi i radi u Beogradu. Po završenoj gimnaziji, studirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Muzičko obrazovanje stekao u beogradskim školama "Dr Vojislav Vučković" i "Stanković", kao i na privatnim studijama u Parizu. Umetničkim radom se aktivno bavi od 1965. godine. Ceo radni vek (do odlaska u penziju, februara 2006. godine), proveo kao slobodan umetnik u okviru Udruženja kompozitora Srbije, sa statusom istaknutog umetnika. Komponuje muziku za pozorište, film i televiziju, popularne i dečje pesme, piše instrumentalne kompozicije i aranžmane, što do sada čini nekoliko stotina dela različitih žanrova. Bavi se dirigovanjem u pozorištu, na koncertima, festivalima i RTV snimanjima. Saradjivao sa TV Beograd kao muzički saradnik i urednik od 1968. godine. Učestvovao na većem broju muzičkih, pozorišnih i filmskih festivala u zemlji i inostranstvu, gde je više puta nagradjivan.


AUTORSKI RAD:
- muzika za 57 pozorišnih komada i mjuzikla u beogradskim teatrima (Narodno pozorište, Jugoslovensko dramsko pozorište, Pozorište na Terazijama, Atelje 212, Beogradsko dramsko pozorište, "Boško Buha", "Duško Radović", "Pinokio"), kao i u teatrima u Novom Sadu, Somboru, Kragujevcu, Vršcu, Sarajevu i Sofiji-Bugarska),
- muzika za 18 filmova producenata iz Srbije, SAD i Slovačke,
- muzika za veliki broj emisija i serija TV Beograd,
- preko 500 kompozicija zabavne muzike za najpoznatije soliste i ansamble sa prostora ex-Jugoslavije (Leo Martin, Zdravko Čolić, Djordje Marjanović, Indexi, Miki Jevremović, Radojka Šverko, Bojan Milanović, Jasna Zlokić, Nada Knežević, Oliver Dragojević, Lutajuća srca...) koje su izvodjene i nagradjivane na festivalima, koncertima i RTV programima u zemlji i inostranstvu (Rusija, Madjarska, Australija, Kuba, Nemačka, Češka, Rumunija, Bugarska, Grčka, Švedska, Danska, Belgija, Finska, Švajcarska, Francuska, Italija...),
- preko 3.000 muzičkih aranžmana za svoje i druge kompozicije, a za potrebe, radija, televizije, festivala i proizvodjača tonskih nosača,
- kompozicije i aranžmane za oko 300 tonskih i video nosača - gramofonskih ploča, kaseta, CD i video-kaseta proizvodjača iz Srbij i inostranstva.


DIRIGENTSKI RAD:
Dirigovao je na koncertima, festivalima i RTV snimanjima u Beogradu, Novom Sadu, Subotici, Vršcu, Kragujevcu, Kruševcu, Vrnjačkoj Banji, Jagodini, Budvi, Ljubljani, Splitu i Banja Luci sa značajnim orkestrima i horovima, kao što su: Beogradska filharmonija, Simfonijski orkestar, Hor i Džez orkestar RTS, Umetnički ansambl Vojske Srbije "Stanislav Binički", Simfonijski orkestar i Big band RTV Slovenija, kao i Gudački orkestar "Beogradski solisti", čiji je osnivač i umetnički rukovodilac. U Pozorištu na Terazijama, gde je u stalnom angažmanu, dirigovao je izvodjenja preko 700 predstava na matičnoj sceni, kao i na gostovanjima u Hrvatskoj, Sloveniji, BIH, Makedoniji, Ćeškoj i širom Srbije.


OSTALE DELATNOSTI:
Od 1968. godine saradjivao sa Radio Televizijom Srbije kao muzički urednik više stotina TV emisija različitih žanrova - od muzičko-zabavnih i šou programa, dečjih emisija, igranih programskih struktura do novogodišnjih programa.
Bio je osnivač i umetnički direktor medjunarodnog muzičkog festivala MESAM koji se održavao u Beogradu od 1984. do 1996. godine.
Bio je osnivač medjunarodnog muzičkog festivala "Pjesma Mediterana", Budva, kao i njegov umetnički direktor 1992. i 1993. godine.
U više navrata bio je član Predsedništva Udruženja kompozitora Srbije, SOKOJ-a, Udruženja muzičara džeza I zabavne muzike Srbije, kao i član komisija za kulturu i samostalne umetnike nekadašnjeg SIZ-a kulture grada Beograda.


NAJZNAČAJNIJA DELA:
- muzika za TV serije: VIŠE OD IGRE, OBRAZ UZ OBRAZ, SIVI DOM, VRUĆ VETAR, BELA LADJA
- muzika za filmove: VIŠNJA NA TAŠMAJDANU, LAJANJE NA ZVEZDE, PARTIZANI, OSVAJANJE SLOBODE, KUĆA PORED PRUGE, SMRT GOSPODINA GOLUŽE, BIĆE BOLJE, TAJNI DNEVNIK SIGMUNDA FROJDA, VOLIM TE NAJVIŠE NA SVETU, GDE CVETA LIMUN ŽUT
- muzika za pozorišne predstave: MISTER DOLAR, PLAVI ZEC, ŽENSKI ORKESTAR, ŽDRALOVO PERJE, NE OČAJAVAJTE NIKAD, ŠUMA KOJA HODA, UČITELJ PLESA, TOM PEJN, AKROBATI, POP ĆIRA I POP SPIRA, LJUBAVNO PISMO, HEROJI
- mjuzikli: BEOGRAD NEKAD I SAD, PRIČA O KONJU, PRESTAĆE VETAR, ANDRA I LJUBICA, LUTKA SA NASLOVNE STRANE, BRILJANTIN, CIGANI LETE U NEBO, KABARE
- popularne kompozicije: ODISEJA, ADIO, LJUBAV JE SAMO REČ, LAKU NOĆ DRAGA, PESNIKOVA GITARA, JA TE VOLIM, KATARINA, NOĆ I DAN





NAGRADE:




- MUZIČKI FESTIVALI:
1. Omladina 67. - Subotica - II nagrada stručnog žirija za kompoziciju "Ljubav na plaži"
2. Omladina 67. - Subotica - nagrada za najmoderniju kompoziciju festivala za pesmu "Ljubav na plaži"
3. Beogradsko proleće 71. - I nagrada za šansonu "Sviraj, verglašu stari"
4. Zagreb 71. - I nagrada za kompoziciju "Brod za sreću"
5. Beogradsko proleće 72. - I nagrada za kompoziciju "Pesnikova gitara"
6. Festival vojničkih pesama 72. - II nagrada za kompoziciju "Ti ćeš mi se vratiti"
7. Beogradsko proleće 73. - II nagrada za kompoziciju "Ja te volim"
8. Beogradsko proleće 73. - I nagrada za gradsku pesmu "Rastanak"
9. Beogradsko proleće 74. - II nagrada za kompoziciju "Idi, dušo moja"
10.Beogradsko proleće 77. - III nagrada za kompoziciju "Bela dama, crni kralj"
11. Majska pesma 78. - Niš - II nagrada za kompoziciju "Miloradove ruke"
12. Beogradsko proleće 79. - I nagrada za gradsku pesmu "Ruže su uvele"
13. Beogradsko proleće 79. - III nagrada za kompoziciju "Kabare"
14. Vaš šlager sezone 82. - Sarajevo - III nagrada za kompoziciju "Moja mala Ana"
15. Makfest 86. - Štip - II nagrada za kompoziciju "Nena"
16. Vaš šlager sezone 88. - Sarajevo - I nagrada za kompoziciju "Noć i dan"
17. Beogradsko proleće 93. - I nagrada za kompoziciju "Katarina"
18. Menadžer fest 93. - Beograd - I nagrada za kompoziciju "Ti si moja ciganka"
19. Beogradsko proleće za decu 94. - I nagrada za kompoziciju "Cirkus u gradu"
20. Beogradsko proleće za decu 96. - I nagrada za kompoziciju "Pesma o kiši"
21. Festival vojničkih pesama 2000. - II nagrada za kompoziciju "Duge noći"
22. Više nagrada za muzičke aranžmane na festivalima Beogradsko proleće, Vaš šlager sezone - Sarajevo, Festival vojničkih pesama - Beograd, Akordi Kosova - Priština, Festival Skopje

- POZORIŠNI FESTIVALI:
1. Susreti vojvodjanskih pozorišta 1973. - nagrada za najbolju scensku muziku u predstavi "Šuma koja hoda" Teatra "Ben Akiba" - Novi Sad
2. Susreti vojvodjanskih pozorišta 1979. - nagrada za najbolju scensku muziku u predstavi "Andra i Ljubica" Narodnog pozorišta - Sombor
3. Dani komedije 1990. - Jagodina - nagrada za najbolju scensku muziku u predstavi "Ženski orkestar" Otvorenog pozorišta DK "Studenstki grad" - Beograd
4. Dani komedije 2002. - Jagodina - prva nagrada predstavi "Jubilej" Pozorišta na Terazijama
5. Dani komedije 2004. - Jagodina - prva nagrada predstavi "Pop Ćira i pop Spira" Pozorišta na Terazijama
6. Festival "Ohridsko leto 2004." - Makedonija - prva nagrada predstavi "Cigani lete u nebo" Pozorišta na Terazijama
7. Festival Vršačka jesen 2005. - prva nagrada predstavi "Pop Ćira i pop Spira" Pozorišta na Terazijama

- FILMSKI FESTIVALI:
1. Festival jugoslovenskog filma 1997. - Herceg Novi - "Zlatna mimoza" za najbolju muziku u filmu "Lajanje na zvezde" u produkciji Komune i RTS-a
- OSTALO:
1. Majska nagrada grada Beograda 1968. za aktivnost u kulturi mladih
2. Nagrada Radio Beograda za najbolje programsko ostvarenje 1968. za masovnu pesmu "Poklon zemlji"
3. Estradna nagrada Srbije za 1983. godinu
4. Estradna nagrada Jugoslavije za 1986. godinu
5. Majska nagrada grada Beograda 1986. za TV seriju "Sivi dom"
6. Godišnja nagrada Pozorišta na Terazijama 2004. godine za muzičku obradu i dirigovanje u predstavama "Pop Ćira i pop Spira" i "Cigani lete u nebo"

- SPISAK DELA - POZORIŠNE PREDSTAVE:
1. DVA VITEZA IZ VERONE - Savremeno Pozorište, Beograd (1969.), autor Viljem Šekspir, reditelj Minja Dedić
2. BEOGRAD NEKAD I SAD (mjuzikl) - Savremeno pozoriste, Beograd (1970.), autori J. Sterija Popović, B. Nušić, M. Bećković, S. Stojanović, dirigent Ilija Genić, reditelj Nebojša Komadina
3. ZAPISI O CRNOM VLADIMIRU - "Kamerni teatar 55", Sarajevo (1971.), autor Stevan Raičković, reditelj Miroslav Belović
4. BEOGRAD NEKAD I SAD - Narodno pozorište, Vrčac (1971.), autori Sterija, Nušić, Bećković, Stojanović, reditelj Dušan Vlaisavljević
5. KRATKO UŽE / SLEDEĆI - Narodno pozorište - mala scena, Beograd (1972.), autor Ilejn Mej, reditelj Vida Ognjenović
6. KO SE BOJI RADOJA DOMANOVICA - Narodno pozorište - mala scena, Beograd (1972.), autori Milovan Vitezović i Slavko Lebedinski, reditelj Miroslav Jokić
7. POZDRAVI NEKOG - Akademsko pozorište "Branko Krsmanović", Beograd (1972.), grupa autora, reditelj Miroslav Belović
8. ŠUMA KOJA HODA - Srpsko narodno pozorište, Novi Sad - scena "Ben Akiba" (1972.), autor Ljubivoje Ršumović, reditelj Dejan Mijač
9. TOM PEJN - Atelje 212, Beograd (1972.), autor Pol Foster, reditelj Slobodanka Aleksić
10. PLAVI ZEC - Pozoriste "Boško Buha", Beograd (1973.), grupa autora, reditelj Dejan Mijač
11. ŽENSKI RAZGOVORI - Savremeno pozorište - scena na Terazijama, Beograd (1973.), autor Dušan Radović, reditelj Soja Jovanović
12. MISTER DOLAR - Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd (1973.), autor Branislav Nušić, reditelj Miroslav Belović
13. KAMENA USPAVANKA - Teatar poezije, Beograd (1973.), autor Stevan Raicković, reditelj Miroslav Belović
14. BOMBARDOVALI SMO NJU HEVN - Savremeno pozorište - scena na Crvenom krstu, Beograd (1973.), autor Džozef Heler, reditelj Radoslav Dorić
15. ONDA LOLE IZMISLE PAROLE - Narodno pozorište, Sombor (1973.), grupa autora, reditelj Nikola Petrović
16. LAŽA I PARALAŽA - Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd (1974.), autor Jovan Sterija Popović, reditelj Petar Slovenski
17. AKROBATI - Atelje 212, Beograd (1974.), autor Tom Stopard, reditelj Mira Trailović
18. SENKA GOSPODINA VIPA - Pozorište "Boško Buha", Beograd (1974.), autor Ad Greidamus, reditelj Miroslav Belović
19. KVADRATURA KRUGA - Narodno pozorište, Sombor (1974.), autor Valentin Katajev, reditelj Ljubomir Draškić
20. IZVIN'TE NA SMETNJI - Pozorište za mlade, Sarajevo (1974.), grupa autora, reditelj Miloš Šami
21. PLAVA PTICA - Narodno pozorište, Sombor (1974.), autor Moris Meterlink, reditelj Miloš Lazin
22. LJUBAVNO PISMO - Srpsko narodno pozorište, Novi Sad (1975.), autor Kosta Trifković, reditelj Miroslav Belović
23. NAŠI SINOVI - Narodno pozorište, Kragujevac (1977.), autor Vojislav Jovanović Marambo, reditelj Miroslav Belović
24. LJUBAVNO PISMO - Narodno pozorište, Kragujevac (1977.), autor Kosta Trifković, reditelj Miroslav Belović
25. RASTANAK - Beogradsko dramsko pozorište (1977.), autor Svetozar Vlajković, reditelj Zoran Ratković
26. ANDRA I LJUBICA (mjuzikl) - Narodno pozorište, Sombor (1978.), autor Milan Šećerović, reditelj Dejan Djurković
27. RAZGOVORI U KUCI ŠTAJNOVIH O POK.GOSPODINU GETEU - Atelje 212, Beograd (1978.), autor Peter Haks, reditelj Bogdan Ruškuc
28. TRN - Narodno pozorište, Kragujevac (1979.), autor Jovan Hadži-Kostić, reditelj Petar Govedarović
29. TRN - Narodno pozorište, Sombor (1979.), autor Jovan Hadži-Kostić, reditelj Nikola Petrović

30. ANDRA I LJUBICA (mjuzikl) - Pozorište na Terazijama, Beograd (1981.), autor Milan Šećerović, dirigent Mirko Šouc, reditelj Dejan Djurković
31. DEVOJČICA JASMINA - Malo pozorište "Radović", Beograd (1982.), autor Mile Stanković, reditelj Nadja Janjetović
32. LJUBAVNO PISMO - Pozorište na Terazijama, Beograd (1982.), autor Kosta Trifković, dirigent Ljubiša Lazarević, reditelj Miroslav Belović
33. SUPER BAJKA (mjuzikl) - Sava Centar, Beograd (1982.), autori Dejan Djurković i Milan Šećerović, reditelj Jovan Ristić
34. OLIMPIJSKA BAJKA (mjuzikl) - Sava Centar, Beograd (1983.), autor Duško Trifunović, reditelj Darko Bajić
35. OLIMPIJSKA BAJKA (mjuzikl) - Dvorana "Zetra", Sarajevo (1983.), autor Duško Trifunović, reditelj Ademir Kenović
36. POZORIŠTE KA-RI-KO - Malo pozorište "Radović", Beograd (1985.), grupa autora, reditelj Miroslav Belović
37. PRIČA O KONJU (mjuzikl) - Pozorište na Terazijama, Beograd (1985.), autor Lav Tolstoj, dirigent Vojkan Borisavljević, reditelj Miroslav Belović
38. ZMAJ OGNJEN PROTIV DEDA MRAZA (mjuzikl) - Sava Centar, Beograd (1985.), autor Dragan Aleksić, reditelj Darko Bajić
39. UČITELJ PLESA - Malo pozorište "Radovic", Beograd (1986.), autor Lope de Vega, reditelj Miroslav Belović
40. VEČITI MLADOŽENJA - Narodno pozorište, Beograd (1987.), autor Jakov Ignjatović, reditelj Miroslav Belović
41. PETAO SA REPOM DUGINIH BOJA - Malo pozorište "Radovic", Beograd (1987.), autor i reditelj Luko Paljetak
42. ŽENSKI ORKESTAR - DK "Studentski grad", Beograd (1987.), autor Žan Anuj, reditelj Petar Zec
43. PRESTAĆE VETAR (mjuzikl) - Pozorište na Terazijama, Beograd (1990.), autori Zoran Bačić i Zlatan Fazlagić, dirigent Vojkan Borisavljević, reditelj Aleksandar Djordjević
44. PRINC AMALU I PRELEPA MIRABAJI - Malo pozorište "Radović", Beograd (1990.), autor Gordana Brajović, reditelj Jagoš Marković
45. SRCE - DK "Studentski grad", Beograd (1991.), autor i reditelj Ivica Klemenc
46. ŽDRALOVO PERJE - Pozorište "Boško Buha", Beograd (1991.), autor i reditelj Miroslav Belović
47. NE OČAJAVAJTE NIKAD - Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd (1992.), autor Branislav Nušić, reditelj Miroslav Belović
48. TRI FRTALJA BEOGRADA (mjuzikl) - Pozorište na Terazijama, Beograd (1992.), autor Slobodan Novaković, dirigent Vojkan Borisavljević, reditelj Jovan Ristić
49. GLUMAC OD STO PETLJI - Pozorište na Terazijama, Beograd (1994.), autor Slobodan Novaković, dirigent Voljkan Borisavljević, reditelj Slobodan Šuljagić
50. BRILJANTIN (mjuzikl) - Pozorište na Terazijama, Beograd (1995.), autori Džejkobs i Kejsi, aranžer i dirigent Vojkan Borisavljević, reditelj Mihailo Vukobratović
51. LUTKA SA NASLOVNE STRANE (mjuzikl) Pozorište na Terazijama, Beograd (1999.), autori Gordan Mihić i Bora Djordjević, aranžer i dirigent Vojkan Borisavlje
vić, reditelj Mihailo Vukobratović
52. JUBILEJ (mjuzikl) - Pozorište na Terazijama, Beograd (2000.), grupa autora, aranžer i dirigent Vojkan Borisavljević, reditelj Mihailo Vukobratović
53. POP ĆIRA I POP SPIRA - Pozorište na Terazijama, Beograd (2003.), autor Stevan Sremac, dirigent Vojkan Borisavljević, reditelj Jug Radivojević
54. CIGANI LETE U NEBO (mjuzikl) - Pozorište na Terazijama, Beograd (2004.), autori Maksim Gorki i Ivana Dimić, aranžer i dirigent Vojkan Borisavljević, reditelj Vladimir Lazić
55. HEROJI - Pozorište na Terazijama, Beograd (2006.), autor Predrag Perišić, dirigent Vojkan Borisavljević, reditelj Slavenko Saletović
56. SVADBA U KUPATILU - Pozorište na Terazijama, Beograd (2007.), autor Milorad Pavić, kompozitor Vojkan Borisavljević, reditelj Saša Gabrić
57. KABARE (mjuzikl) - Pozorište na Terazijama, Beograd (2007.), autor Bob Fosi, aranžer i dirigent Vojkan Borisavljević, reditelj Čet Voker (SAD)
58. MARATONCI TRČE POČASNI KRUG (mjuzikl) - Pozorište na Terazijama, Beograd (2008.), autor Dušan Kovačević, reditelj Kokan Mladenović, kompozitori Zoran Hristić, Irena Popović i Marko Grubić, dirigent Vojkan Borisavljević

- FILMOVI:
1. VIŠNJA NA TAŠMAJDANU (1968.) - reditelj Stole Janković, Avala film, Beograd
2. PARTIZANI (1974.) - r. Stole Janković, Avala film 41, Beograd i Noble production, Los Angeles, USA
3. VOJNIKOVA LJUBAV (1976.) - r. Svetislav Pavlović, Avala film, Beograd
4. OSVAJANJE SLOBODE (1979.) - r. Zdravko Šotra, Avala film, Beograd
5. AVANTURE BORIVOJA ŠURDILOVIĆA (1980.) - r. Aleksandar Djordjević, TV Beograd i Croatia film, Zagreb
6. SMRT GOSPODINA GOLUŽE (1982.) - r. Živko Nikolić, Avala film, Beograd i Kolyba film, Bratislava, Slovačka
7. TAJNI DNEVNIK SIGMUNDA FROJDA (1984.) - r. Danford Greene, Avala film 41, Beograd i Dalyn International, Holivud, USA
8. KUĆA PORED PRUGE (1988.) - r. Žarko Dragojević, Avala film, Beograd
9. ŠPIJUN NA ŠTIKLAMA (1988.) - r. Milan Jelić, Impuls film, Beograd
10. NOĆ U KUĆI MOJE MAJKE (1991.) - r. Žarko Dragojević, Cinema Design, Beograd
11. BIĆE BOLJE (1994.) - r. Milan Živković, GAMA, Beograd
12. FLASH BACK (1997.) - r. Gordana Boškov, Impuls film, Beograd
13. LAJANJE NA ZVEZDE (1997.) - r. Zdravko Šotra, Komuna, Beograd i TV Beograd
14. VIŠE OD IGRE (2001.) - r. Zdravko Šotra, Delta video, Beograd i TV Beograd
15. VOLIM TE NAJVIŠE NA SVETU (2003.) - r. Predrag Velinović, FAVI, Beograd
16. GDE CVETA LIMUN ŽUT (2006.) - r. Zdravko Šotra, Košutnjak film, Beograd
17. KNEŽEVINA SRBIJA (2007.) - r. Zdravko Šotra, Košutnjak film, Beograd
18. KRALJEVINA SRBIJA (2007.) - r. Zdravko Šotra, Košutnjak film, Beograd

- TV SERIJE:
1. OBRAZ UZ OBRAZ, 1972. - reditelj Zdravko Šotra
2. VIŠE OD IGRE, 1977.- r. Zdravko Šotra
3. VRUĆ VETAR, 1979. - r. Aleksandar Djordjević
4. SIVI DOM, 1986. - r. Darko Bajić
5. I TO SE ZOVE SREĆA, 1987. - r. Dejan Ćorković
6. SAŽVEZDJA BELOG DUDA, 1988. - r. Slobodan Radović
7. BELA LADJA, 2006/2009. - r. Mihailo Vukobratović






Izvor: barikada
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Jovan Joca Adamov

JOVAN ADAMOV (Čoka, 1942.), kompozitor, dirigent, aranžer i producent. U šou biznisu na prostorima Evrope i bivše Jugoslavije prisutan je od kasnih 60. godina prošlog veka pa do danas. Kao autor piše žanrovski vrlo različito - od pop muzike, preko starogradske, džez i scenske muzike do dečje.
U oblasti stvaralaštva za decu, pisao je za pozorišta u Novom Sadu, Beogradu, Nišu, Sarajevu, Mostaru, Šapcu... Mnoge znane pesme Jovana Adamova doživele su prvo izvođenje, osim na festivalima u raznim zemljama - u TV serijama MUZIČKI TOBOGAN, FAZONI i FORE, kao i na ZMAJEVIM DEČJIM IGRAMA ...
Muzički urednik i dirigent je preko 20 godina u neprevaziđenoj TV seriji za decu na prostorima bivše Jugoslavije - »MUZIČKI TOBOGAN« (učestvovali su autori, solisti i škole iz svih republika bivše YU). Zahvaljujući tom serijalu, savremena dečja muzika doživela je veliku afirmaciju i stasali su mnogi danas poznati instrumentalni i vokalni solisti.
Poznati izdavači u Beču »Belvedere music« i »Top Sound« objavili su mu veliki broj instrumentalnih kompozicija tokom osamdesetih i devedesetih godina. »Zmajeve dečje igre« su mu objavile knjigu dečjih pesama »Bravo škola, ura za igranje«. Mnoge kompozicije su mu snimljene na gramofonskim pločama i kompakt diskovima.
Za ukupan stvaralački rad Adamov je dobio mnogobrojna priznanja: Nagrada Zmajevih dječjih igara, Mlado pokoljenje, Zlatna značka KPZ Srbije, Jubilarna plaketa JRT, Povelja i plaketa festivala »Omladina« u Subotici, čiji je bio višegodišnji umetnički direktor. Dobitnik je i velikog broja nagrada (Grand prix i prve nagrade) na festivalima u mnogim gradovima: Budimpešta, Opatija, Beograd, Niš, Zenica, Skoplje, Sarajevo, Novi Sad, Drezden, Moskva, Bijeljina, Podgorica, Rožaje, Donji Milanovac...
Autor je mnogih festivalskih koncepcija i televizijskih programa. »Deca pevaju Semberiji« - Bijeljina, »Dječja mašta može svašta« - Brčko, jedan je od osnivača dečjeg festivala »Zlatno zvonce« u Novom Sadu, Internacionalni festival dece 16 gradova euroregiona Drina, Sava, Majevica - »Drisama fest« i dr. Umetnički je direktor i jedan od autora »Mini Tini Festa« - koji se održava u preko 10 gradova u Srbiji, zatim u BiH, kao i u Republici Hrvatskoj.



Izvor: minjasubota.com



Novosadski kompozitor i dirigent Jovan Adamov laureat je ovogodišnje Februarske nagrade grada Novog Sada,
odlučeno je većinom glasova na sednici Komisije za obeležavanje praznika,
dodelu priznanja i međugradsku saradnju u zemlji i inostranstvu Skupštine grada.




5022_kujovan_f.jpg




„Komisija je ovoga puta imala veoma težak zadatak da od deset vrednih predloga odabere jednog kandidata. Odlučili smo da ovogodišnja nagrada pripadne našem poznatom kompozitoru Jovanu Adamovu, uz čiju muziku je većina nas odrastala“, rekao je predsjednik Komisije Božidar Protić.
Osim Adamova, u konkurenciji za Februarsku nagradu bilo je deset kandidata, a među njima su Svenka Savić i Dušan Popov.
Jovan Adamov, istaknuti umetnik, kompozitor, dirigent, aranžer i muzički producent, rođen je 1942. godine u Čoki. Pisao je muziku za novosadsko i pozorišta širom bivše Jugoslavije. Komponovao je muziku i bio dirigent u više dečijih emisija, od kojih je najpoznatija „Muzički tobogan“.
Učestvovao je u utemeljivanju više domaćih i međunarodnih dečijih muzičkih festivala. Više od 20 godina bio je dirigent i aranžer Big Benda Radio-televizije Novi Sad i obavljao više odgovornih funkcija u ovoj ustanovi.
Više od 20 godina obavlja funkciju najprije umjetničkog direktora, a potom i direktora festivala Zlatna tamburica, a od 2009. godine je i umjetnički direktor Svjetskog tamburica festa u Deronjama.
Adamov je predsednik Udruženja kompozitora Vojvodine, a za svoj rad dobio je mnogobrojna priznanja, kao i prve nagrade na domaćim i međunarodnim festivalima.
Februarska nagrada grada Novog Sada, u vidu bronzane skulpture goluba rad vajara Andreja Vasiljevića i novčanog iznosa od 95.000 dinara dodjeljuje se u znak sećanja na 1. februar 1748. godine kad je austrugarska carica Marija Terezija darovala grad poveljom „Slobodnog kraljevskog grada“.






Izvor: Blic
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.637
Festival omladina 1961

U utorak, 5. decembra 1961. završen je finalni deo ovog, na entuzijazmu utemeljenog Festivala. Devojke i mladići, nepretenciozih glasovnih kvaliteta, oduševljeno su se trudili, a Radio Beograd obavio je snimanje festivalnog programa. Publika u prepunoj dvorani Narodnog pozorišta bila je snažna podrška ideji organizovanja muzičke smotre mladih. Prva nagrada dodeljena je subotičkom poletarcu Korneliju Kovaču, druga, takode mladom Subotičanu. Silvesteru Levaiju, treća je otišla u Sarajevo, studentima: Janiću i Ljubičicu, a publika se opredelila za kompoziciju »Macko« (Meče) Subotičanina Lajoša Kurai. Među interpretatorima, zapažen aplauz dobila je Evika Stražarković kojoj je pored šest godina starosti - do mikrofona - bila potrebna još i jedna stolica. Veliki uspeh „Omladine 61“ podstakao je organizatore da raspišu konkurs za drugo takmičenje mladih kompozitora. Oko stotinu i dvadeset melodija pristiglo je iz Beograda, Borova, Celja, Vranja, Slavonskog Broda, Dubrovnika, Subotice i mnogih drugih gradova. U stručnom žiriju su bili Žika Dimitrijević, Stevan Markićević i Aleksandar Korać kao predstavnik RTV Beograd, Gordana Jakovljević iz lista »Mladost« i predstavnici Subotice: Pavle Bačić i Josip Kovač. Ovog puta odabrano je deset kompozicija, a prva nagrada opet je pripala Korneliju Kovaču. Nagrađen je ponovo i Silvester Levai, pored više drugih, uspešnih učesnika.
IZVOĐAČI: Marika Matijević, Franjo Niderholcer, Katarina Dorožmai, Dijana Jančikin, Eva Stražarković, Marija Vuković, Ernest Zvekan, Viktor Sabo, Ilija Vorgučin, Vladimir Štulić, Gabor Gencel.
NAGRADE:

  • Stručnog žirija
1.Kornelije Kovač („DAJ MI OSMEH“)
2.Silvester Levai („ZVEZDE SREĆE“)
3.Živko Janjić i Vlado Ljubičić („LETO JE PROŠLO“)

  • Publike
Lajoš Kurai („MACKO“)

  • Za najbolji tekst
Vojin Dolinka („TRAGANJE U KIŠI“)

  • Za najmlađeg izvođača
šestogodišnja Eva Stražarković (Subotica)


01-Josip-Kovac-i-Aleksandar-Jancikin-19611.jpg
Evika-Strazarkovic-Marija-Vukovic-Macko-omladina-1961.jpg
Gabor-Gencel-u-duetu-Omladina-1961.jpg




 
Poslednja izmena:
Natrag
Top