- Učlanjen(a)
- 30.12.2009
- Poruka
- 354
Pu spas za sve nas
Hm... Nova sam k'o buđav 'lebac...
Ovde sam već 3, 4 meseca i samo jednom sam mrdnula dalje od filmova i muzike (i vrlo kratko - knjiga) tj. iz tog dela foruma.
Šta za mene reći?
1979. sam godište i ženskog sam roda
Kao jedinče sam porasla u relativnoj izolaciji i bez preterane roditeljske pažnje + ... -> na muzici ''202-ojke'' i filmovima...
Moj život su muzika, film i knjige - ali - bukvalno - samo to...
Nije naravno oduvek bio - samo to - ali je od relativno skoro se opet sveo na samo to ...
Ne žalim se...
Obaveze su mi samo kućne prirode i eventualne, povremene, minimalne ispomoći jedino-preostalom mi ženskom roditelju - u A-CAD-u, i td.
Neki su već imali priliku da natrče na mene i - verovatno izveli i sami svoje zaključke...
Evo još nekih pikanterija...
Povremeno me snalaze razne psihosomatske drangulije usled - ne toliko rođenjem mi date dnk predispozicioniranosti za njih, koliko - životom mi natovarenih trauma i stresa.
Opet se ne žalim - sve to ima za posledicu neki nauk...
Ne gutam ništa od tableta... samo Avamigren kad su promene vremena... Imam averziju prema tabletama - pubertet mi ih je progutao i previše... (a trebala bih piti makar Beviplex i Liv52 jer u najavi očekujem cirozu)
Ne pijem alkohol, tek jako retko - pivo dva - i od pola čaše se napijem (valjda tako biva svim bivšim alkosima). Dakle - ne pijem - ne zbog zdravlja već - smatram da i kap alkohola menja čovekovu svest a moja je bila svojevremeno 8 godina svakodnevno promenjena.
Ne pušim već godinu i još nekoliko dana (Hvala Bogu što se oslobodih i tog gorko - ''slatkog' ropstva)
Ne pijem više ni Koku ni omiljenu mi Fantu - ne jer su gazirane (sad sam na kiseloj vodi) već neću da doprinosim naoružavanju ekstremnih grupa u čijem su one većinskom vlasništvu...
Izbegavam da jedem meso - pa čak i ribe (Tesla je zadnjih godina svog života živeo samo na prženom luku i peršunu) - jer mnogo volim životinje pa mi ma kako gotivila da jedem meso - nekako bezveze da jedem svoje drugare... A i agresivna sam totalno nakon jedenja mesa životzinja koje pred smrt luče i previše adrenalina i to onog - po čoveka nepreporučivog.
Nakon poznavanja ogromnog broja raznih profila jedinki ljudske populacije - držim se toga da su mi draže životinje jer su u najmanju ruku - i mudrije i pitomije od ljudi.
Trudim se da stvari nazivam njihovim pravim imenom - i time sam sebe na kraju dovela u situaciju gde ljudima izbegavam da zazovem i Dobar dan jer bi time značilo da ćemo se sresti licem u lice, i da će taj neko već iznaći potom neku plitku suludost koja će me povrediti... (makar to bio i banalni pokušaj priče o 3. licu iz komšiluka).
Dakle, izbegavam da uopšte izlazim iz kuće jer mi smetaju totalno pokvareni i do zadnjeg primitivizma dovedeni međuljudski odnosi - toliko da čuka preti da mi otkaže pri istim a mozak tiltuje i smračuje se do tačke posle koje uopšte nemam kontrolu nad svojim jezikom - u najmanju ruku. (npr.: 1om komšiji sam bila prinuđena da zabranim prolazak pored moje zgrade - koja mu i inače nije bila usput - ubedivši ga u to dodatno - oklagijom )
Ne volim - glupost pomešanu sa moći, niti zastranjenu inteligenciju, ne volim previše toga
Volim - prirodu, decu, životinje, vetar... - još toliko toga
Moja najveća mana je ujedno i jedna od retkih mi vrlina - nešto malo razuma i empatije...
Sledeća je gordost čak i radi same gordosti radi...
Gadan sam čovek ali kako prema kome...
E, da - za one gore stvari koje više ne radim - volim ja sve što vole mladi - samo to više sebi ne dozvoljavam i osećam se daleko ispunjenije nego kad sebi ništa nisam uskraćivala...
Dosta...
Pozdrav svima, i slobodno mi se za gotovo bilo šta obratite ako zatreba...
Hm... Nova sam k'o buđav 'lebac...
Ovde sam već 3, 4 meseca i samo jednom sam mrdnula dalje od filmova i muzike (i vrlo kratko - knjiga) tj. iz tog dela foruma.
Šta za mene reći?
1979. sam godište i ženskog sam roda
Kao jedinče sam porasla u relativnoj izolaciji i bez preterane roditeljske pažnje + ... -> na muzici ''202-ojke'' i filmovima...
Moj život su muzika, film i knjige - ali - bukvalno - samo to...
Nije naravno oduvek bio - samo to - ali je od relativno skoro se opet sveo na samo to ...
Ne žalim se...
Obaveze su mi samo kućne prirode i eventualne, povremene, minimalne ispomoći jedino-preostalom mi ženskom roditelju - u A-CAD-u, i td.
Neki su već imali priliku da natrče na mene i - verovatno izveli i sami svoje zaključke...
Evo još nekih pikanterija...
Povremeno me snalaze razne psihosomatske drangulije usled - ne toliko rođenjem mi date dnk predispozicioniranosti za njih, koliko - životom mi natovarenih trauma i stresa.
Opet se ne žalim - sve to ima za posledicu neki nauk...
Ne gutam ništa od tableta... samo Avamigren kad su promene vremena... Imam averziju prema tabletama - pubertet mi ih je progutao i previše... (a trebala bih piti makar Beviplex i Liv52 jer u najavi očekujem cirozu)
Ne pijem alkohol, tek jako retko - pivo dva - i od pola čaše se napijem (valjda tako biva svim bivšim alkosima). Dakle - ne pijem - ne zbog zdravlja već - smatram da i kap alkohola menja čovekovu svest a moja je bila svojevremeno 8 godina svakodnevno promenjena.
Ne pušim već godinu i još nekoliko dana (Hvala Bogu što se oslobodih i tog gorko - ''slatkog' ropstva)
Ne pijem više ni Koku ni omiljenu mi Fantu - ne jer su gazirane (sad sam na kiseloj vodi) već neću da doprinosim naoružavanju ekstremnih grupa u čijem su one većinskom vlasništvu...
Izbegavam da jedem meso - pa čak i ribe (Tesla je zadnjih godina svog života živeo samo na prženom luku i peršunu) - jer mnogo volim životinje pa mi ma kako gotivila da jedem meso - nekako bezveze da jedem svoje drugare... A i agresivna sam totalno nakon jedenja mesa životzinja koje pred smrt luče i previše adrenalina i to onog - po čoveka nepreporučivog.
Nakon poznavanja ogromnog broja raznih profila jedinki ljudske populacije - držim se toga da su mi draže životinje jer su u najmanju ruku - i mudrije i pitomije od ljudi.
Trudim se da stvari nazivam njihovim pravim imenom - i time sam sebe na kraju dovela u situaciju gde ljudima izbegavam da zazovem i Dobar dan jer bi time značilo da ćemo se sresti licem u lice, i da će taj neko već iznaći potom neku plitku suludost koja će me povrediti... (makar to bio i banalni pokušaj priče o 3. licu iz komšiluka).
Dakle, izbegavam da uopšte izlazim iz kuće jer mi smetaju totalno pokvareni i do zadnjeg primitivizma dovedeni međuljudski odnosi - toliko da čuka preti da mi otkaže pri istim a mozak tiltuje i smračuje se do tačke posle koje uopšte nemam kontrolu nad svojim jezikom - u najmanju ruku. (npr.: 1om komšiji sam bila prinuđena da zabranim prolazak pored moje zgrade - koja mu i inače nije bila usput - ubedivši ga u to dodatno - oklagijom )
Ne volim - glupost pomešanu sa moći, niti zastranjenu inteligenciju, ne volim previše toga
Volim - prirodu, decu, životinje, vetar... - još toliko toga
Moja najveća mana je ujedno i jedna od retkih mi vrlina - nešto malo razuma i empatije...
Sledeća je gordost čak i radi same gordosti radi...
Gadan sam čovek ali kako prema kome...
E, da - za one gore stvari koje više ne radim - volim ja sve što vole mladi - samo to više sebi ne dozvoljavam i osećam se daleko ispunjenije nego kad sebi ništa nisam uskraćivala...
Dosta...
Pozdrav svima, i slobodno mi se za gotovo bilo šta obratite ako zatreba...