Član
- Učlanjen(a)
- 11.03.2010
- Poruka
- 34
Sve počinje bajno- test je pozitivan, čujete otkucaje bebinog srca, još uvek se privikavate na novonastale okolnosti ili se već ludački radujete i onda, hop, odjedanput desi se nešto što ugrožava opstanak malog bića u vama. Iz jednog od brojnih razloga potrebno je da mirujete, ali stvarno da mirujete, u kući ili u bolnici... Kako ste se osećale? Šta ste pile od lekova i da li su oni imali neke nus pojave? Koliko su bebice imale na rođenju? Ja sam trudnocu održavala sa trećim detetom, od 17. nedelje do samog kraja. Na UZ u 17. nedelji doktorka je videla kontrakcije, prepisala mi Ginipral i Verapamil po potrebi. Na sreću nije bilo potrebe- nisam imala lupanje srca, znojenje, vrtoglavice. Ležala sam nepokretno do kraja trudnoce sa dva ustajanja dnevno do toaleta. Ni jedan suvišan korak. Klinci su tada imali 2 i 3,5 godine. Organizacija je bila neverovatna, dragi je radio po ceo dan, imali smo ženu koja je kuvala i održala kuću, sve smo namestili tako da mi i u ležećem položaju bude na dohvat ruke, obezbedili bezbroj igrica koje sam sa dečicom igrala iz kreveta.... Ginipral sam pila na 8, pa na 6, i na kraju na 3 sata. U 40. nedelji, tri dana pre punog termina rodila sam malog hrabrog dečaka, teškog 3140g. Zašto sve ovo pišem? Tokom mirovanja konstanto sam pretraživala sajtove pokušavajući da uporedim to što sam osećala sa drugim mamama. Osećala sam se krivom, ponekad, koliko god to glupo zvučalo i usamljenom, koliko god da su se prijatelji trudili da me obilaze. Bila sam u konstantnom strahu od prevremenog porođaja, uznemirena na svaku kontrakciju. Bila sam disciplinovana i jedino što mi je padalo teže od ležanja bili su komentari tipa- " Pa odmaraj sad, posle će ti ionako biti naporno" i " Šta te briga, ležiš, odmaraš...." Od silnog ležanja boli vas svaka košćica, mada i to je mala cena za radost koja sledi. Mislim da bi iskustva mama koje su održavale trudnoću mogle da budu od pomoći onima koje sada leže. U svakom slučaju navijam za vas i vaše bebice.