Ispričao bih svoj doživljaj Boga i stvarnosti. Jednom davno kao dječak sam gledao dokumentarac o egzorcizmu na hrt-u, našalih se tad od straha podsvjesnog. Istu večer me strah uhvatio išavši spavat i dodatni zli glas mi se odjednom ubacivao u misli što mi je bio šok tad, a koji se nastavio iz dana u dan. Već tu večer sam uzeo Bibliju pod ruke ili jastuk i sa upaljenim svjetlom zaspah. Nikome to ne povjerih već odlučih sa molitvom i čitanjem biblije oslobodit se tog glasa u meni koji se ubacivao na svaku moju misao i skretao pažnju na nevaljalo s ciljem da me zbuni i straši. Uzeh i post od 40 dana onoga što me kao mladog opterečivalo, posrtah ispočetka ali me s vremenom jačalo. Kroz nekih 2, 3 mjeseca taj glas se stišao i zatim iščezao. U toj živosti koju spoznah odlučih saznati što se krije s druge strane i usrdno se molih Bogu iz dana u dan po više puta za svako savršenstvo u meni. Prvo bih molio Oće naš, pa Zdravo Mariju te Slava Ocu. Zatim bih se opustio disajući duboko(s vremenom) te bih potom izgovarao Bogu svoje želje kroz nadu. Nadam se Bože ovo, pa nadam se Bože ono. S vremenom molitva se isprva iz naglas pretvorila u sve tišu ili u sebi. Svako izrečeno sam promišljao u sebi više puta prije nego bih tražio drugo dok ne bi postao svjestan i naučio primati te zatim i mudrije želje izgovarati koje su same od sebe nicale u umu i ja bih ih još ispravio ukoliko su bile bezlične u molitivi. Znanje, mudrost se javljala i sve veća predanost me prikovala u želji da što više molim jer me jedino to ispunjalo. Sav svijet se mjenja u čovjeku kad se promjeni te tako i svjetovno te više ne zanima. Nakon nekih mjesec, dva od tog sve većeg predanja Bogu, milost i samilost me sve više u roku tjedan dana preplavila i opila te rekoh Bogu u molitvi kad Mu se osjećah jako jako blizu, 'spreman sam za nešto više' kao misao koja se javila u umu. Istog trena je blještavilo svjetla ušlo u mene dok sam ležao u krevetu. Mir, spokoj i svjetlo to me tri dana i noći držalo. Već drugi dan rekoh idem vidjeti bi li me sad pas poslušao ako ga dozovem kad ga pustim s lanca no nije i malo nemira me odaolo. Spoznavši veličinu spoznatog kad siđoh s te svete svijesti htio sam da i drugi to spoznaju te da probam i alternativniji put k tome. Ali najednom osjetih manjak vremena i izgubih se. Rekoh Bogu i ovo, daj mi pred oči samo ono što mi treba., a to me još više udaljilo istog trena..kušnje/napasti su me ponovo stigle govoreći srcu, možda se Bog i neće ljutit odnosno da ima mjera za sve, ali mjera me ta skroz otuđila od Boga jer nema te mjere pri napasti. Prije postivši kad bih je jednom sasjekao već bi me za više dana sačuvala a sad nema te spoznaje i volje. Molitve iste i predanosti one više nemam. U Pjesmi nad pjesmama Salomonovoj tri puta opominje da ne budimo ljubav tu, kasnije saznah. No ja odavno znam što je bilo i što je moglo biti da sam znao da sam iskušan da psa "naučim pameti" Božjom pomoću. Jer bio sam potpuno opijen tim stanjem mira i blještavila u meni i van mene u prirodi. Duboko vjerujem u ovaj put i mudri među vama će znati što on znači i donosi. Dok ne otplatim duge svoje, a suze kojih rijetko sad ima najviše otplačuju, nadam se da među vama ima netko koga više zanima istina od pukog znanja. Niste jedini forum kojem ovo ispričah ali dosad najdetaljnije i temu otvorih.
Što god zanima pitajte
Što god zanima pitajte