O pojedinim pesamama

Cupidon
VIP
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
5.207
Ženidba Dušanova
Leđan je nepoznat grad. Jedni nagađaju da je to Lješ, a po drugima je grad u Poljskoj. „Prvobitno Leđan" — kaže Vodnik — „znači poljački grad, a Leđanin Poljak, što je izvedeno od madžarske riječi Lengyel (Poljak, u starom srpskom jeziku Leh)."
Mijailo (Mihailo) je stajaće ime za stranca kralja.
Roksanda je stajaće ime za žene visoka roda. Neki misle da je ovo ime ušlo u srpske narodne pesme iz srednjovekovnih pripovedaka o Aleksandru Velikom, čija se žena zvala Roksanda. Iz istorije je poznato da se Dušan oženio Jelenom, sestrom bugarskog cara Jovana Aleksandra.
Todor vezir je Dušanov doglavnik za koga ne zna istorija; pevač ga naziva vezirom zato što su taj naziv nosili doglavnici turskog cara.
Vojinovići Vukašin i Petrašin su ličnosti za koje ne zna, istorija. Istorija zna za Vojinovog sina Vojislava, koji je bio rođak cara Uroša.
Vila se često pominje u narodnim pesmama. Vuk kaže da — po narodnom verovanju — „vile žive po velikim planinama i po kamenjacima oko voda. Vila je svaka mlada, lijepa, u bijelu tanku haljinu obučena, i dugačke, niz leđa i prsi raspuštene kose. Vile nikom neće zla učiniti dokle ih ko ne uvrijedi (nagazivši na njihovo kolo, ili na večeru, ili drukčije kako), a kad ih ko uvrijedi, onda ga različno nakaze: ustrijele ga u nogu ili ruku, u obje noge ili u obje ruke, il u srce, te odmah umre". Ali ponekad — kako su predstavljene u pesmama: — one postupaju kao zla bića i kad nisu uvređene (na primer, Zidanju Skadra). Sem toga, kako se vidi iz pesama, one imaju i krila, a srpskim junacima su posestrime, pa čak i ljube. Svakako zbog toga što je zamišljana u beloj haljini, vila ima stalan epitet: bela.
Miloš Vojinović bio je „stavilac" (prema Stojanu Novakoviću stolnik; prema Svetozaru Matiću, izgleda: vojni starešina) kod cara Dušana.
Ti se kaži zemlje Karavlaške, tj. kaži da si iz Karavlaške (iz izostavljeno zbog stiha).
Radulbeg je jedan od deset vlaških vojvoda koji su imali imeRadul (nije jasno na koga od njih misli pevač ove pesme).
Jedno jeste Đakovica Vuče, a drugo je Nestopoljče Janko, tj. jedno je Vuk iz Đakovice, a drugo je Janko iz Nestopolja (Nestopolje je izmišljeno ime).
Jest slobodno, al' nije prilike, tj. ali nema mnogo izgleda da ćeš ti ubiti zatočnika.
Prebio ga na tri polovine, tj. na tri dela.
I na njima tri plamena mača, tj. mačevi svetli kao plamen, i koji pale kad seku, ili koji su u obliku plamena („izmjenice nakrivljeni na jednu i na drugu stranu").
Čestita ću tebe učiniti, tj. učiniću da budeš srećan i uvažen.
Balačko je ličnost nepoznata istoriji (po jednom mišljenju, pod tim imenom se krije poturica Balaban, turski junak iz XV veka).
2
Ženidba kralja Vukašina
Skadar nije bio u Vukašinovoj državi.
Povodom stiha Momčil' ima konja Jabučila Vuk kaže: „Pripovijeda se da je onamo negdje u nekakom jezeru bio krilat konj, pa izlazio noću te pasao Momčilove kobile, koje su pasle po livadi oko jezera; no kako bi koju kobilu opasao, on bi je udario nogama u trbuh, te se izjalovi (da ne bi oždrijebila krilata konja). Kad to dozna Momčilo, a on uzme bubnjeve i talambase, i ostale kojekakve sprave što lupaju, pa otide danju te se sakrije kod jezera, a kobile natjera oko jezera. Kad noću iziđe konj iz jezera i opase jednu kobilu, pa pođe da siđe s nje, onda on počne lupati u bubnjeve i u ostale sprave te se konj poplaši i ne uzima kad izjaloviti kobile, nego uteče u jezero, a kobila ostane suždrebna i oždrijebi (Momčilu) krilata konja, kojega jedni u ovoj pjesmi nazivaju vrancem, jedni doratom, jedni đogatom, a ovdje se pjeva Jabučilo i, kratkosti radi, čilaš i čile".
U Momčila sablja sa očima, tj. sablja na kojoj su naslikane oči.
Imenica kralj u ovoj pesmi ima dvostruk vokativ: kralje i kralju.
3
Zidanje Skadra
Skadar je podignut mnogo pre nego što su živeli Mrnjavčevići (koji se u ovoj pesmi zovu Mrljavčevići).
Imenica kralj i u ovoj pesmi ima dvostruk vokativ: kralju i kralje.
Ne mož, kralje, temelj podignuti, tj. ne možeš (mož je stari oblik).
Stoja i Stojan treba da se uzidaju u grad da bi on bio postojan.
Rade neimar, graditelj manastira Ljubostinje (gde se potpisao: protomajstor Borović Rad), živeo je u doba kneza Lazara i stojao na čelu jedne škole u oblasti arhitekture. „Iz te su škole crkve u Ravanici, u Novoj Pavlici, u Manasiji, Ljubostinji, Kaleniću, Rudenici, Veluću, Naupari, Kruševcu i dr."
Tebe zdravlje! — bila zdrava, bog ti dao zdravlje!
Uz poslednji stih ove pesme Vuk je napisao sledeću primedbu: ,,Kažu da i sad iz onijeh prozora, gdje su sise bile izmoljene, teče nekaka mokrina, koja se niza zid hvata, kao kreč, i žene koje nemaju mlijeka, ili ih sise bole, nose ono te piju u vodi. — U narodu se našemu i sad pripovijeda da se nikakva velika građevina ne može načiniti dok se u nju kakvo čeljade ne uzida; zato se takovijeh mjesta klone svi kojima je moguće, jer kažu da se i sen čeljadetu može uzidati, pa ono poslije umre". — A kod Albanaca „se priča o Rosi koji je gradio Skadar, a nije mogao da ga ogradi, pa uzidao svoju sestru Fa, i ona ga zamoli da joj ostavi rupu u zidu, da doji svoje čedo, i tako na zidu grada ostade jedno mjesto osobite bjeline, kao trag ovoga događaja".
4​
Ženidba kneza Lazara
Voljan budi, care, pa besjedi, tj. budi dobre volje prema onome što ću reći.
Kad dođemo iz lova planine, tj. iz lova iz planine (iz izostavljeno zbog stiha).
Staroslavne knjige (ili: starostavne, carostavne, carostavnici) su spisi koji su izlagali opštu istoriju i srpsku. Narod je mislio da se u tim spisima govori i o budućnosti.
Izraz pošljednje vrijeme znači: propast sveta, a i propast srpske države i dolazak Turaka.
5
Uroš i Mrnjavčevići
Povodom izraza sitna knjiga kaže V. Jovanović: „Guslari koji su narodne pesme kazivali, i onda kad nisu bili slepi, nisu znali ni čitati ni pisati. Sve što je bilo pisano, njima je izgledalo napisano odveć sitnim slovima."
Nedeljko je stajaće ime za starca.
Dok u crkvi zakon savršimo, tj. dok se odsluži služba.
Kol'ko Marko težio na pravdu, tj. koliko je hteo da postupi po pravdi.
Ne bila ti moja rana kleta, tj. ne bilo ti kleto mleko kojim sam te dojila.
Đetetu je od koljena carstvo, tj. dete nasleđuje carstvo po rođenju.
Imenica kralj ima u ovoj pesmi dvostruk vokativ: kralju i kralje.
Anđeo koji zatvara vrata da bi spasao Marka ima istu ulogu kao i grčki bogovi u Ilijadi koji spasavaju pojedine junake na taj način što ih zavijaju u oblak ili maglu. Takođe je veoma staro i spasavanje bekstvom u crkvu.
6
Zidanje Ravanice
U Kruševcu, šancu šarenome, tj. u šarenom gradu (kako su ga Turci zvali, valjda zbog cvetnih bašta).
Svu gospodu zove na svetoga sa knjigama i sa zdravicama, tj. zove na slavu pismima i usmenim pozivima.
Taman biše vina najvišega, tj. „baš kad su bili u najvišem piću".
Ti ostade u stolu njinome, tj. onde gde su oni nekad sedeli, na njinom prestolu.
Kod reči zadužbina kaže Vuk: „Najveća je zadužbina načiniti namastir ili crkvu, kao što su srpski carevi i kraljevi gradili; potom je zadužbina načiniti ćupriju na kakvoj vodi ili preko bare, kaldrmu na rđavu putu, vodu dovesti i načiniti blizu puta (i to se kaže graditi i načiniti — sebi — zadužbinu), usaditi ili nakalemiti voćku blizu puta, gladnog nahraniti, žednog napojiti, golog odjesti (i ovo se kaže činiti i učiniti zadužbinu itd.)."
Slijevaće u tope đulove (pevač gubi iz vida da u doba kneza Lazara još nije bio pronađen top).
Od vijeka do suda božjega, tj. od postanja do kraja ovoga sveta.
7​
Miloš u Latinima​
Posle zeta Miloš-Obilića (istorija ne zna da je Miloš bio zet Lazarev i svakako da — kao neznatan plemić — to nije mogao biti).
Kod Deževe, starijeh dvorova, tj. kod Deževa, gde je bio dvor kralja Dragutina.
U napomeni uz ovu pesmu Vuk kaže da se ovaj događaj vezuje za Kotor. Za isto mesto on je vezan i u jednoj bugarštici i u lepoj deseteračkoj pesmi Miloš Vojinović i ban od Kotora (iz Crne Gore).
8
Marko Kraljević i vila
Reč pobratim označava veoma važan i u narodnim pesmama često pominjan odnos među ljudima. Čovek ili žena pobratimi nekoga kad mu u kakvoj nevolji (u snu ili na javi) kaže: „Da si mi po bogu brat!" ili „Bratimim te bogom i svetim Jovanom!" (sv. Jovan je zaštitnik bratimstva i kumstva). Na isti način može se neko posiniti, posestriti, poočiti, pomateriti.
A krasnu je pesmu započeo od svi naši bolji i stariji, tj. o svim našim boljima i starijima — starim junacima.
Po s tri koplja u visinu skače, po s četiri dobre unapredak — po tri koplja u visinu skače, po puna četiri koplja skače unapred.
Prevrće je s desne na lijevu, tj. sa desne na levu stranu.
Al' je Marko milostiv na boga, tj. milostiv kad ga zaklinju bogom.
Porečka krajina je „kraj u Srbiji, tako nazvan po ostrvu i gradu Poreču, na donjem Dunavu (krajinski okrug). Varošica je 1832. godine iseljena na desnu obalu Dunava i prozvana Donji Milanovac".
9
Marko Kraljević i Ljutica Bogdan
Ljutica Bogdan je istorijski neodređena ličnost (po nekima, rođak despota Olivera, koji je vladao u jugoistočnoj Makedoniji).
Relja od Pazara (Relja Bošnjanin, Relja Krilatica) po jednima je Dušanov vojskovođa, a po drugama — ličnost čija se nadgrobna ploča sačuvala u crkvi Nikoljači kod Novog Pazara.
Mezete ga groznim vinogradom, tj. piju vino i uz to jedu grožđe.
Vojevoda Janko je Sibinjanin Janko, koji je mlađi od Marka i nije mogao s njim da druguje.
Ustupčić Pavle je nepoznata ličnost.
11​
Marko Kraljević i Vuča dženeral
Vuča dženeral je ličnost nepoznata istoriji.
Pisanje krvlju, po nekima, vodi poreklo iz pripovetke o čoveku koji je prodao dušu đavolu i koji je ugovor o tome morao da napiše krvlju.
Povodom stiha i pusti mi staroga Toplicu Vuk kaže: „U drugoj pjesmi, koja je upravo kao početak ovoj, pjeva se da je otac Toplice Milana bio otprije zatvoren u Varadinu, pa su ova trojica bili otišli da ga otmu, te i njih (pošto su razbili kapiju i ušli u grad) nekako uhvatio Vuča dženeral".
Uz ime Tekija Vuk napominje: „Tekija je crkvica između Varadina i Karlovaca, a ja sam ovu pjesmu pisao u Karlovcima od Podrugovića; da li je on pak i prije znao za Tekiju, ili ju je tek onda ovdje umetnuo, to ja upravo ne znam".
12​
Bamović Strahinja
O Banoviću Strahinji govori i jedna bugarštica, ali ga ne vezuje ni za koje mesto. Ovde je vezan za Banjsku, pretpostavlja se, zbog veze imena ban i Banjska.
Netko bješe Strahiniću bane, tj. bio je neobičan čovek, junak.
Što od vode čoha crvenija, a od sunca čoha rumenija, tj. crvenija ukoliko se više pere i rumenija ukoliko se više nosi po suncu.
Tuka i Mandžuka su reči nejasnog značenja (po jednom mišljenju: Tunguzi i Mandžurci).
Turčin Vlah Alija je nepoznata ličnost.
Što je zemlje te oblada care, tj. što je zemlje kojom je ovladao car.
Nekakoga mlada Nemanjića (ne zna se na koju ličnost pevač misli).
Karaman je, po jednom mišljenju, pas poreklom iz Karamanske u Maloj Aziji.
Kail svaki zaspat na uranku, tj. rado uvek spava na uranku.
Prepali se carevi veziri da im počem sablju ne udarim, tj. da ih sabljom ne udarim.
Do jabuke i do desne ruke, tj. slomilo se koplje tamo gde mu se završava vrh i tamo gde se drži desnom rukom.
No ti podbi jedan komat sablje i žuta hrta za uši podbila (ovde podbiti upotrebljeno umesto spodbiti — ščepati).
Misli, ljubo, koga tebe drago, tj. udri koga hoćeš.
No mu grlom bane zapinjaše, tj. zatezaše (podižući mu bradu naviše).
Različito su tumačeni završni stihovi:
,,Ne dam vašu sestru poharčiti,
bez vas bih je mogao stopiti,
al' ću stopit svu tazbinu moju,
nemam s kime l
adno piti vino;
no sam ljubi mojoj poklonio."

Po jednima, ban je oprostio ženi da ne bi izgubio prijateljstvo moćne tazbine. Po drugima, on je praštajući ženi istakao svoj prezir prema kukavičkoj tazbini, koja ne zaslužuje njegovo prijateljstvo. Ovo tumačenje je u skladu sa smislom čitave pesme.
Imenica gospodar ima u ovoj pesmi dvostruk vokativ: gospodaru i gospodare.
14​
Car Lazar i carica Milica​
Jednog sestri brata od zakletve, tj. da sestra ima brata kojim bi se zaklela.
Goluban je nepoznata ličnost (pesničko ime).
16​
Kosančić Ivan Uhodi Turke
Od Čečana vrhu do planine, tj. od Čečana do vrha planine.
17
Propast carstva srpskoga
U ovoj pesmi (ispevala je slepica iz Grgurevaca koja je bila pod očiglednim crkvenim uticajem) nalazimo dva uzroka porazu na Kosovu: božju volju i Vukovu izdaju. Prvi uzrok je ovde predstavljen drukčije nego u pesmi Zidanje Ravanice. Tamo je božja odluka o porazu neizmenljiva, a ovde Lazar može da bira borbu i pobedu (tj. zemaljsko carstvo) ili poraz (tj. nebesko carstvo). Lazar, u skladu sa svojim svetačkim karakterom, bira drugo. Ali odmah zatim, u drugom delu pesme, on ulazi u žestoku borbu (baš kao da se bori za zemaljsko carstvo), i bio bi pobednik da nije bilo Vukove izdaje. U tome je protivrečnost ove pesme.
Mrnjavčevići Vukašin i Uglješa (Gojko je nepoznat istoriji) poginuli su u boju na Marici (1371).
Erceg Stepan (Stjepan Vukčić Kosača, herceg od sv. Save, gospodar Hercegovine od 1435. do 1466. godine), „iako je živeo pola veka posle kosovske bitke, opevan je u narodnim pesmama kao kosovski junak".
Ne daju se ni gledati Turkom, tj. (kaže V. Jovanović) ,,gone tako brzo Turke da ovi nemaju vremena ni da se osvrnu i pogledaju svoje gonioce".
18​
Tri dobra junaka​
Srđa Zlopogleđa je nepoznat istoriji (pesničko ime).
19​
Musić Stevan
Musić Stevan je sestrić kneza Lazara po sestri Draginji, a sin čelnika Muse, gospodara Laba. Nije poginuo na Kosovu. Njegovo zakašnjenje je izmišljeno radi opravdanja poraza. U vezi s tim je i priča koja ga vezuje za Majdan požarevački (zato je zakasnio što je imao da pređe veliko rastojanje).
Vaistina je ime napravljeno od starog izraza „va istinu" — doista.
Rđom kapo dok mu je kolena, tj. (kaže V. Jovanović) „skapavao kao rđa, oni i njegovi potomci, dok ih bude bilo".
Kob ga kobi Stevanova ljuba, tj. susrete ga Stevanova ljuba.
Vojvodi je to i pre i posle, tj. (kaže Vuk) „i prvo i pošljednje (nigda više u svome dvoru neće u slavu napijati)".
Za stih u presveto ime Isusovo Vuk kaže: „Ja mislim da je ovaj stih dodat u naše vrijeme."
20
Carica Milica i Vladeta vojvoda
Vladeta vojvoda je bosanski vojvoda Vlatko Vuković. On je 1388. kod Bileća potukao jaku tursku vojsku. Na Kosovu zapovedao je bosanskom vojskom. Potom je bio namesnik u Dalmaciji. Umro je (ve-rovatno) 1392.
Vukosava nije poznata istoriji.
Mara je Lazareva kći, žena Vuka Brankovića.
21
Sluga Milutin
Milutin je pesničko ime.
Uz stih Što je, bolan, slugo Milutine? V. Jovanović napominje: ,,Pridev bolan na ovome mestu stoji kao uzrečica i pokazuje u isti mah žaljenje i prebacivanje za nešto što se dogodilo, a što se nije trebalo dogoditi". Isti je slučaj i u p. 31.
Dokle gođe jedan tecijaše, tj. sve dok je jedan bio u životu.
22​
Smrt Miloša Dragilovića (Obilića)
I ovo sam otpravila Lazara gospodara, tj. poslala sam Lazara gospodara (i ovo je suvišno, javlja se i dalje u ovoj pesmi).
Dušome i planinome je mesto dušom i planinom.
23​
Kosovka devojka​
Orlović Pavle je nepoznat istoriji, ali narod — veli V. Jovanović — „priča o njemu kao o istorijskom licu; u rudničkom okrugu, u selu Krasojevcima, nalazi se i danas jedna kula koju narod naziva njegovim imenom. Isto tako,, u moravskom okrugu ima jedan stari gradić na vrhu brda Babe, više sela Lešja, za koji se priča da ga je gradio Orlović Pavle".
Uz stih Al' po greku stara roditelja? Vuk napominje: ,,Po greku (po grijehu) roditelj znači pravi otac. Ovdje se pokazuje znak narodnoga mišljenja da je grijeh i ženiti se".
Po azdiji, po imenu mome, tj. po imenu koje je izvezeno na azdiji.
25
Marko Kraljević i orao
Adžaga je izmišljena ličnost.
26​
Marko Kraljević poznaje očinu sablju
Do sunca (joj bistra voda bila), od sunca (se voda zamutila), tj. dok se sunce nije rodilo i pošto je sunce izgrejalo.
Mustaf'-aga je izmišljena ličnost.
Čestitu ću tebe ostaviti, tj. učiniću da budeš srećna i bogata.
U čizmama sjede na serdžadu, tj. nije skinuo čizme kao što bi Turci učinili.
27​
Marko Kraljević i Alil-aga
Alil-aga je (ako nije obično tursko ime) turski vezir u doba kosovskog boja.
Carigrad su Turci osvojili posle Markove smrti.
Idi, brate, bezistenu mome, tj. idi mojoj kući, u moj stan (inače bezisten znači trg).
Jelica je stajaće ime, a Markova žena zvala se Jelena.
28​
Marko Kraljević i Mina od Kostura
Mina od Kostura je nepoznat istoriji.
Marko i Janko Sibinjanin ne pripadaju istom vremenu (Marko je iz XIV, a Janko iz XV veka), ali narodni pevač često sastavlja starije i mlađe junake.
Arapska ljuta pokrajina je — možda — Karamanija u Maloj Aziji, s kojom je ratovao Bajazit II (a Marko je bio vazal Bajazita I).
Pojazet je (svakako) Bajazit (v. uvod, III, 3).
Alil-aga (v. bel. E, 27).
A kamoli u slavu ustao, tj. ustao da izgovorim slavsku molitvu (koja se kazuje kad bude oko pola ručka).
Jer je mnogu krvcu učinio, tj. jer je mnogo krvi prolio.
29
Marko Kraljević i Arapin
Ova pesma dovodi se u vezu sa hrišćanskom legendom o sv. Đorđu (koji ubija aždaju i oslobađa devojku). U ulozi Đorđa je Marko, a u ulozi aždaje Arapin.
Obećava blago nebrojeno, ko pogubi crnog Arapina, tj. obećava nebrojeno blago onome koji pogubi Arapina.
Dnevi daje u zemlju Taliju, tj. danju prodaje u Italiji (u Veneciji na tzv. „Slovenskoj obali").
I grad Prilip u polju Kosovu (pevač ne zna tačno gde je Prilep).
Za pisanje krvlju v. bel. E, 11.
Baš ću poći, da neću ni doći, tj. poći ću, pa makar se ne vratio živ.
Sve mu kaza od kraja do konca, tj. kaza mu sve od početka do kraja.
Od njegova straha velikoga, tj. veoma se plašeći njega.
30
Marko pije uz ramazan vino
Suleman je Sulejman II Veličanstveni (iz XVI veka), ali njegovo ime uzima se stalno za turske careve.
U ovoj pesmi govori se, između ostalog, o naredbi da se ne pije vino i da se ne nose zelene dolame. Takve naredbe su stvarno postojale: u XVII veku zabranjivano je točenje vina po gradovima (da se ne bi demoralisali vojnici), a neturskom stanovništvu zabranjivana je zelena boja.
Idu Turci caru na parnicu, tj. Turci idu da se tuže caru.
Pa mu prosto da sam pije vino, tj. moglo bi mu se oprostiti da sam pije vino.
 
Natrag
Top