Priča o 'reunionu': "Halo? Ej, ajmo se opet malo okupit'..."
Kriza srednjih godina, psihičko i fizičko zasićenje, ego-trip, solo karijera, svađa s menadžmentom ili tragična smrt istaknutog člana... Nije uopće bitno!
Samo da se u jednom trenutku, najčešće nakon jednog lošijeg ili komercijalno neuspješnog albuma, bend može raspasti.
I oni koji se kunu u ljubav, ali onu poligamnu, uvijek trube da im treba dodatnog uzbuđenja i bijega od rutine. Može li se svjetska turneja u nepouzdanom kombiju s kojeg nogama odbijaš nezasitne groupiesice nazvati rutinom?!
U ludom životu pop-rock zvijezde rutina je sve što se ponavlja iz dana u dan. Što im uleti u glavu da razbucaju bend?! Žele li zbilja s nama dijeliti sudbinu osamsatnog radnog vremena ili jednostavno sav glamur, svu pažnju, a ponajviše sav novac koji proizlaze iz tog glazbenog života, žele samo za sebe. No, zašto, kako, kada ili s kim se raziđu, dio je jedne druge priče. Ovdje se radi o onome što slijedi goooooodinama i godinama poslije - reunionu...
Ovaj tekst je u suštini totalno nasumično spominjanje bendova povezivanih s riječju 'reunion', a njihovo smještanje među 'poželjne' ili 'nepoželjne' sigurno spada u ogromne osobne debate i rasprave. Svaki bend nekome je dobar i drage volje će ga opet poslušati, a nekom drugom je i prvi put bio dovoljno loš, pa čemu onda to još jednom dokazivati?! Kako se ono kaže - svakom njegovo...
Zašto i kako?
E, sad... Je li prošlo nekoliko godina od vašeg razlaza ili čak nekoliko desetljeća (nitko ne voli podgrijanu juhu)? Jeste li u tom 'raspadnutom' bendu bili uočljivi pjevač, karizmatični gitarist ili 'neki tamo' basist? Zbilja nije nevažno! Jedna strana se vjerojatno okuplja zbog sjećanja na uzbudljiva vremena, a drugoj se valjda više ne da raditi u pečenjari i benzinskoj, pa je i lovica malo zamirisala. Koliko iskrenosti i gušta ima u svemu, sigurno nećemo procjenjivati kroz pumpajuće intervjue pred izlazak povratničkog albuma ili prije povratničke turneje, već nakon prospavane noći i kada se strasti ohlade. Ipak, ima i onih koji lijepo i bez skrivanja priznaju - "Okupili smo se iz jednog jedinog razloga, a on se zove novac!" rekli su Sex Pistols 1996. godine.
Prvo uvijek treba nazvati menadžera ili nekog sa sličnom ulogom, jer ljudi najčešće shvate "Pa kako se ovo sve organizira?", i eto vam novih problema s financijskom računicom. Onda se pjevač naljuti, odugovlači i pregovara s ostalima. Pa dođe sastanak na kojem sve završi na "pas mater" i priča propadne. No, 'iznenađujuće' nekako se uvijek nađe 'zajednički jezik' i stvar se ipak nekako dogodi (pitajte vječite neprijatelje u Pink Floydu koji su 2005. ipak odsvirali svoj zadnji zajednički koncert).
Za jednu nepotrebnu informaciju, glazbene enciklopedije i statistike smatraju da je prvi reunion (kakvim ga danas smatramo) bio onaj The Byrdsa koji su se okupili 1972., snimili katastrofalan album i nikada ga promovirali turnejom. A oni koje je svijet vjerojatno najviše htio, budući su dobili uvjerljivo najveće milijunske ponude za povratak, album, koncert ili cijelu turneju su, nasumičnim redoslijedom - Pink Floyd, Led Zeppelin i ABBA.
Floydi i Zeppelini napravili su kompromis i odsvirali po jedan jedini koncert, a ABBA i dalje odolijeva ponudama da prekinu 30-godišnji post. Baš oni su, po raznim anketama, na samom vrhu najpoželjnijih reuniona. Odmah ispred Take Thata s Robbie Williamsom, koji su već uslišali želju fanova.
Nepotrebni reunioni
Super je pretrčavati po svakojakim glazbenim portalima i pročitati da se neki bend spektakularno vraća na scenu, a paralelno tome se zapitati: "Pa kada su uopće otišli" ili, još gore, "Koji su ti, bokte?!" A da ne pričamo da se zna dogoditi i komentar "Oh ne! Pa zašto?!"
Vječite tvornice novca zvane Backstreet Boys i Take That sigurno su tu više radi popratnih likova nego samih članova benda. Nekoliko puta su snimali povratničke albume, a ovi prvi su na zadnjoj turneji svratili i do nas.
Jedni od prodavanijih rockera Creed su se više-manje razišli samo s pjevačem - Scottom Stappom. On je preispitivao svoje vjerske poglede (seksualnim igricama s Kid Rockom i nekim ženskama) i snimao neke solo albume. Ostala trojka radila je u Alter Bridge, a prošle godine okupili su se i izbacili album "Full Circle". Ništa loše, ali samo mali dio svijeta je zbilja plakao u tih nekoliko godina kada ih nije bilo.
Stone Temple Pilots, simpatični sudionici grunge vremena uvijek su zanimljivi javnosti, a često se vraćaju na scenu jednostavno zato što se Weiland vukao po zatvorima ili se družio s ekipom u Velvet Revolver. Legende The Police složili su jednu vidljivo financijsku priču s okupljanjem 2007. godine. Iako su te godine zaradili najviše od svih svjetskih glazbenika, fanovi su očekivali više emocija.
Britanska Nirvana, kako su zlobnici zvali Bush, također je odnekud zaključila da su potrebni sceni i vratili se (bez originalnih gitarista i basista). Ipak, još uvijek nije jasno koliko će njihov novi album izazvati pažnje u svijetu rocka. I, kao jedan ultimativni primjer apsolutno zalutalog reuniona - dame i gospodo, predstavljamo vam nedavno ponovno okupljene - Crazy Town! Bože sveti, čemu?!
Nelogični reunion
Za početak. Kada se na scenu vrati Britney Spears, Christina Aguilera ili Cindy Lauper teško je govoriti o reunionu, kad se čovjek okupi sa samim sobom (ne računajući poslovnu mašineriju u pozadini).
Neuspješni reunion
Nastavak jedne subjektivne procjene tko je uspio a tko nije, nije loše započeti s Billyem Corganom i njegovim Smashing Pumpkins, koje su fanovi dočekali s velikim očekivanjima. Bend kojem većina karijere leži u sjeni nenadjebivog "Siamese Dream" se vraćao na svakojake načine. Prvo su snimili pravi album "Zeitgeist", totalno se razočarali prihvaćanjem od izdavača, kritike i publike, pa sada, uz nejasnu viziju tko je uopće pravi član benda, izdaju nekakve besplatne povremene singlove putem Interneta. Šteta...
Uspješni reunioni
Ima onih bendova koji su sa scene izašli bez prevelike pompe, bez tabloidskih razloga i uz jednostavan pozdrav fanovima. Faith No More, iako su tvrdili da ih više ništa ne može spojiti, vratili su se s jasno zacrtanim ciljem - odsvirati turneju za gladnu generaciju koja ih (većinom) nikada nije imala priliku vidjeti.
Simpatični revolucionari Rage Against The Machine nisu radili nikakav spektakl ni od razlaza ni od povratka. Kada je Audioslave prestao funkcionirati, a pjevač Zack De La Rocha se vratio iz južnoameričkih ratova, jednostavno su umlatili nekoliko festivalskih koncerata i sada neobavezno najavljuju tko-zna-što. Valjda će biti novog albuma.
Iz te priče pobjegao je i Chris Cornell, jedini eksponirani član Soundgardena. Prekid je trajao 14 godina, a sitna brojka odrađenih koncerata bila je samo zalet za kolekciju hitova. Thayil je, ipak, najavio još štošta novoga.
Alice In Chains čuva oprečne rezultate. Dok se jedni zgražaju što tamo neki mulat smije pjevati depresivne stihove neprežaljenog Laynea Staleya, drugi Cantrellu daju većinu glazbenih zasluga u tom bendu i odobravaju činjenicu što su se vratili i snimili potpuno novi album.
Poželjni i nemogući reunioni
Jedan od neprežaljenih bendova rock scene sigurno su Guns N' Roses u postavi s početka 90-ih. godina (sami izaberite bubnjara - Adler ili Sorum). Sada pišu sex, drugs and rock'n'roll biografije, Axl posjeduje nekakva prava na ime benda, a od turneje vjerojatno nema onoga tko ne bi profitirao.
Black Sabbath su, bez premca, jedan od najlegendarnijih bendova u rock i metal svijetu. Sada, u vrijeme kada je "sitni čovjek genijalnog glasa" Ronnie James Dio preminuo, ostali su samo originalni članovi. Pričaju o povratku, a Ozzy potiho spominje čak i novi album. Fanovi bi, sigurno, bili zadovoljni čak i samo turnejom.
Black Flag nisu tako ogromno ime, ali u svijet punka i rocka definitivno kultno. Tko zna koja bi to postava bila, ali Henry Rollins sigurno je unutra! Potiho se i to spominjalo, a današnji bendovi ne bi imali lak posao nadmašiti jedne od najenergičnijih frontmena ikada.
Pink Floyd su svoju zadnju zajedničku probu imali nešto prije nastupa na Live 8 festivalu. Nakon toga, Gilmour je još jednom zatvorio to poglavlje, zadnju koricu cijele Pink Floyd knjige kreirala je smrt Richarda Wrighta 2008., a još istaknutijim nostalgičarima i Syda Barretta 2006. godine.
Što znači biti legenda i u jednom danu 'izgorjeti' najbolje pokazuje neprežaljena Pantera. Dečki koji su prošli raj i pakao razišli su se u čudnim i posvađanim okolnostima, no nema tog ljubitelja žestokih žanrova koji nije vjerovao da se i ta sjekira jednom mora zakopati. Znao se Anselmo i predozirati, i doživjeti kliničku smrt, ali ona je na posljetku dočekala Dimebaga Darrella koji je ubijen tamo gdje se osjećao kao kod kuće - na pozornici. Iako mnogi zazivaju okupljanje sa Zakkom Wyldeom na gitari, to sigurno ne bi bilo ono što je Pantera bila.
Rezultat i presuda
Rijetko tko govori da reciklirani materijal može biti bolji od onog originalnog, ali da ga je korisno i razborito imati - to sigurno. Glazba tu nosi jednu drugu priču. Koliko bendova postoji da su nakon reuniona bili bolji? Ili snimili bolji album nego prije? Ili izdali ijednu bolju pjesmu nego prije? Ili bili zgodniji nego prije? Slabo, jel'da?
Koji je onda produkt svega? Velika, ogromna i najčešće rasprodana turneja s dodatnim marketinškim ulaznim parametrom. Remasterirana (cijela) diskografska kolekcija ugurana u nekakav 'must-have' box-set, novi best of i live album, nekakav DVD, nova autorizirana biografija i hrpetina novih klinaca koji su se na koncertu uspjeli zakačiti na ono što su im slušali roditelji.
Svaki bend nosi neku svoju čaroliju koja je nekako predodređena da bude najjača u određenom vremenskom razdoblju. U tom smislu valja citirati Davida Lee Rotha: "Stari Van Halen, onaj klasični, te tjera da cugaš, plešeš i jebeš. Ovaj novi Van Halen tjera te da piješ mlijeko, voziš Nissana i budeš u stabilnoj vezi", koji je tako objasnio što znači kada se neki bend jednostavno više ne ubraja u određeno doba. Iako je i sam dio jednog reuniona, vjerojatno ima pravo...
Uz masu dokumentaraca o legendarnim bendovima, preporučamo vam i jedan film o reunionu - "Still Crazy" (Stari dečki dobro praše).
Izvor: Domination
