Novi Sad iz ženskog ugla

Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
Novi Sad iz ženskog ugla

Izvor: Belguest

Turistička organizacija Novog Sada među retkima je u zemlji koja u ponudi obilaska grada ima i jednu osobenu turu – mozaik priču o biografijama dvanaest znamenitih Novosađanki. Šetajući kroz odabrane ambijente grada, koji su na simboličan ili direktan način povezani sa ovim darovitim ženama, upoznaćete se s njihovim delima i steći novu i drugačiju sliku o životu grada.

5638632624d8f13e079167859939939_orig.jpg

Gradska kuća, Foto:F.Montino/Flickr​


Čitalac teksta, a nadamo se i budući gost Novog Sada, proći će put sećanja na jake i talentovane novosadske ženske. One inteligentne, pomalo zaboravljene, one koje bude osećaj poštovanja. Svaka od ovih neponovljivih ličnosti uvešće vas u urbano tkivo grada, na mesta koja se prepliću s njihovim životima.

Za početak razgledanja možete odabrati bilo koju ličnost – možda najpre onu koja je najbliža vašem afinitetu, a mi ćemo priču početi od Jovanke Stojković, vrsne pijanistkinje i kompozitorke 19. veka

Prva pijanistkinja veka


Ova darovita muzičarka završila je studije klavira kod Lista i Drajšoka. Franc List je Jovanku smatrao za „prvu pijanistkinju veka“. Svojom virtuoznošču snažno ulazi u muzički život Novog Sada sedamdesetih godina 19. veka. Bilo je to vreme vatrenog rodoljublja, kada se klicalo kulturi. Jovanka je bila muza Jovana Subotića i Laze Kostića. „Ovogodišnjeg maja pojavio se u srpskim lugovima jedan slavuj…“, pisali su o njoj. Željna usavršavanja, ona u Italiji uči solo pevanje i nastupa kao koncertna pevačica, a ogleda se i u komponovanju. Vreme i delo Jovanke Stojković vodi nas do rimokatoličke crkve imena Marijina. U crkvi postoje koncertne, orgulje, koje su simbolična spona s njom. Zajedno sa Gradskom kućom i spomenikom Svetozaru Miletiću, crkva imena Marijina čini izuzetnu arhitektonsku celinu sa građevinama Trga slobode.

Spisateljica nadahnuta Vojvodinom


Eržebet Berček se svojim proznim delom svrstala u red najznačajnijih književnica među jugoslovenskim Mađarima. Bila je inspirisana svojim podnebljem, a zajednički život Srba i Mađara i položaj žene osnovne su teme njene proze. Najznačajnija dela su joj novela Vándor a Nišavánál (Putnik na Nišavi) i roman A végtelen fal (Beskrajni zid). Pisala je između dva svetska rata. Danas jedna ulica u gradu nosi njeno ime, ali ona nije u centru – vezu između nje i grada naći ćete u Katoličkoj porti – skladnoj ambijentalnoj celini, u kojoj dominira barokno-klasicistička zgrada Katoličke plebanije. U porti se nalazi Kulturni centar Novog Sada, mesto najrazličitijih, klasičnih i alternativnih dešavanja.



Vrsna oratkorka

Dete iz ugledne grčko-cincarske porodice Polit-Desančića Savka Subotić stasala je u „borkinju za ženska prava“. Bila je prva predsednica Srpskog narodnog ženskog saveza i Kola srpskih sestara. Bila je veoma obrazovana žena – bez dlake na jeziku. Upamćena je i po odličnom govoru na predavanju „Žena na istoku i na zapadu“, koji je održala u Beču. Osnovala je i uspešno sprovela program ekonomskog osnaživanja seoskih žena. Sećanje na tu ženu vodi nas u Grčkoškolsku ulicu i Grčku školu. Savkin sin Dejan Subotić, kasnije ruski gubernator Mandžurije, bio je najpoznatiji đak te škole.

Intelektualka bez premca

Anica Savić-Rebac bila je čudo od deteta – u svojoj dvanaestoj godini prevodila je Bajrona. Završila je klasičnu filologiju u Beču, doktorsku disertaciju Pretplatonovska erotologija odbranila je na Univerzitetu u Beogradu. Bavila se naučnim i pedagoškim radom, prevela je sa latinskog Lukrecijeve stihove, a na engleski Njegoševu Luču mikrokozmu. Ostala je upamćena kao jedna od intelektualno najmoćnijih žena u istoriji. Njeno detinjstvo obeležio je značajni krug intelektualaca, okupljenih oko Matice srpske, koja se tada nalazila u zgradi Platoneuma. Urbanu sponu s njom naći ćete u ovom zdanju iz 18. veka, koje samo po sebi ima „biografiju“ vrednu pažnje.

Angažovana urednica

Borac za prava žena bila je i Milica Tomić, spisateljica, urednica i vlasnica najčitanijeg ženskog časopisa Žena. Ćerka slavnog oca Svetozara Miletića i supruga poznatog političara Jaše Tomića, i sama se rano uključila u politički život Vojvodine. Milica je svoj život posvetila uređivanju Žene. Objavljivala je teme o školovanju ženske dece, o ženskim društvima, istorijatu ženskog pokreta u Evropi. Stanovala je u Dunavskoj ulici (u broju 14). Ta ulica je jedna od najstarijih i najslikovitijih u gradu. Jednospratnice živopisnih fasada nose pečat otmenosti iščezlog vremena. Današnjim životom ulice dominira trgovačko-ugostiteljski sadržaj, koji polako briše tragove prošlosti.



20579677694d8f148c7ce6d998403109_v4%20big.jpg

Centar Novog Sada, Foto:anjči/Flickr

Sestre socijalistkinje

Milica i Anka Ninković mogu se smatrati za prve feministkinje. One su ujedno prve žene koje su aktivno učestvovale u političkom životu Srbije, priključivši se socijalističkom pokretu Svetozara Markovića. Živele su život u skladu sa idejama u koje su verovale, boreći se za emancipaciju žena. Obe su završile studije pedagogije u Cirihu i pokušale da otvore prvu privatnu višu žensku školu u Kragujevcu. U blizini Novosadskog sajma jedna ulica nosi njihovo ime.

Humana stradalnica


Jelena Kon je u vreme velike ekonomske krize 1925. godine osnovala humanitarno društvo Kora hleba i Dečje obdanište i savetovalište. Da bi sakupila donacije, organizovala je brojne koncerte, na kojima su, između ostalih, gostovali Bronislav Huberman i Artur Rubinštajn. Za vreme strašne mađarske okupacije, tokom zloglasne racije 1942. godine, kao Jevrejka uhapšena je, mučena, a zatim ubijena i bačena u Dunav, zajedno sa velikim brojem Novosađana. Mesto njenog duhovnog okrepljenja bila je Sinagoga. Ta skladna arhitektonska celina izgrađena u stilu mađarske secesije obuhvata sinagogu, crkvenu opštinu i jevrejsku školu.

Zaboravljena umetnica


Glumica i prva žena rediteljka Milka Marković školovala se i usavršavala u Beču, Minhenu, Pragu, Drezdenu, Berlinu, Rimu... Bila je vodeća i najobrazovanija glumica svoga vremena. Njen angažman u Srpskom narodnom pozorištu započeo je 1885. godine, i trajao je do njene smrti. Režirala je komad Ljubav (1911). Za svoj umetnički rad odlikovana je Ordenom svetog Save. Starost je proživela u siromaštvu, zaboravljena i sama. Mesto gde boravi sećanje na ovu umetnicu svakako je Srpsko narodno pozorište.

Najveća srpska dobrotvorka


Marija Popović-Trandafil potiče iz ugledne porodice. Udala se za bogatog trgovca Jovana Trandafila, koji je brzo udvostručio početno bogatstvo. Marija i Jovan su zajedno osnovali fond za školovanje siromašne darovite dece. Posle muževljeve smrti, ona sama stiče kapital i pretvara ga u različita zaveštanja, čija ukupna vrednost dostiže sumu od 700.000 forinti. Osnovala je fondove za đačke stipendije, udaju sirotih devojaka, izdržavanje udovica, postradale i nemoćne, a njeno najznačajnije zaveštanje je Zavod za pravoslavnu siročad. U ovom zdanju danas se nalazi Matica srpska, najstarija srpska ustanova kulture, koja u svom bogatom fondu ima i kolekciju portreta znamenitih građana, među kojima je i njen portret. Ime ove nesebične žene nosi i trg ispred zdanja. Sahranjena je u Nikolajevskoj crkvi, koju je za života iz temelja obnovila.

Predvodnica ukletih pesnika


Obrazovana i nadarena pesnikinja Milica Stojadinović-Srpkinja svojom poezijom i srcem bila je vezana za Frušku goru. Savremena kritika naziva je predvodnicom plejade ukletih srpskih pesnika. Prevodila je dela Balzaka, Getea, Frankla. Kao saradnica velikog reformatora jezika Vuka Karadžića, sakupljala je narodne pesme. Sarađivala je s mnogim listovima, prva je žena ratni izveštač. Umrla je u Beogradu, potpuno zaboravljena, u krajnjoj bedi. Njoj u čast ustanovljena je književna nagrada. U novijem delu grada jedna ulica nosi njeno ime, a njena dela se čuvaju u arhivi Matice srpske.



Žena ispred svog vremena

Mileva Marić-Ajnštajn, darovita matematičarka i žena Alberta Ajnštajna, prva je Srpkinja koja je studirala na Visokoj politehničkoj školi u Cirihu. Tu je i upoznala budućeg muža. Posle razvoda, Mileva se okrenula porodičnom životu. Kuća njenih roditelja nalazi se u Kisačkoj ulici broj 20. Na tabli kuće zapisano je: „Ovde su boravili Albert Ajnštajn, tvorac teorije relativiteta, i njegova naučna saradnica i supruga Mileva Marić.“ I dok traju rasprave o njenom stvarnom doprinosu nauci, grad se odužio svojoj sugrađanki: Univerzitet je ustanovio nagradu i simpozijum njoj u slavu. Jedna ulica nosi njeno ime, a po njoj se zovu i Ženske studije i istraživanja.

Književnica nestalih svetova


Spisateljica, književna kritičarka, istoričarka umetnosti, profesorica, novinarka, bibliotekarka, naučnica, sve su to profesije kojima se bavila Eržebet Juhas. Njena proza istražuje uzroke i posledice gubljenja tradicionalnih vrednosti na ličnom i društvenom planu. U svojim delima oživela je nestali svet bačke građanske porodice iz palanačkog miljea. Za svoj književni rad dobila je nagradu Ervin Šinko.

* Autorka ideje i turističkog programa Novi Sad iz ženskog ugla je Gordana Stojaković, diplomirani turizmolog. Pri Ženskim studijama i istraživanjima Mileva Marić-Anštajn Gordana Stojaković vodi širi projekat, sa nazivom Znamenite žene Novog Sada. Turistička mapa Novi Sad iz ženskog ugla objavljena je na interaktivnom izlogu Turističkog informativnog centra i na web stranici Ženskih studija. Vizuelni oblik karte osmislila je Mirjana Isakov.
 
Član
Učlanjen(a)
08.04.2010
Poruka
54
Jedno pitanje. Zasto Mileva Maric Ajnstajn? Ako su se razveli, Ajnstajn moze da se pominje samo kao bivsi muz, a ne uz njeno ime (dodje mu kao titula). Po meni to samo smanjuje njeg naucni ugled.
 
Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
Jedno pitanje. Zasto Mileva Maric Ajnstajn? Ako su se razveli, Ajnstajn moze da se pominje samo kao bivsi muz, a ne uz njeno ime (dodje mu kao titula). Po meni to samo smanjuje njeg naucni ugled.

Ostala je do smrti Mileva Maric Ajnstajn pa je to razlog zašto o njoj tako piše a to ne umanjuje njen ugled !!!
 
Natrag
Top