Njegov stav / muška posla

Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
Sve o ženama naučimo u vrtiću (pa zaboravimo)

Autor: Ribafish

Kako bi trebalo razgovarati s curama? Ribafish je ukrstio pero s američkim devetogodišnjakom, autorom knjige ”How to talk to girls” i evocirao vlastita “golobrada” iskustva
big-989-1.jpg

Nedavno je jedan dječak htio otvoriti dušu i, umjesto da to ispriča svojoj mami - svojim riječima napisao je kako bi u životu trebalo pravilno komunicirati s djevojkama. Iskrena ispovijest devetogodišnjeg Aleca Grevena u knjizi “How to talk to girls” govori nam neke gole istine koje muškarci nauče tek kad im počnu rasti brkovi, a bogami stoje i kad im brkove razgrnu bijeli pramičci.

Očigledno je da je taj dječji svijet bolji, jednostavniji i plemenitiji, i da mužjaci kad-tad shvate da su žene unatoč svim svojim mijenama - nježno, ali samoniklo cvijeće koje treba puno pažnje i njege da bi postalo uzorna lončanica. Gdje se i kada dječja zbilja pretvori u nešto drugo? Zbog čega muškarci mijenjaju te iskrene klinačke stavove, postaju proračunata govna i jesu li ti zaključci uopće ultimativno mudri i primjenjivi tijekom cijelog života. Pa pogledajmo neke rečenice/istine iz knjige.


1 Budi sa samo jednom curom, ne pokušavaj biti 
s više njih istovremeno

Teorija: Muškarci nisu za multitasking. Maksimum nam je istovremeno gledanje tekme, žvakanje pive i puštanje vjetrova. Ali misao da bismo mogli provesti cijeli život od cca petnaeste do stopetnaeste s jednom osobom baš nam i nije neki vrhunac jer se volimo igrati i istraživati i uvjereni smo da su kod susjeda jabuke uvijek zrelije.

Tajming: Prve simpatije se javljaju negdje u osnovnjaku, ali tad nam se još toliko ne osvaja. U fazi smo skupljanja - sličice, autići, rekordi u igricama i to. A kako još nismo za seks, cure su nam dosadne jer ne znaju igrati nogač i očajne su u kompjutorskim klanjima. Među ekipom, frajer je onaj tko ima više nečega. Neki imaju bogate starce pa se prave skupim tenisicama, neki svu pažnju usmjeravaju na čitanje, treći se bace u glazbu... 
S prvom neseksualnom vezom u stvari ne znamo što hoćemo i čisto iz dosade krenemo šarati. Iz medija saznamo da grudi naše djevojke i nisu najsavršenije na svijetu, guza najprćastija, kao i da postoje njene prijateljice koje nas gledaju onako kako nas je i sadašnja nekad gledala. Pa krenemo u osvajanje. I lupamo glavom o zid jer smo zbog par minuta lošeg žuljajućeg trljanja poništili nešto što je moglo biti divno...

Zašto kvarimo idilu: Muškarci se boje dosade. I volimo se igrati i skupljati igračke. I imati više igračaka od drugih dječaka. Kad jednom shvatimo da naša cura nije tu samo zbog nas i prvi put se ozbiljno posvadimo − idemo probati okolo. Velik je dio odgovornosti na nama, ali i vi se znate uljuljati u vezu i ne činiti ništa da biste je osvježile. Ne tjeramo vas da nam u krevet dovedete sestre mulatkinje ni da nas uronite u kotao s čokoladom, ali ako fakat ne dajete ništa, mi ćemo otići.


2 Nađi baš onu koja ti se sviđa, makar to trajalo godinama

Teorija: U osnovnjaku sam bio zaljubljen u Moranu jer je bila pametna i zgodna. Sendviče sam silom uzimao od Bube. Šlatao sam Sašu jer je među prvima dobila cice i imala sporije reflekse. Što mi je pogodovalo jer sam bio deblji pa bih kod Sandre često fasovao šamar. Uglavnom, sa svima sam se više družio nego s Moranom, nje me bilo strah jer sam mislio da je pametnija od mene pa zašto bi se onda družila sa mnom. Ako ti doma kao klincu ne usade samopouzdanje, nisi se baš usrećio, i malo ćeš teško ući u svijet odraslih neokrznut. Morana se palila na Sinišu koji je najbolje igrao nogomet. Ja sam očajno igrao nogomet, ali sam pisao dobre zadaćnice iako zbog č i ć nisam nikad imao 5. Pa nikad nisam bio s onom s kojom sam htio. Više nisam vidio Moranu.

Tajming: Uvijek se nekom sviđaš, ali najčešće na tebe ne padaju one kojima bi jeo travu iz ruke. Sranje nastaje ako si prelabilan da odustaneš od bitke za savršenu i prepustiš se nekoj velikookoj samo zato da imaš nekog kraj sebe. Otprilike u trećem srednje. Onda si ni vrit ni mimo, shvatiš da si šupak i samo gnjaviš nesretnicu koja ti visi s ramena i na kraju joj slomiš srce na prvom tulumu.

Zašto kvarimo idilu: Zato što smo najčešće kukavice da priđemo, a kad i priđemo, najčešće ne kužimo vaša pravila. Ono, da se vama igra, vrti oko malog prsta i da ne želite popustiti od prve. A ne shvaćate da su nama pune gaće. Jednom kad skupimo dovoljno hrabrosti da priđemo idealnoj − ona više nije idealna. Naime, kroz godine hodanja i biranja metodom pokušaja i pogrešaka previsoko smo digli standarde i na kraju nas više ništa ne može zadovoljiti. Čuvajte se muškaraca koji previše razmišljaju i svaki put kad ih vidite da boraju obrve − iznenadite ih seksom...


3 Treba imati strpljenja s djevojkama i ne navaljivati

Teorija: Strpljenje? Mi koji smo morali plakati kad je Tito umro, dakle generacije koje pamte crno-bijele televizore, možda i imamo strpljenja. Ova današnja deca - nikako. Muškarac bi danas htio seks nakon prve kave, žena nakon bonus pakiranja od 500 + 200 grama gratis. I tu sve puca. Kod žena vrijeme potrebno za baridbu raste s godinama. Tako ćete za jednu klasičnu MILF (mother i like to… uf… rimuje se s “tlak”), razočaranu muškim rodom trebati plesti mrežu mjesecima. Što su žene mlađe, kraći je i put uletavanja, no koliko god kratak bio, puno je dulji od prosječnog muškog fitiljčića... Uostalom, što se može očekivati od bića kojima ne treba predigra...

Tajming: Dokad treba imati strpljenja s osvajanjem, šarmiranjem? Dok ona ne naleti na kretena i onda ti se nakon seksa s njim isplače na ramenu i prizna da je pogriješila? Na silu se ništa ne postiže, ali neke žene stvarno ne znaju granicu odbijanja. I zato, što prije naletimo na takvu, to bolje jer ćemo prije preboljeti i shvatiti da vas ima i loših, jako loših.

Zašto kvarimo idilu: Kad dobijemo izljev sperme u mozak, ne shvaćamo da ste s nama mislile imati nešto nakon sedme kave, a mi smo vas primili za ruku nakon šeste i sve upropastili. Kad pomislimo da nas zezate, dignemo sidro i odemo na manje zahtjevno putovanje. Kad nam prekipi s vašim odugovlačenjem − idemo dalje. Kupite si zlatnu ribicu i na njoj isprobavajte koliko će dugo moći bez hrane. Nas poštujte ili nam nemojte davati lažne signale.


4 Djevojke vole cvijeće, ali 
ne vole opsjedanje

Teorija: Kad smo djeca, lako je sagnuti se i ubrati tratinčicu. To je baš slatko. Ali kad si na kraju srednje već pobrao cijelu livadu uz ružičnjak njenih staraca i susjeda - nisi joj više toliko mio. Kasnije imamo love za cvijeće, ali nam nije u mentalnom sklopu da shvatimo zašto se netko raduje svježe ubijenoj kombinaciji stabljike, listova, latica i tučka. Muškarac koji stalno poklanja cvijeće je mudar, ali proračunat. I mi volimo ćevape, ali to nije razlog da nam na svaki dejt donosite veliku porciju s više luka. Opsjedanje je karakteristika napornih muškaraca koji su se jednom u životu dugotrajnim i napornim upucavanjem ipak uspjeli ogrepsti za snošaj i vječno ponavljaju taktiku. Same ste si krive − nađite one koje popuštaju takvim likovima i dezintegrirajte ih, pa ćemo svi biti sretniji.

Tajming
: Cvijeće poklanjamo kad pitamo mamu ili starijeg brata kako da uletimo. Dakle, krajnji stadij. Petnaest godina. Prvi put kad ne dobijemo seks na buket, nadurimo se i odustajemo.

Zašto kvarimo idilu: Djevojke žele znak pažnje. Čokolada je divan znak pažnje, ali pokažite mi prstom ženu koja neće nakon tri slatkiša početi unjkati kako je debela i da hoćete od nje napraviti Maricu iz jedne njemačke bajke. Mi želimo inovativnost, iznenađenja. Mrzimo kolotečinu, mrzimo vaše poklone iz kataloga i smatramo da je poklon koji smo sami smislili ili napravili nešto stvarno jako vrijedno. Mi ne volimo poklanjati cvijeće jer ne postoji ekvivalent koji bi nas zadovoljio. Ali kad vi volite cvijeće... Što se pak opsjedanja tiče, ako ste nam već dali broj, onda nam dajte i razlog da ga izbrišemo. Kulturno i pristojno. Ili se drugi put nemojte zapiti i plesati na šanku pa dijeliti posjetnice kao kokice...


5 Jako lijepe cure su kao jako skupi automobili - troše puno ulja. Zato je bolje odabrati normalnu

Teorija: Kako prepoznati normalnu curu? Mali Amer koji je napisao ovu knjigu (meni to više djeluje kao da je ispunio informativku − sitnu bilježnicu u koju razrednice pišu roditeljima sranja koja si složio u školi) kaže da su mu idol curice koje žele biti cheerleadersice, plave, našminkane i nakinđurene. Kad stasaju i odrastu, muškarci shvate da takve cure baš i nisu najpametniji izbor za životnog partnera, ali što vrijedi kad, nažalost, nama upravljaju dvije glave. Ja ni danas ne znam što je to normalna cura, ali znam da želim provesti ostatak života s jednom. Ali kad vidim da ona ima plan i program u koji me želi ukalupiti poput ne pretjerano bitne puzzle (ne one rubne niti zadnje nego neke s oblakom ili morem), koliko god ona prekrasna i inteligentna bila − bježim poput Usaina Bolta...

Tajming: Kad roditeljima dođemo s pitanjem zašto Ivana ima dečka koji već ima bradu i vozi Hondu i možemo li i mi dobiti auto za rođendan. Istina je surova, ali krajem osnovne lagano počinjemo shvaćati da najatraktivnije cure ne odnose odlikaši, koliko god se naši roditelji zaklinjali u to. Eto, mama, zato nikad nisam dobio peticu nakon drugog srednje, a ne zato što sam ljenčuga!

Zašto kvarimo idilu: Krenimo od toga da nemamo bogate roditelje ni sposobnost udaranja kožnog mjehura, ali da baš nismo ni Nevenoliki pa slinimo za misicama. Onda shvatimo da nemamo šanse pa tražimo zgodne a pametne. Ali te su se uhljebile dok smo mi još trtljali po komodorcima i ranim PS-ovima. Onda bismo trebali biti s nekom sredinom. Normalom. U rangu Škode. Ono, dobar motor, ali izvana ne baš. Pa budemo sa Škodom, ali se okrećemo za Ferrarijem i Lamborghinijem pa se Škoda duri. Svejedno, kad shvatimo da je servis i registracija za ovu našu 1000, a za onu jurilicu 100.000 kuna, možda ono dijete s početka priče stvarno i ima pravo? Nažalost, većina nas se u životu želi jednom provozati preskupim autom, ali brzo shvatimo da ona zahtijeva pretpranje, pranje, poliranje voskom, deratizaciju unutrašnjosti i promjenu dizajna. Više puta dnevno. Hvala, ali ne hvala. Normalne, gdje ste?


6 Treba kontrolirati svoju ushićenost i ne biti prebedast

Teorija: Što jes − jes. Mi se volimo veseliti svakoj pobjedi, i što smo stariji, a pobjede sve rjeđe, naše ushićenje postaje sve glomaznije. žene u vezi, naprotiv, često žele da su one u prvom planu pa ako njihova uloga počne blijedjeti, znaju biti nadurene. Ali, prokleto je teško ubiti dijete u muškarcu ili ga barem probati staviti u okove. Istina je da smo često preemocionalni, urlamo na tekmama i katkad pogledamo nečiji dekolte, ali prema ostalim životnim problemima, to su stvarno dječje igre.

Tajming: Neki nikad ne odrastu. Vidite li urednika u Playboyu (koji bi po defaultu sa svojih tridesetak godina trebao biti neki yuppie) kako u svom Cliju kraj otvorenih prozora jede slanac i skupa sa svojim juniorom urla “Autostop” Divljih jagoda, slegnite ramenima i pomirite se s time da je to tak. Muškarci najčešće odrastu nakon neke nesreće ili na dan kad se zaposle. Ali nema točne definicije.

Zašto kvarimo idilu: Kako kaže jedna lijepa definicija − dječaci zarobljeni u tijelima muškaraca postoje zato da bi nasmijavali djevojčice u tijelima žena. Neke se stvari teško mijenjaju. Neke nikako. Ako naletite na tipa koji pršti od veselja i nasmijava sve oko sebe, ne očekujte da će doći na upoznavanje k vašima u kravati i odijelu. Ako ste kastrirane duhom, nađite nekog sličnog sebi ili si kupite cucka, a nas blesave pustite drugima.


7 Cure ne vole očajnike 
i depresivce

Teorija: Muškarci često znaju biti gadovi jer znaju kako žene mogu biti labilne kad ih nešto povrijedi. Pa ulete sa spikom − bit ću ti rame za plakanje. Često se takva večer završi kao rame za kakanje po bivšem, ali najniži od nas dobro znaju da se sa svakom suzom osim obraza vlaži i još jedna zona, pa znaju odigrat na blef − on je bio govno, uzmi mene. Ovim bih se putem ispričao A. K. (32) koju sam iskoristio kad joj je umro pas. Ali, dobro, tek nakon sat vremena slušanja o njegovim buhama i poštarima... S muškim plačipičkama je drukčije. Ako se stalno jadaš i kakiš, naravno da te nitko neće voljeti.

Tajming: Neki se rode kenjkavi i tu nema pomoći. Takve treba zaobilaziti. Inače, znamo se raspekmeziti nakon prvog prekida koji nismo htjeli. Dakle, ona prava, teška mesingana košarica, kad si se nadao toplom snošaju pa ničim izazvan dobio vrata u čelo. Pravi Hrvati pljunu na vrata, razbiju okućnicu i poševe tri slučajne prolaznice na putu do kuće nakon što rasture birtiju, a mi normalni se ukiselimo na mjesec-dva. Ali prođe to...

Zašto kvarimo idilu: Prvu sam košaricu iskoristio da jadan poševim sve što je hodalo u krugu od 20 kilometara. Nije pomoglo. Drugu sam pak plakao svima živima i postao polualkos. Nije pomoglo. Nakon treće ću se valjda ubiti. Neki muškarci su jednostavno preemotivni, a drugi preveliki egotripovi da sportski podnesu poraz jer su previše zaokupljeni sami sobom tijekom veze. Svejedno, nije li bolje biti s nekim tko prizna emociju i podijeli s vama svoju ranjivost nego s nekim strojem za štancanje brojeva? Znamo da ne želite slušati naše jadikovke o bivšima, ali mi vam to govorimo jer ne bismo željeli da se povijest ponavlja. U krivu smo, zar ne?


piše Ribfish
 
Poslednja izmena od urednika:
Natrag
Top