LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
[h=1]Nemačka sada prodaje imovinu DDR-a[/h] Izvor: SEEbiz
Berlin -- Privatizacija ni u Nemačkoj nije završena: predstoji prodaja preduzeća koje je još od bivšeg DDR-a vlasnik na hiljade zgrada i privrednih objekata.
Međutim, ta privatizacija mogla bi biti minsko polje.
Više od dvadeset godina nakon sloma Nemačke Demokratske Republike njen Glavna kancelarija za upravljanje stambenim i privrednim zgradama u državnom vlasništvu još uvek je u vlasništvu Fondacije za privatizaciju nemačke vlade.
Još 1991. je od tog državnog ureda stvorena kompanija, TLG Immobilien GmbH koja je vlasnica 12.000 stanova i više od 300 privrednih objekata u gotovo svim pokrajinama koje su nekad činile DDR.
[TABLE="class: antrfile right, align: right"]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD="class: textvesti"]Zapravo je nemačka fondacija za privatizaciju i uprava TLG-a od ove kompanije učinila preduzeće koje sasvim lepo posluje. Godišnje ostvaruje zaradu od pedesetak miliona evra, ali je pitanje hoće li privatnom investitoru to biti dovoljno - obzirom na milijardu i pol koliko bi morao uložiti. U fondu preduzeća ima i zgrada koje su sasvim nove, mnoge su potpuno obnovljene, ali naročito među privrednim zgradama ima i takvih koje će jedva pronaći nekoga ko će ih htjeti iznajmiti.
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Nemačka je već nekoliko puta želela privatizirati i to preduzeće, ali je uvek u poslednji trenutak nešto sprečilo prodaju. Posljednji put je to bilo 2008. ali se Berlin, zbog krize u zoni evra uplašio da neće uspeti prodati TLG za pravu vrednost.
Stručnjaci procenjuju kako je reč o vrednosti od najmanje milijarde i 500 miliona evra, ali političare u Berlinu muči još jedan problem: privatizacija istočnonemačkog "Stanoinvesta" bi se lako mogla pretvoriti u političku minu koja bi vladu kancelarke Merkel mogla skupo koštati - samo godinu dana pre izbora.
Investitori zapravo nisu problem: ulaganje u nekretnine u Nemačkoj je za mnoge ulagače zanimljiva opcija. U privatizacijama koje su sprovodile i neke komune na zapadu zemlje su se redom javljali brojni investitori, od firmi sa Dalekog istoka i Arapskog poluostrva pa do raznih investicionih fondova sa zapada. No pokazalo se, ao tome su mediji iscrpno izveštavali, kako su se takve privatizacije stambenog fonda u pravilu pretvarale u pravu katastrofu.
Investitora je samo zanimalo izvući što veću dobit, tako da su zgrade i čitava naselja čiji su bili vlasnici pretvarale u ruševine i leglo kriminala. Novi vlasnik često nije plaćao niti najosnovnije održavanje instalacija i zajedničkih prostorija - stubišta, liftova i podruma, tako da je odselio svako ko je ikako mogao. Ostali su najsiromašniji a nije bila retkost da su im se vremenom pridružili i "divlji" stanari, oni koji su jednostavno provalili u napuštene stanove.
Ukratko, ministru finansija Volfgangu Šojblu ostaje dilema: ili će, u uslovima za prodaju, postaviti stroga pravila za zaštitu stanara i za održavanje zgrada, ili će se samo brinuti da napuni državnu kasu. Jer svaki dodatni uslov će svakako spustiti cenu i odvratiti investitore, ali politički gledajući, baš svaki potez može biti kriv.
Jer, nemačku vladu će se optuživati ili da je "jeftino prodala porodično srebro" ili da je pustila "mutne" investitore da u ovoj zemlji ugroze budućnost 1000 stanara takvih stanova. Već 2008. su za kupovinu bili zainteresovani i hedž-fondovi poput Lone Star ili Oaktree i stanari u zgradama TLG-a nipošto nisu verovali kako je takvim novčarskim institucijama baš osobito na srcu dobrobit stanara.
Ipak, nemački ministar finansija Šojble je uveren kako je ovo pravi trenutak za privatizaciju. Oseća se oporavak, a investitori opet mogu nabaviti novac za veće investicije. Zato investiciona kuća Barclais Capital do 16. april prikuplja pisma interesa mogućih investitora pre nego što ozbiljnim kandidatima pošalje poslovne podatke o TLG-u. Pri tome se naročito pazi da se poštuju i svi evropski propisi o javnim tenderima, a prve ponude bi mogle stići do juna.
Berlin -- Privatizacija ni u Nemačkoj nije završena: predstoji prodaja preduzeća koje je još od bivšeg DDR-a vlasnik na hiljade zgrada i privrednih objekata.
Više od dvadeset godina nakon sloma Nemačke Demokratske Republike njen Glavna kancelarija za upravljanje stambenim i privrednim zgradama u državnom vlasništvu još uvek je u vlasništvu Fondacije za privatizaciju nemačke vlade.
Još 1991. je od tog državnog ureda stvorena kompanija, TLG Immobilien GmbH koja je vlasnica 12.000 stanova i više od 300 privrednih objekata u gotovo svim pokrajinama koje su nekad činile DDR.
[TABLE="class: antrfile right, align: right"]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD="class: textvesti"]Zapravo je nemačka fondacija za privatizaciju i uprava TLG-a od ove kompanije učinila preduzeće koje sasvim lepo posluje. Godišnje ostvaruje zaradu od pedesetak miliona evra, ali je pitanje hoće li privatnom investitoru to biti dovoljno - obzirom na milijardu i pol koliko bi morao uložiti. U fondu preduzeća ima i zgrada koje su sasvim nove, mnoge su potpuno obnovljene, ali naročito među privrednim zgradama ima i takvih koje će jedva pronaći nekoga ko će ih htjeti iznajmiti.
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Nemačka je već nekoliko puta želela privatizirati i to preduzeće, ali je uvek u poslednji trenutak nešto sprečilo prodaju. Posljednji put je to bilo 2008. ali se Berlin, zbog krize u zoni evra uplašio da neće uspeti prodati TLG za pravu vrednost.
Stručnjaci procenjuju kako je reč o vrednosti od najmanje milijarde i 500 miliona evra, ali političare u Berlinu muči još jedan problem: privatizacija istočnonemačkog "Stanoinvesta" bi se lako mogla pretvoriti u političku minu koja bi vladu kancelarke Merkel mogla skupo koštati - samo godinu dana pre izbora.
Investitori zapravo nisu problem: ulaganje u nekretnine u Nemačkoj je za mnoge ulagače zanimljiva opcija. U privatizacijama koje su sprovodile i neke komune na zapadu zemlje su se redom javljali brojni investitori, od firmi sa Dalekog istoka i Arapskog poluostrva pa do raznih investicionih fondova sa zapada. No pokazalo se, ao tome su mediji iscrpno izveštavali, kako su se takve privatizacije stambenog fonda u pravilu pretvarale u pravu katastrofu.
Investitora je samo zanimalo izvući što veću dobit, tako da su zgrade i čitava naselja čiji su bili vlasnici pretvarale u ruševine i leglo kriminala. Novi vlasnik često nije plaćao niti najosnovnije održavanje instalacija i zajedničkih prostorija - stubišta, liftova i podruma, tako da je odselio svako ko je ikako mogao. Ostali su najsiromašniji a nije bila retkost da su im se vremenom pridružili i "divlji" stanari, oni koji su jednostavno provalili u napuštene stanove.
Ukratko, ministru finansija Volfgangu Šojblu ostaje dilema: ili će, u uslovima za prodaju, postaviti stroga pravila za zaštitu stanara i za održavanje zgrada, ili će se samo brinuti da napuni državnu kasu. Jer svaki dodatni uslov će svakako spustiti cenu i odvratiti investitore, ali politički gledajući, baš svaki potez može biti kriv.
Jer, nemačku vladu će se optuživati ili da je "jeftino prodala porodično srebro" ili da je pustila "mutne" investitore da u ovoj zemlji ugroze budućnost 1000 stanara takvih stanova. Već 2008. su za kupovinu bili zainteresovani i hedž-fondovi poput Lone Star ili Oaktree i stanari u zgradama TLG-a nipošto nisu verovali kako je takvim novčarskim institucijama baš osobito na srcu dobrobit stanara.
Ipak, nemački ministar finansija Šojble je uveren kako je ovo pravi trenutak za privatizaciju. Oseća se oporavak, a investitori opet mogu nabaviti novac za veće investicije. Zato investiciona kuća Barclais Capital do 16. april prikuplja pisma interesa mogućih investitora pre nego što ozbiljnim kandidatima pošalje poslovne podatke o TLG-u. Pri tome se naročito pazi da se poštuju i svi evropski propisi o javnim tenderima, a prve ponude bi mogle stići do juna.