Neil Young

Angie83 · 07.12.2010

Neil Young rođen je 12.12.1945. u Torontu u Kanadi. Nakon razvoda roditelja s majkom se seli u Winnipeg, a već se u srednjoj školi počinje aktivno baviti sviranjem. Svirao je ne samo u garage-rock grupama kao što su Esquires, već i u lokalnim folk klubovima i kafićima gdje je s vremenom sreo Jonia Mitchella i Stephena Stillsa. Sredinom 60-ih vratio se u Toronto gdje je svirao folk kao solo izvođač, a 1966. priključio se bendu Mynah Birds. Frustriran neuspjehom u domovini, Young se seli u Los Angeles vodeći Palmera sa sobom kao podršku. Tamo susreću Stillsa s kojim osnivaju Buffalo Springfield koji ubrzo postaje jedna od vodećih grupa na kalifornijskoj folk-rock sceni. Unatoč uspjehu, grupa je bila vrlo nesložna, pa je Neil više puta odlazio iz grupe, da bi u ožujku 1968. konačno i započeo solo karijeru.

Nakon što je Neil Young napustio kalifornijski folk-rock bend Buffalo Springfield (1968.), uspio je polako postati jedan od najutjecajnijih pjevača i tekstopisaca svoje generacije. Od početka njegove solo karijere u 60-ima, pa sve do kasnih 90-ih on nije prestao pisati, snimati i nastupati, a njegova službena biografija sadrži samo jedan dio njegovog stvaralaštva jer je čuvao ogromnu količinu neobjavljenog materijala. Jednako revno Young je istraživao novi glazbeni teritorij, od rockabillya i bluesa do elektronske glazbe.

Tijekom svoje karijere, Young je varirao između countryja i folka i u oba ostavio neizbrisiv trag. Otprilike je jednak broj pjevača - tekstopisaca i grunge i country rock bendova koji tvrde da im je uzor bio upravo Neil Young. Unatoč toj ogromnoj slavi i utjecaju, njegov nemiran duh tjerao ga je da istražuje i dalje i otkriva nove mogućnosti, piše nove pjesme i eksperimentira s novim stilovima, čak i u četvrtom desetljeću svog glazbenog stvaralaštva.

Početkom 1969. objavio je svoj debitantski album. Sljedeći je album "Everybody Knows This Is Nowhere" snimljen je u samo dva tjedna, a pjesme "Cinnamon Girl" i "Down By The River" doveli su ga do zlatne naklade. Nakon toga Young počinje svirati s Crosbyem, Stillsom i Nashom, a priključuje im se i na njihovom klasiku "Deja Vu" (1970.). Iako je sad pripadao grupi njegova solo karijera nije mirovala, pa početkom 1971. objavljuje još jedan klasik - "After The Gold Rush".

Iako su Crosby Stills, Nash i Young bili vrlo uspješni grupa se raspala do proljeća 1971., a kao epitaf je ostao live album "Four Way Street". Sljedeće je godine Young postigao svoje prvo mjesto na top listi pjesmom "Harvest", s njegovog prvog i jedinog No.1 albuma, "Heart Of Gold". Umjesto da ponovi prijašnji uspjeh, novo je djelo bio bučan, bljedunjav film "Journey Trough The Past" uz koji je išao i odgovarajući soundtrack. I film i soundtrack su pobrali katastrofalne kritike, kao i live album snimljen s The Stray Gators, "Time Fades Away".

Okupiran smrću zbog predoziranja prijatelja Dannya Hittena 1972. i Brucea Berrya sljedeće godine, Young je napisao "Tonight`s The Night" ali ju je odbio objaviti tada. Umjesto toga objavio je "On The Beach", a "Tonight`s The Night" je objavljena tek u proljeće 1975. Do tog vremena, Young se već uspio oporaviti od šoka i okupio je prateći bend Crazy Horse, s kojim snima album "Zuma".

Nakon nekoliko prosječnih projekata, "Rust Never Sleeps" (1978.) vraća Youngu njegovu prijašnju slavu, ali on odbija ostati na istom putu i "vara" publiku albumom iz 1980. "Hawks&Doves", kolekcijom aukustičnih pjesama koje su promicale interese konzervativnih, desničarski orjentiranih političara. Sve do 1987. i nove suradnje s Crazy Horseom na albumu "Life" trajalo je razdoblje čestih stilskih promjena i eksperimenata. Tada počinje povratak u formu, sve do kreativnog trijumfa 1989. s jednim od najboljih albuma karijere, "Freedom".

U devedesete je ušao žestoko, uz pratnju vjernog Crazy Horsea, s "Ragged Glory". Kao ikona i uzor alter rock i noise bendova, Young kreće na turneju sa Sonic Youth, objavljuje bučni live album "Weld" i feedbackom obojani "Arc". No, već 1992. staje na loptu s lijepom akustičnom pločom "Harvest Moon", svojevrsnim nastavkom legendarnog "Harvesta" iz 1972. "Sleeps With Angels" (1994.) duboko je prožet samoubojstvom Kurta Cobaina, a nastavak odavanja počasti grungeu bio je i zajednički album s Pearl Jam "Mirror Ball" iz 1995.

U ljeto 1996. ponovno se spojio s Crazy Horseom na albumu "Broken Arrow" uz koji je pokrenuta i kraća turneja. To je dokumentirano na filmu "The Year of the Horse", Jima Jarmuscha, koji je popraćen i dvostrukim live albumom. 1999. su mu se ponovno priključili Crosby, Stills i Nash, uslijedio je album "Looking Foward" i njihova prva turneja u posljednjih petnaest godina. Novi Youngov solo projekt pojavio se u proljeće 2000., a nazvan je "Silver and Gold". Dvije godine kasnije izlazi solidni "Are You Passionate", dok 2003. obilježavaju reizdanja nekoliko klasičnih albuma iz 70-ih ("On The Beah", "Tonight's The Night" i isčekivanje novog studijskog albuma.

Najnoviji album izašao je u studenom 2007.g. Opor ali blještav, u isto vrijeme akustičan i električan, ˝Chrome Dreams II˝ i u novom mileniju održava popularnost jednog od najvećih kantautora u povijesti rocka.˝Chrome Dreams II˝ nastavak je albuma ˝Chrome Dreams˝ koji je originalno snimljen 1977. i koji je u posljednjem trenutku odložen na policu jer je Rerpise procijenio da im se u tom trenutku više isplati objaviti Neilovu drugu ploču iz toga vremena- ˝American Stars and Bars˝. ˝Chrome Dreams˝ nikada nije objavljen.˝Chrome Dreams II˝ producirali su Neil i Niko Bolas (aka The Volume Dealers), većina pjesama snimljena je u live varijanti, a prema Youngovu svjedočenju pjesme se ovoga puta tematski razlikuju jedna od druge, što nije bio slučaj na njegovom predzadnjem studijskom izdanju ˝Living with War˝, pa će fanovi u sjećanje vrlo lako prizvati album ˝After the Gold Rush˝ ili ˝Freedom˝. Prve tri pjesme (˝Beautiful Bluebird˝, ˝BoxCar˝ i ˝Ordinary People˝) datiraju još iz 1980.