Nespomenut je i "Majstori, majstori", a redovno i sasvim opravdano se nalazi visoko na listama najboljih.
Goran Markovic je izrazito umesan u otvorenom ili alegorijskom izrazavanju drustvene kritike, a "Majstori" su zlatan primer ovog drugog. Izrazito viseslojan film, iako se naoko cini jednostavnom mesavinom komedije situacije, naravi i zabune. Lik direktorke skole je personifikacija sistema koji se isprva suptilno, a na kraju otvoreno kritikuje kroz usta skolskog inspektora u izvedbi Radeta Markovica. Dodao bih da ce iole nacitaniji gledaoci u njegovom liku i nastupu prepoznati Bulgakovljevog Volanda - i time jos jedan sloj u naoko jednostavnoj filmskoj fabuli.
Za slucaj da nije spomenut "Vec vidjeno" - da ispravimo i taj nedostatak. Takodje elementi politicke alegorije zavijene u psiholosku stravu. Sa predvidjanjem krvavog raspleta, koje se, nazalost, i obistinilo nekolicinu godina po izlasku filma.