Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Vibracija je nova medicina

UMESTO PILULA, ZVUK KAO LEK

OAGHOOo.jpg


Kada je poslednji put neka lepa muzika ulepšala vaš dan? Bez obzira da li je tmuran ili sunčan, muzika će uneti lepotu u svaki trenutak. Zato, pokušajte da se povežete sa onom koja vam prija – već sada

Poznato je da muzika može da leči, a neki naučnici su još u prošlom veku otišli i korak dalje.
Izraz sajmatiks (Cymatics) je skovao švajcarski lekar, umetnik i istraživač Hans Dženi (Hans Jenny) opisujući fenomen akustičnog efekta zvučnog talasa. Dženi je stvorio tehnologiju koja je omogućavala da se vibracije materijalizuju, tj. da se pretvore u sliku i budu vidljive.

Povratak na vibraciju zdravlja. Ovaj naučnik je verovao da je evolucija proces koji stvaraju male vibracije i predvideo da bi bilo moguće lečenje zvukom ako bismo razumeli jezik vibracija našeg tela. S druge strane, ako bismo na neki način mogli da čujemo jedinstven zvuk svake od naših ćelija, organa ili tkiva kad su zdrava, mogli bismo da ga reprodukujemo onda kada je telo bolesno kako bismo ga ponovo vratili na vibraciju zdravlja.
Šezdesetih godina, dr. Piter Gaj Meners (Peter Guy Manners) je radio sa Dženijem na primeni sajmatiksa u medicinske svrhe. Dr. Manners je bio priznat u celom svetu kao pionir u bio-magnetskoj medicini. Neumorno je radio na pravljenju muzičkog kataloga naših tela, i stvorio mašinu za prenos naučno usklađenih vibracija koje isceljuju telo.

TSHGISn.jpg


Nova vrsta lečenja. I nakon smrti njihovih osnivača, sajmatiks i istraživanja koja je pokrenuo Gaj Meners nastavila su da se popularišu širom sveta. Da li je blizu trenutak kada ćemo umesto da odemo u apoteku po tablete, skoknuti do Sajmatiks studija kako bismo dobili vibraciju kao lek? Zamislite kako bi to izgledalo.

Oblast vibracije kao nove medicine je istovremeno nova i drevna, naučna i intuitivna. Dok čekate na razvoj tehnoloških aparata koji će omogućiti delovanje ovih novih “lekova”, možete da počnete sa korišćenjem vibracija već sada u vašem životu. Krenite za početak sa antistres varijantom. Kako?

QG6Gx5q.jpg

Reprodukcijom jedinstvenog zvuka naših zdravih ćelija mogle bi da se leče kada su bolesne

Vaša lična vibracija. Izaberite potpuno mirno mesto. Otvorite se potpuno za zvuke vašeg tela, osluškujte i prihvatite ih. Povežite se sa drugim ljudima putem vibracija.
Zamislite svoj život kao apsolutnu harmoniju svega što je u vama i oko vas.
Izaberite muziku vašeg života i ne dozvolite da je iko pokvari.

Tekst: Ivana Mitrović

Izvor: Antistresvodic.rs
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Klasična muzika leči visok pritisak, glavobolje, astmu...

Spas za migrenu su note Đuzepea Verdija, asmatičarima pomaže Johanes Brams, a Bah i Mocart spuštaju krvni pritisak

1a31d2.jpg


AKO imate visok krvni pritisak, trebalo bi da slušate muziku Johana Sebastijana Baha ili Volfganga Amadeusa Mocarta. Umiriće vas i osloboditi presije, a pomoći će vam i da budete efikasniji na poslu ili u učenju. Spas za migrenu su note Đuzepea Verdija, a asmatičarima pomaže Johanes Brams. Kompozicije Petra Iljiča Čajkovskog su preporuka za one koji imaju problema sa srčanom slabošću i povišenim holesterolom. U prevodu - klasična muzika leči. I to je, više puta, naučno dokazano. Ali, da bi efekat bio potpun, potrebno je da je slušate svakog dana, baš kao što pijete određene lekove, ujutru i uveče, najmanje po 12 minuta. U tom slučaju se luči hormon zadovoljstva, koji opušta organizam i deluje oko 12 sati, pa bi trebalo da ponovite "terapiju", da bi efekat trajao celog dana.


(Novosti)
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Tajna uticaja Mocartove muzike

1a3fee.jpg


Dejstvo Mocartove muzike na čovjeka

Veliki bečki klasik postao je "zamorče" za naučnike u XXI vijeka. Nakon proučavanja uticaja Mocartove muzike na čovjeka, ljudi od nauke tvrde da postoji iznenađujući efekat.

Šta radi sa našom sviješću "sunčani" genije?

Mladi virtuoz


Volfgang Mocart je počeo muzičko obrazovanje veoma rano, i već sa četiri godine, budući genije počeo je prve kompozitorske skice. Otac je držao dječaka u čvrste uzde: oštra disciplina, stalna zauzetost i aktivna koncertna djelatnost od pet godina.

Leopold Mocart želio je da njegov sin postane kompozitor, a po običaju tog vremena muzičar je mogao da postane kompozitor tek nakon dobijanja priznanja virtuoza-izvođača.

Priznanje virtuoza mali Mocart je dobio prije adolescencije. Ali to ga je koštalo velikog napora: mnogo satni koncerti pred plemstvom su veoma iscrpljivali muzičara.

Jednom posle nastupa pred kraljicom Marijom Terezijom, Mocart se razbolio od groznice, tijelo mu prekrio crveni osip - to je bio šarlah. Zahvaljujući naporima kraljevskog ljekara dječaka je uspio da se oporavi.

Mocart je puno putovao, imao je mnogo koncerata i "lutao" po dvorovima Evrope u potrazi za stalnim prebivalištem. Konstantne neprijatnosti, finansijske teškoće i odsustvo stabilnosti - sve je to morao da istrpi mladi kompozitor.

Ipak savremenici su primjećivali njegov lak karakter, veselu narav i ljubav prema šali i igri. Mocart je obožavao razne prijeme, maskembale, volio je da igra i veselo provodi vrijeme.

Nesumnjivo, to se odrazilo na muziku kompozitora. Njegova muzika je bogatija od ostalih sa Obertonima visoke frekvencije - od tri hiljade do osam hiljada herca. Upravo ta karakteristika stvara kod slušaoca osjećaj "odsjaja" proljeća i sunca.

Eksperimenti sa muzikom

Prvi eksperimenti sa Mocartovom muzikom su sprovedeni na miševima. Dva mjeseca životinje su slušale jedno isto djelo dvanaest sati dnevno. Miševi-ljubitelji muzike odjednom su postali pametniji od svojih srodnika i mogli su da trče lavirintom brže i pravili su manje grešaka na putu.

Prvi eksperimenti Mozartove muzike na ljudima, takođe su se završili sa zanimljivim otkrićima. Ljudi su slušali Mocartova djela i drugu muziku, a naučnici su u to vrijeme izučavali mozak pomoću MRI (Magnetic Resonance Imaging). Za vrijeme slušanja bilo koje muzike kod ljudi se aktivira dio mozga koji je povezan sa slušnim centrima. U nekim slučajevima može biti uključen i emocionalni centar.

Ali samo Mocartova djela su aktivirali kod ispitanika cijelu koru velikog mozga.

Po riječima naučnika koji su posmatrali ovaj proces, cijela glava čovjeka bi počela da svijetli dok sluša Mocarta. Naučnici vjeruju da upravo u Mocartovoj muzici postoji jedinstven fenomen - jedinstven ritam koji je "u skladu sa" ritmom našeg nervnog sistema.

Mocartova muzika može da izazove takvu rezonancu u moždanoj kori, koja djeluje sa frekvencijom našeg nervnog sistema 20-30 sekundi.

Nakon analize frekventnih karakteristika ostalih klasičnih kompozitora, kao i pop muzike različitih godina, naučnici su napravili tabelu, gdje se najčešće sreće ta podudarnost talasa od 20-30 sekundi. Ispostavilo se da je upravo Mocart prvi na listi.

Prevod teksta: Econet.ru

Prevela: Beba Muratović - Bebamur.com
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
5 reakcija našeg mozga na muziku

Američki pisac Kurt Vonegut je jednom rekao da je muzika jedini dokaz koji mu je potreban za postojanje Boga. Ali, ako se nauka pita, način na koji reagujemo na muziku više ima veze sa funkcionisanjem ljudskog tela.

1c1829.jpg


Dešava vam se da melodiju neke pesme prosto ne možete da izbacite iz glave ili vas muzika jednostavno tera da plešete? Nauka nam može pojasniti zašto se to događa!

1. Zašto se naježimo kada čujemo određeni deo pesme?

Postoji naziv za iznenadan nalet hladnih trnaca koji doživimo dok slušamo određenu pesmu, a to je “frisson” (na francuskom “estetska jeza”), drugačije poznat kao “orgazam kože”. Ova pojava potiče od nervnih vlakana koji povezuju moždani auditorni korteks (deo mozga koji povezuje zvuk) sa prednjim ostrvskim korteksom (deo mozga koji obrađuje emociju). Ako doživite “kožni orgazam”, to znači da je veza između ova dva korteksa jaka i da se nalazite među dve trećine svetske populacije koja takođe doživljava ovaj osećaj.

Dakle, šta to tera našu kožu da se naježi na ovakav način? Sve to ima veze sa promenom stimulansa. Kada slušamo muziku, naš mozak neprekidno obrađuje melodije i predviđa ponavljanje određene muzičke fraze. Kada se nešto neočekivano (ali prijatno) dogodi u datoj pesmi, ovi korteksi reaguju. Neke ova reakcija može dovesti do fizičko-emotivne senzacije ježenja.

Iako su naučnici shvatili kako se dobijaju trnci, ipak i dalje nisu sigurni da li je ova reakcija stečena, ili je zapisana u našem genetskom kodu, kao i da li određeni ljudi prirodno poseduju više vezivnih vlakana od drugih.

2. Zašto ne možemo da izbacimo određenu pesmu iz glave?

Ponavljanje je kamen temeljac današnje zabavne muzike. Podaci pokazuju da u poslednjih 55 godina muzika beleži sve više ponavljajućih segmenata u okviru jedne pesme. Naravno, muzički producenti ne bi koristili ponavljanje u tolikoj meri osim ako ne postoji velika potražnja za time. To poteže pitanje: zašto naši mozgovi toliko vole ponavljanje?

Sve to ima veze sa nečim što se zove “efekat eksponiranja”. Istraživanja pokazuju da mozak doživljava pozitivne psihološke efekte kada se susretne sa nečim što poznaje, kao što je ponovljena melodija, takt ili refren, pri čemu se aktivira takozvani centar mozga za “nagradu”. Ovaj centar je odgovoran za ponovljena ponašanja koja nam daju osećaj sreće.

Efekat eksponiranja je toliko moćan da ponavljanje može premašiti čak i naše muzičke sklonosti. Iz tog razloga, pesma koja sadrži mnogo ponavljajućih deonica, a koju čak ni ne volite, može ostati u vašoj glavi mnogo duže nego što to želite.

Ova pojava se naziva “ušni crv”, odnosno delić muzike koji se ponavlja, a koji ne može da izađe iz naše glave.

U 2011. godini istražitelji su sproveli studiju kako bi bolje razumeli koliko se ovi ušni crvi zapravo ”lepe” za naše pamćenje. Oni su zamenili delove poznatih pesama sa praznim deonicama. Tako su pronašli da su testirani slušatelji skoro uvek popunjavali te momente tišine tako što su pevali deonice koje nedostaju u svojoj glavi, što je istražiteljima pokazalo da ovi “ušni crvi” mogu biti trajno ugrađeni u naše pamćenje.

3. Zašto pesme vremenom izgube svoju “magiju”?

Ispostavlja se da naš mozak voli nešto sa čime je upoznat, ali ne i u preteranoj meri. I zaista, istraživanja pokazuju da naši mozgovi poseduju određeni prag kada je u pitanju pozitivan odgovor na nešto sa čime smo dobro upoznati. Kada se taj prag pređe, poznati aspekti određene pesme neće više pokretati centre mozga za nagradu, a pesma nam postaje dosadna.

Složenost muzike je takođe bitna kada su u pitanju granice našeg praga zasićenja. Generalno govoreći, mozgu je lakše da se zasiti od jednostavne pesme nego od one koja je ipak nešto složenija.

4. Kako razvijamo određen muzički ukus?

Sigurno ste čuli za studije u kojima su potrošači pitani da na slepo probaju dva slična proizvoda, pritom znajući samo cenu svakog proizvoda. Studije su pokazale da, uopšteno govoreći, ljudi imaju tendenciju da pozitivno povezuju cenu sa vrednošču, pa tako imaju sklonost ka tome da bolje ocene skuplji proizvod nego jeftiniji.

U jednom drugom eksperimentu istražitelji su pitali ispitanike koji nisu imali nikakvu zvaničnu muzičku obuku da ocene izvedbe na klaviru. Ispitanicima su rekli koje komade su svirali svetski poznati pijanisti, a koje su obični studenti. Istražitelji su konstantno menjali ove podatke tokom eksperimenta, govoreći slušaocima da u tom trenutku slušaju izvedbu svetski poznatog pijaniste iako su u stvari slušali studenta i obrnuto.

Rezultati su pokazali da ispitanici nisu prepoznali ili favorizovali izvedbe profesionalaca; umesto toga, favorizovali su muziku za koju su mislili da je sviraju profesionalci. Drugim rečima, pojedinačna mišljenja o muzici se formiraju na osnovu pojedinih percepcija o njenoj vrednosti, a koje igraju gotovo podjednaku ulogu kao naš konkretan doživljaj o njoj.

5. Zašto nas muzika tera da plešemo?

Nedavna neurološka ispitivanja su demonstrirala da naši mozgovi tumače određene ritmove na specifične načine.

U ovoj studiji, istraživači na čelu sa Majklom Tautom u Centru za biomedicinska istraživanja u muzici na Univerzitetu u Koloradu, pronašli su da melodija sa naglašenim ritmom zapravo pokreće naš motorni sistem. U isto vreme naš mali mozak doprinosi koordinaciji pokreta, preciznosti i vremenu potrebnom za ples. Čak se i krv u tom momentu usmerava ka našim nogama, što nas tera da tapkamo prstima na nogama u ritmu muzike koju slušamo. Koordinisani pokreti odgovaraju centrima za nagradu našeg mozga, a spoj svega ovoga sa snažnim ritmom muzike je kao dvostruki udarac na naš mozak. Na taj način stvara se želja za igranjem kojoj je prilično teško odoleti.


(Edutelevision.com)
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
18.01.2020
Poruka
209
Lekovita snaga muzike i njen uticaj na na naše zdravlje

lekovita-snaga-muzike.png


“Mislim da muzika sama po sebi leči. To je eksplozivna ekspresija čovečanstva. To je nešto čime smo svi dotaknuti. Bez obzira kojoj kulturi pripadamo, svi volimo muziku”. Ovo su reči Bilija Džoela, američkog muzičara. Većina nas bi se, verovatno, svesrdno složila sa ovom izjavom, a upravo ta univerzalna veza sa muzikom, inspirisala je istraživače širom sveta da istraže i njen terapijski potencijal. Zato ćemo se i mi u ovom tekstu pozabaviti lekovitom snagom muzike i njenim uticajem na naše zdravlje.

Svako od nas može da se seti bar jedne pesme koja, kad je čuje, izaziva u njemu neki emocionalni odgovor. To može biti pesma koja vas vezuje za životnog partnera, prva pesma uz koju ste plesali, kao i pesma koja vas podseća na bolni raskid neke veze ili gubitak drage osobe. Pesma, koja u vama svaki put inova oživljava mili ili nemili događaj.


A kako to muzika poboljšava mentalno zdravlje?


muzika-za-opustanje.png


Po rečima Barbare Els, savetnika za istraživanje u američkom udruženju za muzikoterapiju: “Imamo veoma duboku vezu sa muzikom jer je ona ‘ožičena’ u našim mozgovima i telima. Elementi muzike – ritam, melodija, itd – odjekuju u našoj fiziologiji, funkcionisanju i samom biću.”

S obzirom na tako duboku vezu koju imamo sa muzikom, ne iznenađuje što su brojna istraživanja pokazala koliko ona može biti korisna za naše mentalno zdravlje. Jedno od njih, koje je sprovedeno na univerzitetu MekGil u Kanadi, otkrilo nam je da slušanje muzike povećava količinu dopamina proizvedenog u mozgu. A dopamin je hemijska supstanca odgovorna za poboljšanje raspoloženja, što muziku čini jednim od moćnih lekova u lečenju depresije.

Ali, sve češće, u istraživanjima ove oblasti dolazi se do otkrića da zdravstvene koristi slušanja muzike prevazilaze mentalno zdravlje. Zbog toga istraživači pozivaju na to da se muzikoterapija što šire uključi u sve zdravstvene ustanove.

Muzika smanjuje bol i anksioznost


muzika-za-celo-telo.png


Slavni Bob Marli, kralj rege muzike, jednom prilikom je otpevao: “Dobra stvar o muzici je da, kad te pogodi, ne osećaš bol.” Prema nekim studijama, ovo je velika istina!

U jednoj, koju je sproveo institut Brunel u Velikoj Britaniji, došli su do zaključka da muzika može smanjiti bol i anksioznost kod pacijenata koji su bili podvrgnuti operaciji. U istraživanju je učestvovalo više od 7.000 pacijenata koji su operisani, a otkriveno je da su oni koji su slušali muziku nakon operacije osećali manje bola i anksioznosti od onih koji je nisu slušali. Samim tim, bilo im je potrebno manje lekova protiv bolova.

A ovaj efekat je bio još jači kod pacijenata koji su mogli da biraju šta će slušati. Vođa ovog istraživanja dr Katarina Mids izjavila je: “Da je muzika droga, bila bi na tržištu. Muzika je neinvazivna, sigurna i jeftina intervencija koja bi trebalo svima da bude dostupna tokom oporavka od operacija.”

Kao što vidite, mnoga istraživanja pozdravljaju lečenje muzikom, zbog efekata koje ima protiv bolova. Još jedno od njih, sprovedeno u Danskoj, koje je obuhvatilo pacijente sa fibromijalgijom, poremećajem koji izaziva bolove u mišićima i zglobovima, kao i umor, došlo se do zaključka da je muzika značajno smanjila bol i povećala funkcionalnu pokretljivost kod 22 pacijenta.

A kako to muzika ublažava bol? Pa, tačni mehanizmi još uvek nisu sasvim jasni, mada mnogi istraživači veruju da je jedan od razloga to što slušanje muzike izaziva oslobađanje opioida u mozgu. Opioidi su prirodni lekovi protiv bolova u telu.

Muzika je efikasno sredstvo za ublažavanje stresa​


harfa.png


Stres je danas neprijatelj zdravlja br.1. Sam život je stresan i skoro da nema čoveka čije zdravlje nije bar malo narušeno upravo iz tog razloga. A da li ste pokušali da, kada ste izloženi stresu, slušate svoju omiljenu muziku? Brojne studije dokazale su da muzika može da smanji nivo kortizola, hormona koji se oslobađa kao odgovor na stres.

Ipak, ovaj efekat oslobađanja od stresa zavisi i od vrste muzike koju slušate, pri čemu ona opuštajuća ima primat. Jer naravno, ako ste pod stesom, a neko vam pusti muziku koja vas i inače iritira, sasvim sigurno vas neće umiriti nego naprotiv, još više iznervirati.

Verovatno ste čuli za činjenicu da su bebe mirnije kada im se pušta muzika. Mnogo je porodilišta koja praktikuju da u boksovima u kojima borave bebe obavezno svira klasična ili neka druga opuštajuća muzika. Ona čini da bebice spavaju spokojnije, kao i da su dok su budne, mirnije i veselije.

bebica-spava.png


A drugi mehanizam kojim muzika može ublažiti stres je efekat koji ona ima na mere posredovane moždanim stablom, kao što su puls, krvni pritisak i telesna temperatura. Mada, efekat opet zavisi od vrste muzike koju slušate.

Podsticajna muzika povećava broj otkucaja srca, dok ga opuštajuća smanjuje. Ovi efekti su u velikoj meri posredovani tempom. Spora muzika i muzičke pauze povezani su smanjenjem broja otkucaja srca, usporavanjem disanja i snižavanjem krvnog pritiska, dok brža muzika deluje obratno, ovi parametri se povećavaju.

U jednoj od studija britanskog kardiološkog društva u Menčesteru u Velikoj Britaniji otkriveno je da ponavljanje jedne muzičke fraze može pomoći u kontroli otkucaja srca i snižavanju krvnog pritiska. Istraživanja o ovoj temi se još uvek sprovode, ali nameće se logičan zaključak da i srce nastoji da usaglasi svoj rad sa ritmom muzike. Kako to naš narod kaže, od muzike koju volimo i srce zaigra.

Muzika pomaže pamćenju


harfa-i-plaza.png


Kao što smo već pomenuli na početku ovog teksta, određene pesme imaju sposobnost da nas podsete na određene periode života ili na događaje, od kojih nam neki mame osmeh, dok bismo neke druge radije zaboravili. Imajući ovo na umu, sve se više istražuje uticaj muzike na pamćenje, posebno na pamćenje odraslih, u ranim fazama demencije. Jer, u momentu kad čuju neku poznatu melodiju, kao da im se u glavi upali sijalica sećanja koja zasija poput najsjajnije zvezde.

Jedna od studija ubuhvatila je 60 odraslih osoba koje su učile mađarski jezik. Ovi ljudi su nasumično odabrani i podeljeni u tri grupe. Jedni su se bavili izgovaranjem nepoznatih mađarskih fraza, drugi su te fraze izgovarali na ritmičan način, a treći su ih pevali. Kada su upitani da se prisete određenih izraza, otkriveno je da se grupa koja je pevala, mnogo tačnije sećala fraza. Što znači, da je ova metoda učenja (slušaj i pevaj) u mnogome olakšala pamćenje učesnika.

Dokazi iz ovakvih studija zvuče ohrabrujuće, jer sugerišu da muzika može pomoći pamćenju ljudi sa kognitivnim poremećajima, poput onih kod Alchajmerove bolesti. Redovne muzičke aktivnosti u slobodno vreme mogu imati dugoročnu kognitivnu, emocionalnu i društvenu korist kod blage ili umerene demencije, te se zato i preporučuju.

Muzika pomaže u lečenju povreda mozga​


muzika-i-zdravlje.png


Skorija istraživanja sve više ukazuju na to da muzika može pomoći u oporavku od povreda mozga, poput moždanog udara. Jedno od njih, sprovedeno na univerzitetu u Helsinkiju u Finskoj, otkrilo je da su pacijenti sa moždanim udarom, koji su slušali muziku oko dva sata dnevno, imali bolje verbalno pamćenje i pažnju, kao i bolje raspoloženje od onih koji su slušali audio knjigu ili ništa.

Štaviše, muzika, tj. pevanje pomaže i u oporavku govora nakon moždanog udara. Jedno istraživanje sprovedeno u Koreji, otkrilo je da su pacijenti posle moždanog udara koji su imali probleme u komunikaciji, posle samo jednog meseca neurološke muzičke terapije pokazali poboljšanu jezičku sposobnost.

A osim moždanog udara, otkriveno je da muzika može pomoći i u lečenju epilepsije, jer uz određenu muzikoterapiju, ovi pacijenti napade doživljavaju ređe. Tako da im se preporučuje slušanje muzike za opuštanje, pošto je stres često okidač za napade. Mnogi od njih, prijavili su da se uz muziku osećaju opušteno, pa im se zbog toga i napadi proređuju.

Terapiju muzikom bi trebalo koristiti mnogo više, u svim zdravstvenim ustanovama

devojka-svira-violinu.png


Mnogi naučnici veruju da bi muzikoterapija mogla da ponudi alternativnu opciju lečenja nekih stanja, poput tenzijske glavobolje. Ovu glavobolju prati uzimanje velikih doza medikamenata, a muzika bi mogla da smanji potrebu za njima.

Kao što vidite, na osnovu mnogih dosadašnjih istraživanja, postoje sigurni dokazi da sa muzikom imamo mnogo više od emocionalne veze. Zato sledeći put kada budete puštali svoju omiljenu pesmu, pevajte i igrajte bez zadrške, jer ćete time učiniti nešto dobro za svoje zdravlje.

A ako se muzika koju slušate izvodi uživo, beneficije će biti još veće. Oni koji vole muziku to dobro znaju. Posle koncerta, još nekoliko dana osećaju dobrobiti muzike koju su tamo slušali, a možda i pevali i igrali zajedno sa svojim omiljenim izvođačem. Kao da još nekoliko dana posle koncerta lebdite na krilima muzike, prisećate se detalja sa koncerta, doživljaja publike čiji ste bili deo.

Ali, ne vole svi muziku…

buka.png


Muzika je moćna, ali nažalost, sve ove beneficije doživljavaju samo oni koji je vole. Sad se verovatno pitate – a ko to ne voli muziku? Pa, tužna istina je da ima i takvih. To jest, nije baš da je ne vole, ali imaju iracionalan strah od muzike, koji se zove akustikfobija ili fonofobija. Za razliku od ostalih, koji u muzici uživaju, ovim ljudima, muzika stvara patnju.

Oni, generalno, imaju strah od svega što je glasno. Počev od glasnog govora, preko muzike, do nekih snažnih zvukova koje niko od nas ne voli, tipa alarma na automobilima i sl. Simptomi fonofobije mogu otežavati uživanje u svakodnevnim aktivnostima i životu. A simptomi ove fobije su anksioznost, strah, znojenje, kratak dah, povećan broj otkucaja srca, bol u grudima, vrtoglavica, jednom rečju – stres, i to veliki.

Vrlo je neprijatna, jer u današnjem, bučnom svetu, za ovakve ljude postoji veoma malo mesta na kojima mogu da se osećaju sigurno i spokojno. Leči se postepenim izlaganjem, kao i kod ostalih fobija, ali to je već posao za stručnija lica. Mi smo samo naveli primer da ima i onih kojima muzika ne prija, i pored brojnih benefita koje ona uglavnom donosi.

Ah, ta klasika…

Mozart-Beethoven-Bach-Chopin-Tchaikovsky-Handel.png


Što bi Bajaga rekao: “Klasiku voli onaj ko razume”. Ima i toga, mada, kako objasniti to da u klasici uživaju bebe i mala deca, koja o muzici još uvek ne znaju ništa, koja nemaju izgrađen ukus, već im se sviđa, ono što im se sviđa, bez obzira na žanr? Jednostavno, reaguju na ono što je lepo, ponekad i vrlo emotivno a da pojma nemaju zašto!

No dobro, kada su u pitanju stariji, kod svesnog slušanja klasične muzike, dolazi do poboljšanja u odnosu na razne bolesti. Na primer:

#Muzika Johana Sebastijana Baha – Bahova muzika pomaže u lečenju hroničnog bola i anksioznosti. Blagodeti njegove muzike osećaju kako odrasli, tako i pedijatrijski pacijenti.

#Muzika Volfganga Amadeusa Mocarta i Johana Štrausa – muzika Mocarta i Štrausa pomaže u lečenju visokog krvnog pritiska. Utvrđeno je da su dela ove dvojice kompozitora znatno korisnija u lečenju bolesti od većine savremenih umetnika.

#Muzika Johanesa Bramsa – Bramsova dela slavljena su u celom svetu kao lekovita sila za pacijente koji žele da povećaju svoju energiju, postignu unutrašnju smirenost i uravnoteže svoje fizičko i psihičko zdravlje, kao i da smanje nivo stresa.

U kliničkom lečenju, koristi se i muzika Ludviga van Betovena, Riharda Vagnera, i mnogih drugih. Prihvatanje njihovih radova može nas malo odvesti izvan vaše zone komfora, ali važno je da, bez obzira da li patimo od bilo kakve nevolje, širimo svoje vidike i slušamo različite vrste muzike. Jer kada otvorimo oči i uši, možemo da otkrijemo neverovatan i nepresušan izvor isceljenja.

I za kraj…

klavijatura-sa-ruzom.png


Ovo su samo neke od praktičnih i lekovitih prednosti muzike. Kao što vidite, muzika je jeftina, neinvazivna terapija koja od svih ostalih, može da nanese najmanje štete, a koristi mogu biti velike.

Muzika je i važno sredstvo koje može upravljati našim raspoloženjem, kao nešto što nam donosi veliku radost. Koja pesma, ili vrsta muzike vama vraća osmeh na lice kad se osećate loše, ili vam pomaže da se opustite posle stresnog dana? Da li vam je slušanje muzike, ili sviranje, ikada pomoglo tokom nekog teškog perioda u životu?

Podelite to sa nama u komentarima.

Autorski tekst: Jelena Todorović

Izvor: YUradiostanice.com
 
Natrag
Top