- Učlanjen(a)
- 10.07.2010
- Poruka
- 2.773
Pa vidi sad. I ja sam mislila da grijeh nije toliko strašna stvar i da nemam nekih većih grijehova. Ali kada sam pročitala knjigu Lazara Vitanijskog " Pokajanje - put u život vječni ", koju pominjem u svakoj prilici i na svakom forumu, shvatila sam samu suštinu grijeha i shvatila da griješimo non stop, bukvalno i najmanjom izrečenom opaskom. Pročitaj tu knjigu pa ćeš da vidiš. Poslije čitanja te knjige desila mi se jedna neobična stvar, a to je da sam tri dana, bez prestanka plakala, pokajničkim suzama ( koje se razlikuju od svih drugih suza ), kada sam shvatila svu dubinu svoga grijeha. I tada mi se duša oprala pokajničkim suzama, ali malo, pomalo, grijeh se opet nastanio u njoj. Vjeruj mi da je sve ovo istina što ti pričam.
Pogrešno si me shvatila. Uopšte ne mislim da greh nije tako strašna stvar. Tu knjigu nisam čitala, ali mnoge druge jesam. To što si ti doživela čitajući je ne znači da bi svi tako reagovali. Tako reaguju samo oni kojima je to od Boga dato. A kome je dato ne može da shvati kako to onaj drugi ne vidi.
Za to ogovaranje kako kažeš sa tim sam i ja uvek imala problem, a to što sam napisala o tome to je savet mog duhovnika.
1 Pt 5, 8-9
"Otreznite se! Bdijte! Protivnik vaš đavo, kao ričići lav obilazi, tražeći koga da proždre. Oduprite mu se čvrsti u veri."
Znam da me Bog stalno kuša i uvijek mislim da neću podnijeti iskušenje, ali hvalim Boga što mi uvijek da snage da otrpim i izdržim. Same životne okolnosti ti nameću manju ili veću mogućnost za istrajavanje, post, molitvu, pokajanje i sve lijepe načine za održavanje Hristivig puta. Naime, dok sam bila udovica, mnogo lakše sam mogla sve to da ispunjavam, samim načinom života. Život u braku u mnogome sputava naše napore da u tome uspijemo i istrajemo. Ovo govorim samo za sebe. Vjerovatno ima osoba, kojima brak nije prepreka za održavanje pravog Hristovog puta.
Imaš ovde moj odgovor http://serbianforum.org/religija/159076-kada-sam-poceo-pocela-da-verujem.html