Mladi i cigarete

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
PSIHOLOGIJA ZA ŽIVOT

Mladi i cigarete


news_2722.jpg


Svakog dana preko šest hiljada osoba mladjih od osamnaest godina zapali svoju prvu cigaretu i čak polovina njih vremenom postaje aktivni pušač. Jedna od velikih zabluda pušača je da mogu da prestanu sa pušenjem kada god oni to požele. Na žalost, činjenice govore da je, jednom kada se ova navika učvrsti, ostavljanje cigareta mučan i retko uspešan proces. Čak i kod onih koji puše do četiri cigareta dnevno verovatnoća razvijanja zavisnosti je 90%. Najrizičnija grupa za usvajanje ove štetne navike jesu mladi između 18 o 24 godina. Zbog toga je njima i potrebno posvetiti posebnu pažnju. U kasnijim godinama, sa sve dužim pušačkim stažom, ostavljanje pušenja postaje sve teže.


Mladi i cigarete

Jedna od velikih zabluda pušača je da mogu da prestanu sa pušenjem kada god oni to požele. Najrizičnija grupa za usvajanje ove štetne navike jesu mladi između 18 i 24 godine.

Kod nas se, u posednje vreme, sve više pažnje posvećuje ovom problemu, što možemo videti i po brojnim antipušačkim kampanjama i zabranama pušenja i prodaje cigareta u blizini škola. Ipak, broj mladih koji puše se ne smanjuje. Rezultati istraživanja koje je Evropska agencija za rekonstrukciju realizovala u saradnji sa republičkim Ministarstvom zdravlja i u kojem je učestvovalo gotovo tri hiljade srednjoškolaca pokazali su da je čak 60% srednjoskolaca u Srbiji probalo cigarete. Izgleda da već preduzete mere nisu dovoljne za suzbijanje pušenja kod adolescenata. Kako bi se ovaj cilj postigao, očigledno je da moramo otići i korak dalje od zabrana pušenja i edukacije o štetnosti cigareta i ispitati same uzroke koji dovode do usvajanja navike pušenja. Postavlja se pitanje šta je to zbog čega mladi ljudi u ovom periodu života, i pored toga što su informisani o štetnosti pušenja, ipak posežu za cigaretom.

Izgleda da već preduzete mere nisu dovoljne za suzbijanje pušenja kod adolescenata. Kako bi se ovaj cilj postigao, očigledno je da moramo otići i korak dalje od zabrana i edukacije o štetnosti cigareta i ispitati same uzroke koji dovode do usvajanja navike pušenja. Postavlja se pitanje šta je to zbog čega mladi ljudi u ovom periodu života, i pored toga što su informisani o štetnosti pušenja, ipak posežu za cigaretom.

Zašto mladi počinju da puše

Kako bi dobili odgovor na ovo pitanje istraživači su izveli brojna istraživanja koja su dala međusobno različite rezultate. Pokazalo se da se verovatnoću usvajanja ove štetne navike povećavaju faktori kao što je pritisak vršnjačke grupe, emotivna nestabilnost, odrastanje uz samo jednog roditelja, nisko postignuće u školi, zatim konzumiranje alkolola i drugi faktori. Da bi se sprečilo pušenje kod mladih, uz zabrane pušenja, neophodno je i ispititai svaki od mogućih načina na koje ovi i slični faktori mogu doprineti usvajanju navike. Tek tako se isto može i suzbiti.

Srednjoškolci su mladi ljudi koji su tek pre nekoliko godina ušli u pubertet i suočili se sa brojnim, kako telesnim, tako i fizičkim promenama kod sebe. Ovo je veoma buran period života i ne retko period u kome se često usvajaju pogrešni obrasci ponašanja koji se kasnije prenose i u odraslo doba. Pušenje je često jedan od tih oblika ponašanja.

Javljanje sekundarnih polnih karakteristika, jačanje hormona i ubrzani rast su samo deo promena koje su u ovim godinama najupadljivije. Jednako upadljivo je i buntovništvo kao i sklonost ka eksperimentisanju sa različitim životnim stilovima. Mnogi pušači u odrasom dobu izjavljuju da u prvu cigaretu probali upravo iz potrebe za eksperimentisanjem. Međutim, ispod ovih vidljivih promena, podjednako prisutni i značajni su i izražena nestabilnost, separacioni strahovi i krize identiteta. Nesigurna mlada osoba opterećena stresom može potražiti spas u cigareti.

Usvajanje navike pušenja i pritisak vršjnaka


U ovom periodu izgradnje sopstvenog identiteta i odvajanja od roditeljskog sistema vrednosti, veoma značajnu ulogu igra vršnjačka grupa u koju adolescent pokušava da se uklopi na što bolji način. Pravila usvojena u porodičnom okruženju sada se preispituju i često napuštaju, te bivaju zamenjena pravilima vršnjačke grupe. Mlada osoba teži da pokaže svoju samostalnost u odnosu na roditelje i, u najvećem broju slučajeva, upravo je vršnjačka grupa ono što joj u tome pomaže. Ona pomaže adolescentu da se stabilizuje i ne dezintegriše. U ovom periodu buntovnici protiv roditeljskog sistema često su istovremeno i potpuni konformisti kada se radi o odnosu prema vršnjačkoj grupi. Dve bitne osobine vršnjačke grupe u ovom periodu su pobuna protiv prethodne generacije i velika uniformnost među članovima grupe. Nije iznenađujuće što se u ovom periodu mnogi oblici ponašanja bespogovorno prihvataju kako bi se obezbedila propradnost grupi. Napuštanje starih autoriteta nije jednostavno i normalno je da mlada osoba traži grupu u kojoj će se osećati sigurno i prihvaćeno za vreme ovog nestabilnog perioda. Pušenje je jedan od oblika ponašanja koji je u adolescentnim grupama veoma čest i koji sam po sebi ima višestruku funkciju.

Pušenje može biti znak zrelosti i ukazivati na to je mlada osoba već odrasla i odvojena od roditelja, ali isto tako može biti i sredstvo kojim se grupa drži na okupu i obezbeđuje joj se identitet. Mnogi stručnjaci stoga prihvatanje pušačkog ponašanja povezuju sa konformizmom u vršnjačkoj grupi. U prilog stavu da je prihvatanje navike pušenja povezano sa uticajem vršnjačke grupe idu rezultati istraživanja u kome je učestvovalo 287 adolescenata i u kome se došlo do podatka da je 81% njih propušilo tako što je prihvatilo ponudu vršnjaka, obično u manjoj grupi.

Rezultati mnogih drugih istraživanja su pokazali da mladi lako prihvataju oblike ponašanja koji su preovlađujući u grupi sa kojom se identifikuju i da je upravo pušenje jedna od bitnih aktivnosti kojima se obezbeđuje homogenost grupe i distanciranje od drugih (nepušačkih) grupa o kojima se izgrađuju negativni stereotipi. O modelu pušača kao socijalno poželjnom među adolescentima govore i rezultati istraživanja u kome je od 3361 srednjoškolca traženo je da svoje drugove iz odeljenja procene po druželjubivosti i samopouzdanju . Pokazalo se da su oni koji su ocenjeni kao druželjubivi i samopouzdani ujedno i češće bili pušači. Sa obzirom na ovakve rezultate može se pretpostaviti da je pušačko ponašanje u grupi adolescenata predstvaljeno kao socijalno poželjno.

Emotivna nestabilnost i usvajanje navike pušenja


Sa druge strane, napuštanje porodične sigurnosti i pokušaj izgradnje sopstvenog identiteta u periodu ubrazanog razvoja i sve vidljivijih promena kako na telu tako i u sebi dovodi do toga da je ovo posebno stresan period. Nestabilnije strukture će u takvoj situaciji tragati za različitim načinima opuštanja, među kojima može biti i pušačko ponašanje. Ovo je razlog zbog koga se usvajanje ovakvog ponašanja često povezuje i sa emotivnom nestabilnošću odnosno neurotičnošću mlade osobe. Stepen emotivne stabilnosti osobe, zapravo, opisuje koliko se dobro oni nosi sa svakodnevnim teškoćama. Ukoliko je snižen, osoba će biti češće uznemirena i češće će osećati strah, tugu, krivicu i slična osećanja. Sa druge strane, kod osoba koje su imaju zadovoljavajuću emotivnu stabilnost biće očiglednija smirenost, uravnoteženost, opuštenost i dobro podnošenje stresa. O adolescenciji se često govori kao drugoj šansi za razvoj jer je to period u kome se sve do tada prošle faze ponovo preživljavaju i postoji mogućnost da se ono što se u detinjstvu nije adekvatno razrešilo ili razvilo sada razreši na pravi način. To je period reorganizacije i provere svih do tada razvijenih obrazaca. Mogućnost za razvoj, ali i rizik od učvšćivanja pogrešnih obrazaca. Restukturacija prethodno uspostavljenih pravila i uverenja zajedno sa jačanjem energije usled ulaska u pubertet čine da je mlada osoba izuzetno nestabilna, te će i emotivna nestabilnost, čak i ako do tada nije bila očigledna, tada doći do izražaja.

Upravo stepen emotivne stabilnosti u ovom periodu može uticati na to da li će osoba propušiti ili ne. Brojna istraživanja potvrdila su vezu između neuroticizma i pušačkog ponašanja. Zbog ovakvih rezultata se čak u nekim krugovima stručnjaka predlaže da se na osnovu emotivne stailnosti osobe predviđa verovatnoća pojave po zdravlje opasnog ponašanja (gde spada i pušačko ponašanje).

Stepen emotivne stabilnosti u ovom periodu može uticati na to da li će osoba propušiti ili ne. Brojna istraživanja potvrdila su vezu između neuroticizma i pušačkog ponašanja. Zbog ovakvih rezultata se čak u nekim krugovima stručnjaka predlaže da se na osnovu emotivne stailnosti osobe predviđa verovatnoća pojave po zdravlje opasnog ponašanja (gde spada i pušačko ponašanje).

Pušenje kao posledica loših uzora

Pušenje ne mora biti predstvaljeno kao socijalno poželjan oblik ponašanja samo u vršnjačkoj grupi. Ukoliko analiziramo način prikazivanja cigareta na televiziji ili reklamama, možemo videti da je, i pored onih koji ukazuju na štetne posledice pušenja, ipak više onih koje pušenje prikazuju u pozitivnom svetlu, doprinoseći zavodljivosti ili misterioznosti osobe koja drži cigaretu. Filmovi iz pedesetih godina prošlog veka nisu jedini koji na ovaj način favorizuju pušenje, već je isto to moguće videti i danas. Da mediji nisu bez uticaja kada se radi o tome da li će neko propušiti ili ne govore i rezulatati brojnih istraživaja. Po njima, deca koja češće gledaju filmove u kojima glavni glumci puše i sama češće postaju pušači. Po nekim istraživanjima gledanje ovakvih filmova čak utrostručuje šansu da će osoba kasnije propušiti.

Ipak, ne smemo zaboraviti da su prvi detetovi uzori sami roditelji. Mladi koji postaju pušači uglavom dolaze iz porodica u kojima i roditelji puše.

Nakon svega navedenog ostaje pitanje šta roditelji, osim ostavljanja cigareta, mogu učiniti kao bi umanjili verovatniću da njihovo dete postane pušač.

Mladi koji postaju pušači uglavom dolaze iz porodica u kojima i roditelji puše.

Kako sprečiti pušenje ?

Kao što je već rečeno, razlozi usvajanja ove šetne navike mogu biti različiti, te je i prevencija njenog usvanja različita od slučaja do slučaja. Ukoliko se, jednostavno, vodimo samo zabranama i izlaganjima činjenica o štetnosti pušenja ne samo da je moguće da se neći postići željeni efekat, već je moguće da će takvi postupci biti čak i kontraproduktivni. Dete koje je u fazi buntovništva protiv roditelja i koje je okrenuto ka vršnjačkoj grupi može se lako odlučiti za cigaretu koju roditelji ocenjuju tako negativno dok je drugovi favorizuju. Sa druge strane, nekom detetu i same činjenice o štetnosti pušenja mogu biti dovoljne kako bi odlučilo da nikada ne propuši. Zbog ovakvih razlika neohodno je pre svega uspostvaiti dobru i otvorenu komunikaciu sa svojim detetom kako bi se došlo do ključa za prevenciju pušenja. Kao i kod prevencije svih ostalih oblika destruktivnog ponašanja, i u slučaju prevencije pušenja je, pre svega, neophodno dobro poznavati svoje dete. Nije redak slučaj da roditelji bivaju iznanađeni kada im dete u dvadesetim godina prizna da je pušač sa višegodišjnim stažom. Ono što bi trebalo da se svaki roditelj zapita u tom trenutku jeste kako je moguće da, dok je dete bilo mladje, nije osetio miris nikotina na njemu ili primetio da određeni deo novca odvaja za cigarete. Čak i ako su sami roditelji strastveni pušači, nemoguće je da pušačke navike deteta ostanu neopažene ukoliko sa njim postoji adekvatan odnos i komunikacija. Tek kada je ovaj osnovni preduslov upoznavanja sopstvemog detea zadovoljen može se preći na dalje korake ka prevenciji pušačkog ponašanja.

Ukoliko se radi o emotivno izuzetno nestabilnom detetu, onda je neophodno raditi sa njim na njegovim osećanjima kako bi pronašao neki bolji način za izlaženje na kraj sa negativnim afektima. Dete koje je u društvu u kome su neki već propušili treba ohrabriti da se bavi sportom i ukazati mu da činjenicu da cigareta nije jedini način za zadobijanje naklonosti vršnjaka. Bavljenje sportom takođe i samo po sebi može doprineti jačanju saopouzdanja kod mlade osobe što će olakšati odupiranje pritiscima vršnjačke grupe. Ukoliko kod deteta ne postoji sklonost ka bavljenju sportom, sličnu funkciju u prevenciji pušenja može imati i bilo koja druga aktivnost i angažovanje u vanškolskim aktivnostima za koje dete ima afiniteta. Bavljenje takvim aktivnostima doprineće jačanju samopouzdanja i afirmaciji svojih sposobnosti, te će mu cigareta kao podrška biti manje potrebna. Takođe će se dete na ovaj način lakše uklopiti u vršnjačku grupu, te će i faktor pritiska vršnjaka ka prihvatanju negativnih obrazaca biti oslabljen. Različiti hobiji i aktivnosti sprečiće i javljanje dosade koja takođe može biti povod za eksperimentisanje sa cigaretama.

Ukoliko se jednostavno vodimo samo zabranama i izlaganjima činjenica o štetnosti pušenja ne samo da je moguće da se neći postići željeni efekat, već je moguće da će takvi postupci biti čak i kontraproduktivni. Dete koje je u fazi buntovništva protiv roditelja i koje je okrenuto ka vršnjačkoj grupi može se lako odlučiti za cigaretu koju roditelji ocenjuju tako negativno dok je drugovi favorizuju.

Izvor: Danas, Autor: Dragana Miletić



 
Član
Učlanjen(a)
18.02.2010
Poruka
4.679
Naprosto mi se gade članci o pušenju. Zato jer su puni klišeiziranih glupih fraza o uzrocima pušenja. Te roditelji, te društvo, te emocije, te ovo, te ono. I jer znam da će se u svakom pojaviti jedna te ista idiotska rečenica. Ovdje se pojavila kao druga.

Pušim. Jer mi je gušt. Prestajao sam par puta. Zato jer sam to ja htio. Opet sam započinjao. Pogađate, zato jer sam to ja htio. Mogu prestati ovog časa. Kad bi htio. A ako prestanem, to ni Naomi Campbell nemože promijeniti. Ako ja nebi htio.

Djetetu bi prepustio da samo odluči da li će pušiti.
Ako propuši, ok.
Ako ne propuši, ok.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
Kako sprečiti ako je i roditelj pušač - nemoguća misija.
A sprečavanje počinje od najranijeg detinjstva stalnim pričanjem, pričanjem i samo prićanjem.
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.629
Kako sprečiti ako je i roditelj pušač - nemoguća misija.
A sprečavanje počinje od najranijeg detinjstva stalnim pričanjem, pričanjem i samo prićanjem.
pokojna Dijana je bila pušač,i Kaća je jednom prillikom,dok je cigareta bila u piksli pitala majku da je "proba",nikad više nije pomislila na duvan,mada joj gomila drugara puši.....i to koje cigare.......
 
Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
pokojna Dijana je bila pušač,i Kaća je jednom prillikom,dok je cigareta bila u piksli pitala majku da je "proba",nikad više nije pomislila na duvan,mada joj gomila drugara puši.....i to koje cigare.......

Pa nisam mislila da su od roditelja koji puše, deca obavezno pušači.
Nego ako oni to žele kako da ih roditelj pušač ubedi u suprotno.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
Roditelji mi nisu bili pušači, ali jeste baba koju sam najviše voljela. Pušila je ko Turčin neke jake cigarete, stariji će se sjetiti crveno pakovanje " Jugoslavija " se zvalo. To je bio otrov od cigara. U sedmom osnovne me društvo zezalo što nisam propušila, jer sam bila među zajebantima u razredu, tako da se od mene to očekivalo. Kilava sam bila od pluća, ali sam zbog društva propušila. To je bilo sporadično, ništa strašno, bio je neki " HB ", važio za dobru cigaru. Srednja škola isto slabo, ali zato prva godina faxa, tri kutije " Sarajevske " Drine dnevno. I kada mi je jedna žena u liftu na Novom Beogradu rekla, dijete, koliko to pušiš, pa ti i džemper smrdi na duvan, mene je pojeo blam. Propala sam iz onog lifta u podrum ( blago rečeno ) i mic po mic, bačim cigare, jer inače kuburim s plućima. Sada to smatram jednim od svojih većih uspjeha u životu, eto uspjela sam, moglo se desiti da ne uspjem. Ove velike ćerke ne puše, ni Marija od 7 godina, ali je zato Vuk pušio kada je imao četiri godine ( viđeo od oca ). Ritual je bio takav da bi donio čašu vode, jer su mu cigare bile ljute i onda povuče dim, napravi užasnu facu i popije vodu. Pušio je nekoliko dana i hvalio se po vrtiću, jer voli da bude faca i onda je za ljubav direktora prestao da puši, jer su bili drugovi. Vidjet ćemo kako će se dalje razvijati situacija.
 
VIP
Učlanjen(a)
30.10.2010
Poruka
1.101
Ja radim u duvanskom poslu tako da sam kompetentan da kažem koju reč.Zavaravanje je da se cigarete mogu tako lako ostaviti.Fizička zavisnost i nekako,ali psihička je gora nego kod korisnika heroina.Naučno dokazano.Tako lep ukus cigarete ne pravi duvan,već dodaci koji idu u cigaretu.Marlboro npr,sadrži dosta džema od šljive,Kent suvu smokvu i da ne nabrajam sad.Uglavnom,ako niste pušač ili ste na početku staža,nemojte više...
 
Član
Učlanjen(a)
22.10.2009
Poruka
688
Pušenje mi nikad nije bilo interesantno - ja sam kafopija. volim crno vino i dobru knjigu... Moj suprug je bio pušač i kad mu je naš sin rekao:"Beži smrdiš!", više nikad nije zapalio ali baš nikad - nema krize, želje i ostalo...
Svesni da ne možemo izbeći dodir sa cigaretama, sina smo zamolili da kada bude želeo da proba, dođe kući i prvu cigaretu zapali u kući. To ne znači da će na taj način odustati od pušenja prosto da bude li neprijatnih nuspojava to bude u kući i da ne proba neku "krdzu" već da kupimo neke "zglavne" cigarete...
Vreme će pokazati šta i kako dalje...
 
Član
Učlanjen(a)
25.01.2010
Poruka
2.174
Djetetu bi prepustio da samo odluči da li će pušiti.
Ako propuši, ok.
Ako ne propuši, ok.

Potpuno se slazem s tvojim razmisljanjem,smatram da ne treba detetu pricati od malena da to ne valja ovo,ono,tu nema zabrane ako odluci da pusi...

Ja sam tek sa 19 poceo da pusim,,roditelji to prihvatili sasvim normalno,pre nekih 5-6 meseci odlucio da ostavim i tako je i sada...
 
Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
Kako da vaš tinejdžer nikada ne (pro)puši

Pušenje je jedan od najvećih zdravstvenih rizika kojima su današnji tinejdžeri izloženi. Iako je broj pušača u našoj zemlji prema podacima Ministarstva zdravlja u padu, što zbog poskupljenja što zbog uvođenja Zakona o zabrani pušenja na javnim mestima, duvanski dim je i dalje alarmantno prisutan u našim životima.

I-believe-I-can-fly-300x300.jpg


Štetni efekti pušenja kod tinejdžera su izraženiji nego kod odraslih, osim toga oni lakše postaju zavisni čak i na manje doze nikotina. Istraživanja pokazuju da čak 85 odsto ljudi koji počnu da puše pre devetnaeste godine postaju doživotni pušači. Ova brojka je posebno zastrašujuća ako znamo da pušenje može da skrati život deteta pušača i do deset godina.


Obzirom da se prve navike i vrednosti nose iz kuće, bez obzira na uticaje okoline, roditelji ipak mogu da učine nešto da spreče nastanak ove opasne navike. Iako adolescentima dim cigarete ponekad deluje kao najprivlačnija stvar na svetu jer svi u njihovom društvu puše, i iako se osećaju apsolutno nepobedivim i svemoćnim pa im ni pretnja ugroženja zdravlja ne deluje opasno, postoje načini da im pomognete da ne steknu ovu naviku.


10 oprobanih saveta u borbi protiv pušenja tinejdžera


1.Nemojte da pušite.

Stav roditeljaprema nikotinui njihovo ponašanje defnitivno utiču na tinejdžere. Štaviše, mnogi tinejdžeri počnu da puše zato što i njihovi roditelji to rade. Zato, nemojte da palite cigaretu u kući. Ako baš morate da pušite, ne radite to u kući i oko dece. Cigarete držite podalje od očiju i van dohvata ruke. Time ćete spasiti ne samo svoj nego i život svoje dece.


2.Razgovarajte o tome.

Počnite da razgovarate sa decom o opasnostima vezanim za pušenje. Nikada nije prerano za ovaj razgovor, neka vaša deca znaju da je pušenje zavisnost i da često može da dovede do smrti. Objasnite deci da je mnogo lakše postati zavistan u njihovom uzrastu. Poenta ovog razgovora je da jasno zauzmete stav da ste protivnik pušenja.


3.Opišite moguće probleme u budućnosti.

Tinejdžeri sebe doživaljavaju kao nepobedive i besmrtne osobe, ali važno je da razumeju da postoje opasnosti po zdravlje koje mogu da budu toliko ozbiljne da ugroze život. Ukoliko imate primer u porodici, opišite kako je nikotin uticao na osobu koju možda i oni znaju, rođaka ili poznanika koji je preminuo od raka pluća ili moždanog udara. Umesto suvoparnih statistika o opasnosti nikotina, predočite detetu svu ozbiljnost pušenja na primeru prave osobe (ima puno poznatih ličnosti koje su bile žrtve pušenja, pronađite neku od njih). Na taj način imate više izgleda da probijete onaj lagodni stav „Ma, to se meni ne može desiti“.



4.Uvedite zabranu pušenja u kući.

Istraživači sa Bostonskog Zavoda za javno zdravlje su objavili podatke koji nedvosmisleno ukazuju da tinejdžeri iz porodica u kojima vlada zabrana pušenja u kući u mnogo većem broju slučajeva usvajaju nepušački stav i ređe postaju pušači od dece koja dolaze iz kuća u kojima se puši. Stoga svi zajedno, kao porodica, donesite odluku o tome da duvanski dim nije dzvoljen u vašoj kući. Obavestite i rodbinu i prijatelje o tome, bacite pepeljare u đubre i ne dozvolite pušenje u kući
nikome.

Neka-hvala.jpg



5.Naučite decu kako da se odupru pritisku vršnjaka i odbiju ponuđenu cigaretu.

Veliki broj tinejdžera koji puše jednostavno ne umeju da se odupru pritisku vršnjaka. Kada ih drugari ohrabruju da zapale cigaru, oni povuku dim kako bi ostali deo društva ili sprečili da ih društvo ismeva. Pritisak vršnjaka svakako možete da očekujete, ali posavetujte dete da odbije ponuđenu cigaru i odgovori drugarima nešto poput “Ne hvala, obećao sam dedi da nikad neću zapaliti cigaru” ili “Neću, strašno me boli glava od cigara”. Ponudite detetu da iskoristi vas kao izgovor u stilu: “Moja mama namiriše da sam pušio na kilometar, neće me pustiti na ekskurziju ako me uhvati da pušim”. Ako mislite da vaše dete ne želi da puši ali ne ume da se odupre uticaju vršnjaka, pomozite mu da pronađe izgovor kako bi izbegao zadirkivanje ili nelagodu u društvu bez paljenja cigarete.


6.Obratite pažnju na navike drugova.

Prijatelji su apsolutno najuticajnija grupa u životu tinejdžera pa stoga obratite pažnju na to sa kim se druži vaše dete. Mnogo je teže reći „Ne“ cigarama ako čitavo društvo puši. Tinejdžeri koji pušenje shvataju kao društveno prihvatljivo ponašanje će biti mnogo skloniji da počnu da puše, a kasnije lakše i da piju ili koriste marihuanu.



7.Uticaj filmova.


Tinejdžeri često kao „kul“ ponašanje prihvataju ponašanje i stav loših momaka u filmovima, čak i deca koja inače nisu izložena velikom riziku da počnu da puše (iz porodica u kojima sene puši, nisu izloženi vršnjačkom pritisku). Istina je da ne možete da pratite sve filmove koje vaše dete gleda, ali razgovarajte sa njim o pušenju likova iz filma i nastojite da sprečite razvoj te navike.



8.Izračunajte trošak.

Odvojite vreme za praktičnu pokaznu vežbu iz matematike i zajedno sa detetom izračunajte koliko bi koštala navika pušenja. Koliko košta jedna cigareta dnevno, koliko bi trajala paklica, pa dodajte broj cigareta koji bi se podelio sa drugovima. Uporedite sumu koja je potrebna za cigare sa iznosom džeparca ili još bolje sa cenom nečega što vaše dete želi da kupi,recimo CD uređaj ili nova torba.



9.Ne zaboravite na mogući uticaj depresije.

Psiholozi su istraživali povezanost pušenja kod tinejdžera sa adolescentskom depresijom i primetili da pušači u tom uzrastu imaju veću sklonost ka depresiji i pokazuju više simptoma depresije od onih koji puše manje. Ne zaboravite da depresija može da bude skriveni razlog za početak pušenja kod vašeg tinejdžera. Ako sumnjate u tako nešto, potražite savet lekara.



10.Obezbedite stručnu pomoć svom detetu!


Ako je vaš tinejdžer već postao zavistan, lekcije na temu „Sprečiti pušenje“ vas neće dovesti ni do kakvih rezultata. Umesto toga, potražite stručnu pomoć. Postoji nekoliko desetina savetovališta za odvikavanje od pušenja pri domovima zdravlja i drugim zdravstvenim centrima širom zemlje (spisak savetovališta sa adresama i kontaktima možete naći na sajtu Ministarstva zdravlja (link:
Savetovališta za odvikavanje od pušenja), a ako ne znate kome treba da se obratite konsultujte svog lekara. Ukoliko imate privatno zdravstveno osiguranje proverite da li vaša polisa podrazumeva besplatne programe odvikavanja i u kojim ustanovama. Pušenje jeste jedan od najvećih zdravstvenih rizika i uzroka smrtnosti, ali isto tako uzrok koji je najlakše moguće sprečiti!

Izvor:najboljamamanasvetu
 
Natrag
Top