Milivoj Marković Mića

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Milivoj Marković Mića

markovic_mica.jpg

Milivoj Mića Marković je klarinetista, tenor, sopran i alt saksofonista. Rođen je 20.03.1939. godine u Zagrebu. Gimnaziju i četiri godine Muzičke škole "Franjo Kuhač" pohađao je u Osijeku. Tokom 1956. godine počinje da svira na igrankama sa orkestrom "Plavi 9". U Beograd dolazi 1957. godine i nakon položene audicije postaje član Udruženja džez muzičara Beograda. Započinje studije prava i paralelno nastavlja školovanje u muzičkoj školi "Josip Slavenski" gde 1959. godine i diplomira u klasi prof. Franje Partlića. Iste godine slede prvi nastupi kao klarinetiste sa Velikim džez orkestrom "Branko Krsmanović" koji je vodio Milan Kotlić. Tokom narednih godina, sve do 1962. godine kada odlazi na angažman u Nemačku, aktivno svira na beogradskoj džez sceni.

Započinje sa nastupima na igrankama u Zemunu gde svira sa Mirkom Šoucom, i po prvi puta uzima u ruke tenor saksofon. Mirko, kolege iz orkestra i sam je iznenađen koliko mu leži saksofon kao instrument, da bi 1960. godine napravio prve snimke za Radio Beograd, sa pijanistom Vasom Beloševićem. Iste godine postaje stalni član Malog zabavnog ansambla koji vodi Mirko Šouc, sa kojim u dva navrata nastupa na Bledskom džez festivalu. Tu ima i prvi međunarodni džem sešn sa Herb Gelerom, Janom Vroblevskim i Džimijem Pratom.

Na trećem Bledskom festivalu osvaja drugo mesto u kategoriji tenor saksofona zagrebačkog lista Telegram. Sledi trogodišnji boravak u Nemačkoj gde nastupa po američkim klubovima i gde konačno dolazi do svog prvog saksofona. Vraća se u Beograd i 1965. godine odlazi na prvo gostovanje u Sovjetski Savez, kao član Plavog ansambla, sa kojim će narednih par godina odsvirati oko 500 koncerata. 1968. odlazi na studije u Grac gde diplomira na Odseku za džez Visoke škole za muziku u klasi prof. Hajnc Heniga kao prvi student na ovoj školi. Zahvaljujući njemu, neki mladi džezisti se odlučuju za studij na ovoj školi. Za vreme studija nastupa sa Art Farmerom, Duškom Gojkovićem, Eje Telinom, a stalno je sarađivao sa ansamblom tromboniste Rudi Josela, sa kojim je imao koncerte u prestižnoj "Štefani" sali u Gracu kao i u Budimpešti. Tih godina u dva navrata svira na Džez festivalu u Montreu, Švajcarska - prvi put sa ansamblom "Stari tračeri", a drugi put sa Korni grupom i trubačem Petrom Ugrinom. Diplomski rad iz predmeta "kompozicija" arhiviran u manuskriptu na Akademiji, snimljen je kao prva kompozicija na A strani orkestra Mani Plancer (Mani Plantzer) iz Švajcarske.

Tokom studija gostuje u Ljubljani kao član Međunarodnog Big Benda Janeza Gregorca, a napravio je i snimke sa Plesnim orkestrom Radio televizije Ljubljana kojim je rukovodio Jože Privšek. Radio je i sa kvintetom Ladislava Fidrija sa kojim je nastupio u TV emisiji Džez scena, a napravio je i snimke za Muzičku produkciju Radio Zagreba sa ansamblom u kome su svirali Ladislav Fidri, basista Krešo Remeta, pijanista Davor Kajfeš i kao mali kuriozitet vibrafonista Boško Petrović na bubnjevima. Početkom 1970. godine zapošljava se kao muzički urednik na Televiziji Beograd, gde veoma brzo pokreće seriju od desetak jednostanih TV emisija žive svirke "U gostima kod orkestra", sa orkestrom "Collegium Singidunum".

Tokom rada na televiziji, sve češće počinje da se javlja ne samo kao muzičar nego i kao autor i voditelj niza govornih emisija i reportaža, da bi 1972. godine napisao muziku za film i TV seriju "Otpisani", koja je imala dva puta po 13 epizoda. Sa Mićom Orlovićem koautor je nekih kviz emisija, a kao urednik i scenarista ogledao se i u najsloženijoj strukturi televizije - šou programu.

Tokom rada kao muzički urednik TV Beograd u više navrata nastupa kao solista na Ljubljanskom džez festivalu sa Big bendom Radio televizije Beograd. Na nekim od ovih nastupa svira prvi alt saksofon zajedno sa Eduardom Sađilom. Početkom 1978. prelazi na rad u Produkciju gramofonskih ploča RTB, kao Zamenik direktora i glavnog urednika. U tom periodu kao solista na alt saksofonu snima nekoliko numera na ploči "Ručni rad", grupe Leb i sol.

1980. godine postaje stalni član Džez orkestra Radio televizije Beograd, da bi nakon par godina postao vođa deonice saksofona. Iste godine, zajedno sa Stjepkom Gutom, osniva Marković - Gut sekstet sa kojim tokom narednih pet godina nastupa na nizu evropskih džez festivala - Northsea u Hagu, Midelheim u Belgiji, u dva navrata na festivalima u Italiji, Bugarskoj, Nemackoj, Turskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Rumuniji, turneja po Belgiji i Holandiji, kao i koncerti po svim rebublikama bivše SFRJ. U dva navrata sa ansamblom je bio član kulturne delegacije SFRJ i Srbije na Kubi i u Sovjetskom Savezu. Za pet godina rada sekstet je snimio pet samostalnih LP-a od kojih je jedan pod nazivom "Message from Belgrade" snimljen za evropsko tržište, za izdavačku kuću "Timeless Records" iz Holandije. Ova izdavačka kuća izdala je i kasetu na kojoj je sa jedne strane grupa Messengers, Art Blekija, a sa druge strane materijal Marković - Gut seksteta.

Nastup na Northsea džez festivalu bio im je jedan od najuspešnijih u karijeri. Časopis TROUW piše: "Veoma iznenađujući bio je doprinos saksofoniste Miće Markovića... Sa svojim bi bap sekstetom skinuo je zvezde s neba, da bi odmah nakon toga otišao u Karusel salu i tamo kao gost Mačita odsvirao pun stila afro kubanski solo, pri čemu su na sve strane sevale varnice..."

Časopis NRC HANDELABLAD ... "Prvo je Arnet Kob svirao čudesno. Hans Dulfer je priredio ulaz Jugoslovenu Milivoju Markoviću koji je svirao tako, kao da mu od te svirke zavisi život. U ovom sviranju bilo je senzacionalnih momenata..."

Tokom 1982. godine jedan koncert iz Holandije uživo prenosi National Public Radio iz SAD.

Od 1985. do 1991. godine, kao član Džez orkestra RTB, gostuje na mnogim festivalima, svira na mnogim koncertima, a u fonoteci Radio Beograda je arhivirano mnoštvo snimaka gde se javlja kao solista.

1987. godine, kao prvi džez kompozitor u svetu, izabran je za predsednika SOKOJ-a (Saveza organizacija kompozitora Jugoslavije) i tu dužnost obavlja dve godine. Tokom narednih godina postavljen je za dirigenta Džez orkestra RTB. Nakon odlaska u penziju (1995.) nastavlja sa aktivnim muziciranjem i sa Milošem Petrovićem osniva "M&P South Quartet" etno-džez orijentacije sa kojim snima dva CD-a - "The Past Continuos" i "Balkan Midnight".

Autor je plana i programa nastave za džez klarinet i saksofon, objavljen u Prosvetnom glasniku Republike Srbije. Držao je klasu saksofona i klarineta na Muzičkoj školi "Stanković" u Beogradu. Tokom karijere stekao je više nagrada i priznanja. Decembra 2001. godine izabran je za predsednika Udruženja kompozitora Srbije.

Izvor: Barikada

Za Miću ja obično kažem - muzika za "Otpisane" je njegovo životno delo. Da ništa osim toga nije uradio, bilo bi dovoljno.

A uradio je mnogo, i Bogu hvala, još uvek radi. :)
Mnogo puta sam ga slušala uživo po džez klubovima, i mogu da kažem da je stvarno sjajan instrumentalista, kompozitor, pa i zabavljač.
Uživajte... :)







 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
INTERVJU: MILIVOJE–MIĆA MARKOVIĆ

U džez me uveo veliki Glen Miler

Klarinetista, saksofonista i kompozitor priča o sviranju u Nemačkoj, Maršalovom planu i Titovoj odluci, stvaranju muzike za „Otpisane”, džezu kao muzičkoj slobodi, Adi kao Azurnoj obali...

Mica-Markovic-01.jpg
Foto Ivan Grlić

Milivoje–Mića Marković, klarinetista, saksofonista, kompozitor, aranžer, dugogodišnji urednik Radio-televizije Beograd, ovogodišnji je dobitnik nagrade „Nišvil festivala” za životno delo. Ova nagrada biće mu uručena 16. avgusta na otvaranju „Nišvila”.
Rođen je 20. marta 1939. u Zagrebu. U Beogradu je završio Srednju muzičku školu „Josip Slavenski”.
Široj publici je poznat kao kompozitor nezaboravne muzike za TV seriju „Otpisani”. Dobio je priznanja za vrhunski doprinos kulturi Srbije.
Živi u Beogradu u braku s Radmilom Mikić, koja je šezdesetih bila poznata kao pevačica kaubojskih pesama.


Kad ste ušli u muziku?

Bilo je to u Osijeku 1951. kad sam imao 12 godina. Mogao sam to i ranije, ali duvački instrumenti traže jača, formirana pluća. Nekoliko godina kasnije svirao sam na igrankama, a 1957, posle položene audicije, postao sam član Udruženja džez muzičara Beograda.

Zašto ste se opredelili za džez?

Glavni razlog za taj izbor je bila muzika u američkim filmovima „Bal na vodi” i „Serenada u dolini sunca”. U džez su me uveli najbolji muzičar tog vremena: veliki Glen Miler, Ksavijar Kugat i Hari Džems. Te filmove sam gledao po 10-15 puta. A džez sam slušao i na radiju, u emisiji koju je, od ponoći, na „Glasu Amerike”, vodio čuveni Vilis Kanover. Pod tim uticajem sam, početkom šezdesetih, otišao s bendom u Zapadnu Nemačku. Svirali smo u američkim vojnim klubovima.

Kako Vas je dočekala Nemačka?

Bolje nego što sam mislio. Ulice su bile pune ljudi, a prodavnice robe. To je, 15 godina posle rata, bila već uređena zemlja. Tu smo svirali tri godine. U bendu nas je bilo šestoro. Moja žena je pevala. A ona druga Nemačka, njen istočni deo, koji su tada držali Rusi, delovao je tužno, gotovo bez žive duše na ulicama.

Kako to objašnjavate?

Američkim Maršalovim planom. Bio je to plan za evropsku obnovu, ali i način Amerikanaca da suzbiju komunizam. Oni su, posle Drugog svetskog rata, ponudili novac za obnovu evropskih zemalja, a zapadni Nemci su se, kao radan i organizovan narod, u tome najbolje snašli. Ta pomoć nuđena je i Jugoslaviji, ali Tito je 1947, navodno pod uticajem Staljina, nije prihvatio. Bili su to prvi koraci ka ujedinjenju Evrope, pa smo mi već tada, u toj „podeli karata”, voljom vlasti, bili otpisani.

Kako ste ozvučili vaše „Otpisane”?

Dobio sam početkom sedamdesetih godina scenario za tu TV seriju, koji je napisao Dragan Marković, tada glavni urednik „Nina”. Bila je to serija od 26 epizoda, plus film. Otišao sam nekoliko puta na snimanje da bih osetio radnu atmosferu tih priča kojima je komandovao reditelj Aleksandar Đorđević. Ritmička osnova muzike je bila moderna, a „iznad” ritma sam postavio staru slovensku melodiju. I taj zvuk je, i posle 40 godina, evergrin.

Koju prekretnicu posebno pamtite?

Moj odlazak u Grac na studije džeza koje traju četiri godine, a ja sam ih završio za godinu i po. Jer, mnogo sam znao, ali ne i sve. Do ispita sa treće godine sam stigao brzo, a potom sam se zaglavio. Tada sam učio po 12 do 14 sati dnevno. Bilo je to 1968.

Gde „bežite” od muzike?

Najviše volim da odem do Ade. Šetnja oko jezera mi veoma prija. To je naša Azurna obala. Sad manje sviram, a više se bavim internetom i istraživanjem muzičkih zbivanja u svetu. Kad ste jednom u muzici više nikad iz nje ne možete definitivno da pobegnete, a ja to, iskreno, i ne želim. Uostalom član sam Odbora Beogradskog džez festivala koji, na svetskom nivou, organizujemo u oktobru. To nam je rekao i Džon Konrad, vodeći američki novinar, specijalista za džez muziku.

Šta mislite o štampi?

Pored naših novina preko interneta pratim i slovenačke, hrvatske i bosanske. Štampa se u svim sredinama veoma popravlja. A „Politiku”, posle sramnog rada početkom devedesetih, kad su objavljivani „Odjeci i reagovanja”, nisam kupovao 10 godina, a sad je čitam redovno. To je dobar, ozbiljan list koji se vrlo uvažava i u drugim sredinama.

Koji princip posebno poštujete?

Po meni je vrlo važna tolerancija i u braku i u društvu. Bez nje je mnogo teško da se uspostave odnosi u kojima može da se diše punim plućima. Biti tolerantan znači prihvatiti drugoga onakvog kakav jeste, sa svim vrlinama i manama.

Koji je Vaš smisao života?

Za mene je to biti zdrav i živeti što duže. A to već znači da ću još mnogo toga da uradim. A uz to ide i ljubav u svim odnosima. Ljubav se deljenjem umnožava. Moja najveća ljubav je džez, ali i stara dobra muzika, kao, naravno, i klasika, koju slušam za opuštanje.

Šta volite u ženskoj prirodi?

Pod jedan mi je ženstvenost! To mi je najvažnije. A pod dva su oči – ogledalo duše. Mnogo toga vidim u njima. I kad je to u redu, onda kao i da ne vidim figuru.

Koliko seks otkriva karakter?

I ženske i muške osobine se uočavaju i u tom odnosu. Ženstvena žena će drugačije reagovati nego neka koja to nije. A kad je u pitanju obrazovanje tu već nema čvrstih pravila. Može se dogoditi da vrlo obrazovane osobe, i muškarci i žene, seks ne zanima. I obrnuto.

Čemu se još nadate?

Da ću biti zdrav i da će mi starost biti lepa. Voleo bih da u starosti nikome ne pravim probleme, da nikoga ne opterećujem do poslednjeg dana. Bilo bi najbolje da umrem zdrav.

------------------------------------------------------

Džez je sloboda

Šta je za Vas džez?

Džez je muzička kreacija. To je ono što ga izdvaja iz svih muzičkih događanja. Osnovna melodija džeza je harmonska osnova. Ona sve vreme sviranja ostaje ista, kao podloga. Nju drže klavirista i basista. A solista – saksofonista, klarinetista – kreira džez. Samo on ima pravo na improvizaciju. U tom rasporedu snaga solista je potpuno slobodan. I zato je džez sloboda. Sloboda u pravom smislu te reči. Ranije je živeo i potpuno slobodan džez. Svi su bili slobodni. Ali, taj džez se brzo ugasio.

Slavko Trošelj

Objavljeno: 13.05.2012.
Izvor: Politika
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Preminuo muzičar Milivoje Mića Marković

1688e0.jpg


Klarinetista, saksofonista, kompozitor, aranžer, publicista, dugogodišnji urednik Radio televizije Beograd i PGP RTB Milivoje Mića Marković preminuo je noćas u 78. godini, prenose beogradski mediji.

Milivoje Mića Marković rođen je 20. marta 1939. u Zagrebu, a gimnaziju i Muzičku školu „Franjo Kuhač” pohađao je u Osijeku.

U Beograd je došao 1957. godine i nakon položene audicije postao član Udruženja džez muzičara Beograda.

Upisao je studije prava i paralelno nastavio školovanje u Muzičkoj školi „Josip Slavenski” gde je 1959. godine diplomirao u klasi prof. Franje Partlića.

Istovremeno nastupao je na igrankama u Zemunu gde je svirao sa Mirkom Šoucom i prvi put uzeo u ruke tenor saksofon.

Bio je prvi diplomac džez odseka Muzičke akademije u Gracu i predvodio je Big bend u Beogradu.

Marković je bio muzički urednik na Televiziji Beograd, a tokom rada na televiziji bio je i autor i voditelj niza emisija, među kojima je najzanimljivija saradnja sa Mićom Orlovićem kao koautorom brojnih kvizova.

Godine 1972. godine napisao je muziku za film i TV seriju „Otpisani”.

Zajedno sa Stjepkom Gutom osnovao je Marković-Gut sekstet sa kojim je nastupao na evropskim džez festivalima i snimio pet samostalnih LP-ja.

Sa Milošem Petrovićem osnovao je „M&P South Quartet” sa kojim je snimio dva CD.

Autor je plana i programa nastave za džez klarinet i saksofon, objavljen u Prosvetnom glasniku Republike Srbije.

Predavao je u Muzičkoj školi „Stanković” u Beogradu, a tokom karijere stekao je više nagrada i priznanja.

Beogradski džez festival: Odlazak „Miće Koltrejna"
Kao saksofonista bio je prepoznatljiv po snažnom, zemnom tonu i oštroj, provokativnoj improvizaciji, zbog čega je među muzičarima dobio nadimak „Mića Koltrejn”, piše u saopštenju Beogradskog džez festivala povodom smrti džez muzičara Milivoja Miće Markovića.

Marković je kao klarinetista nadahnuće potražio u lepršavom svingu Benija Gudmena, a u domenu kompozicije ravnopravno se zanimao za tradicionalnije forme bibapa, fanki izraz i ukrštanja folklora sa džezom, navode u saopštenju.

Iz Beogradskog džez festivala podsećaju da je za taj festival Marković bio vezan od sredine sedamdesetih godina, nastupajući u različitim postavama u glavnom programu, kao i na džem sešnima.

„Po obnavljanju manifestacije posle petnaestogodišnje pauze ponovo je postao član Saveta, potom Odbora, a 2014. godine i umetnički direktor festivala, što je ostao do kraja života. Na otvaranju jubilarnog, 25. izdanja festivala 2009. godine okupio je legendarni Sekstet Marković-Gut, za, kako se ispostavilo, njihov poslednji nastup”, navodi se u saopštenju.

Na otvaranju prošlogodišnje manifestacije Markoviću je uručena specijalna plaketa kojom je imenovan za doživotnog člana Odbora i počasnog stanovnika „Džez planete”, a njegov poslednji uspešno obavljeni posao bio je finalizacija programa 33. Beogradskog džez festivala, samo nekoliko nedelja pre smrti.

(Tanjug)
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Još jedan sjajan muzičar i veliki umetnik nas je napustio noćas. Uvek se zapitam, ko će nam ostati kad i ovi ostali odu, jer nema mnogo mladih, koji su umetnici njihovog kalibra.

Slava čika Mići i veliko mu hvala.
Izgleda da je Velikom Orkestru zafalio saksofonista.
Srećan put, maestro, prijatelji Vas čekaju :give_r:

 
Natrag
Top