Mihail Ivanovič Glinka

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Михаил Глинка

250px-Glinka_1856.jpg

Михаил Иванович Глинка, 1856. године.

Датум рођења: 1. јун 1804.
Место рођења: Новоспаскоје (Руска Империја, данас Русија)
Датум смрти: 15. фебруар 1857.
Место смрти: Берлин (Пруска, данас Немачка)

Михаил Иванович Глинка (рус. Михаи́л Ива́нович Гли́нка; 1. јун 1804 – 15. фебруар 1857), је био први руски композитор који је задобио широко поштовање у својој земљи, и често се сматра оцем руске класичне музике. Глинкине композиције су имале велики утицај на будуће руске композиторе, посебно на руску петорку, који су следећи се његовим примером направили дистинктивни руски стил класишне музике.

Извор: Википедија


 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Otac ruske opere

Otac ruske opere

glinka.jpg


Ruski kompozitor Mihail Glinka (Mihail Ivanovič Glinka), rođen je01. juna 1804. godine. Bio je prvi ruski kompozitor koji je zadobio slavu i priznanje u svojoj zemlji. Postavio je temelje ruske nacionalne opere, ali isto tako i baletske, simfonijske i kamerne muzike.

Glinka je bio poreklom iz bogate porodice. Dok je bio mali, o njemu se, možda i previše, brinula njegova baka. Ona mu je krišom davala slatkiše, uvek ga utopljavala i pazila je da temperatura njene sobe, u kojoj je mali Mihail često boravio, bude uvek 25°C. Verovatno je zbog toga Glinka kasnije često bio bolešljiv.

Kako je kao mali živeo u selu, jedina muzika koju je mogao da čuje bila je disonantna zvonjava crkvenih zvona i pevanje seljaka, koji su prolazili pored njihovog imanja. Posle smrti svoje bake, prešao je da živi na imanju svog ujaka. Tu je Glinka često mogao da čuje muziku Hajdna, Mocarta i Betovena, u izvođenju orkestra svog ujaka. Ovde je i počeo sa prvim časovima klavira i violine. Uporedo sa muzikom učio je i jezike (ruski, nemački i francuski) i geografiju.

Sa 13 godina otišao je na studije u Sank Peterzburg, gde je učio latinski, engleski, persijski, matematiku i zoologiju. Takođe je imao i par časova klavira kod slavnog Džona Filda, koji je neko vreme boravio u Sank Peterzburgu. Posle toga, Glinka je nastavio da uči klavir kod Čarlsa Mejera, a u to vreme počinje i da komponuje.

Na preporuku lekara, Glinka putuje u Italiju 1830-te godine. U Italiji je imao priliku da čuje muziku mnogih poznatih kompozitora, kao i da upozna neke od njih, između ostalih – Mendelsona i Berlioza. Tu je i došao na ideju da započne sa radom na osnivanju ruske nacionalne opere. Želeo je da pomogne razvoj ruske muzike onako kao što su Belini i Doniceti pomogli razvoju italijanske muzike. Zbog toga se, nakon tri godine boravka u Italiji, vratio u Rusiju.

Glinkine najpoznatije opere su „Ivan Susanjin“ (poznata i kao „Život za cara“) i „Ruslan i Ljudmila“, a njegovo najznačajnije orkestarsko delo je „Kamarinskaja“, fantazija na dva ruska napeva.

Način na koji je Glinka tretirao orkestar u svojim operama uticao je na dalji razvoj ruske orkestarske muzike. Njegova dela imala su veliki uticaj na kasnije ruske kompozitore, a naročito na članove „Ruske Petorke“.

Izvor: Zanimljiva muzika



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Važnija dela

Važnija dela

Opere: Ivan Susanjin, Ruslan i Ljudmila, Knez Holmski (nedovršena);
Simfonija u B-duru;
Dve španske uvertire (Aragonska hota i Sećanje na letnju noć u Madridu);
Orkestarska fantazija Kamarinskaja (prvobitni naziv: Svadbena pesma i igra);
Dva gudačka kvarteta, sekstet za gudački kvintet i klavir; Trio pathetique;
Nekoliko kantata i solo-pesama;
Oko 40 kompozicija za klavir.

Izvor: Enciklopedijski leksikon Mozaik znanja - Muzika



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Ruslan i Ljudmila

Ruslan i Ljudmila

ruslan_lyudmila.jpg



Još jedna ruska opera čiji je libreto baziran na Puškinovoj istoimenoj poemi.
Glinka je inače kompozitor koji je nepravedno zapostavljen u svetskoj baštini ranog romantizma. On se smatra svojevrsnim izvorom inspiracije za svoje velike sledbenike - u mnogim stvarima je prvi, i priznanje mu odaju sva značajnija imena - Borodin, Musorgski, Čajkovski, čak i u novije vreme Stravinski. U ovoj operi prepoznaje se jasan uticaj italijanske belkanto operske škole, koja je i u Rusiji bila veoma popularna - naročito Rosini i Doniceti.
U pitanju je bajkovita radnja koja se odvija u vreme Kijevske Rusije, u pagansko doba. Dakle, treba očekivati priču o ljubavi između lepog prinčevskog para. Ona će se, naravno, napokon ostvariti posle mnogobrojnih iskušenja i dokazivanja prinčeve zrelosti i hrabrosti kroz borbu sa zlim patuljkom, htonskim bićem koje je pokrenulo radnju nenadanom otmicom mlade i lepe neveste, uspostavljajući tako osnovni ''nesklad'' koji teži da bude razrešen.

ČIN I
Radnja počinje svečanošću koja je upriličena na dvoru Svetozara povodom ženidbe mladog princa Ruslana njegovom jedinicom, prelepom Ljudmilom. Na samom početku unet je tračak slutnje u neizvesnost sreće dvoje mladih - živopisni bard Bajan peva proročku pesmu o budućoj nesreći, ali i mogućnosti pobede iskrene ljubavi. Ljudmila, žaleći zbog rastanka sa ocem, teši dva svoja neuspela prosca, Farlafa i Ratmira, koji su, svaki na svoj način, veoma nezadovoljni. Odmah za Svetozarevih blagoslovom dešava se nešto čudno - pada mrak na scenu i začuje se tresak groma. Svi prisutni su trenutno paralizovani magijom, a kada se osveste, vide da je Ljudmila nestala. Očajni Svetozar obećava pola svoga kraljevstva i ruku svoje kćeri onome ko je vrati.

ČIN II
Na svom putu Ruslan najpre nailazi na čudno stvorenje, čarobnjaka Fina koji se pokazuje spremnim da mu pomogne. Devojku je oteo čarobnjak Černomor; ali predodređeno je da ga upravo Ruslan savlada. Podstaknut mladićevim interesovanjem i samilošću, Fin priča svoju priču iz mladosti, o nesrećnoj ljubavi prema oholoj Naini, koja ga je uporno odbijala bez obzira na svu njegovu pažnju; kada je izučio magiju kako bi je zadobio, posle mnogih godina zatiče je kao staru i odvratnu vešticu. Sada se uloge menjaju; ona njega želi, i, odbijena, preti žestokom osvetom. Sada bi upravo ona mogla biti jedna od prepreka za Ruslana. Fin ga upućuje kojim putem će stići do Ljudmile. Inače, sve poteškoće koje se nameću junaku u potrazi za devojkom imaju funkciju iskušavanja čvrstine njegove ljubavi i karaktera, njegove hrabrosti, zrelosti i duševnosti u ophođenju sa ljudima. Upravo ovom poslednjom osobinom glavni junak zaslužuje naklonost raznih dragocenih pomoćnika, u ovom slučaju čarobnjaka Fina.
Za to vreme Farlaf se premišlja da li bi trebalo da odustane od opasnog poduhvata. Koristeći njegovu neodlučnost i pohlepu, pojavljuje se Naina i nudi mu da ga reši suparnika Ruslana i obezbedi mu Ljudmilu.
Na mračnom i maglovitom polju prepunom ljudskih kosti i ostataka oružja Ruslan se pita šta se desilo i da li će i on tako završiti. Naoružava se jednim kopljem i štitom, ali uzalud pokušava da nađe dovoljno dobar mač. Magla, koja se podiže, otkriva džinovsku glavu; ova pokušava da dovede oluju na viteza, ali on je gađa kopljem. Glava se povija unazad i otkriva mač. Umirući, glava otkriva svoje poreklo - pripadala je divu koji je bio brat zlog Černomora. Obojici je bila prorečena smrt od tog mača, zato je Černomor obezglavio brata na prevaru i doneo njegovu džinovsku glavu ovde, u pustinju, da čuva fatalni mač. Glava sada moli Ruslana da je tim mačem osveti.

ČIN III
Na sceni je ulaz u Nainin čarobni zamak; tu su prelepe devojke koje svojom senzualnom igrom zavode prolaznike i mame ih unutra. Prvi put se pojavljuje lik Gorislave. Ona čezne za Ratmirom, koji ju je zarobio pa napustio, zaljubivši se u Ljudmilu. Pojavljuje se ubrzo i sam Ratmir, koga devojke odmah opčaraju, a zatim i Ruslan, koji, videvši Gorislavu, namah zaboravi Ljudmilu. Celu zbrku rešava iznenadno pojavljivanje Fina, koji obelodanjuje buduću sreću za Ratmira i Gorislavu, a Ruslana i Ljudmilu. Tako razbija čini, i zamak se pretvara u šumu odakle će se krenuti u potragu za princezom.

ČIN IV
U čarobnom Černomorovom vrtu Ljudmila, opirući se sladostima koje joj se nude, čezne za svojim voljenim zaručnikom. Ubrzo se u pratnji (uz zvuke prepoznatljivog marša) pojavljuje i sam Černomor (inače nemi lik), nakazni patuljak čija je moć u ogromnoj bradi. Sledi niz raskošnih baletskih scena. Međutim, slavlje prekida zvuk trube kojim Ruslan izaziva Černomora. Ovaj uspava Ljudmilu činima i prihvati izazov, ne znajući kakvim oružjem raspolaže njegov protivnik. Nemalo zatim pojavljuje se trijumfalno Ruslan sa odsečenom bradom. Ne mogući da probude devojku, smrknuti ali ipak sa nadom polaze na Svetozarev dvor u nadi da će ipak saznati protiv-magiju.

ČIN V
U noći, na mestu gde su se ulogorili Ruslan sa zaspalom lepoticom, Ratmir i Gorislava, dok drugi spavaju Ratmir, potpuno preobražen novorođenom ljubavlju za Gorislavom, iskazuje svoju brigu za Ruslana. Mir prekida rob koji javlja da je Ljudmila ponovo oteta; u opštoj uzbuni pojavljuje se Fin i daje Ruslanu čarobni prsten, jedino sredstvo koje može da probudi devojku.
Devojku je zapravo, uz Naininu pomoć, oteo Farlaf, koji je sada odneo Svetozaru da bi zatražio ispunjenje njegovog obećanja. Međutim, Ljudmila još nije probuđena. Ubrzo dolazi Ruslan sa dvoje pratilaca i uz pomoć prstena konačno uspeva da je vrati u život. Otvara se pogled na Kijev i ljude koji u ekstazi slave svoje bogove, svoju domovinu i zazivlju sreću mladog para.

Izvor: Volimoperu.blogspot



 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Muzički primeri:





 
Poslednja izmena od urednika:
Natrag
Top