Mamini sinovi, tatine ćerke...

Član
Učlanjen(a)
22.10.2009
Poruka
688
Kako god se roditelj postavio, šta god radio nekako uvek na kraju dođe da su sinovi više vezani za mamu a ćerke za tatu... Pri tom ne mislim na negativnu konotaciju ili patologiju prosto ukazujem na činjenicu...
Ja sam mama jednog muškog deteta! Stroga sam mama u smislu da nema kreveljenja i plakanja i dramaturgije! Moj sin zna svoje obaveze, zna da sam sebi spremi doručak, ugreje ručak, opere sudove... Pri to ne mislim da od njega pravim seka-persu ili da ga maltretiram prosto to je život! Moj suprug je posvećen našem sinu trista posto! Vrlo je angažovan tata - od odlaska na utakmice do muških priča... A, onda dođe sastav sa temom "Najvažnija osoba u mom životu" i on mimo apsolutno svih očekivanja napiše - moja mama!
Moja drugarica ima ćerku, malu razmaženicu ali sve što joj čini pada u vodu kada se pojavi "njen tata"...

I, tako sam se ja pomirila sa činjenicom da su sinovi mamini a ćerke tatine...

Jedino se nadam da odgajam jednog dobrog budućeg muža jer da je najbolji sin na svetu, pa to je valjda svima jasno!

Šta vi mislite? Da li sam u pravu?
 
Član
Učlanjen(a)
08.07.2009
Poruka
1.146
100% Нисам родитељ али имам млађу сестру и она је више везана за тату док сам ја увијек био уз маму....због чега не знам али тако је.....
 
Učlanjen(a)
10.06.2010
Poruka
2.013
U mom slucaju to je tacno...valjda ko ce ga znat:vorred:
Moj tata nije bio bas odusevljen kad sam se rodila(treca curica)morali su da ga natjeraju da ode u bolnicu po mene...ja sam mu dosla kao veliko razocarenjewacko2
Ali vremenom...postala sam mu "omiljena cerka" i bila sam mu mezimica...pruzao mi je sto je vise mogao (ne bas u materijanom smislu jer sam ratna beba,poslijeratno dijete)ali trudio se...Moje starije sestre su mu bile broj dva:)Danas nismo bas bliski kao nekad...:(Bliza sam s mamom i ona mi je najbolji prijatelj...s njom stvarno sve djelim i nista ne krijem...I od nas tri mama je sa mnom najbliza(mozda sam ja zauzela tu poziciju gdje je sin trebao da bude:mrgreen:
Sada kad gledam svoje sestre (koje imaju po sina i kcerku) da definitivno je taj slucaj...Sinovi jesu privrzeniji mamama,a kcerke tatama...bar kod jedne sestre...tako je bilo i kod druge do prije par mjeseci,ali to vec nije ovdje tema...
 
Član
Učlanjen(a)
18.05.2010
Poruka
64
Mislim da ovo nije bas najtacnije,vec koga dete vise postuje,barem kod mene je taj slucaj,ja imam musko dete,njegova mati mu u svemu popusta i uvek ga mazi ali mene slusa bez pogovora a nju ne,nikad ga nisam istukao niti sam vikao na njega,ali zna da mu ja necu popustiti kao njegova mati i za mene je to najposlusnije dete na svetu.
 
Član
Učlanjen(a)
13.02.2010
Poruka
4.075
Sve opet zavisi od vaspitanja i kako se koji roditelj postavi prema svom detetu..Imala sam tatu sa kojim sam pricala o svemu i ciji su mi saveti puno znacili do sada, ali je ipak majka ta kojoj bih se kad god imam neki problem ili mi treba savet prvo obratila ..
 
Član
Učlanjen(a)
05.01.2010
Poruka
1.849
Moja mama je bila mnogo brižnija,blaža,nežnija od tate koji je bio neprikosnoveni ,pravi autoritet,ostao i dan danas ali sam ja ipak tatina ćera,dok je brat bio mamin.
Ja imam dve ćerke,i za stariju mogu da kazem da je tatina,a mladja je jos mala,i više vremena provodi sa mnom pa još nisam sigurna .
Ima nešto u muško-zenskim odnosima,čak i kasnije,devojke imaju više drugova i obrnuto.
 
Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
Moji su roditelji bili podeljeni: ja sam bila mamina i brat je bio tatin.

Što se mene tiče oduvek sam više volela mušku decu. Sa sinom imam dobru komunikaciju, sve mi priča. (do te mere da me nekad počne i daviti)
Ćerka je prava tatina mezimica. Uvek samo pita a gde mi je tata. On je mnogo popustljiv prema njoj i zna da će od njega dobiti to što je naumila
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
Postavio bih ova pitanje na jedan drugi osnov a to je gen,što je to dete ponelo rođenjem u život,čija genetika je dominantna u detetu.
Po meni je to osnov vezanosti nekog od dece sa nekim od roditelja.Dodamo li uz tu genetiku i ono što dete kroz svoj razvoj i odrastanje
vidi kao njemu bliži i prihvatljiviji tip ponašanja od tuda se i može proceniti njegova "privženost" nekom od roditelja.
Ponekad ta procena komu je dete više naklonemo može biti i odraz naše male posesivnosti koja nam kaže da dete voli drugog roditelja više.Dete voli oba roditelja jednako samo radi onoga što sam naveo oseća se slobodnije sa nekim od roditelja.
Tako ja to vidim i netvdim da sam u pravu.
 
Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
Ja se sa ćerkama bolje razumijem i slažem, nego sa sinom, koji je isti kao ja po prirodi, pa se valjda zato i jako sukobljavamo. Mrzim onaj bolesni odnos majka - sin, a sve se bojim da ću to imati u iskustvu.
 
Natrag
Top