Madness je Britanski pop/ska band iz Camden Town, London, formiran 1976. Bili su jedan od najznačijnijih bendova krajem sedamdesetih 20 veka, mada su svoj najveći uspeh postigli postigli 80-tih godina.
Madness i UB40 su bili 214 nedelja na UK top listi singlova tokom decenije, držeći rekord za najviše provedenih nedelja na UK top listi singlova, medjutim Madness je to postigao za kratko vreme od (1980-1986).
Bend je oformljen 1976 godine kao The Invaders u čijem sastavu je bio Mike Barson (klavijature i vokal), Chris Foreman (Chrissy Boy) gitara i Lee Thomson (Kix) saksofon i vokal, zatim su se pridružili i John Hasler na bubnjevima i Cathal Smyth poznatiji kao Chas Smash na bas gitari., a kasnije te godine i pevač Dikron".
Ova postava od šest članova je trajala sve do polovine 1977, kada je Graham McPherson (bolje poznat kao Gospodin Suggs) preuzeo glavni vokal. Smyth-a, koji je napustio bend nakon svađe s Mikeom Barson-om , zamijenio je Gavin Rodgers, a McPherson je bio izbačen iz benda jer je previše često birao da gleda utakmice Chelsea umjesto vježbanja.Thompson je napustio bend nakon što ga je Barson kritikovao kako svira saksofon.
1978 u bend je dopušteno da se vrati McPherson, nakon privremene zamene od strane Hasler-a (koji je preuzeo vokal kada McPherson uklonjen). Thompson se vratio nakon pomirenja sa Barsonom, a Daniel Woodgate (Woody) i Mark Bedford (Bedders) se također pridružuju bendu, prvi na bubnjevima, zamijenivši Garry Dovey, a drugi na bas gitari, zamijenivši Gavin Rodgers-a. Nakon što nakratko menjaju ime u Morris and the Minors, bend se preimenuje u Madness, kao počast jednom od svojih omiljenih pjesama ska / reggae umjetnika Prince Bustera. Bend je ostao sekstet do kraja 1979, kada se Chas Smash (AKA Cathal Smyth ili Carl Smyth) pridružio i službeno postao sedmi član Madness kao prateći vokal i plesač .
1979 godine bend snima kompoziciju od Lee Thompson "The Prince". Pesma je takodje bila počast njihovom idolu Prince Busteru. Singl je izdat od 2 Tone Records, producentske kuće. Pesma je bila hit, našavši se na 16 mestu UK muzičke top liste. Izvodjenje singla "The Prince" na popularnom UK muzičkom šou Top of the Pops je pomogao sastavu Madness da zadobije javno priznanje. Madness tad kreće na turneju sa kolegama The Specials i The Selecter, pre nego što su snimili svoj debi album.
Debi album, "One Step Beyond..." je bio izdat od Stiff Recordsa, i on je uključivao presnimljeni singl "The Prince" i njihov drugi i treći singl "One Step Beyond" i "My Girl". Naslovna pesma na albumu se nalazila na B strani Prince Busterovog hita "Al Capone". One Step Beyond... je ostao na Britanskim top listama 37 nedelja, dostigavši 2 mesto. Nakon izdavanja "My Girl", bend je osećao da su iscpli materijal sa albuma One Step Beyond..., i nisu želeli više da izdaju nove singlove sa albuma. Medjutim, Dave Robinson, glavni u producenskoj kući Stiff Records, se nije složio sa time , tako da su ipak odlučili da izbace EP koji je sadržavao jednu pasmu sa albuma i tri nove pesme. Rezultat je bio "Work Rest and Play" EP, čija je naslovna pesma bila "Night Boat to Cairo", sa One Step Beyond albuma. EP je bio na 6 mestu UK singles chartu.
1980, njihov drugi album "Absolutely" se našao na 2 mestu UK album charts. Absolutely je sadržavao neke od njihovih najvećih hitova "Baggy Trousers", koji je bio 3 na UK top listi, "Embarrassment" je bila 4, a instrumenal "Return of the Los Palmas 7" na 7 mestu.
1981, njihov treći album "7", se našao na 5 mestu Uk singl top liste i na njemu su bila tri velika hita: "Grey Day", "Shut Up" i "Cardiac Arrest" .
Novembra 1982, izdaju četvrti album "The Rise & Fall", koji je bio dobro primljen u Britaniji, ali nije bio izdat za Američko tržište. Umesto toga mnoge njihove pesme su se našle na US kompilaciji, uključujući "Our House", koji je do tada bio njihov najveći internacionalni hit. "Our House" se nalazio ne mestu broj 5 na UK music charts.
1983, njihov singl "Wings of a Dove" je bio na 2 mestu UK charts, a sledeći "The Sun & The Rain" na 5. Njihov sledeći album "Keep Moving", je bio 6, a ova dva singla sa albuma su se našla na 20 mestu UK music charts. Album je imao dobre kritike, podržavajući promenu njihovog zvuka.
Oktobra 1983, Mike Barson odlučuje da napusti bend, i to čini sa izlaskom njihovog novog albuma "One Better Day", 1984 godine. Ostali članovi osnivaju svoju producentsku kuću Zarjazz Records, koja je bila pod oznakom Virgin Records.
1985, izdaju "Mad Not Mad". Barsona je zamenio Steve Nieve. Album je bio na 16 mestu i to je jedan od njihovih najlošijih pozicija na UK chartu. Uprkos tako lošoj poziciji album se ipak našao na 55 mestu na NME's All Time 100 Albums.
Bend pokušava da snimi novi album i 11 novih demo pesama je snimljeno, medjutim sve veće nesuglasice izmedju članova dovode do toga da bend odlučuje da se razidje 1986 godine. Barson ih okuplja da bi snimili oproštajnu pesmu "(Waiting For) The Ghost Train". 1988 godine četri člana Suggs, Chas Smash, Lee Thompson i Chris Foreman nastavljaju pod imenom The Madness, i nakon jednog albuma i dva singla koji nisu uspeli da udju ni u prvih 40 , oni se razilaze.
Krajem 1991, "It Must Be Love" je ponovo snimljena i dostigla mesto broj 6, a nakon toga kompilacija "Divine Madness" se nasla na mestu broj 1 top liste albuma. Madness tada objavljuje da će ponovo početi da rade i sa koncertom Madstock!, koji je održan na Finsbury Park, u Londonu, originalni sastav ponovo nastupa prvi put nakon Barsonovog odlaska 1984 pred preko 75,000 gledalaca koji su prisustvovali koncertu.
Njihova prva zapažena nagrada je bila 1983 kada su dobili "Ivor Novello Award" sa najbolju pesmu i internacionalni hit "Our House". Još jednu "Ivor Novello Award" dobijaju 17 godina kasnije sa "Outstanding Song Collection". 2005, su bili nagradjeni sa MOJO "Hall of Fame" nagradom, a 2007 godine kampanjom njihovih obožavalaca dobijaju Brit award. Jula 2009 godine Madness su nagradjeni sa 'Silver Clef' Icon Award,i septembra 2010 sa "Idol Award" na dodeli Q nagrada u Londonu.
Diskografija:
Studijski albumi:
1979 One Step Beyond...
1980 Absolutely
1981 7
1982 The Rise & Fall
1984 Keep Moving
1985 Mad Not Mad
1988 The Madness
1999 Wonderful
2005 The Dangermen Sessions Vol. 1
2008 The Liberty of Norton Folgate (најављен)
Kompilacijski albumi:
1982 Complete Madness
1986 Utter Madness
1990 It's... Madness
1991 It's... Madness Too
1992 Divine Madness
1993 The Business - the Definitive Singles Collection
1998 The Heavy Heavy Hits
1999 The Lot (шест првобитних албума 1979-1985)
2002 Our House: the Original Songs
Izvor:Wikipedija
Madness i UB40 su bili 214 nedelja na UK top listi singlova tokom decenije, držeći rekord za najviše provedenih nedelja na UK top listi singlova, medjutim Madness je to postigao za kratko vreme od (1980-1986).
Bend je oformljen 1976 godine kao The Invaders u čijem sastavu je bio Mike Barson (klavijature i vokal), Chris Foreman (Chrissy Boy) gitara i Lee Thomson (Kix) saksofon i vokal, zatim su se pridružili i John Hasler na bubnjevima i Cathal Smyth poznatiji kao Chas Smash na bas gitari., a kasnije te godine i pevač Dikron".
Ova postava od šest članova je trajala sve do polovine 1977, kada je Graham McPherson (bolje poznat kao Gospodin Suggs) preuzeo glavni vokal. Smyth-a, koji je napustio bend nakon svađe s Mikeom Barson-om , zamijenio je Gavin Rodgers, a McPherson je bio izbačen iz benda jer je previše često birao da gleda utakmice Chelsea umjesto vježbanja.Thompson je napustio bend nakon što ga je Barson kritikovao kako svira saksofon.
1978 u bend je dopušteno da se vrati McPherson, nakon privremene zamene od strane Hasler-a (koji je preuzeo vokal kada McPherson uklonjen). Thompson se vratio nakon pomirenja sa Barsonom, a Daniel Woodgate (Woody) i Mark Bedford (Bedders) se također pridružuju bendu, prvi na bubnjevima, zamijenivši Garry Dovey, a drugi na bas gitari, zamijenivši Gavin Rodgers-a. Nakon što nakratko menjaju ime u Morris and the Minors, bend se preimenuje u Madness, kao počast jednom od svojih omiljenih pjesama ska / reggae umjetnika Prince Bustera. Bend je ostao sekstet do kraja 1979, kada se Chas Smash (AKA Cathal Smyth ili Carl Smyth) pridružio i službeno postao sedmi član Madness kao prateći vokal i plesač .
1979 godine bend snima kompoziciju od Lee Thompson "The Prince". Pesma je takodje bila počast njihovom idolu Prince Busteru. Singl je izdat od 2 Tone Records, producentske kuće. Pesma je bila hit, našavši se na 16 mestu UK muzičke top liste. Izvodjenje singla "The Prince" na popularnom UK muzičkom šou Top of the Pops je pomogao sastavu Madness da zadobije javno priznanje. Madness tad kreće na turneju sa kolegama The Specials i The Selecter, pre nego što su snimili svoj debi album.
Debi album, "One Step Beyond..." je bio izdat od Stiff Recordsa, i on je uključivao presnimljeni singl "The Prince" i njihov drugi i treći singl "One Step Beyond" i "My Girl". Naslovna pesma na albumu se nalazila na B strani Prince Busterovog hita "Al Capone". One Step Beyond... je ostao na Britanskim top listama 37 nedelja, dostigavši 2 mesto. Nakon izdavanja "My Girl", bend je osećao da su iscpli materijal sa albuma One Step Beyond..., i nisu želeli više da izdaju nove singlove sa albuma. Medjutim, Dave Robinson, glavni u producenskoj kući Stiff Records, se nije složio sa time , tako da su ipak odlučili da izbace EP koji je sadržavao jednu pasmu sa albuma i tri nove pesme. Rezultat je bio "Work Rest and Play" EP, čija je naslovna pesma bila "Night Boat to Cairo", sa One Step Beyond albuma. EP je bio na 6 mestu UK singles chartu.
1980, njihov drugi album "Absolutely" se našao na 2 mestu UK album charts. Absolutely je sadržavao neke od njihovih najvećih hitova "Baggy Trousers", koji je bio 3 na UK top listi, "Embarrassment" je bila 4, a instrumenal "Return of the Los Palmas 7" na 7 mestu.
1981, njihov treći album "7", se našao na 5 mestu Uk singl top liste i na njemu su bila tri velika hita: "Grey Day", "Shut Up" i "Cardiac Arrest" .
Novembra 1982, izdaju četvrti album "The Rise & Fall", koji je bio dobro primljen u Britaniji, ali nije bio izdat za Američko tržište. Umesto toga mnoge njihove pesme su se našle na US kompilaciji, uključujući "Our House", koji je do tada bio njihov najveći internacionalni hit. "Our House" se nalazio ne mestu broj 5 na UK music charts.
1983, njihov singl "Wings of a Dove" je bio na 2 mestu UK charts, a sledeći "The Sun & The Rain" na 5. Njihov sledeći album "Keep Moving", je bio 6, a ova dva singla sa albuma su se našla na 20 mestu UK music charts. Album je imao dobre kritike, podržavajući promenu njihovog zvuka.
Oktobra 1983, Mike Barson odlučuje da napusti bend, i to čini sa izlaskom njihovog novog albuma "One Better Day", 1984 godine. Ostali članovi osnivaju svoju producentsku kuću Zarjazz Records, koja je bila pod oznakom Virgin Records.
1985, izdaju "Mad Not Mad". Barsona je zamenio Steve Nieve. Album je bio na 16 mestu i to je jedan od njihovih najlošijih pozicija na UK chartu. Uprkos tako lošoj poziciji album se ipak našao na 55 mestu na NME's All Time 100 Albums.
Bend pokušava da snimi novi album i 11 novih demo pesama je snimljeno, medjutim sve veće nesuglasice izmedju članova dovode do toga da bend odlučuje da se razidje 1986 godine. Barson ih okuplja da bi snimili oproštajnu pesmu "(Waiting For) The Ghost Train". 1988 godine četri člana Suggs, Chas Smash, Lee Thompson i Chris Foreman nastavljaju pod imenom The Madness, i nakon jednog albuma i dva singla koji nisu uspeli da udju ni u prvih 40 , oni se razilaze.
Krajem 1991, "It Must Be Love" je ponovo snimljena i dostigla mesto broj 6, a nakon toga kompilacija "Divine Madness" se nasla na mestu broj 1 top liste albuma. Madness tada objavljuje da će ponovo početi da rade i sa koncertom Madstock!, koji je održan na Finsbury Park, u Londonu, originalni sastav ponovo nastupa prvi put nakon Barsonovog odlaska 1984 pred preko 75,000 gledalaca koji su prisustvovali koncertu.
Njihova prva zapažena nagrada je bila 1983 kada su dobili "Ivor Novello Award" sa najbolju pesmu i internacionalni hit "Our House". Još jednu "Ivor Novello Award" dobijaju 17 godina kasnije sa "Outstanding Song Collection". 2005, su bili nagradjeni sa MOJO "Hall of Fame" nagradom, a 2007 godine kampanjom njihovih obožavalaca dobijaju Brit award. Jula 2009 godine Madness su nagradjeni sa 'Silver Clef' Icon Award,i septembra 2010 sa "Idol Award" na dodeli Q nagrada u Londonu.
Diskografija:
Studijski albumi:
1979 One Step Beyond...
1980 Absolutely
1981 7
1982 The Rise & Fall
1984 Keep Moving
1985 Mad Not Mad
1988 The Madness
1999 Wonderful
2005 The Dangermen Sessions Vol. 1
2008 The Liberty of Norton Folgate (најављен)
Kompilacijski albumi:
1982 Complete Madness
1986 Utter Madness
1990 It's... Madness
1991 It's... Madness Too
1992 Divine Madness
1993 The Business - the Definitive Singles Collection
1998 The Heavy Heavy Hits
1999 The Lot (шест првобитних албума 1979-1985)
2002 Our House: the Original Songs
Izvor:Wikipedija
Poslednja izmena od urednika:
Skroz su o*ičeni. yes3 
