LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Zver iz krošnje Kuna

kunae.jpg
Piše:V. Mijailović
Kada se pogledaju statistike ulova po lovačkim društvima, u mnogima se može primetiti ista stvar - povećanje broja ulovljenih dlakavih predatora. Pri tome se prvenstveno misli na vukove i lisice, a u poslednjih pet godina sve je više ulovljenih šakala, divljih mačaka i kuna.

Kune su posebna i neobična vrsta, hitre zverke, noćne životinje, i vrlo ih je teško uloviti. Uglavnom ih lovci love uzgredno - prilikom lova na fazane ili prilikom hajki na divlje svinje ili lisice. Tada ih pogoniči pokrenu iz najgušćih i najskrovitijih delova lovišta, ali nije redak slučaj da se i tom prilikom kune spasu - penjanjem na drvo. Ako je reč o nekom starom stablu sa velikom krošnjom, lovac najčešće ima priliku da vidi kako, u deliću sekunde, ova hitra zverka nestaje u krošnji spasonosnog drveta.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Postoje dve vrste kuna - zlatica i belica. Najlakše ih je razlikovati po boji ispod vrata - ako je bele boje - reč je o kuni belici, a ako je žute, onda je reč o kuni zlatici. Zlatica je nešto ređa vrsta. Naseljava skoro sve delove naše zemlje, ima je i u planinama, pobrđu Šumadije, kao i ritskim šumama Vojvodine. Ima vitko telo, dužine do 50 centimetara, sa repom koji može dostići i do 30 cm, a težina joj ne prelazi 1,5 kg. Krzno joj je nekada bilo izuzetno cenjeno. Noćni je lovac, a tokom dana vreme provodi po krošnjama drveća, raznim šupljina, napuštenim gnezdima.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Belica naseljava gotovo ista staništa, ali je ima i vrlo blizu naselja, u napuštenim domaćinstvima i raznim objektima (ambari, senici, šupe). Posebno voli napuštene vodenice i brvnare u vododerinma i napuštenim planinskim delovima lovišta. Nešto je veća od kune zlatice i dostiže dužinu od 60 cm, sa repom koji ima još oko 25 cm. Težina joj je do dva kilograma. Vrlo vešto se vere po drveću. Lovi tokom noći, a pored miševa, hrčkova, podmlatka sitne divljači i gnezda sa jajima, često napada i domaću živinu. Zna da napravi prave pokolje tokom noći - u fazanerijama i u živinarnicima, jer ubija više nego što joj treba, uglavnom ujedom za vrat.

Kune su sve brojniji predatori, a posebno belica koja u brojnoj populaciji naseljava i sva lovišta oko Beograda. Pančevački rit posebno, gde joj ogromno prostranstvo plavne zone Dunava i Tamiša pruža odlične uslove za život.

Zakon o lovstvu je obe vrste kuna stavio pod trajni lovostaj na teritoriji Vojvodine, dok je u Srbiji lov na kune dozvoljen od 16. oktobra do 31. januara. Podaci ukazuju na sve veće širenje populacije kuna, čiji se broj mora redukovati, jer našim, sve praznijim lovištima, najmanje trebaju nove i prilično krvoločne zverke u sve gušćim populacijama.

Preuzeto iz revije ''ZOV''
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Radar u oku
Tajne prirode [TABLE]
[TR]
[TD="class: tekst_sa_slikom_slika_cell"]
cats.jpg
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="class: small, align: center"]Mačije "dihromatsko" viđenje sveta

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Dosadašnja naučna saznanja pokazuju da životinje vide svet na drukčiji način od čoveka.

Pas, na primer, ne vidi da je lopta crvena, a ako se kotrlja po zelenom travnjaku, onda je i ne primećuje.

Dokazano je da ova životinja ne vidi da su predmeti crveni i teško može da ih uoči na zelenoj pozadini. Isti je slučaj sa jelenima, konjima i pčelama, koji takođe ne mogu da raspoznaju crvenu boju.

Njihovi fotoreceptori, ćelije osetljive na svetlost, nisu u stanju da registruju dužinu svetlosnih talasa koja joj odgovara.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Naučnici su otkrili da životinje opažaju boje drugačije od ljudi i mogu da vide svetlosne zrake koji su nama potpuno nevidljivi. Teško je zamisliti njihove vizuelne sposobnosti. Pomislimo samo na ptice čije vidno polje, zahvaljujući očima postavljenim sa obe strane glave, pokriva ugao od gotovo 360 stepeni, ili neke pauke, koji raspolažu sa po četiri ili šest pari očiju, a svako ima specifičan zadatak pri opažanju ili fokusiranju plena.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Građa njihovih očiju takođe može biti potpuno različita, kao što je slučaj sa složenim očima insekata i ljuskara. Njihovi organi vida sastavljeni su od nekoliko stotina telašaca nazvanih homatidi, a svako od njih doprinosi formiranju takozvanog "mozaičkog" viđenja, koje nije tako oštro kao naše, ali je savršeno prilagođeno potrebama insekata da u toku letenja uoče i najmanji pokret u okolini. Osim toga, da bi do krajnjih granica povećalo sposobnost uočavanja pokreta, oko mora da registruje slike koje se veoma brzo smenjuju. Kod složenih očiju, ovu sposobnost omogućuju izuzetno aktivni fotoreceptori. Tako neki insekti mogu da uoče 330 slika u sekundi, što je zaista zapanjujuće u odnosu na svega 50, koliko u istom vremenskom periodu registruje ljudsko oko.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Grupa naučnika sa Univerziteta u Lundu, u Švedskoj, dokazala je nedavno koliko je vizuelni svet životinja pun iznenađujućih otkrića. U toku jednog istraživanja posvećenog građi insekata, otkrili su da krila pčela, osa i muva nisu tako prozirna, kako nam se čini, nego sadrže čitav kaleidoskop boja sa metalnim prelivima. Mada to niko nije očekivao, ove krhke i lagane tvorevine, kad ih posmatramo na tamnoj pozadini, kriju u sebi bogatu paletu boja upotpunjenu karakterističnim šarama.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Još 1843. godine, francuski entomolog Klod Šarl Guro zapazio je prisustvo boja na krilima voćne mušice. Ali, učinilo mu se da one zavise od ugla pod kojim dopire svetlost i od ugla posmatranja, kao kod mehurova od sapunice. Švedski biolozi uspeli su da dokažu kako boje zavise od građe samog krila, tačnije od razlika u njegovoj debljini, budući da ono nije glatko nego isprekidano mnogobrojnim ispupčenjima. Prema tumačenju Justejna Kjerandsena, iz laboratorije u Lundu, u dodiru sa krilom, jedan deo svetlosnih zraka se odbija. Neki pogađaju gornju površinu krila i ne prolaze kroz njega, dok drugi prodiru do donjeg sloja. Kad se vrate do posmatrača, ova dva odbijena zraka mogu da se sretnu, da međusobno reaguju i, zavisno od svoje talasne dužine, određenu boju učine vidljivom. Suprotno onome što se događa na površini mehura od sapunice, čija je struktura promenljiva, boje na krilima insekata su stabilne.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
O ulozi ovih boja, naučnici kažu da najverovatnije služe za prepoznavanje jedinki iste vrste, a posebno onih suprotnog pola. Posmatranja su pokazala da ženke ovih insekata obično imaju deblja krila pa su, uprkos istim šarama, njihove boje drukčije nego kod mužjaka.

Odavno je poznato koliko su insekti oprašivačI osetljivi na ultraljubičaste zrake, i koliko je ta sposobnost uticala na procese njihove paralelne evolucije sa biljkama čiji cvetovi ove zrake mogu da odbijaju. Ultraljubičasti zraci imaju talasnu dužinu manju od 400 nanometara, pa nisu prisutni u nama vidljivom spektru koji obuhvata čitavu gamu boja između 400 i 700 nanometara. Za nas su nevidljivi, čak i opasni, jer ljudske oči i koža nisu od njih zaštićeni, ali su značajna komponenta svetlosnog zračenja u ambijentu, a i razne životinjske vrste ih primenjuju. Pčele i golubovi koriste ih za orijentaciju kad je vreme oblačno. Mužjaci i ženke senica, čije žuto i plavo perje nama izgleda istovetno, mogu međusobno da se prepoznaju po različitim ultraljubičastim nijansama na glavi. Ultraljubičaste mrlje koriste i neke vrste tropskih ribica, kako bi tokom sezone parenja prepoznale jedinke suprotnog pola.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
U arktičkim prostranstvima, gde je prisustvo ultraljubičastih zraka veće, a sneg pojačava njihovo odbijanje, ovo zračenje stvara čudesno obojen svet nedostupan našem oku. Britanski naučnik Glen Džeferi, nedavno je u "Dnevniku eksperimentalne biologije" objavio svoje otkriće da oči irvasa nemaju zaštitu od ekstremnih ultraljubičastih zraka i da opažaju svetlosne zrake sa talasnom dužinom između 350 i 320 nanometara. Ova sposobost omogućuje im da prepoznaju boje snega i drugih elemenata u okolini. Kad je upotrebio kameru koja registruje ultraljubičaste zrake, Džeferi je otkrio elemente koji apsorbuju ove zrake i izgledaju crni u kontrastu sa belinom snega. Tako irvasi na snegu mogu da vide tragove urina, koji otkrivaju prisustvo predatora, a pronalaze i lišajeve, glavni izvor hrane tokom zimskih meseci. Na isti način, oni vide i krzno životinja, što omogućava da izbegnu susret s vukovima.
 
Natrag
Top