ETIČKI KODEKS LOVACA SRBIJE
Na osnovu člana 15. Statuta Lovačkog saveza Srbije, a na predlog Upravnog odbora, Skupština Lovačkog saveza Srbije, na redovnoj sednici održanoj 26.6.2004. godine u Subotici donosi
ETIČKI KODEKS LOVACA SRBIJE
Kodeks o ponašanju lovaca
Lov je najstarija delatnost čoveka koja se oblikovala kroz istoriju, od prvobitne zajednice do današnjeg dana. Lov je oblikovao odnose među ljudima, uređivao ih i usmeravao u njihovim zajednicama u nepisane društvene norme. U evoluciji čoveka najduži deo pripada stvaranju lovačke kulture koja se razvijala od praistorije sve do prvih zemljoradničkih kultura na našoj planeti. Kroz istoriju čovečanstva, lovstvo je bilo sastavni deo svakodnevnih društvenih odnosa i odraz opšteg kulturnog pravca. Zato su u svetu, prostorno i vremenski, oblikovane različite lovačke etičke norme.
Kroz istoriju ljudske zajednice nastajala su, razvijala se i poštovala nepisana pravila koja su uređivala lov, pravo na plen, odnose među lovcima i odnose lovaca prema divljači. To nasleđe i nepisanu kulturnu tradiciju treba čuvati i upotpunjavati novim normama, koje je donelo vreme ekoloških nevolja i preteće ugroženosti prirode, čiji su sastavni deo čovek i divljač.
Kroz istoriju, lovišta u Srbiji su bila na raskrsnici istočnih, balkanskih i zapadnih kultura. Ipak, naše današnje lovstvo se oblikovalo, pre svega, pod uticajem istočnobalkanskog lovstva. Zasnovan na toj tradiciji, nastao je naš etički kodeks -Kodeks lovaca Srbije, koji određuje prirodna i moralna pravila kao i odnose između prava i dužnosti u lovstvu.
Aktivnosti lovaca u prirodi i u lovu odvijaju se svaki put u drugačijim prilikama, koje najčešće nije moguće predvideti zbog terena, vremenskih prilika, ponašanja divljači ili lovaca i drugih ljudi kao i drugih nepredvidivih okolnosti.
Zato lovac treba da bude spreman da odlučuje i u nepredvidivim okolnostima, vanrednim prilikama i pri neuobičajenom razvoju događaja, samostalno i odgovorno, prema svojoj savesti i uvek u skladu sa normama Kodeksa lovaca Srbije.
Nadzor države i javnosti nad lovom je otežan zbog same prirode lova, jer se po pravilu uspešno lovi samo u samoći, tiho i neopaženo. U lovu su odlučujući neposredni odnosi lovca prema divljači, koji su bez posrednika i bez neposrednog nadzora drugih osoba, što je još izrazitije kod pojedinačnog lova. Zato je najvažnija puna lična odgovornost svakog lovca za sopstveno ponašanje prema prirodi, divljači i drugim divljim životinjama, vlasnicima zemljišta i šuma i raznim posetiocima prirode.
Lovci Srbije poštuju prirodu. Uvažavajući načela trajnog korišćenja prirode i trajnog razvoja društva, omogućava se uravnotežen razvoj koji zadovoljava naše sadašnje potrebe i ne ugrožava mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje.
U savremenom društvu mišljenja o lovcima su protivrečna i ponekad zbunjujuća. Zbog otuđenosti gradskih ljudi od prirode i sve veće ugroženosti prirode, odnosi između lovaca i divljači, time i između čoveka i prirode, su naročito osetljivi. Mogućnost zloupotrebe moći čoveka i lovca, znanja i tehnologije, koja može štetiti prirodi i divljači, stalno raste. Sve to opravdava i traži od lovstva viša etička merila nego što su bila ikada ranije, u dugoj istoriji ljudske zajednice i lovstva.
Lovačke organizacije i lovci dužni su da neguju lovnu kulturu, lovačke običaje i navike, koji su sastavni deo našeg identiteta. Treba da sačuvamo tradicionalne moralne vrednosti, da širimo i jačamo narodnu svest i brigu o zaštiti prirode.
Uvod
Član 1.
Kodeks je putokaz i oslonac lovačkoj savesti za moralno ponašanje i za odnose lovaca i lovačkih organizacija prema:
- prirodi,
- divljači i drugim životinjama,
- lovačkom oružju i opremi,
- društvenoj sredini,
- lovačkim drugovima,
- lovačkim psima.
Odnos lovaca prema prirodi
Član 2.
Lovac poštuje načelo trajnosti korišćenja prirode i tim načelom se rukovodi u svom redovnom radu, lovu i svim drugim aktivnostima u slobodnom vremenu.
U oblasti lovstva lovac uvek zastupa i svojim stručnim i fizičkim sposobnostima ostvaruje načela trajnog korišćenja prirode:
- aktivnom zaštitom životne sredine, staništa divljači i drugih divljih životinja,
- po prirodu štetne i protivzakonite aktivnosti koje ugrožavaju životnu sredinu divljači, blagovremeno prijavljuje upravi lovačke organizacije,
- pri opaženom zagađivanju ili odlaganju otrovnih i opasnih materija, obezbeđuje dokaze i na vreme obaveštava nadležne službe.
Član 3.
Lovačke organizacije poštuju i ostvaruju načelo trajnosti korišćenja prirode:
- planiranjem i vršenjem aktivne zaštite prirode i staništa divljači i drugih divljih životinja,
- uzgajanjem divljači, koje je u skladu sa trajnim korišćenjem prirode i njenom
zaštitom,
- racionalnim korišćenjem divljači, ostvarivanjem odstrela divljači po polnoj i starosnoj strukturi koji je uravnotežen sa prirastom.
Član 4.
Upravljanje lovištem treba da bude brižno, zasnovano na načelu dobrog gazdovanja, tako da se prihod ne ostvaruje na štetu trajnosti, zaštite prirode ili zaštite divljači.
Ostvarene prihode u upravljanju lovištem neophodno je vraćati u lovište, kroz ulaganje u zaštitu, gajenje divljači i zaštitu prirode.