Loše gazde teraju radnike u štrajkove

Učlanjen(a)
08.02.2009
Poruka
5.533
Loše gazde teraju radnike u štrajkove
Država ne reaguje na propale privatizacije
06.09.2009. 00:01

Brojni štrajkovi najavljivani za ovu jesen postali su izvesniji nakon prošlonedeljnog osnivanja Koordinacionog odbora radničkih protesta. Ukoliko ne uspeju da se kroz pregovore izbore za svoje zahteve, u ovom odboru kažu da im ništa radikalno neće biti strano.

radnici-x.jpg


Neisplaćene zarade i otpremnine, neuplaćeni doprinosi, loši ugovori o privatizaciji, ali i nezadovoljstvo zbog načina na koji se vlast odnosi prema problemima koji bukvalno dovode u pitanje egzistenciju hiljade radničkih porodica, razlozi su zbog kojih su se štrajkački odbori Zastave elektro, Srboleka, Šinvoza i BEK-a odlučili na osnivanje Koordinacionog odbora radničkih protesta.
Pored radnika ovih fabrika, procenjuje se da u Srbiji trenutno štrajkuje njih 32.000. U Odboru ističu da su im problemi zajednički.
– U fabrici koja je nekada zapošljavala 700 radnika, danas ne radi niko. Ja sam nakon 31 godine dobila otkaz, jer je fabrika namerno dovedena do stečaja. Prilikom protesta u januaru, Radislava Stojanova je u četrdesetoj godini izdalo srce, iza sebe je ostavio suprugu i ćerku. Ostali jedva preživljavaju jer u Zrenjaninu nema posla, sem sezonskog rada na poljima od kog se ne može živeti. Plate nikada nisu bile velike, ali smo barem mogli da prehranimo porodicu. Nismo jedini, a pokušaj Vlade Srbije da naše probleme svede na pojedinaène sluèajeve je obmana. Loše privatizacije i korumpiranost državnih institucija predstavljaju najveći problem, ljudi ostaju bez posla jer je omogućeno kriminalcima da prisvoje naše fabrike. Od radno sposobnih ljudi pravi se sirotinja, a Vlada nikada nije stala na našu stranu. Cilj nam je da umesto povremenog gašenja požara, u vidu kratkoročnih pomoći od kojih se ne može živeti ni deset dana, ukažemo na veličinu problema i da kroz zajedničku borbu ostvarimo naša prava – kaže za „Blic nedelje“ Milena Prstojević, član Koordinacionog odbora i radnica zrenjaninskog BEK-a.
računi u blokadi
Da situacija nije ništa bolja ni u ostalim fabrikama, potvrđuje i Zoran Gočević iz Srboleka. Račun nekada velike farmaceutske kuće u blokadi je od oktobra prošle godine, a radnici su zbog neisplaćenih zarada već više puta štrajkovali.
- Do privatizacije je radilo 380 radnika, 38 je otišlo kao tehnološki višak, 20 se penzionisalo, dok je njih oko 100 otišlo samovoljno. Otišli su oni koji su mogli da nađu drugi posao, tako danas imamo samo pet farmaceuta. Pozatvarana su i predstavništva po Srbiji, a u jednom trenutku nismo radili ništa čitavih pet meseci. Zbog neisplaćenih zarada smo štrajkovali već tri puta. Jovica Stefanović, novi vlasnik, duguje 40 miliona neplaćenih poreza i doprinosa. Sada je tu nas 245, ostali smo jer nemamo kud. Ako se proces privatizacije ne preispita i fabrika ne počne s radom, svi zajedno idemo na ulice gde ćemo se boriti za naša prava – kaže Gočević.
Ističu i primer zrenjaninskog Šinvoza koji ne radi jer je država omoguæila njihovom kupcu da sklapanjem loših poslova namerno odvede preduzeæe u steèaj, a da se potom pojavi kao najveæi poverilac, zatvori proizvodnju i pretvori fabriku u graðevinsko zemljište.
vlada ne reaguje
U Savetu za borbu protiv korupcije kažu da su ukazivali na ove probleme, međutim, Vlada nije reagovala.
– Mislim da teza da je loša privatizacija kriva za proteste koji bi mogli uslediti ispravna. U slučaju Šinvoza, na primer, ukazali smo na propuste pri privatizaciji, ali to je bilo sve jer nadležni nisu reagovali. Teško je poverovati da Vlada u ovom trenutku može ponuditi rešenje koje bi zadovoljilo radnike, previše je grešaka napravljeno. Najbolje što mogu učiniti je da ponude sistematsko rešavanje problema koje bi u daljoj perspektivi dalo rezultate – kaže za „Blic nedelje“ Danilo Šuković, član Antikorupcijskog saveta i direktor Centra za ekonomska istraživanja pri Institutu društvenih nauka u Beogradu.
U Odboru tvrde da će ipak prvo pokušati da uđu u pregovore s nedavno formiranom Radnom grupom vlade Srbije, na čijem se čelu nalazi Rasim Ljajić. Od njih će tražiti da se izvrši revizija privatizacija i otvore fabrike. Međutim, ukoliko kroz pregovore ne budu ostvarili prava, posegnuće za radikalnijim metodama, a imajući u vidu broj radnika koji samo trenutno štrajkuje i da neki od njih, poput onih iz „Raške“, i bez udruživanja s ostalima najavljuju da su spremni čak i na radikalne poteze poput samopovređivanja.
– Trenutno u ove četiri fabrike ima oko 1.500 radnika. Međutim, već sada smo svakodnevno u kontaktu sa radnicima širom zemlje. Očekujemo da nam se uskoro pridruže i štrajkači „Matrosa“ iz Sremske Mitrovice koji su posao izgubili zbog uvozničkog lobija, a pomoć su najavili i studenti čiji roditelji ostaju bez posla dok školarine rastu. Nećemo izbegavati masovne štrajkove i pravdu ćemo potražiti i na ulici, ukoliko nam to bude jedini izbor – zaključuje Milena Prstojević.
Iako je Ranko Dejanović, vlasnik „Zastave elektro“ rekao da će akcije pokloniti radnicima, Slobodan Gajić predsednik štrajkačkog odbora, izjavio je za „Blic nedelje“ da se radnici neće smiriti dok se privatizacija ne preispita i oni koji su fabriku doveli do propasti ne odgovaraju za to. Neza*dov*oljni radnici nisu zadovoljni ni radom sindikata. Kažu da čim se pojavi problem – tu je nereprezentativan, ili čak novoosnovan sindikat, čiji je cilj razbijanje protesta. Imaju razumevanja za krizu, ali ne i za onu koja je posledica neodgovornosti i korupcije, zbog nje će, kažu, dići Srbiju na noge.

Štrajkovi tokom leta
Ovog leta štrajkovalo se u pedesetak pogona. Prema podacima Saveza samostalnih sindikata, najviše protesta i problema je bilo u firmama koje su kupili Đorđije Nicović, Mile Jerković, Slaviša Purić i kupci iz Bugarske.
Radnici su najčešće štrajkovali zbog neisplaćenih zarada, loših privatizacija i neuplaćivanja doprinosa. Najduže traje štrajk radnika „Niteksa“ koji su s protestom krenuli 5. novembra prošle godine, a najviše pažnje je privukao štrajk radnika „Raške“ na kojem je Zoran Bulatović odsekao sopstveni prst.
Među preduzećima koja trenutno štrajkuju nalaze se i „Mačkatica“ iz Surdulice, „Topola Livara“, „Ravanice“ iz Jagodine, „Trudbenika“ iz Beograda, „22. decembar“ iz Kragujevca, „Niteksa“, „Lokomotive“ i „Građevinara“ iz Niša, „1. maja“ iz Lapova…


Hrvate podržala Crkva
U Hrvatskoj, gde je slična situacija, Katolička crkva je stala na stranu radnika. „Glas koncila“ je dao podršku velikim sindikalnim protestima u toj zemlji. Pišući o ovoj temi, sveštenik Ivan Miklenić, istakao je da su javni, mirni i civilizovani protesti ne samo legitiman izraz upozorenja, nego i jasan znak vremena. Dodao je i da do protesta ne dolazi lako nego „samo onda kada određenim grupama u društvu voda dođe do grla i kad svima postane jasno da se ne može dalje bez bitnih promena, bez poboljšanja uslova ili zakonskih okvira određenih delatnosti“.


Izvor: Blic
 
Natrag
Top