- Učlanjen(a)
- 19.09.2009
- Poruka
- 27.640
1. Distrakcija (odvraćanje)
Za ove zablude zajedničko je neispravno korišćenje logičkih operatora u cilju dokazivanja neispravne ili neproverene tvrdnje.
Zloupotreba operatora "Isključivo-ILI (Lažna dilema)
Govornik nudi manji broj (obično dve) mogućnosti, mada ih u stvarnosti ima više.
Primeri:
- Svet će biti levičarski ili ga neće biti. (Izjava predsednice JUL-a Mire Marković, citirana u "Politici" od 9.12.2000.)
- Ko nije sa nama, taj je protiv nas. (U stvarnosti, on može da bude i indiferentan, ali se to ne pominje jer bi se time umanjila oštrica pretnje).
Argument neznanja, bukvalna upotreba operatora "Ne" (argumentum ad ignorantiam)
Zabluda ove vrste sugeriše da, kad nije moguće dokazati da je nešto pogrešno, usvajamo dokaz da je to tačno. Ovo je specijalni slučaj lažne dileme, jer se u njemu podrazumeva da se za svaku izrečenu opciju mora znati da li je tačna ili pogrešna. Zabluda ove vrste postoji kad se krši pravilo da obavezu dokazivanja tvrdnje ima onaj ko iznosi tvrdnju.
Primeri:
- Pošto niko nije dokazao da duhovi ne postoje, to je dokaz da oni postoje. (Teško je dokazati nepostojanje bilo čega, a naročito stvari za koje se tvrdi da su nevidljive i neopipljive.)
- Skeptici ne mogu da dokažu da reinkarnacija ne postoji, dakle reinkarnacija postoji. (Svejedno što niko nije dokazao ni da postoji).
Neispravna upotreba operatora "Ako-onda"
Da bi se dokazalo da je neki predlog neprihvatljiv, konsrtuiše se neprihvatljiv redosled događaja koji proizilaze iz tog predloga.
Primeri:
- Abortus svakako treba zabraniti, jer ako dozvolimo lekarima da ubijaju nerođenu decu, onda bi trebalo da legalizujemo i svako drugo ubistvo, a kuda bi nas to onda odvelo?
- Ako tebi prodam robu po nižoj ceni, onda ću morati i svima drugima.
Neispravno udruživanje pojmova
"Vezana prodaja" dve ili više tvrdnji: da bi se prihvatila neproverena tvrdnja, ona se vezuje uz proverenu i ovakav "paket" se nudi kao jedna tvrdnja koju treba prihvatiti ili odbaciti.
Primeri:
- Mislite li da Sunce i Mesec (pa i ostala nebska tela) ne mogu da utiču na našu sudbinu? A kako onda utiču na plimu i oseku? (Ovo je omiljeni argument astrologa).
- Zašto ne smem da prodajem drogu kad demokratsko društvo garantuje slobodu svakom građaninu?
2. Insistiranje na motivu
Ove zablude oslanjaju se na emocije ili na druge psihološke faktore, prikrivajući time činjenicu da tvrdnja nije racionalno podržana.
Argument nasilja (argumentum ad baculum)
Sagovornik se upozorava da će biti žrtva nasilja ako ne prihvati tvrdnju.
Primeri:
- Treba da priznaš da je šef u pravu, jer ćeš u suprotnom dobiti otkaz.
- Ako ne veruješ u moje metode lečenja, onda idi kod XY, pa neka te on svojim lečenjem ubije.
Argument samilosti (argumentum ad misercordiam)
Sagovorniku se skreće pažnja na nezavidno stanje autora, čime se "naručuju" njegove simpatije.
Primeri:
- Zar nije divna ova skulptura? Tri meseca sam naporno radio na njoj.
- Kako možeš da kažeš da podvaljujem? Osim toga, već gubim sa osam poena razlike.
Insistiranje na posledicama (argumentum ad consequentiam)
Da bi se dokazala neosnovanost tvrdnje, sagovornik se upozorava na posledice koje iz nje proističu.
Primeri:
- Teorija evolucije je besmislena, jer kad bi bila tačna, to bi značilo da mi nismo ništa bolji od majmuna.
- Moraš da veruješ u Boga, inače tvoj život neće imati nikakvog smisla.
Govor predrasuda
Korišćenje moralnih pridika i emotivnih fraza u podržavanju tvrdnje.
Primeri:
- Svi pošteni Srbi će glasati za kandidata A na izborima. (Mada se ne kaže direktno, proizilazi da glasanje za kandidata B preostaje onima nepoštenima.)
- Ako si pametan, poslušaćeš me.
Argument popularnosti (argumentum ad populum)
Istinitost tvrdnje se podržava time što je to široko prihvaćeno mišljenje ili što takvo mišljenje podržavaju pripadnici neke (obično više) klase društva.
Primeri:
- Nema sumnje da postoje vidoviti ljudi, nepotrebno je dokazivati nešto što svi znaju.
- "Naručite Džirlo-šibice sa svojim likom na kutiji. Svi poznati ljudi već imaju Džirlo-šibice" (Citat iz jedne reklame)
3. Promena predmeta diskusijie
Korišćenjem zabluda iz ove grupe preusmerava se napad na osobu umesto na argument koji ta osoba iznosi. Mada je ponekad poželjno citirati autoritete iz oblasti na koju se diskusija odnosi, pogrešno je podvrgavati kritici osobu umesto argument ili citat.
Napad na osobu (argumentum ad hominem)
Umesto da se napada argument, napada se osoba koja stoji iz tog argumenta. Postoje tri osnovne forme ove zablude:
1. Kad se umesto tvrdnje napada osoba.
Primer: Može on tvrdi koliko hoće da me je uhvatio u krađi, nećemo valjda verovati jednom crncu.
2. Kad se u svrhu obaranja tvrdnje ističu okolnosti u kojima se nalazi osoba koja iznosi tvrdnju
Primer: Lako je ovom ministru da nam govori da je neophodno uvesti tržišnu privredu i dozvoliti slobodno formiranje cena, kad je toliko bogat da njega poskupljenje neće pogoditi.
3. Kad se ističe da osoba sama ne poštuje to za šta se zalaže ili što tvrdi.
Primer: S kakvim pravom ovaj lekar može da mi savetuje da ostavim duvan, kad je i sam pušač.
Citiranje autoriteta (argumentum ad verecundiam)
Mada je ponekad poželjno citirati autoritete, postoje situacije u kojima to nije dobro činiti. To su:
1. Kada citirani autoritet nije ekspert za temu o kojoj se raspravlja.
Primer: Naš sveštenik je rekao da je snimak spuštanja astronauta na Mesec lažiran.
2. Kada se većina eksperata u toj oblasti ne slaže sa citiranim autoritetom.
Primer: Reinkarnacija, vidovitost, prekognicija, astralno telo, bioenergija... sve to postoji, jer profesor biofizike na Elektrotehničkom fakultetu iznosi naučno objašnjenje za te pojave u svom udžbeniku. (Osnovi biofizike za studente elektrotehničkog fakulteta, profesor dr Dejan Raković, str. 163-168, izdavač Grosknjiga 1995)
3. Kada se citira izjava u kojoj autoritet nije govorio ozbiljno ili kad nije bio sposoban da pruži izjavu vrednu pažnje
Primer: Mi smo na ivici nuklearnog rata, Ronald Regan je rekao da ćemo za pet minuta početi da bombardujemo Rusiju. (On je to zaista rekao, ali kao šalu tokom probe ozvučenja).
Za ove zablude zajedničko je neispravno korišćenje logičkih operatora u cilju dokazivanja neispravne ili neproverene tvrdnje.
Zloupotreba operatora "Isključivo-ILI (Lažna dilema)
Govornik nudi manji broj (obično dve) mogućnosti, mada ih u stvarnosti ima više.
Primeri:
- Svet će biti levičarski ili ga neće biti. (Izjava predsednice JUL-a Mire Marković, citirana u "Politici" od 9.12.2000.)
- Ko nije sa nama, taj je protiv nas. (U stvarnosti, on može da bude i indiferentan, ali se to ne pominje jer bi se time umanjila oštrica pretnje).
Argument neznanja, bukvalna upotreba operatora "Ne" (argumentum ad ignorantiam)
Zabluda ove vrste sugeriše da, kad nije moguće dokazati da je nešto pogrešno, usvajamo dokaz da je to tačno. Ovo je specijalni slučaj lažne dileme, jer se u njemu podrazumeva da se za svaku izrečenu opciju mora znati da li je tačna ili pogrešna. Zabluda ove vrste postoji kad se krši pravilo da obavezu dokazivanja tvrdnje ima onaj ko iznosi tvrdnju.
Primeri:
- Pošto niko nije dokazao da duhovi ne postoje, to je dokaz da oni postoje. (Teško je dokazati nepostojanje bilo čega, a naročito stvari za koje se tvrdi da su nevidljive i neopipljive.)
- Skeptici ne mogu da dokažu da reinkarnacija ne postoji, dakle reinkarnacija postoji. (Svejedno što niko nije dokazao ni da postoji).
Neispravna upotreba operatora "Ako-onda"
Da bi se dokazalo da je neki predlog neprihvatljiv, konsrtuiše se neprihvatljiv redosled događaja koji proizilaze iz tog predloga.
Primeri:
- Abortus svakako treba zabraniti, jer ako dozvolimo lekarima da ubijaju nerođenu decu, onda bi trebalo da legalizujemo i svako drugo ubistvo, a kuda bi nas to onda odvelo?
- Ako tebi prodam robu po nižoj ceni, onda ću morati i svima drugima.
Neispravno udruživanje pojmova
"Vezana prodaja" dve ili više tvrdnji: da bi se prihvatila neproverena tvrdnja, ona se vezuje uz proverenu i ovakav "paket" se nudi kao jedna tvrdnja koju treba prihvatiti ili odbaciti.
Primeri:
- Mislite li da Sunce i Mesec (pa i ostala nebska tela) ne mogu da utiču na našu sudbinu? A kako onda utiču na plimu i oseku? (Ovo je omiljeni argument astrologa).
- Zašto ne smem da prodajem drogu kad demokratsko društvo garantuje slobodu svakom građaninu?
2. Insistiranje na motivu
Ove zablude oslanjaju se na emocije ili na druge psihološke faktore, prikrivajući time činjenicu da tvrdnja nije racionalno podržana.
Argument nasilja (argumentum ad baculum)
Sagovornik se upozorava da će biti žrtva nasilja ako ne prihvati tvrdnju.
Primeri:
- Treba da priznaš da je šef u pravu, jer ćeš u suprotnom dobiti otkaz.
- Ako ne veruješ u moje metode lečenja, onda idi kod XY, pa neka te on svojim lečenjem ubije.
Argument samilosti (argumentum ad misercordiam)
Sagovorniku se skreće pažnja na nezavidno stanje autora, čime se "naručuju" njegove simpatije.
Primeri:
- Zar nije divna ova skulptura? Tri meseca sam naporno radio na njoj.
- Kako možeš da kažeš da podvaljujem? Osim toga, već gubim sa osam poena razlike.
Insistiranje na posledicama (argumentum ad consequentiam)
Da bi se dokazala neosnovanost tvrdnje, sagovornik se upozorava na posledice koje iz nje proističu.
Primeri:
- Teorija evolucije je besmislena, jer kad bi bila tačna, to bi značilo da mi nismo ništa bolji od majmuna.
- Moraš da veruješ u Boga, inače tvoj život neće imati nikakvog smisla.
Govor predrasuda
Korišćenje moralnih pridika i emotivnih fraza u podržavanju tvrdnje.
Primeri:
- Svi pošteni Srbi će glasati za kandidata A na izborima. (Mada se ne kaže direktno, proizilazi da glasanje za kandidata B preostaje onima nepoštenima.)
- Ako si pametan, poslušaćeš me.
Argument popularnosti (argumentum ad populum)
Istinitost tvrdnje se podržava time što je to široko prihvaćeno mišljenje ili što takvo mišljenje podržavaju pripadnici neke (obično više) klase društva.
Primeri:
- Nema sumnje da postoje vidoviti ljudi, nepotrebno je dokazivati nešto što svi znaju.
- "Naručite Džirlo-šibice sa svojim likom na kutiji. Svi poznati ljudi već imaju Džirlo-šibice" (Citat iz jedne reklame)
3. Promena predmeta diskusijie
Korišćenjem zabluda iz ove grupe preusmerava se napad na osobu umesto na argument koji ta osoba iznosi. Mada je ponekad poželjno citirati autoritete iz oblasti na koju se diskusija odnosi, pogrešno je podvrgavati kritici osobu umesto argument ili citat.
Napad na osobu (argumentum ad hominem)
Umesto da se napada argument, napada se osoba koja stoji iz tog argumenta. Postoje tri osnovne forme ove zablude:
1. Kad se umesto tvrdnje napada osoba.
Primer: Može on tvrdi koliko hoće da me je uhvatio u krađi, nećemo valjda verovati jednom crncu.
2. Kad se u svrhu obaranja tvrdnje ističu okolnosti u kojima se nalazi osoba koja iznosi tvrdnju
Primer: Lako je ovom ministru da nam govori da je neophodno uvesti tržišnu privredu i dozvoliti slobodno formiranje cena, kad je toliko bogat da njega poskupljenje neće pogoditi.
3. Kad se ističe da osoba sama ne poštuje to za šta se zalaže ili što tvrdi.
Primer: S kakvim pravom ovaj lekar može da mi savetuje da ostavim duvan, kad je i sam pušač.
Citiranje autoriteta (argumentum ad verecundiam)
Mada je ponekad poželjno citirati autoritete, postoje situacije u kojima to nije dobro činiti. To su:
1. Kada citirani autoritet nije ekspert za temu o kojoj se raspravlja.
Primer: Naš sveštenik je rekao da je snimak spuštanja astronauta na Mesec lažiran.
2. Kada se većina eksperata u toj oblasti ne slaže sa citiranim autoritetom.
Primer: Reinkarnacija, vidovitost, prekognicija, astralno telo, bioenergija... sve to postoji, jer profesor biofizike na Elektrotehničkom fakultetu iznosi naučno objašnjenje za te pojave u svom udžbeniku. (Osnovi biofizike za studente elektrotehničkog fakulteta, profesor dr Dejan Raković, str. 163-168, izdavač Grosknjiga 1995)
3. Kada se citira izjava u kojoj autoritet nije govorio ozbiljno ili kad nije bio sposoban da pruži izjavu vrednu pažnje
Primer: Mi smo na ivici nuklearnog rata, Ronald Regan je rekao da ćemo za pet minuta početi da bombardujemo Rusiju. (On je to zaista rekao, ali kao šalu tokom probe ozvučenja).